P-2749/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R  J  E  Š  E  N  J  E

U ime Republike Hrvatske Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda V. R., u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz S., , OIB:… zastupan po pun. D. M., odvj. u Splitu, protiv tužene ad. 1.,

G. D.. iz S., , OIB: .., ad. 2., A. D. iz

, OIB: … i ad. 3., V. D.. iz K., ,

OIB: …, svi zastupani po pun. M. Ž., odvj. u Splitu, radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. S.., odvj. vježbenika kod D. M.,

odvj. u Splitu, a u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e:

Nalaže se tuženicima da solidarno, u roku od 15 dana isplate tužitelju iznos od 10.000,00 EUR (slovima: desettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti, uvećan za iznos pripadajuće zatezne kamate koja teče od 1. siječnja 2017. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

r i j e š i o  j e

I.Zabranjuje se tuženoj ad. 2.- A. D.. iz OIB:…da otuđi ili optereti svoj suvlasnički dio, ¼ idealnog dijela, nekretnine

označene kao čest. zem. , opisno kuća, dvor, ukupne površine 714m2 upisano u zk. ul. KO, kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Solin.

II.Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Solin, da provede upis zabilježbe zabrane određene u točki 1. ovog rješenja u nadležnoj zemljišnoj knjizi, a radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 10.000,00 EURa, protuvrijednosti u kunama, skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. 1. 2017. pa do isplate.

III.Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

IV.Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana, naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 22.825,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2022. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su tužitelj i tužena ad. 1. zajedno s pok. S. D. 7. 5. 2015. sklopili ugovor o zajmu ovjeren od strane javnog bilježnika Z. M.. Š. broj OV-4749/15 od 11. 5. 2015. Tužene ad. 1 i 2. da su kćeri pok. S. D.. a tužena ad. 3. njegova supruga. S. D. da je preminuo

11. 4. 2017., a prema rješenju o nasljeđivanju tužene da su njegove nasljednice. Tužitelj i tužena ad. 1. da su s pok. S. D. ugovorili kako tužitelj kao zajmodavac daje tuženoj ad. 1 i njenom pok. ocu kao zajmoprimcima iznos od 80.000,00 eura protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB važećem na dan zaključenja ugovora. U čl. 2. stranke da su se suglasile kako će zajmoprimac pozajmljeni novac vratiti tužitelju u roku 8 godina, na način da će u svakoj tekućoj godini, računajući od 1. 1. 2016. isplaćivati iznos od po 10.000,00 eura protuvrijednosti u kunama najkasnije do 31. 12. za svaku tekuću godinu. Čl. 3. istog ugovora da je ugovoreno ovlaštenje tužitelja na pokretanje postupka radi naplate tražbine na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i novčanim primanjima zajmoprimca ukoliko ne vrate dug, odnosno ne postupe sukladno čl. 2. ugovora. Po smrti S. D.. da je proveden ostavinski postupak kod javne bilježnice M.

I. broj Ov-2328/17 a njegovim nasljednicima da su proglašene tužene. Do trenutka podnošenja tužbe tužitelju da nije vraćen zajam odnosno rata za 2016. u iznosu od 10.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama s zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, radi čega je predloženo donošenje presude kojom će se naložiti tuženima da solidarno isplate taj iznos.

2.Podneskom od 21. 12. 2020. tužitelj je predložio donošenje privremene mjere kojom se zabranilo tuženima ad. 2. i ad. 3. da opterete ili otuđe svaka za po ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zem. , kuća i dvor, ukupne površine 714m2, ZU KO , te naložilo ZK odjelu ovog suda da provede upis zabilježbe predložene zabrane u ZK knjigama.

3.Tužene su se usprotivile tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Tužene ad. 2 i 3 navode kako nisu u nikakvom obvezno-pravnom odnosu prema tužitelju, da je tužena ad. 2. naslijedila pok. oca u određenom suvlasničkom dijelu na ostavini, a u ostavinskom postupku tužitelj da nije tražio da se njegovo potraživanje iz predmetnog ugovora uvrsti kao potraživanje prema ostavini niti je sudjelovao u ostavinskom postupku, dok tužena ad. 3. prema rješenju o nasljeđivanju nije naslijedila nikakvu imovinu, pa ne može odgovarati za eventualne dugove ostavitelja. Tužena ad. 1. da je potpisala predmetni ugovor o zajmu, međutim istim da nije ugovorena solidarna odgovornost zajmoprimaca prema zajmodavcu već da bi se radilo o vraćanju zajma na jednake dijelove. Ističe se kako je pok. S. D.. vraćao svoj dug prema tužitelju, a tužena ad. 1 da je pristupila ugovoru, jer je to od nje tražio tužitelj, jer je pok. S. bio starija osoba. Tužene ističu da bi se radilo i fiktivnom ugovoru, jer da tužena ad. 1. i njen pok. oca u trenutku potpisivanja ugovora nisu primili nikakav novac. Nadalje, tužena ad. 1. da je osobno u više navrata tužitelju isplaćivala novčane iznose, a jednom prigodom iznos od 130.000,00 kn, te da je 4. travnja 2018. tužitelj potpisao ovoj tuženoj ispravu s naslovom "izjava" iz koje proizlazi da mu je tužena ad. 1 isplatila iznos od 130.000,00 kn. S obzirom da je tužiteljica isplatila taj iznos, a predmetno potraživanje se odnosi na kunsku protuvrijednost od oko 73.500,00 kn, postavljeni tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan, te ga sud već u fazi odgovora na tužbu može odbiti. Sumarno, tužene ad. 2 i 3. ustraju u prigovoru nedostatka pasivne legitimacije, a tužena ad. 1 tvrdi da se radi o fiktivnom ugovoru, te da je iz poštovanja prema pok. ocu isplatila tužitelju značajan dio sredstava koji premašuje iznos potraživanja prema tužbenom zahtjevu.

4.U postupku su izvedeni dokaz pregledom spisa ovog suda O- P- , pravomoćnih presuda zbog ogluhe P- i P-, rješenja

o nasljeđivanju javnog bilježnika M. I.. O. - od 25. 5. 2017., ugovora o zajmu zaključenog između V. V.., S. D.. i G. D.

17. 5. 2015. ovjerenog kod JB Z. M.. Š. broj O- od 11. 5. 2015.,

izjave G. D.. (bez datuma), izjave G. D. od 25. 7. 2015.

ovjerene kod JB Z. M.. Š. broj Ov-8019/18, Zk izvatka za čest. zem. ZU KO , kaznene prijave tužitelja protiv tužene ad. 1. od 23. 12. 2020., saslušanjem parničnih stranaka i svjedokinje D. D...

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je između V. V. kao zajmodavca te S. D.. i

G. D.. kao zajmoprimaca 7. 5. 2015. zaključen ugovor o zajmu, prema kojemu je V. V.. pozajmio S. D. i tuženoj ad. 1.

iznos od 80.000,00 eura protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB važećem na dan zaključenja ugovora,

- kako su se, prema odredbi čl. 2. navedenog ugovora, zajmoprimci obvezali pozajmljeni novčani iznos vratiti zajmodavcu u roku 8 godina, na način da će u svakoj tekućoj godini, računajući od 1. 1. 2016. , isplaćivati zajmodavcu iznos od po 10.000,00 eura protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB važećem na dan isplate i to najkasnije do 31. 12. za svaku tekuću godinu, i to bez kamata,

- kako je odredbom čl. 3. istog ugovora ugovoreno da je zajmodavac ovlašten protiv zajmoprimaca pokrenuti postupke radi naplate dospjele tražbine na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i novčanim primanjima zajmoprimaca, ukoliko ne budu postupali sukladno odredbi čl.

2. ugovora,

- kako je navedeni ugovor potpisan od strane zajmodavca i zajmoprimaca, te ovjeren kod JB Z. M. Š. 11. 5. 2015.,

- kako je pok. S. D.. preminuo 11. travnja 2017., a s obzirom da je preminuo bez oporuke, na nasljeđivanje su pozvane tužene ad 1 i 2 kao kćeri, te tužena ad. 3 kao supruga,

- kako je u ostavinskom postupku utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. S. D. čini čest. zem. ZU , u naravi kuća i dvor

ukupne površine 714 m2 za ¼ dijela, te pokretnine (dva osobna automobila, potraživanja prema HZMO s naslova neisplaćene mirovine i razlike u neutvrđenom iznosu, računi od S. banke, dugovanja prema

Splitskoj banci i dugovanje prema Kreditnoj uniji Marjan),

- kako je tužena ad. 3., V. D., supruga ostavitelja, prihvatila nasljedstvo koje joj temeljem zakona pripada, nije tražila izdvajanje s osnova bračne stečevine jer je po tom osnovu namirena, te nekretnine i pokretnine, dva automobila i potraživanje prema HZMO ustupila tuženoj ad. 2. Anji D., dok je ostale novčane iznose i dugovanja ustupila

tuženoj ad. 1. G. D..,

- kako se tužena ad. 1 G. D. prihvatila nasljedstva koje joj

pripada temeljem zakona i uslijed ustupa majke V. D., te je nekretnine i pokretnine (automobile i potraživanja prema HZMO) ustupila tuženoj ad. 2. A. D.,

- kako se tužena ad. 2. A. D.. prihvatila nasljedstva koje joj po zakonu pripada i ustupa od strane tuženih ad. 2 i 3, te je pokretnine koje se odnose na dugovanja i neutvrđene iznose na računima Splitske banke ustupila tuženoj ad. 1. G. D.,

- kako je rješenjem JB M. I. iz S. O. -2328/17 sukladno naprijed navedenim izjavama nasljednika imovina iza pok. S. D.

raspoređena na način da A. D.., tuženoj ad. 2. pripada ¼ dijela čest. zem. 1275/2 ZU 448, te potraživanje s osnova HZMO-a i dva automobila marke Škoda, dok tuženoj ad. 1. G. D. pripadaju ostali

neutvrđeni iznosi i dugovanja prema Splitskoj banci i dug prema Kreditnoj uniji Marjan, s time da jedno dugovanje prema Splitskoj banci iznosi 18.800,00 kn, a dug prema K. uniji M. 60.845,83 kn, sve s

kamatama,

- kako su tužitelj i tužena potpisali izjavu (strana 19 spisa) po kojoj je tužena ad. 1 vratila tužitelju dugovanje pok. oca S. D. 1. 9. 2015. u

iznosu od 130.000,00 kn. U izjavi se navodi da je u svrhu vraćanja očevog kredita tužena ad. 1. podigla nenamjenski kredit u maksimalnom iznosu prema tadašnjoj kreditnoj sposobnosti,

- kako je tužena ad. 1. G. D.. potpisala izjavu od 25. 7. 2018.

ovjerenu kod JB Z. M.. Š. broj OV- od 26. 7. 2018. (str. 24 spisa) kojom izjavljuje da se iznos od 130.000,00 kn kojega je vratila tužitelju, što potvrđuje izjavom od 1. 9. 2015. koju su potpisali ona i tužitelj, ne odnosi na iznos potraživanja tužitelja na ime zajma u parničnom postupku koji se vodi pod brojem P- (predmetni postupak)

povodom tužbe tužitelja od 19. 6. 2017. Također, izjavljuje da se potraživanje tužitelja od 10.000,00 eura koji potražuje u navedenom parničnom postupku odnosi na potraživanje na ime zajma po drugom ugovoru o zajmu ovjerenom od strane JB Z. M.. Š. broj Ov-

od 11. 5. 2015.,

- kako je čest. zem. ZU KO Kučine ukupne površine 714 m2

upisana kao suvlasništvo za po ¼ dijela na ime D. V.., D.

A., D. Ž. i D. T. pok. M.,

- kako je pred ovim sudom pod brojem P-104/21 vođen postupak po tužbi tužitelja protiv tuženih G. D.., A. D.. i V. D.,

radi isplate iznosa od 40.000,00 eura koji se odnosi na dospjele rate za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020., po ugovoru od 7. 5. 2015.,

- kako je presudom zbog ogluhe P-104/21-4 od 26. travnja 2021. i P- 104/2021-11 od 24. rujna 2021. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja V.

V. prema tuženima G., A. i V. D., te im je

naloženo da mu isplate traženi iznos od 40.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja s zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačni iznos od 10.000,00 eura teku od 1. 1. 2018., 1. 1. 2019., 1. 1. 2020. i 1. 1. 2021.,

- kako je tužitelj V. V.. 27. travnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene G. D. radi isplate iznosa od 717.000,00 kn temeljem ugovora o zajmu kojeg su zaključili 9. rujna 2019. na iznos od 123.000,00 kn, temeljem ugovora od 21. siječnja 2021. na iznos od 192.000,00 kn, te temeljem ugovora od 25. rujna 2020. na iznos od 400.000,00 kn, koji ugovori su priloženi uz tužbu i ovjereni od strane javnog bilježnika,

- kako je naprijed navedena tužba zaprimljena kod ovog suda pod brojem P- 1597/2021, te je postupak u tijeku.

7.Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz isprava koje su stranke priložile, odnosno spisa koje je sud pregledao u dokazne svrhe.

8.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi jesu li tužene u obvezi isplatiti tužitelju utuženo potraživanje.

9.Odredbom čl. 65 st. l Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom.

10.Odredbom čl.9.ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

11.Odredbom čl. 499. ZOO –a propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimca se obvezuje vratiti poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće.

12.Citiranim člankom uređuje se pojam, odnosno biti sastojci ugovora o zajmu, koji je dvostrano obvezan i konsensualan (čl. 247) pa nastaje kada se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora, a to su: 1. određeni iznos novca ili određena količina drugih zamjenjivih stvari koje se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu, 2. vrijeme trajanja zajma nakon kojeg se zajmoprimac obvezuje vratiti isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

13.Odredbom čl. 29. st. 1. istog Zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

14.Prema odredbi čl. 139. st. 1. i 4. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, a kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

15.Na okolnost činjenica vezanih uz zaključenje predmetnog ugovora o zajmu predloženo je izvesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, te pregled naprijed navedene dokumentacije iz spisa.

16.Tužitelj u svom iskazu navodi kako je dugo godina poznavao oca tužiteljice pok. S. D. te kako mu je novčano pomagao za vrijeme gradnje kuće u

K.. Nakon izgradnje kuće Stanko Delonga da je upao u financijske probleme te da ga je molio da mu pozajmi novac za studij tužene ad. 1. u Italiji. Tako da je pozajmljivao novac ocu tuženih ad. 1 i 2 i suprugu tužene ad. 3. za vraćanje njegovih dugova i dugova tužene ad. 2., te mu nije poznato tko je pok. S. D..

ucjenjivao. Iznos od 80.000,00 eura da je pozajmio tuženoj ad. 1 i njenom pok. ocu 2015., te da je isplata izvršena u uredu javnog bilježnika na ruke pok. Stanka Delonge prilikom ovjere ugovora. Ugovoreni rok vraćanja da je bio godišnji, odnosno 10.000,00 eura godišnje bez kamata, iz razloga što je bio u dobrim odnosima s pok. Delongom. Od pozajmljenog iznosa da mu ništa nije vraćeno, te da je i nakon te pozajmice pozajmljivao tuženoj ad. 1. novac za sprovod oca i djeda, koji mu također nije vraćen. Dugovanje tužene i njene obitelji prema njemu iznosi da iznosi oko 90.000,00 eura. Tužena da mu je 2015. vratila 130.000,00 kn temeljem ranije pozajmice. Iza pok. S. da je ostala kuća u , te da se govorilo kako je tuženoj ad. 1. djed ostavio stan. Mjesečno da joj je davao iznos od 3.000,00 kn za vraćanje kredita i 800,00 kn za Croatia osiguranje, sve na ime kredita kojeg je zaključila prije predmetnog ugovora o zajmu, na koji se odnosi isplata iznosa od 130.000,00 kn. Tuženoj ad. 1. da je nudio prodaju djedovog stana i podizanje kredita, te kupnju za sebe manjeg stana, u kojem slučaju bi joj oprostio dio duga, što ona nije učinila.

17.Tužena u svom iskazu navodi kako je njen otac radio kao ekonomist u poduzeću L., gdje je radio i tužitelj više od 20 godina, nakon čega je otišao u mirovinu i otvorio cvjećarnu koja je radila s L.. Navodi kako je između njenog oca i tužitelj postojao prešutni dogovor prema kojem je njen otac trebao isplatiti tužitelju određeni novčani postotak (6 ili 8%) od cvijeća koje je ovaj prodao Lovrincu. Tu da se događao nekakav ugovor po kojem su njen pok. otac i još neki zaposlenici dobivali postotak od V. za prodaju cvijeća L., te da iznos koji tužitelj potražuje od nje predstavlja neisplaćenu proviziju njenog oca. Potom navodi da bi njen otac organizirao pogreb u L., da je trebalo kupiti cvijeće, da bi ga kupio od tužtielja i što bi više kupio od njega da bi mu tužitelj isplatio proviziju. Upitana zašto bi onda ona trebala isplatiti očevo dugovanje, kada je njen otac dobivao proviziju, izjavila je da ne zna, samo zna da je očevo dugovanje nastalo temeljem odnosa baziranog na prodaji cvijeća za L.. Tvrdi i da je iznos od 130.000,00 kn kojeg je isplatila tužitelju također temeljem neisplaćene provizije. Njen otac da je dugovao tužitelju 2014. novčani iznos , da je bila kreditno sposobna, da je podigla kredit i isplatila tužitelju iznos od 130.000,00 kn očevog duga. Nakon te isplate tužitelj da ju je počeo učestalo zvati govoreći joj da mu je njen otac ponovno dužan, ali ne želi s njime kontaktirati već s njom. Tako da joj je dao rok do 1. 5. 2015. da potpiše ugovor o darovanju, te da joj je pritom donio račune, za koje je kasnije doznala da su falsificirani, te nekakve poslovne knjige, dok je ona odugovlačila potpisati ugovor. Otac da joj je govorio da pusti tužitelja, da ne može podnijeti tužbu protiv njega jer se radi o ugovorima na crno, da je tužitelj dosta toga radio na crno. Prije 1. 5. 2015. tužitelj da joj je rekao kako mu je neki poznanik savjetovao da može lagano naplatiti dugovanje, s time da njemu isplati 10%, ali da on nije takav čovjek i ne bi se mogao na taj način naplatiti. Tužitelj joj je također rekao da dugovanje njenog oca na papirima koje joj je pokazao ukupno zbrojeno iznosi 80.000,00 eura. Te papire koje joj je donio i ostavio, da je bacila. Nadalje, da se radilo o kopijama, izvadcima iz poslovnih knjiga, odnosno računima, no ne zna što je na njima bilo, da su sadržavali datume i neke potpise, ali da ne zna o čemu se radi. Na tim računima da nije bilo imena tužitelja niti njenog oca, da je postojao nečiji potpis, ne može se sjetiti je li bilo potpisa njenog oca. Računi da su se odnosili na iznose od 2-5.500,00 kn i da je bila poprilična hrpa. Otac da ih je letimično pregledao nakon što mu ih je pokazala, te da je rekao da je riječ o računima za cvijeće, odnosno računima Lovrinca ispostavljenih cvjećarnicama. Nije ga pitala otkuda ti računi. Rekao joj je da se našao s kolegama K. i tadašnjim direktorom P. L..., te da im je rekao da će stvar prijaviti policiji i riskirati vlastiti ugled, ako ga nastave pritiskati. Sastanak da je zakazan iz razloga što ga je tužitelj pritiskao za dugove. Nakon toga da su se svi primirili. Knez i Lovrić da nisu ništa tražili od njenog oca, pa pretpostavlja da nije niti on od njih. Ocu da je rekla kako je tužitelj pritišće i ako ima kakvih dugovanja prema njemu da zaključe ugovor. Nakon toga da je tužitelj kod odvj. M. sastavio ugovor o zajmu koji prileži tužbu 7. 5. 2015. Da su kod javnog bilježnika M. Š. došli ona, otac i tužitelj, te da je ugovor potpisan, ali tom prilikom tužitelj njoj niti ocu nije dao nikakav novac, što može potvrditi javni bilježnik.

18.Tužiteljica tvrdi da je kod javnog bilježnika samo potpisan ugovor te da predaje novca nije bilo, kao i da nije običaj predavati novac u tom uredu. Nakon sastavljanja ugovora tužitelj da nije pritiskao nju i oca, niti joj je poznato kakve su odnose oni imali do očeve smrti 2017. Mjesec do pola godine dana nakon očeve smrti da je dobila dopis od tužitelja za određenu sumu. Njena majka i sestra da nisu imale nikakvih saznanja o cijelom slučaju. Po zaprimanju tužbe da joj se javila D. D.., zaposlenica tužitelja koja živi u prijateljskoj

namjeri, navodeći da ništa ne brine, da svi u Lovrincu znaju kako se sve događalo, da je tužitelj zarađivao na crno i da je sramota da se okomio na nju, sestru i majku nakon očeve smrti. Dragica Domazet da joj je rekla kako posjeduje knjigu, da je tužitelj vodio duple knjige i da se iz te knjige može vidjeti koliko je zaradio, da će je kopirati, te da razgovara s tužiteljem kako bi se dogovorili. Knjiga da je stara 7 godina, da po tom pitanju ništa nije poduzimala iako ju je gđa D. nagovarala, te joj rekla da za sve ima svjedoka B. koji radi u L., kao i da gđa koja živi s tužiteljem prima novac na ruke od Š. L., da je tužitelj primao novac na ruke te da danas tako posluje. Tužitelj da joj je govorio kako će je svatko zafrkavati jer je sama i neudana, da se u početku bojala a kasnije shvatila da to nema smisla. Prije godinu ipo dana tužitelj da ju je zvao svaki dan oko 9,30 i predlagao neka druženja, da je znao da joj sestra ne radi, da je majka bolesna i da joj je nudio druženja, za koja nitko neće ništa znati, da ju je seksualno uznemiravao. Gđa D. da joj je rekla kako je tužitelj čimavica i ne bi čudila da je angažirao nekoga da je prati. U jednom trenutku kada više nije mogla trpjeti, tužitelj da je ponudio aranžman, na način da djedov stan koji bi majka trebala oporučno naslijediti pripadne njemu, s time da ona i obitelj žive u tom stanu godinu ipo dana, te mu kroz to vrijeme isplate dugovanje. Stan da je predmet ostavinske rasprave te da njen rođak traži nužni dio. Kaznenu prijavu protiv tužitelja da nije podnijela zbog majčine bolesti. Pobija dugovanje oca prema tužitelju, tvrdi da je dug virtualan te da je bila prisiljena potpisati predmetni ugovor, da je bila žrtveno janje. Osobno da ime dugovanje prema tužitelju od cca 100.000,00 kn, da joj je 2018. ponudio novac kako bi zatvorila dugovanje prema Fini i mogla se zaposliti. Tužitelj da joj je u Zagrebačko banci preko svoje veze provjeravao može li podići kredit, da joj se pokazao u prijateljskim namjerama, da je bio začuđen kako uopće živi, s obzirom na teret svih dugovanja na njenim leđima. Glede razgovora, pregovora i sklapanja ugovora između nje, njenog oca i tužitelja da nema svjedoka, odnosno trećih osoba. Za vrijeme trajanja predmetnog postupka da je s tužiteljem zaključila dva ugovora, u ljeto 2018. na iznos od 100.000,00 kn s rokom otplate od dvije godine, koji ugovor se odnosi na njeno prethodno dugovanje od 100.000,00 kn. Drugi ugovor da se odnosi na zatvaranje kredita njenog pok. oca s kreditorom Marjan uniom, s obzirom da je taj kreditor u međuvremenu blokirao nju i majku, da je riječ o iznosu od 65.000,00 kn, da je o tome obavijestila tužitelja jer ju je konstantno pritiskao , te da joj je pozajmio 15.000,00 kn kako bi se njena majka izuzela po tom kreditu, a ona ostala dužnikom. Iznos od 15.000,00 kn koji joj je tužitelj dao da je osobno predala Marjan uniji, te da je nakon toga tužitelj tražio da sva dugovanja njenog oca uđu u jedan ugovor, da se zanemare prijašnji ugovori, na što je pristala. Ne zna kada je taj drugi ugovor zaključen. Odnosio se na iznos od 160.000,00 kn kojeg je trebala vratiti u roku od dvije godine. Ovaj ugovor da je obuhvaćao i njeno dugovanje po prethodnom ugovoru, te da je ugovoreno kako cjelokupno potraživanje prema njoj i ocu iznosi 160.000,00 kn ali da se to ne odnosi na predmetno potraživanje. Smatra da je u pitanju mafijaški ugovor, da mafija radi na način da zna vašu cjelokupnu situaciju, ponudi se s nekakvim izlazom, te kako nemate nikakvu soluciju pristanete na t ponudu. Tužitelj da joj je govorio da nema druge solucije nego se baviti prostitucijom. Upitana zbog čega je osobno kontaktirala tužitelj i govorila o svojoj situaciji, kada tvrdi da je uznemiravana, navodi da je u njemu pokušala potaknuti ljudsku, normalnu stranu kako bi vidio njenu situaciju i znao da ne može očekivati čudo, a čitavo vrijem da se bojala njegovih prijetnji i suda. Osporava da bi ona i njena obitelj pokušavali prodati kuću u , jer joj je majka nepokretna.

19.Sud je, s obzirom da osim iskaza parničnih stranaka i priležećih ugovora, nije bilo drugih dokaza o predmetnom ugovornom odnosu stranaka, nakon zaključenog prethodnog postupka prihvatio prijedlog tužene ad. 1. za izvođenjem dokaza svjedoka D. D., na okolnost odnosa njenog pok. oca i tužitelja,

budući za postojanje ove svjedokinje, kako tvrdi nije znala ranije, smatrajući da bi to bilo svrsishodno i ne bi doprinosilo odugovlačenju postupka, imajući u vidu činjenicu da su u razdoblju od podnošenja tužbe do zaključenja prethodnog postupka 1. 3. 2021. stranke suglasno predlagale odgodu ročišta zbog pokušaja mirnog rješenja spora.

20.Saslušana svjedokinja D. D.. navodi kako je zaposlenica tužitelja od 1990., i to kao aranžerka cvijeća, u okviru kojih poslova je upoznala i oca tužene ad. 1. Ističe kako joj je poznato da je tužitelj novčano pomagao pok. S. D., a tuženu da je prvi put vidjela na sprovodu te potom dvije godine prije saslušanja kada je došla po novac koji joj je tužitelj ostavio. Navodi da je tom prilikom tužena govorila o svojoj situaciji i da je tužitelj spašava, jer joj je otac ostao dužan na sve strane. Navela je da je sama u sličnoj situaciji, budući se njen sin zadužuje, pa je razumije jer i njoj tužitelj pomaže. Tuženoj ad. 1. da je izrazila spremnost pomoći u vidu hrane, skuhanog obroka, a ne novčano, tuženu ad. 1. da je nazvala nakon poziva za svjedočenje, i da su se našle na kavi, te da je obećala kako će povući prijedlog za njenim svjedočenjem. Svjedokinja navodi kako nema neposrednih saznanja o ugovornom odnosu pok. S. i tužitelja, ali ima saznanja da je tužitelj pomagao tuženoj ad. 1., jer joj je to sama rekla, da ju je spašavao i da je zahvaljujući njemu studirala. Također, svjedokinja iskazuje da joj je sam pok. S. D..

govorio kako duguje tužitelju, ne navodeći koliko. Tužena ad. 1. joj je rekla kako joj se otac zadužio na razne strane, ali ne zna kod koga. Svjedokinji nije poznato koliko novca je tužitelj dao pok. S. i njegovoj kćeri G., te zašto im je sve novac trebao, osim za studiranje. Nije joj poznato jesu li se tužene ad. 2 i 3. također zaduživale kod tužitelja. Opovrgava navode tužene ad. 1. da bi imala saznanja o nezakonitom poslovanju njenog pok. oca i tužitelja, odnosno da bi joj kazala kako ima takvih saznanja. Također, navela je da se tužitelj dobro odnosio prema tuženoj ad. 1., odnosno nema nikakvih saznanja da bi je na određeni način uznemiravao. Opovrgava da bi tuženoj ad. 1. kopirala knjigu računa, te tvrdi da za nikakvu dokumentaciju nije čula, već da je to spominjala sama tužena. Uglavnom, ova svjedokinja opovrgla je sve navode tužene, kako u pogledu ponude za kopiranjem računa, poslovnih knjiga, uznemiravanja tužiteljice, sumnjivih poslovnih odnosa između njenog oca i tužitelja.

21.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

22.U konkretnom slučaju radi se o sporu povodom ugovora o zajmu od 7. 5. 2015. zaključenog između tužitelja, tužene ad. 1 i njenog oca pok. Stanka Delonge predmet kojega je iznos od 80.000,00 eura, koji je trebao biti vraćen tužitelju u osam jednakih rata od po 10.000,00 eura, računajući od 1. 1. 2016., pa bi predmet tužbenog zahtjeva bila dospjela rata za 2016. Ovaj ugovor ovjeren je kod javnog bilježnika, predmetna tužba podnesena je 19. 6. 2017., te ugovor nije izmijenjen i na snazi je, budući niti jedna od ugovornih stranaka nije pobijala isti. Tužene u svom odgovoru na tužbu ističu kako se radi o fiktivnom ugovoru, ne navodeći niti dokazujući zbog čega bi ugovor bio fiktivan. Sama tužena ad. 1. u svom iskazu navodi kako osim nje i njenog pok. oca, s jedne strane, te tužitelja s druge strane nitko treći nije sudjelovao u zaključenju spornog ugovora. Za svoje tvrdnje da bi ugovor bio fiktivan i da novčani iznos zajma koji se u njemu navodi nije bio isplaćen prilikom zaključenja ugovora, nije dostavila sudu niti jedan relevantni dokaz. Dakle, u konkretnom slučaju, osim ugovora, sud je na raspolaganju kao dokazno sredstvo imao iskaz stranaka i svjedokinje D. D., koja o samom zaključenju ugovora nema nikakvih neposrednih saznanja.

23.Tužitelj tvrdi kako je pok. ocu tužene ad. 1. pozajmljivao novac jer je ovaj nakon dovršetka gradnje kuće u upao u novčane probleme, te je trebao pozajmicu za studij tužene ad. 1. u Italiji. Kako su bili prijatelji da je novčano pomagao i njemu i tuženoj, što potvrđuje i tužena ad. 1 u svom iskazu, a i svjedokinja D. D.. navodi kako joj je pok. S. D. govorio da duguje novac

tužitelju, što joj je rekla i sama tužena ad. 1. kada je prije cca dvije godine došla po novac koji joj je tužitelj ostavio. Dakle, tužena ad. 1. nije osporavala predmetni ugovor, sada tvrdi da je isti fiktivan i da joj novac nije pozajmljen, potpisuje izjave o povratu ranijeg dugovanja u iznosu od 130.000,00 kn, u kojima decidirano navodi da se taj iznos odnosi na dugovanje koje nema veze s predmetnim (izjava od 25. 7. 2018.), te tijekom trajanja predmetnog postupka s tužiteljem za kojeg tvrdi da je uznemirava i da joj prijeti sklapa ugovore o novim pozajmicama, i to 25. 9. 2020. na iznos od 400.000,00 kn, 21. 1. 2020. na iznos od 192.000,00 kn i 9. 9. 2019. na iznos od 123.000,00 kn, dok protiv presude zbog ogluhe u predmetu P-104/2021-11 gdje je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži 40.000,00 eura na ime dugovanja po predmetnom ugovoru za 2017., 2018., 2019. i 2020. nije izjavila pravni lijek, odnosno nije podnijela niti odgovor na tužbu.

24.Iskaz tužene dan u ovom postupku u cijelosti je konfuzan i kontradiktoran. Tužena govori o poslovnim odnosima svog oca i tužitelja koji se po njoj kretao u krugu kriminaliteta, no govori nesuvislo o tome tko je kome trebao plaćati provizije, govori nesuvislo o tome da je imala na raspolaganju dokumentaciju o izdavanju lažnih računa, koja bi joj mogla u predmetnom postupku poslužiti da dokaže kako dugovanje tužitelja ne postoji, ali ju je bacila jer je nije razumjela i slično. Životno je nelogično i neuvjerljivo da netko pozajmljuje novac u većim novčanim iznosima od osobe koju drži nemoralnom i osobe koju drži kriminalnom, te i nakon podnošenja predmetne tužbe, gdje osporava postojanje duga, sklapa nove ugovore o zajmu, i to u ukupnom iznosu od 715.000,00 kn. Da je doista bila izložena neugodnostima i prijetnjama, mogla je pobijati predmetni ugovor, što nije učinila. Za tvrdnje da prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije izvršena isplata, nije dostavila niti jedan relevantni dokaz.

25.Ono što jednako iskazuju tužitelj, tužena ad. 1 i svjedokinja D. jeste da su se tužitelj i pok. otac tužene ad. 1. upoznali i sprijateljili u okviru poslova prodaje cvijeća poduzeću L., gdje je tužiteljičin otac bio zaposlenik, a tužitelj prodavao cvijeće. Također, iz iskaza triju naprijed navedenih osoba proizlazi da je tužitelj novčano pomagao ocu tužene ad. 1. Sama činjenica da je tužiteljica, kako tvrdi, podmirila ranije očevo dugovanje u iznosu od 130.000,00 kn na način da je podigla kredit i isplatila tužitelja, govori o tome da je novi novčani iznos koji je predmet ugovora o zajmu nastao za potrebe tužene ad. 1 i njenog oca, a ne za podmirenje ranijih dugova, kao možebitna novacija obveze. Je li taj iznos trebao tuženoj ad. 1 i njenom ocu za novčane dugove prema trećim osobama, kako tvrdi tužitelj ili za neka zaduženja prilikom gradnje kuće i studiranja tužene, posve je irelevantno kod činjenice da je ugovor potpisan i da ga tužena ad. 1 i njen pok. otac nisu osporavali. Tužena u svom odgovoru na tužbu za tvrdnje da se radi o fiktivnom ugovoru nije ponudila niti jedan dokaz, niti je u daljnjem tijeku postupka, posebno u svom iskazu, ponudila za to uvjerljivo obrazloženje. U svom odgovoru na tužbu tvrdi da je tužitelju vraćala dugovanje u više navrata, a jednom prilikom u iznosu od 130.000,00 kn, da bi priložila izjavu bez datuma (strana 19), a potom kod javnog bilježnika ovjerila izjavu od 25. srpnja 2018. da se ta isplata odnosi na ranije a ne na predmetno dugovanje. Tužena ad. 1 nije neuka, već visoko obrazovana osoba, pa u situaciji kada tvrdi da dugovanje njenog oca prema tužitelju ne postoji, da je izmišljeno i temelji se na fiktivnim računima, a potom iskazuje da je bila u posjedu tih računa i da ih je bacila, ne može očekivati da sud cijeni njen iskaz drugačije od neživotnog, nelogičnog, konfuznog i iskonstruiranog. Svaka razumna osoba bi u slučaju posjedovanja dokumentacije koja dokazuje njene tvrdnje istu zadržala, a tužena ad. 1. ju je kako navodi bacila.

26.Tužena ad. 1 u svom konfuznom iskazu govori da je predmetni ugovor morala potpisati, da je podlegla prijetnjama, no ne obrazlaže niti dostavlja dokaza o tome da je doista ugovor zaključen pod prisilom, odnosno da joj je tužitelj prijetio. Neživotno je i nelogično, da tužena u ovom postupku tvrdi da je predmetni ugovor fiktivan, da ne duguje ništa tužitelju, a potom traži odgode ročišta radi mirnog rješenja spora, te čak nudi način rješavanja spora na način da proda jednu od nekretnina koja bi joj trebala pripasti u vlasništvo (raspravni zapisnik od 14. 5. 2019. i 19. 11. 2019.) a potom sklapa s tužiteljem tri nova ugovora na ukupno od 715.000,00 kn zajma. Doduše, jednako je nelogično da tužitelj sklapa nove ugovore s tuženom, iako mu ranije dugovanje nije vraćeno, no to nije predmet ovog spora.

27.Slijedom naprijed izloženog, budući su stranke 7. 5. 2015. zaključile ugovor o zajmu temeljem kojeg se tužena obvezala utuženi iznos od 10.000,00 eura protuvrijednosti u kunama isplatiti do 1. 1. 2017., što nije učinila, a ugovor nije izmijenjen, to je tužena kao ugovorna strana dužna podmiriti utuženo potraživanje.

28.S obzirom da su se tužena ad. 1 i njen pok otac solidarno obvezali isplatiti tužitelju povrat zajma u ugovorenim ratama, a pok. S. D. preminuo je 11.

travnja 2017., te ga pored tužene ad. 1. nasljeđuju tužene ad. 2 i 3., to sve tri tužene odgovaraju za obveze ostavitelja sukladno odredbi čl. 139. st. 1. i 4. ZN-a solidarno. Ostavinsku imovinu iza pok S. D. čini ¼ dijela čest. zem. 1275/2 ZU 448 u naravi kuća i dvor ukupne površine 714m2 kuća i dvor površine 196m2. Tužena ad.

3. je suvlasnica navedene nekretnine za ¼ dijela, što znači da su ona i pok. suprug bili vlasnici polovine kuće i zemlje. Tužena ad. 3. prihvatila se nasljedstva iza smrti supruga na ročištu od 25. 5. 2017. u ostavinskom postupku, nije tražila izdvajanje s osnova bračne stečevine, jer je u tom pogledu već namirena, te je navedenu nekretninu u KO Kučine, odnosno svoj dio ustupila tuženoj ad. 2., kao i vrjednije pokretnine, dok su dugovi ustupljeni tuženoj ad. 1. Pokretnine koje su predmet ostavine sačinjavanju potraživanje prema HZMO s naslova neisplaćene mirovine, dva osobna automobila marke Škoda Felicia te neutvrđeni novčani iznos od Splitske banke.

29.Tužene ad. 2 i 3. prigovorile su nedostatku pasivne legitimacije, no ovaj prigovor sud cijeni neutemeljenim, budući su se obje tužene prihvatile nasljeđa, s time što je tužena ad. 3 svoj dio ustupila tuženoj ad. 2. Dakle, tužena ad. 3. nije se odrekla od nasljedstva, već se prihvatila istog, zbog čega zajedno s tuženom ad. 2. odgovara za dugove ostavitelja u visini nasljednog dijela. Tužitelj nije predložio utvrđivanje vrijednosti naslijeđenog dijela pok. S. D.., no realno je zaključiti da dva automobila i ¼ kuće i dvora ukupne površine 714m2 u Kučinama ne iznosi manje od 80.000,00 eura, odnosno 10.000,00 eura koliko glasi predmetno potraživanje.

30.Tužena ad. 1. u svom odgovoru na tužbu ističe kako predmetnim ugovorom nije ugovorena solidarna odgovornost zajmoprimaca, već da odgovaraju na jednake dijelove. Međutim, prema odredbi čl. 2. ugovora zajmoprimci se obvezuju pozajmljeni novčani iznos vratit zajmodavcu u roku 8 dana, i nigdje se ne navodi da su to dužni vratiti na jednake dijelove, pa je i ovaj prigovor tužene valjalo cijeniti neutemeljenim.

31.Glede navoda tužene da je njen pok. otac vraćao svoje dugove prema tužitelju i da je ona isključivo pristupila ovom ugovoru jer je to tužitelj od nje tražio, za navesti je da ni za ove tvrdnje nije dostavila bilo kakav relevantni dokaz. No, čak i da se radi o ugovoru o pristupanju dugu u smislu odredbe čl. 101. ZOO-a, predmetni ugovor je potpisan od strane tužitelja kao vjerovnika i pok. S. D.. kao dužnika, te tužene koja tvrdi da je pristupila tom ugovoru, pa je njena obveza ispunjenja ugovorne obveze neupitna.

32.Tužitelj je predložio da sud donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti tuženoj ad. 2 i 3 otuđenje ili opterećenje svakoj po ¼ idealnog dijela čest zem. 1275/2. Imajući u vidu činjenicu da su stranke tražile odgodu više ročišta radi mirnog rješenja spora na način da bi se prodale nekretnine u vlasništvu tuženih i namirio tužitelj u svom potraživanju, to upućuje na zaključak da doista postoji namjera tuženih da zbog situacije u kojoj su se našle razmišljaju u prodaji nekretnina u svom vlasništvu. Stoga, postoji opravdana opasnost tužitelja da neće moći naplatiti svoju tražbinu, radi čega sud pozivom na odredbu čl. 340., 341. i 342. usvojio prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere, ali samo u dijelu koji se odnosi na ¼ nekretnine koja je bila predmet ostavine iza smrti pok. S. D., a ne i na ¼

nekretnine koja je u vlasništvu V. D.., jer se radi o njenoj posebnoj imovini.

33.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanje na ročištu od 24. 1. 2019., 27. 5. 2019., 14. 11. 2019., 21. 12. 2020., 1. 3. 2021., 19. 4. 2021., 13. 5. 2021., 24. 5. 2021., 15. 10. 2021., 5. 11. 2021., 15. 12. 2021., 8. 3. 2022., po 1.000,00 kn, pristup na ročišta od 27. 8. 2018., 18. 9. 2019., 25. 9. 2020., po 500,00 kn, za sastav podnesaka od 22. 8. 2018., 21. 12. 2020., 13.

5. 2021., 24. 5. 2021. po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 16.500,00 kn, uvećano za 4.125,00 PDV-a, tako da ukupni trošak iznosi 20.624,00 kn. Tužitelju pripada i trošak pristojbe tužbe u iznosu od 1.100,00 kn te odluke u iznosu od 1.100,00 kn, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 22.825,00 kn.

U Splitu, 31. ožujka 2022.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.