Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-203/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Davorke Hudoletnjak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku iz O. D. M. & B. iz Z., protiv tuženika S. V. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. K., odvjetniku iz O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-255/2018-40 od 26. studenog 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba se uvažava, preinačava se pobijana presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-255/2018-40 od 26. studenog 2021., tako da se sudi:
I Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-369/2014 na novčanim sredstvima ovršenika G. Z., OIB: …, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-369/2014 od 24. lipnja 2014.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.988,00 kn.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-369/2914, te je ujedno odbijen i zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj. Navodi da je pobija iz svih zakonskih razloga, s tim da konkretni žalbeni navodi upućuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 345. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP).
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio, s tim da između stranaka niti nije sporno:
- da je predmetni ovršni postupak tuženik pokrenuo protiv tužitelja ovršnim prijedlogom od 29. svibnja 2013., na temelju ovršne isprave, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5386/09-20 od 28. veljače 2012., kojom je ovdje tužitelju naloženo da tuženiku iz toga postupka, S. G. Z. S. (dalje: SGZ S.), koja je bila zastupana po ovdje tuženiku S. V., naknadi parnični trošak u iznosu od 73.800,00 kn, te izjave SGZ S. ovjerene po javnom bilježniku 27. svibnja 2013., o ustupu navedene tražbine tuženiku S. V.,
- da je rješenje o ovrsi, kojim je radi namirenja navedene novčane tražbine određena ovrha na novčanim sredstvima po računima ovršenika, doneseno 24. lipnja 2014.,
- da su nakon pokretanja navedenog ovršnog postupka, a prije donošenja rješenja o ovrsi, 17. srpnja 2013., tužitelj i SGZ S. sklopili ugovor o prijeboju, kojim su stavljena u prijeboj njihova međusobna potraživanja, pa između ostalih i predmetno potraživanje SGZ S. prema tužitelju u iznosu od 73.800,00 kn, s tim da su se stranke sporazumjele da nakon međusobnog prebijanja tražbina ostaje potraživanje tužitelja prema SGZ S. u iznosu od 96.895,80 kn.
6. Tužitelj tužbu zasniva na tvrdnji da je predmetna tražbina prednika tuženika, nakon što je nastala povodom vođenja parničnog postupka, u međuvremenu prestala temeljem navedenog ugovora o prijeboju potraživanja.
7. Prvostupanjski sud pobijanu odbijajuću presudu u bitnome obrazlaže shvaćanjem da tuženikov prednik, SGZ S., nije predmetnu tražbinu mogao stavljati u prijeboj ugovorom od 17. srpnja 2013., nakon što je izjavom o ustupu tražbine od 27. svibnja 2013. navedenu tražbinu prenio na tuženika, te da stoga navedena tražbina niti nije prestala prijebojem. Pored navedenog iznosi da je tuženik u ovom postupku izvijestio sud da je predmetna ovrha u međuvremenu u cijelosti provedena zapljenom i prijenosom novčanih sredstava sa računa tužitelja na račun tuženika, te da nakon toga ishod ovoga parničnog postupka ne može biti od utjecaja na ovršni postupak. 8. Osnovano tužitelj u žalbi iznosi da je prvostupanjski sud počinio pogrešnu primjenu materijalnog prava kada je zaključio da SGZ S. nije mogao predmetnu tražbinu stavljati u prijeboj tužitelju nakon što ju je ustupio tuženiku. Naime, u pravu je tužitelj da se na utvrđeno činjenično stanje ima primijeniti članak 81. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), koji glasi:
“(1) Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.
(2) Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.“
9. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za ocjenu osnovanosti žalbenih navoda odlučno je tumačenje dosega citiranih odredbi članka 81. ZOO-a. Naime, odlučno je kako tumačiti pojam ispunjenja ustupitelju. Da li je to isključivo ispunjenje obveze, ili to mogu biti i neki drugi zakonom propisani načini prestanka tražbine. Cijeneći odredbe stavka 1. i stavka 2. navedenog članka u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da navedeni ugovor o prijeboju tražbine ima učinak ispunjenja u smislu navedenih odredbi. Ovo, naime, proizlazi iz svrhe odredbe stavka 2., a ta je da propust vjerovnika da o ustupu tražbine obavijesti dužnika, ne treba ići na štetu dužnika. Stoga je u smislu navedenih odredbi, sklapanjem ugovora o prijeboju predmetna tražbina SGZ S. prestala, uz pretpostavku da u vrijeme sklapanja navedenog ugovora tužitelj nije imao saznanja o prethodnom ustupu tražbine tuženiku.
10. Pogrešno primijenivši materijalno pravo, prvostupanjski sud nije smatrao odlučnom činjenicu da li je u vrijeme sklapanja ugovora o prijeboju tužitelj znao za ustup tražbine tuženiku, unatoč tome što o navedenom nije bio obavješten. Međutim, tuženik navedenu činjeničnu tvrdnju tužitelja nije niti osporavao, pa ovaj drugostupanjski sud nalazi da navedena odlučna činjenica niti nije sporna.
11. Ocjenu prvostupanjskog suda o tome da je između stranaka nesporna činjenica da je sporni ovršni postupak u međuvremenu dovršen, budući da je provedena zapljena novčanih sredstava na računu tužitelja i njihov prijenos na račun tuženika, tužitelj osporava tvrdnjom da podnesak tuženika u kojem je iznio navedenu činjeničnu tvrdnju nije dostavljen tužitelju, te da iz navedenog razloga ova činjenična tvrdnja tuženika nije osporena. Međutim, i neovisno od toga da li je osnovana ovakva žalbena tvrdnja, ovaj drugostupanjski sud cijeni da mogući dovršetak ovršnog postupka nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, ako ovrha nije bila dopuštena iz razloga radi kojih je tužba podnesena, tada na takvu ocjenu nije ni od kakvog utjecaja to što je predmetna (nedopuštena) ovrha provedena. U navedenom slučaju postavlja se pitanje pravnog interesa tužitelja na traženje deklaratorne sudske zaštite utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe. Ovo naročito imajući u vidu da je člankom 56. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ) u navedenom slučaju propisana mogućnost preinake tužbe postavljanjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva radi naknade štete. Međutim, ovaj drugostupanjski sud cijeni da ovakva zakonska mogućnost ne isključuje pravni interes tužitelja, kao ovršenika iz ovršnog postupka, da ustraje na ishođenju deklaratorne sudske zaštite, presudom kojom će biti odlučeno o prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti zahtjeva za povrat onoga što je ovrhovoditelj ovrhom dobio, bilo u postupku protuovrhe, bilo u posebnom ovršnom postupku.
12. Slijedom navedenog je žalba uvažena, s tim da je temeljem članka 373.a ZPP-a pobijana presuda preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva.
13. Odluka o parničnom trošku se zasniva na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 2. ZPP-a, s tim da je tužitelju priznat trošak sastava tužbe te podneska od 29. svibnja 2018., kao i zastupanja na ročištima od 20. lipnja 2018., 20. ožujka 2019., 14. lipnja 2019., 12. studenog 2019.,12. veljače 2020., 21. svibnja 2021. i 11. listopada 2021. od po 1.000,00 kn za svaku radnju, zastupanja na ročištima od 24. travnja 2018. i 20. lipnja 2018. od po 500,00 kn za svaku radnju, te sastav podneska od 6. kolovoza 2020. od 250,00 kn, sve uvećano za PDV od 25%, te trošak pristojbe na tužbu i presudu od po 1.088,00 kn.
Bjelovar, 31. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Smiljka Premužić
