Poslovni broj: 19 UsI-3623/21-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić uz sudjelovanje Zrinke Pivac, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. P. iz S., …, OIB: …, zastupanog po opunomoćenicima M. J. i M. B.,odvjetnicima u S., …, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinskainspekcija, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, Stjepana Radića 30 radiizvršenja rješenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 30. ožujka 2022.
godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 31. ožujka 2022. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-362-02/16-02/1745 urbroj: 443-02-03-21-21-13 od 6. rujna 2021. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora
Obrazloženje
1.Osporenim rješenjem tuženika UP/I-362-02/16-02/1745 urbroj: 443-02-03- 21-21-13 od 6. rujna 2021. godine utvrđuje se da je rješenje o uklanjanju Klasa: UP/I- 362-02/16-02/1745 urbroj: 531-07-1-3-5-17-03 od 13. siječnja 2017. godine a kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja, ukloni dograđeni dio prizemlja tlocrtnih dimenzija 7,30mx1,50m, visine 2,60m; vanjske stepenice za kat s podestom tlocrtnih dimenzija 6,70x1,0m i nadogradnju iznad prizemlja tlocrtnih dimenzija 8,30x6,79, visine 2,2 do 3,0m, krov dvostrešan pokriven crijepom, izgrađeno na k,č, … k.o. K. u G. K., postalo izvršno dana2. lipnja 2017. godine.
2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi navodi kako mu rješenje o uklanjanju nije osobno uručeno, te rok za izjavljivanje pravnog lijeka protiv te odluke nije ni počeo teći, pa je u tom smislu tužitelj i zatražio ukidanje klauzule izvršnosti, te dostavu odluke. Budući da ne postoji obveza uklanjanja objekta dok rješenje ne postane izvršno, to ne postoji niti osnova za izricanje novčane kazne. Osim toga, tužitelj ističe kako je u roku za izvršenje rješenja podnio i zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, pa je i to razlog zbog kojeg nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja. Tužitelj navodi kako je u konkretnom slučaju riječ o staroj kamenoj kući građenoj prije veljače 1968. godine a koja se nalazi u selu G. K., pa je nevjerojatno da je proveden postupak inspekcijskog nadzora i da je doneseno rješenje o uklanjanju koje tužitelju nije uručeno. Osim toga, tužitelj je nakon inspekcijskog nadzora obustavio građenje budući da je tek tada doznao da je to protupravno i da ne smije graditi bez građevinske dozvole, a ujedno je i teško obolio, pa nije ni mogao nastaviti građenje, ali je podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.
Predlaže poništiti osporeno rješenje i tuženika obvezati na naknadu troška spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u cijelosti u obrazloženju osporenog rješenja, te dodatno navodi kako je rješenje o uklanjaju dostavljeno tužitelja dana 1. veljače 2017. o čemu u spisu prileži dostavnica. Također ističe kako je netočna tvrdnja tužitelja da je obustavio građenje nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, a tužiteljev zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole odbijen je pravomoćnim i izvršnim rješenjem nadležnog tijela. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Dostavom svih navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 30. ožujka 2022. godine strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a. Tuženik, premda uredno pozvan, nije pristupio na navedeno ročište, pa je isto održano bez njegove prisutnosti.
5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnog upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.
6. Preostale po tužitelju predložene dokaze, sud je odbio, ocijenivši ih suvišnim za presuđenje u ovome sporu kod prethodno navedenih dokaza koji su izvedeni.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet ovoga spora je ocjena osporenog rješenja, kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna (u iznosu 30.000,00 kn) u primjeni članka 31. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13, dalje: ZGI), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 19. st.3. Zakona o građevinskoj inspekciji.
9. navedeni čl. 31. ZGI propisuje:
„(1) Rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.
(2) Rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana.
(3) Prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem šest novčanih kazni.“
10. U smislu prethodno citiranih zakonskih odredaba, pretpostavke za izricanje predmetne novčane kazne su: da tužitelj rješenje o uklanjanju nije izvršio u roku koji mu je za to ostavljen tim rješenjem, te da je to rješenje postalo izvršno.
11. Među strankama nije sporno da nije uklonjena dogradnja koja je bila predmet rješenja o uklanjanju, ali tužitelj tvrdi da mu rješenje o uklanjanju od 13. siječnja 2017. godine nikada nije osobno uručeno, stoga da nije ni počeo teći rok u kojem je bio dužan postupiti po rješenju o uklanjanju.
12. Ovakav navod tužitelja nije točan. Naime, iz spisu priložene dostavnice o uručenju rješenja o uklanjanju razvidno je da je dostava navedenog rješenja navedenog rješenja izvršena u skladu s odredbom članka 85. stavak 2., 3. i 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09., dalje: ZUP) i to dana 1. veljače 2017. godine ubacivanjem u poštanski kovčežić, nakon prethodne obavijesti dostavljača od 24. siječnja 2017. godine.
13. Obzirom na navedeno, od dana dostave, počinje teći rok za postupanje po rješenju o uklanjanju, pa je stoga pravilno osporenim rješenjem utvrđeno kako je rješenje postalo izvršno dana 2. lipnja 2017. godine, dakle istekom roka od 120 dana od dana dostave rješenja o uklanjanju.
14. Također, valja reći kako je prethodno donošenju osporenog rješenja, dana 31. kolovoza 2021. godine, tuženik proveo inspekcijski nadzor te je utvrdio kako tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju, nego da je nastavio sa gradnjom, protivno naredbi o obustavi radova, o čemu u spisu tuženika prileže i fotografije.
15. Stoga ovaj sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju nedvojbeno bile ispunjene prethodno navedene pretpostavke za novčanu kaznu, koja je tužitelju izrečena osporenim rješenjem u iznosu 30.000,00 kuna.
16. Što se pak tiče navoda tužitelja o tome da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja obzirom na činjenicu da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za spornu dogradnju, valja reći kako je zaista propisano da se novčana kazna neće izreći ukoliko izvršenik unutar roka za izvršenje podnese zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, te da je obustavio daljnje građenje, no u konkretnom slučaju zahtjev za izdavanje građevinske dozvole predan je dana 26. ožujka 2018. godine, dakle, nakon izvršnosti rješenja o uklanjanju. No, sve da je tužitelj i podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, tužitelj je nakon obustave građenja i donošenja rješenja o uklanjanju nedvojbeno nastavio sa gradnjom, što je razvidno usporedbom fotografija koje prileže zapisniku o inspekcijskom pregledu od 21. prosinca 2016. godine i fotografija kontrolnog inspekcijskog pregleda od 31. kolovoza 2021. godine, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za primjenu navedene odredbe Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori.
17. Slijedom sveg navedenog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
18.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao u izreci ove presude.
19. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti i riješiti kao u točki II. izreke ove presude
U Splitu 31. ožujka 2022.
S U T K I N J A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja uz zapisnik o objavi
- tuženiku uz zapisnik od 30. ožujka 2022. i zapisnik o objavi
- u spis
