P-4577/18.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: I. Č., pok. E., OIB: …, S., N. Y., 47 E. L., D.-H.

11746, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz T., B. J..

T. 6, protiv tuženika: D. V., OIB: …, S., K.

Z. 4, kojeg zastupa punomoćnica A. B. S., odvjetnica iz

S., P. – Z. 73, radi uklanjanja i predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. R. i punomoćnice tuženika A. B. S., 31. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti dio nadstrešnice u dužini od 11.16 metara i širini od 19,6 cm koji zalazi u prostor nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4 upisane u z.u. 2772 k.o. S. - katastarske oznake čest. zem. 6334 k.o. S. u Nadopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke A. B. ing. geod. "U S.,17.05.2021." označen kosim

crvenim crticama i crtom plave boje.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak na iznos kojeg teku zakonske zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući od dana presuđenja sve do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.425,00 kuna.

Za više traženo na ime naknade troškova postupka u iznosu od 2.450,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 12. lipnja 2015., se navodi kako su tužitelj i I. V. (tada tuženik) vlasnici susjednik nekretnina i to tužitelj čest. zem. 3437/4 z.u. 2772

k.o. S., (kat. čest. 6334, a I. V. čest. zem. 3437/1 z.u. 4873 k.o. S. (kat. čest. 6332/1). Nekretnine stranaka dugi niz godina dijelio je starinski kameni suhozid koji je I. V. uklonio te sagradio betonski zid na koji je montirao stupove, a na njih postavio kosi krov – nadstrešnicu s olucima za oborinske vode, na način da je jednim dijelom sve izgrađeno da ulazi u prostor nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4 k.o. S. koja je u vlasništvu tužitelja. Sve oborinske vode s krova slijevaju se na nekretninu tužitelja. Duljina i širina prostora čest. zem. 3437/4 k.o. S. koji je oduzet tužitelju biti će utvrđen vještačenjem po vještaku geodetske struke. Navedenim ponašanjem I. V. je oduzeo tužitelju posjed dijela njegove stvari

– nekretnine oznake čest. zem. 3437/4 k.o. S., radi čega tužitelj na temelju članka 162. ZV-a ima pravo zahtijevati uklanjanje svega izgrađenog na njegovoj nekretnini i predaju u posjed. Stoga, predlaže sudu donijeti presudu kojom će se obvezati tuženik u roku od 15 dana ukloniti betonski zid, stupove, kosi krov – nadstrešnicu i oluke u dijelu koji zalazi u prostor nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4 z.u. 2772 k.o. S. te mu naknaditi parnični trošak.

2. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Pst-173/12. od 27. listopada 2016. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika I. V..

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-8512/15. od 1. veljače 2018. određen je nastavak postupka te je pozvan nasljednik tuženika i to D. V. na preuzimanje parničnog postupka.

4. Presudom zbog ogluhe od 26. travnja 2018. pod poslovnim brojem P-1119/18. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je naloženo tuženiku D.

V. ukloniti betonski zid, stupove, kosi krov – nadstrešnicu i oluke u dijelu koji zalazi u prostor nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4 z.u. 2772 k.o. S. te mu je naložena predaje u posjed navedenog dijela nekretnine i obvezan je na isplatu parničnog troška tužitelju u iznosu od 1.975,00 kuna, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u V. pod poslovnim brojem Gž-1564/18-2 od 18. rujna 2018. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 4. srpnja 2018., tuženik je naveo kako je tužbeni zahtjev neodređen jer nije niti kao realni dio, niti kao razlomak određen dio predmetne nekretnine koji je navodno smetan. Navodi tužbe su potpuno neosnovani i netočni, tuženik ni na koji način nije ometao tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih prava, naprotiv navedeni spomenuti granični zid između nekretnina tužitelja i tuženika sagradio je prije više od 20 godina pok. I. V. (B.) otac tuženika, u nazočnost i suglasnost oca tužitelja. Slijedom navedenog očito je da zid upravo predstavlja među između dvije parcele, moguće da je tužitelj u zabludi oko međe svoje nekretnine. Navodi tužitelja nemaju nikakvo logično niti životno opravdanje, budući govori o kišnici koja se slijeva s oluka, kad je upravo oluk postavljen sa svrhom sakupljanja vode pa se navedeno niti ne smatra ometanjem tužiteljevih vlasničkih prava. Posebno je nejasan zahtjev tužitelja za predaju navedenog vlasničkog dijela nekretnine koji također niti je određen u realnom ili idealnom dijelu, niti je tužitelju oduzet. Kada bi zahtjev tužitelja i bio osnovan taj je zahtjev tužitelja već u tužbi trebao postaviti na predaju prava vlasništva određenog realnog dijela baš predmetne nekretnine, a sve sukladno stajalištu i praksi Županijskog suda u S..

6. Tužitelj je podneskom od 12. studenog 2021. postavio je konačni tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove odluke.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z.u. 2772 k.o. S., zk izvatka za z.u. 4873 k.o. S., saslušanjem svjedoka B. Č., tužitelja

I. Č., svjedokinje L. B., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka

A. B. od 26. lipnja 2020., dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka

A. B. od 10. svibnja 2021., dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka

A. B. od 17. svibnja 2021.

8. Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari.

11.1. Odredbom članka 162. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu (1.). Vlasnik mora stvar koju zahtjeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnim, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti (2.).

Tuženik koji taji pred sudom da posjeduje stvar, a dokaže se da je posjeduje, mora već samo zbog toga predati tužitelju tu stvar u posjed, ali zadržava pravo da stvar natrag zahtjeva vlasničkom tužbom, a tko tvrdi da posjeduje neku stvar a ne posjeduje je, pa time vara tužitelja, odgovara za svu štetu koja iz tog proizlazi (3.). Tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svom trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravog posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari (4.).

11.2. Odredbom članka 163. stavak 1. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predati stvar njenom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

12. Čitanjem zk izvatka za z.u. 2772 k.o. S. utvrđeno je da je na nekretninama označenim kao č. zgr. 757/1, čest. zem. 3437/4 i čest. zem. 3437/5 kao vlasnik za cijelo upisan I. Č. pok. E..

13. Čitanjem zk izvatka za z.u. 4873 k.o. S. utvrđeno je da na nekretninama označenim kao č. zgr. 903, č. zgr. 904 i čest. zem. 3437/1 kao vlasnik za cijelo upisan I. V..

14. Svjedok B. Č. je naveo kako je tužitelj njegov brat. U V. razredu osnovne škole živio je kod svog ujaka J. Ž. u kući koja se nalazi na nekretnini koja je predmet spora. Još od tada se sjeća da je između dviju nekretnina sada vlasništvo njegovog brata i tada V. I. postojao kameni zid koji je bio građen

na krov, a na zidu se nalazila ograda od žice. Taj kameni zid bio je tu još od davnine, sjeća ga se još dok je bio dječarac. Ujak je preminuo 2007., a negdje u njegovim poznim godinama je pok. I. V. porušio kameni zid o kojem je govorio te je izgradio armiranobetonski zid. Na tom armiranobetonskom zidu nalaze se stupovi sa olukom i nadstrešnicom koja zadire u nekretninu njegovog brata, odnosno tužitelja. Ističe da je oluk pok. I. bio postavio na način da je bio okrenut prema vrtlu njegovog brata, ali je nova vlasnica, koja je kupila njegovu kuću, isti okrenula u svoje dvorište. Kada mu je predočena skica 1 (list 53 spisa) potvrdio je da ista prikazuje današnje stanje na terenu, zid koji je izgradio prednik tuženika sa stupovima i nadstrešnicom. Ne zna je li prednik tuženika imao suglasnost tužitelja da napravi opisane radove I. V. je bio vlasnik pa je zasigurno on bio taj koji je o tome odlučivao, a s obzirom da je renovirao kompletnu svoju nekretninu. Naveo je kako nije mjernik, ali je vizualno vidljivo da se novi armiranobetonski zid ne nalazi na istom mjestu na kojem se nalazio stari kameni zid. Vizualno između kuće V. i starog zida nije mogao proći automobil. Danas je drugačija situacija tako da kada se gleda vizualno ima dovoljno prostora između zida i objekta da može proći automobil. Njegov brat je u A. negdje od cca 80-tih godina, dolazio bi jednom, dvaput godišnje. Stari kameni zid u odnosu na novi armiranobetonski zid je bio sigurno 3 puta širi. Tih 60 cm starog zida su bili položeni u cijelosti na nekretnini njegovog ujaka, koje nekretnine je danas vlasnik njegov brat pa je logično da je prostor tužitelja umanjen.

15. Iz iskaza tužitelja I. Č. V. proizlazi da je kuća u S.,

Z. 6 bila vlasništvo njegovog ujca Ž. J., kojeg je uzdržavao 20

godina i njemu je ostavio kuću i ostatak svog imanja. U međuvremenu susjed I.

V. je tražio od ujca pravo da sruši zid jer je uređivao svoju kuću. Pošto se ujac s istim nije složio godinu i pol dana je vršio pritisak na njega i ujac je pristao s tim da napravi zid na granici između dvije nekretnine. Gospodin V. se složio s tim, srušio je kameni zid i sagradio betonski zid s time da je kazao da ga je izgradio na međi. S obzirom da ne živi ovdje kada je došao u RH pričao je sa gospodinom V., rekao je da je napravio zid, složio se jer nije obraćao preveliku pažnju. Poslije nekoliko godina ujac je umro, u istom razdoblju gospodin V. je počeo graditi garažu s druge strane zida i na zid je stavio ogradu otprilike 15 metara dugu. Usprotivio se te mu je I. V. kazao ako treba da će srušiti garažu i ogradu.

Nakon godinu i pol dana ponovno se vratio u RH i našao je cijeli zid sa željeznom ogradom. Došlo je do prepirke kada mu je ponovno I. V. kazao ako treba da

će skinuti ogradu. Kako je pok. I. V. znao da ne živi u RH on je svaki put govorio da će srušiti garažu i ogradu. Nakon godinu i pol dana ponovno se vraća u RH kada zatiče da je stavljena nadstrešnica na metalnim stupovima, a oluci su bili prema njegovoj strani nekretnine. Tada su se i sukobili. U međuvremenu su gospodinu V. slali dopise da prestane sa takvim radovima. U međuvremenu je nekretnina prodana Z. R.. Ne zna je li novi betonski zid izgrađen na mjestu starog kamenog zida, ali prije nego je izgrađen novi betonski zid između kuće V. i starog zida nije bilo mjesta niti da bi mogao proći kar, a danas bi mogao i automobil. Ukupna dužina međe između njegove parcele i parcele V. je otprilike 30 m. Od Državne geodetske uprave, Ispostave za katastar nije dobio bilo kakav dokument da se nešto radi s međama između njega i V.. Nakon smrti gosp. I. V. je kontaktirao sa njegovim sinom, ali nije mogao uspostaviti s njim ozbiljnu konverzaciju. Stariji zid je bio širi od novog zida. Naime, bio je širok 40-50 cm, a sadašnji betonski je nekih 18 cm. Problem je što je pok. I. V. sa izgradnjom zida ušao sigurno 30 cm u njegovu parcelu. Time je stvorio više prostora sebi ispred kuće. Nakon što je tužitelju predočena skica sa lista 89 spisa, slika 1 sa željeznom ogradom naveo je kako je Z. R. napravila navedenu ogradu sa olukom u zadnji godinu dana, a prije toga je bila obična ograda. Originalni oluk je postavio pok. I. V., a Z. R. je prije godinu dana pomaknula ga na svoju nekretninu. Taj oluk više ne prolazi na njegovu nekretninu. Prvi put je saznao da je Z. R. došla u posjed godinu dana prije korone, dakle 2019.

16. Svjedokinja L. B. je navela kako poznaje tužitelja dugi niz godina još

dok je bio dječarac. 20 godina je radila u pošti koja je bila smještena u nekretnini V. I.. Sjeća se da je između dviju nekretnina pok. J. i V. postojao stari kameni zid kojeg je pok. I. srušio te izgradio novi betonski na način da ga nije izgradio na istom mjestu gdje je bio i stari zid već se proširio na uštrb nekretnine tužitelja. Sjeća se da između starog zida i pošte u kojoj je radila nije bilo prostora za proći nego su išli s druge strane. Kako se sve proširilo izgradnjom novog zida tako bi danas moglo i vozilo proći. Pok. J. je umro prije nego što je I. srušio zid i prije nego što je I. kupio kuću.

17. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. od 26. lipnja 2020. proizlazi kako je granična linija između čest. zem. 3437/4 (k.č.zem. 6334) i čest. zem. 3437/1 (k.č.zem. 6332/1) k.o. S. određena geodetskim elaboratom iz srpnja 2019. izrađenim od tvrtke P. d.o.o. iz S.. Ista u naravi predstavlja istočni rub betonskog zida i pomoćnog objekta na južnoj strani. Granična linija na skici lica mjesta broj 2. definirana je točkama 1-2-3-4-5 u ukupnoj dužini od 35,32 m. Iz arhivske skice izmjere nije sa sigurnošću moguće po dimenzijama rekonstruirati položaj granične linije u trenutku izmjere tj. njegovu udaljenost od objekta tuženika koji i tada postojao na istoj poziciji, ali je iz navedene arhivske skice vidljivo je da je kao međna linija između tadašnjih katastarskih čestica 6332 i 6334 jasno označena zapadna strana istoga tj. navedeni zid u cijelosti je pripao čestici u vlasništvu tužitelja (debela crna linija). U elaboratu izrađenom od strane tvrtke P. d.o.o. iz srpnja 2019. napravljena je pogreška u obavještavanju tužitelja na izvješće o međama jer je kao razlog navedena nepoznata adresa. Izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju iskopirano je iz sustava digitalnih geodetskih elaborata SDGE i prikazano u prilogu 1.

17.1. U dopunskom nalazu i mišljenju od 10. svibnja 2021. sudski vještak A. B. je naveo da se betonski zid između tužitelja i tuženika po trenutno važećem službenom katastarskom planu u cijelosti nalazi na čestici tuženika kao i nosivi stupovi (željezna ograda i nadstrešnica). Iz skice stanja objekta kakav je bio prije elaborata iz 2019. nije moguće rekonstruirati udaljenost zida od objekta koji u istočnom dijelu nije mijenjao oblik ni dimenzije. Prije izmjere iz 2019. sporni zid se u cijelosti nalazio na nekretnini tužitelja koji bi u odnosu na skicu 1 iz vještva (list 53 spisa) bio pomaknut nekih 25 cm u desno. Kolega koji je radio izmjeru iz 2019. iskoristio snimke je iz 2013. za potrebe legalizacije tako da je zid još i 2013. bio na istom mjestu. Prije 2019. punih 60-ak godina u stanje u Katastru se nije ništa mijenjalo.

17.2. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. od 17.

svibnja 2021. proizlazi kako je na temelju podneska tužitelja izvršena nadopuna nalaza mišljenja u kojoj je prikazan dio nadstrešnice koji na visini cca 2,40 m prelazi 19.6 cm van međnog zida u prostor čestice tužitelja 3437/4 (k. č. zem. 6334). Precizno mjerenje izvršeno je uz pomoć viska.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika radi uklanjanja dijela nadstrešnice koji zalazi u prostor nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4 z.u. 2772 k.o. S..

19. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li tuženik pasivno legitimiran, odnosno je li tuženik podigao metalnu ogradu s nadstrešnicom na čest. zem. 3437/1 k.o. S. i tako dijelom nadstrešnice prešao u zračni prostor nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 3437/4 k.o. S..

20. Prije svega treba reći da se tužitelj osnovano poziva na odluku Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2028/2016-3 od 18. prosinca 2019. Naime, nadstrešnica koja je predmet spora se jednim svojim dijelom i to onako kako je prikazano na skici vještva A. B. od 17. svibnja 2021. nalazi unutar zračnog prostora čest. zem. 3437/4 k.o. S. vlasništva tužitelja, te tužitelj zbog navedene nesporne činjenice ima pravo tražiti predaju u posjed uklanjanjem spornog dijela nadstrešnice.

Tuženik je nesporno otuđio nekretninu na kojoj je izgrađena ograda s nadstrešnicom označena kao čest. zem. 3437/1 k.o. S..

Prema članku 195. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) propisano je ako koja stranka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica o istoj stvari završi. Ovom odredbom propisano je da otuđenje stvari i prava o kojem teče parnica nema one pravne učinke koje bi imalo da je do otuđenja došlo prije pokretanja parničnog postupka, a cilj te odredbe, pravilno shvaćene, jest, prije svega, sprječavanje zloupotreba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici kao u ovom slučaju.

Ako se odredba članka 195. ZPP shvati isključivo kao nalog da parnicu nekako treba dovršiti, onda ta odredba ostaje bez suvislog značenja jer se i bez te odredbe podrazumijeva da se svaki sudski postupak vodi radi razrješenja spornog pravnog odnosa što nije moguće bez dovršetka postupka.

Na sličnoj argumentaciji temelji se i odredba članka 162. stavak 4. ZV-a prema kojoj tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravoga posjednika, odnosno, treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari.

Dakle, otuđenje stvari na koju se odnosi tužbeni zahtjev vlasnika koji traži predaju stvari, izričito je zakonom uređeno da otuđenje stvari od strane posjednika (tuženika) nema nikakav učinak na pasivnu legitimaciju, tj. obvezu tuženika da preda tu stvar bez obzira što je napustio posjed.

20.1. Prema tome, okolnost da je zbog otuđenja stvari ili prava tuženiku eventualno otežano ispunjenje obveze, nije razlog zbog kojeg bi takav tuženik bio oslobođen svoje obveze jer je takva situacija nastala tuženikovim aktivnostima, nakon što je već obaviješten o parničnom postupku pokrenutom protiv njega. Suprotnim shvaćanjem otvara se mogućnost zloupotreba u parničnim postupcima ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu s učinkom sprječavanja subjekata u njihovim pokušajima da ostvare svoja prava utemeljena na zakonitim očekivanjima. Odredba članka 195. stavak 1. ZPP je procesnopravna odredba koja po svom gramatičkom sadržaju i po svom smislu i cilju ne može imati drugo značenje osim da se tom odredbom, u situacijama kada se otuđi stvar ili pravo o kojima teče parnični postupak ili stvar ili pravo o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu, neutralizira osnovno pravilo prema kojem su relevantne činjenice one koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-10 održanoj 21. listopada 2019.

20.2. Dakle, sama činjenica otuđenja nekretnine u predmetnoj i sličnim situacijama ne utječe na pasivnu legitimaciju.

21. Međutim, prigovor promašene pasivne legitimacije bi bio osnovan zbog potonjih utvrđenja.

21.1. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4 z.u. 2772 k.o. S.

- da je V. I. bio vlasnik čest. zem. 3437/1 z.u. 4873 k.o. S.

- da je V. I. preminuo i da je istog naslijedio tuženik V. D.

- da je V. D. nekretninu označenu kao čest. zem. 3437/1 z.u. 4873

k.o. S. prodao R. Z. 3. srpnja 2019. te da se R. Z. uknjižila kao

vlasnica

- da je dugi niz godina nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4 i 3437/1 k.o. S. dijelio stari kameni suhozid

- da je V. I. srušio stari kameni suhozid i na njegovom mjestu sagradio betonski zid na koji je montirao stupove, drvene grede, a na njih postavio kosi krov – nadstrešnicu s olucima, a koje stanje je utvrđeno očevidom na licu mjesta 5. prosinca 2019.

- da se betonski zid između čest. zem. 3437/4 i čest. zem. 3437/1 k.o. S. po službenom katastarskom operatu u cijelosti nalazi na čest. zem. 3437/1 k.o. S., dakle na čestici nekadašnjeg vlasništva tuženika

- da je R. Z. nekadašnju ogradu koju je postavio tuženik zamijenila željeznom ogradom sa olucima, a koja je prikazana na fotografiji koja se nalazi na listu 89 spisa

- da je tužitelj podnio tužbu protiv R. Z. koja je zaprimljena pod poslovnim brojem P-2789/21. a predmet koje tužbe je uklanjanje betonskog zida, stupova, kosog krova – nadstrešnice i oluka u dijelu koji zalazi u prostor nekretnine označene kao čest. zem. 3437/4 z.u. 2772 k.o. S. te predaja u posjed navedenog dijela čest. zem. 3437/4 k.o. S..

21.1.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza.

22. Tužitelj je u tužbi tvrdio da je tuženik V. I. izgradio novi zid, montirao stupove, na njih postavio kos krov – nadstrešnicu s olucima na način da jednim dijelom sve opisano zadire u nekretninu tužitelja. Tijekom postupka je utvrđeno da je prednik tuženika novi betonski zid u cijelosti izgradio na svojoj nekretnini, a na koji zid je podignuo ogradu s nadstrešnicom. Iz fotografija koje prileže spisu list 6 i 7 vidljivo je da se radi o ogradi s nadstrešnicom i olucima koja je potpuno drugačija od one koja je zatečena na licu mjesta 5. prosinca 2019. i koja je prikazana na listu 89 spisa. I sam tuženik je u svom iskazu potvrdio da je ogradu s olukom koja je prikazana na listu 89 spisa i koja je bila podloga sudskom vještaku prilikom izrade dopunskog nalaza i mišljenja 17. svibnja 2021., a tužitelj po tom dopunskom nalazu i mišljenju postavio konačni tužbeni zahtjev, napravila Z. R., a prije toga da je bila obična ograda. Upravo tu običnu ogradu s olucima prikazuju fotografije na listu 6. i 7. spisa. Z. R. je nesporno u vrijeme očevida 5. prosinca 2019. bila nova vlasnica. I sam tužitelj je potvrdio da je Z. R. ušla u posjed predmetne nekretnine godinu dana prije Corone, dakle 2019. Također je tužitelj potvrdio da je Z. R. okrenula oluk na svoju stranu, jednako kao i svjedok B. Č..

22.1. Dakle, obična ograda s olucima na koju se poziva tužitelj u tužbi i koja je prikazana na fotografijama na listu 6. i 7. spisa je u cijelosti zamijenjena od strane Z. R. novom ogradom s olucima koja je prikazana na listu 89 spisa pa je i osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije i tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

23. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje kao i njegovu dopunu sudskog vještaka A. B. kao stručan, argumentiran, a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbi na isto. Vještak je stručan da odgovori na pitanja iz svoje specijalnosti, a osobna zapažanja i procjene svjedoka o tome je li ili ne novi betonski zid postavljen na istom mjestu, nisu odlučujući.

24. Sud je odbio prijedlog za pripajanje spisa pod poslovnim brojem P-2789/21. ovom predmetu jer se u konkretnom slučaju ne radi o identitetu stranaka, a donošenje odluke u ovom predmetu ne ovisi o pripajanju predloženog spisa. Osim toga pripajanje novog spisa u kojem je proveden cjelokupni dokazni postupak doveo bi u nepovoljniji položaj stranku iz pripojenog predmeta.

25. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 158. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe od 4. srpnja 2018. u iznosu od 1.500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima od 16. srpnja 2019., 5. prosinca 2019., 27. siječnja 2021., 10. svibnja 2021., 6. listopada 2021. i 14. veljače 2022. po 1.000,00 kuna, za sastav podneska od 4. veljače 2022. 1.000,00 kuna, odnosno ukupno 8.500,00 kuna, koji iznos je uvećan na ime 25 % PDV-a u iznosu od 2.125,00 kuna pa se dolazi do iznosa od 10.625,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati trošak sudske pristojbe žalbe u iznosu od 800,00 kuna, odnosno ukupno 11.425,00 kuna (nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 13. lipnja 2019. jer punomoćnik tuženika nije niti pristupio na isto).

25.1. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.450,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

26. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 31. ožujka 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb308-b79d9

Kontrolni broj: 0a41d-3a206-6374c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JELENA LONČAR, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.