Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 10 P-49/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja G. osiguranje, OIB:…, Z., U. grada V. 5, protiv tuženika A. osiguranje d.d., OIB:…, Z., L. 2 (ranije J. osiguranje d.d.), kojega zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u O. društvu G. & P., P. u O., radi isplate 16.149,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 31. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja G. osiguranje, OIB:…, Z., U. grada V. 5, protiv tuženika A. osiguranje d.d., OIB:…, Z., L. 2 (ranije J. osiguranje d.d.), radi isplate iznosa od 16.149,00 kn (slovima:šesnaesttisućastočetrdesetdevetkuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 18. svibnja 2018. pa do isplate, odbija se zbog zastare.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.068,24 kn (slovima:tritisućešezdesetosamkuna i dvadesetčetirilipe), zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 31. ožujka 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, u iznosu od 961,76 kn (slovima:devestošezdesetjednakuna i sedamdesetšest), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako se 24. ožujka 2018. u Osijeku dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala vozila registarske oznake … osigurano po kasko osiguranju cestovnih vozila kod tužitelja broj police osiguranja 98096914, kojim vozilom je upravljao D. J. i vozilo registarske oznake …. osigurano

policom osiguranja od automobilske odgovornosti za štete nanijete trećim osobama a broj 068300677367, kod tuženik, kojim vozilom je upravljao I. P.. Tužitelj je na ime odštete isplatio svom osiguraniku 18. svibnja 2018. iznos od 53.830,33 kn. Nadalje navodi kako je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika, te je tuženik 5. rujna 2018., na ime regresnog duga, isplatio tužitelju iznos od 37.681,23 kn, te nije u cijelosti podmirio dug tako da je preostao neplaćeni iznos od 16.149,00 kn. Tužitelj smatra kako je isključivi krivac za nastalu prometnu nezgodu vozač vozila osiguranog kod tuženika, pa da stoga nije osnovana tvrdnja tuženika o doprinosu osiguranika tužitelja nastanku prometne nezgode u visini od 30 %. Glede tuženikova prigovora zastare ističe kako nije osnivan pa predlaže prihvatiti ovaj tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako nije sporno da se 24 ožujka 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake ….. za koje je u trenutku nezgode vlasnik imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Međutim tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno osporava isključivu odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode. Tuženik smatra kako postoji doprinos osiguranika tužitelja u visini od 30 % pa je stoga tuženik i platio tužitelju iznos od 37.681,23 kn koji čini 70% cjelokupne štete, te je time tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Ujedno ističe i prigovor zastare, jer da se prometna nezgoda dogodila 24. ožujka 2018., a tužitelj se nesporno obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete 8. svibnja 2018, te je tužitelj 10. svibnja 2018. sačinio kalkulaciju odnosno obračun štete u iznosu od 53.830,33 kn. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj nesporno još 18. svibnja 2018. imao saznanje o visini štete i osobi koja je štetu učinila, a tužba je podnesena 2. rujna 2021. Stoga, tuženik ističe prigovor zastre, te navodi kako plaćanjem dijela duga nije priznao cjelokupni dug i da time nije došlo do prekida zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Sporazum o izvansudskog nagodbi na stranici 8. spisa, u promet po računu na stranicama 9. i 10. spisa, u potvrdu Policijske uprave 3. travnja 2018., u policu kasko osiguranja od 26. ožujka 2018., u Uvjete kasko osiguranja cestovnih poziva na stranicama 19. do 24. spisa, u Izjavu o namirenju od 18. svibnja 2018., u obračun totalne štete od 10. svibnja 2018., u izvid štete s fotografijama vozila na stranicama 27. do 36. spisa, u zahtjev za naknadu štete iz osiguranja automobilskog kaska od 8. svibnja 2019., u regresni zahtjev od 2. srpnja 2018.

4. Prije svega potrebno je navesti kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-18/43323-3 od 31. prosinca 2018. izvršen upis promjene naziva J. osiguranje, te isti sada nosi naziv A. osiguranje d.d., s tim da su svi ostali podaci ostali nepromijenjeni.

5. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 16.149,00 kn sa zateznim kamatama od 18. svibnja 2018. do isplate.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je tuženikov prigovor zastare osnovan.

7. Među strankama nije sporno da se 24. ožujka 2018. u Osijeku dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja D. J. vozeći automobil registarskih oznaka … i osiguranik tuženika I. P. vozeći automobil registarskih oznaka …. Nije niti sporno da je tužitelj 18. svibnja 2018. isplatio osiguraniku po polici osiguranja i ugovora o osiguranju automobilskog kaska štetu u iznosu od 53.830,33 kn. Nadalje, nije niti sporno da je tuženik platio dio štete u visini od 70% odnosno 37.681,23 kn i to 5. rujna 2018.

8. Međutim, sporno je među strankama jeli utužena tražbina zastarjela, kako to tvrdi tuženik.

9. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku po osnovi kasko osiguranja, nastalu u prometnoj nezgodi 24. ožujka 2018., za koju je kako tvrdi odgovoran osiguranik tuženika. Tijekom postupka tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, ali osporava isključivu odgovornost svog osiguranika za prometnu nezgodu, te ističe prigovor zastare tužiteljeve tražbine.

10. Prema odredbi članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje:ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

11. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je isplatom iznosa od 53.830,00 kn svom osiguraniku po osnovi štetnog događaja stupio u njegov pravni položaj (zakonska subrogacija) te od osobe odgovorne za štetu, odnosno od tuženika kao njegovog osiguratelja ima pravo potraživati isplaćeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Odredbom članka 234. stavak 6. ZOO-a zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku, a prema odredbi članka 230. stavak 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je osiguranik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Prema tome u ovom konkretnom slučaju zastarijevanje je počelo teći na dan kada je oštećenik odnosno tužitelj saznao za štetu i učinioca. Tužitelj je mogao znati za visinu štete i za štetnika već u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga ovaj sud smatra kako je tužitelj već u trenutku izrade kalkulacije/izvida odnosno najkasnije danom isplate oštećeniku 18. svibnja 2018. mogao saznati opseg i visinu štete.

13. S obzirom na to da je tužba podnesena 2. rujna 2018., primjenom navedene zakonske odredbe o trogodišnjem roku zastare, sud je utvrdio kako je tužiteljeva tražbina zastarjela, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

14. Navode i tvrdnje tužitelja kako je tuženik plaćanjem dijela duga u iznosu od 37.681,23 kn priznao dug u cijelosti i time prekinuo zastaru koja počinje teći od početka odnosno do 5.rujna 2018. kao dana plaćanja dijela duga, sud je ocijenio neosnovane.

15. Prema odredbi članka 240. stavak 1. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a prema stavku 2. istoga članka dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Dakle, prema citiranim zakonskim odredbama, glavna radnja dužnika koja prekida zastaru je priznanje duga. Priznanje duga može biti izraženo izravno, izjavom dužniku (usmeno ili pisanim putem), ali i neizravno na način predviđen u stavku 2. članka 240. ZOO. Priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka te uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje.

16. Prema utvrđenju suda, u konkretnom slučaju nije sporno da priznanje duga nije dano jasno, bezuvjetno i određeno. Priznanje duga da bi bilo pravno relevantno priznanje koje bi stvaralo pravne posljedice mora biti jasno i određeno da se njime na nedvojben način očituje tuženikova volja kao dužnika da dug zaista priznaje. Međutim isplatom iznosa od 37681.23 kn ne se može uzeti da je tuženik priznao i daljnje potraživanje u iznosu od 16.149,00 kn, jer se plaćanje jednog dijela duga ne smatra priznanjem njegovog drugog dijela.

17. U konkretnom slučaju tuženik osporava preostali dio duga, koji je utužen u ovom sporu, i za isti ističe prigovor zastare, pa se ne može tvrditi kako je volja tuženika prigodom plaćanja dijela duga bila da time priznaje i utuženi neplaćeni dio duga. Stoga se tuženikov prigovor zastare ukazuje u cijelosti osnovanim, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti zbog zastare.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103,14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 157/13).

19. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 1. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, te pristup ročištu (Tbr.9.t.5.Ot) od 11. studenog 2021. u iznosu od 250,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 562,50 kn, i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 255,74 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 3.068,24 kn. 20. Tuženiku nisu priznati troškovi pristupa ročištu od 11. studenog 2021. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV, jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari te je isto i odgođeno, pa je tuženiku priznat trošak pristup ročištu u visini od 25 % odnosno 250,00 kn uvećano za PDV. Nisu niti priznati troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu u zatraženom iznosu od 300,00 kn, jer ta j trošak iznosi 255,74 kn. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 981,76 kn odbio kao neosnovan.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 31. ožujka 2022.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.