Pr-7135/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. P., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćnicima iz Z. o.u. J.B. i D. J. , odvjetnici u N. G., protiv tuženika Republike

Hrvatske, Ministarstvo, zastupano po ODO Split, radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. siječnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tuženika S. K. te punomoćnice zakonske zastupnice Branke Šolić, a po objavi presude dana 31. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo, dužna je

tužitelju A. P., OIB:…, S., isplatiti uvećani dio

plaće u ukupnom brutto iznosu od 40.458,91 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 4.251,81 kuna, od 15.03.2013.;

- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 3.079,45 kuna, od 15.04.2013.;

- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 651,24 kuna, od 15.05.2013.;

- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 3.642,79 kuna, od 15.06.2013.;

- za mjesec lipanj 2013. godine na iznos od 1.474,02 kuna, od 15.07.2013.;

- za mjesec srpanj 2013. godine na iznos od 2.032,44 kuna, od 15.08.2013.;

- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 9.253,09 kuna, od 15.10.2013.;

- za mjesec listopad 2013. godine na iznos od 347,20 kuna, od 15.11.2013.;

- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 2.090,89 kuna, od 15.02.2014.;

- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 5.461,11 kuna, od 15.03.2014.;

- za mjesec ožujak 2014. godine na iznos od 1.360,98 kuna, od 15.04.2014.;

- za mjesec travanj 2014. godine na iznos od 1.014,83 kuna, od 15.05.2014.;

- za mjesec kolovoz 2014. godine na iznos od 1.210,06 kuna, od 15.09.2014.;

- za mjesec rujan 2014. godine na iznos od 1.240,23 kuna, od 15.10.2014.;

- za mjesec studeni 2014. godine na iznos od 1.091,78 kuna, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. godine na iznos od 2.277,00 kuna, od 15.01.2015.;

kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 15.437,50 kn, također sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija tužbeni zahtjev za iznos od 1.567,28 kn, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda Pr-47/2019 od 29. listopada 2020. prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2014., bruto iznos od 40.458,91 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je djelomično odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio isplatu i daljnjeg iznosa od 1.567,28 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. Nadalje je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju i parnični trošak u iznosu od 12.625,00 kn.

2.Presudom Županijskog suda u Splitu Gžr-133972020-2 od 4. listopada 2021. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Pr-47/2019 od 29. listopada 2020. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Viši sud u svojoj uputi navodi da iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno na koji je način prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u predmetnom razdoblju, pored redovnog rada od 8 sati, radio prekovremeno, također u trajanju od 8 sati dnevno, te da se za sada ne može kao valjan prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je u odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu bruto iznosa od 1.567,28 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji bi se odnosio na mjesec siječnja 2013., nastupila zastara potraživanja. Dakle, zaključak višeg suda je da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora tužitelj može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada nije stvarno izvršavao radne zadatke.

3.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 17. svibnja 2018. god., navodi se da je tužitelj kao policijski službenik MUP-a, PU SD PPP S., tijekom 2013. i 2014. god. ostvarivao kod tuženika

plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima itd. Odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10), da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad uvećava za 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Tijekom 2013. i 2014 god. tužena da tužitelju nije pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima. Tužitelj da je sukladno odredbi čl. 186.a. ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 13. veljače 2018. god., a tuženik da je dostavio svoj odgovor na zahtjev u kojem da odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4.Pun tužitelja je pismenim podneskom od 11. rujna 2020. konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu iznosa od 42.046,19 kn.

5.U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 06. lipnja 2018. god. tuženik je naveo da osporava predmetnu tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti. Pregledom evidencija nadležne službe resornog ministarstva da je utvrđeno da je PU SD pravilno obračunala i isplaćivala razliku

uvećane plaće tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom blagdanima, a što da je razvidno iz obračunskih lista plaće. U navedenom razdoblju da je tužitelju isplaćivana osnovna plaća uvećana za iznos koji je obračunat temeljem ostvarenog prava na uvećanje plaće za minuli rad, za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, a što da je razvidno iz obračunskih lista plaće. Isto tako da je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora, a u svezi s odredbom čl. 56. KU. Naime, da se u konkretnom slučaju radi o radu na terenu kao posebnoj vrsti rada, tj. radnog vremena koji da je kao takav bio određen čl. 56. KU te da se tužitelju vrijeme koje je proveo na plovilu koje ne može napustiti, a tijekom kojeg vremena da nije stvarno radio može honorirati upravo temeljem odredbe čl. 57. KU kojom da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Glede prekovremenog rada, da se ističe kako je VSRH da je u nizu svojih odluka, izrazio stajalište o tome da je za postojanje prekovremenog rada potrebno postojanje više sile, izvanredno povećanje opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije, a prekovremeni radom da se ne može smatrati neprekidni boravak tužitelja na brodu. Dakle da vrijeme koje je tužitelj proveo na brodu izvan stvarno odrađenih sati da se ne može istome honorirati po osnovi prekovremenog rada jer da jednostavno nema karakter prekovremenog rada. Također, napominje kako je za potraživanje za siječanj 2013., a koje da dospijeva 15. veljače 2013. nastupila zastara.

6.U nastavku postupka u dokaznom postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 13. veljače 2018. god., odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 20. travnja 2018., obračunskih lista plaće tužitelja, radnih naloga PUSD , PPP, izvoda iz

registra SP, te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije ( list spisa 13-250), Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, te svjedoka G. V. i D. I., preslik zapisnika u

predmetu Pr-132/2018 od 11. prosinca 2018., Vještačenje po vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. od 04. studenog 2019., Novo radno i ovršno pravo s pročišćenim tekstom Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14) , Izvješće komisije Europskom parlamentu, Vijeću i europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

7.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

8.Kao sporno ostalo je raspraviti tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 42.046,19 kn za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2014., s osnova naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom,blagdanom i u smjenama, a koji tužitelj potražuje za 24 sata provedena na brodu, kao i prigovor zastare potraživanja tužitelja za siječanj 2013.

9.Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj navodi da je od 1992. djelatnik MUP- a. Tijekom 2013. i 2014. da je radio na mjestu upravitelja stroja i zapovjednik broda. Naime, da se o brodu tipa B, koji brod da je vrijednosti cca milijun i pol eura, za koji da su oni odgovorni. Radno vrijeme da je bilo organizirano na način da je redovno radno vrijeme bilo 10 sati, a ostatak dežurstvo. U plovidbi da bi bili četiri dana, a potom da su na različit način dobivali slobodne dane, zavisno o potrebi službe. Za vrijeme plovidbe da se brod nije smio napuštati, a da su morali uvijek biti spremni za intervenciju kojih da je bilo puno. Na plovilima da nije postojala mogućnost noćnog odmora dužeg od nekoliko sati, niti kvalitetnog odmora, budući da je cijelu noć upaljena radio veza i službeni mobitel, a da se čuju i drugi zvukovi. Nitko da ih nije mogao mijenjati u radnim zadacima jer da je uvijek bio popunjen minimalan broj posade, dakle zakonski. Navodi da se nije smjelo dopustiti da se mobitel ugasi ili službena veza jer da bi u protivnom odgovarali. Za intervenciju da moraju biti spremni unutar 10 minuta. U akvatoriju da bude jedno plovilo policije, a oni da kontroliraju cijelu državnu granicu. Granica da se čuva 24 sata. U slučaju kada klima na brodu ne radi, što da je vrlo često, temperatura na brodu da bude poviše i do 47 stupnjeva.

10.Na ročištu dana 12. lipnja 2019. sud je saslušao i svjedoka G. V. koji navodi da poznaje tužitelja budući da je 2013. i 2014. bio zapovjednik na plovilu MUP-a tipa B, a tužitelj da je povremeno sa njim radio na tom brodu. Radno vrijeme dok brod nije u plovidbi da je ovisilo o različitim faktorima i događanjima. Naime, da su radili i noćnu smjenu i dnevnu, imali jednodnevne službe na moru. U utuženom razdoblju brod da bi u plovidbi bio 4 dana, s tim što im se ne bi prikazali svi sati rada. Nisu mogli imati odmor, a kamoli od 8 sati, jer da se uvijek imalo nešto raditi na brodu. Npr. ako bi bili u luci netko bi im se obratio jer mu je trebala liječnička pomoć, da bi morali micati brod zbog drugog broda i sl., a da bi znali imati i po 15 sati plovidbe. On da je temeljito pisao izviješća, a čišćenje i održavanje broda, što da je spadalo u dnevne zadaće. Brod da se nije smio napuštati, stalno da su radile veze,

npr. u slučaju čuvanja važne osobe njegovo radno vrijeme da je variralo. Ovo da je bilo plaćeno kao prekovremeni rad. Uvjeti na brodu da su zahtjevni, npr. da uopće ne rade klima uređaji, da se radi u skučenom prostoru i da nema uvjeta za kvalitetan odmor i spavanje. Nikada se ne zna kada će doći poziv za intervenciju, a cijela posada da mora isploviti s brodom. Dok se leži u kabinama da se čuje radio veza koja stalno mora biti upaljena i službeni mobitel, telefon. On da je detaljno upisivao sve izvanredne situacije i iste da su plaćene, međutim, da mu nije sve plaćeno u utuženom razdoblju odnosno svi tereni. On da nije vodio evidenciju radnog vremena već da je samo pisao izviješće po radnom nalogu i brodski dnevnik.

11.Na ročištu dana 12. lipnja 2019. sud je saslušao i svjedoka D. I. koji navodi da poznaje tužitelja budući da je kapetan na brodu MUP-a tipa B, a tužitelj da bi povremeno sa njim plovio i radio na tom brodu. Njihovo radno mjesto da je brod, a kada ne plove brod najčešće da bude na V.. Bude im plaćeno 10 sati radnog

vremena, dok da im nije u cijelosti plaćeno dežurstvo. Postoje izvanredne intervencije koje također da nisu u cijelosti plaćene. Npr. da dobiju poziv za intervenciju oko ponoći, pripravni da su cijelo vrijeme i čekaju isplovljavanje koje uslijedi oko 4 sata, pa da im bude plaćeno prekovremeno samo rad od 4-6 ujutro jer da im u 6 ujutro počinje radno vrijeme. Na terenu da budu 4 dana slijedom radnih naloga i uputa, obilaze akvatorij SDŽ. Inače, radne naloge da bi trebali

dobiti 7 dana prije, ali često da se dogodi da ih zadnji čas zovu i kažu da treba nešto raditi. Rade danju, noću, vikendom i blagdanom. Brod da se ne smije napuštati, a ponekad jedan od članova posade da ode po namirnice. Kada brod isplovljava da svi moraju biti na brodu, a na brodu da je uvijek uključena policijska radio veza, pomorska stanica i službeni mobitel. Inače, MUP SDŽ da ima tri plovila od kojih daje jadno na popravku, a na ova dva plovila da ne rade svi uređaji trenutnu, npr. klima uređaji, frižider…a takvo stanje da je bilo i u utuženom razdoblju. Brod da je skučen, ležajevi da su mali, prostor da je bez prozora. Nitko da ih nije mogao mijenjati u radnim zadacima. Da se radi bez prekida, po noći da se nema dužeg odmora od nekoliko sati. Radio veza non stop da radi, često da im stižu obavijesti da se nešto dogodilo i kada nije potrebno intervenirati, da provjeravaju stanje broda i da moraju brinuti o održavanju broda, da moraju premještati brod s jednog mjesta na drugo u slučaju dolaska drugih brodova, a to da se nigdje ne bilježi niti da im je plaćeno. 12.Na temelju članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07, dalje: ZSOSRH/07) propisana je supsidijarna primjena odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Stoga je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu ("Narodne novine" broj (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13,93/14) dalje: ZR) te Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12; dalje: KU/08).U smislu članka 94. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću; a iz članka 43. stavak 2. ZR-a proizlazi kako puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.Člankom 194. ZR-a, propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 90. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom. Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 u daljnjem tekstu KU) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 87. st.

1. Zakona o policiji. Stavkom 11. KU je određeno da ako je rad službenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada,

službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema članku 41. KU/08 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom čl. 44. st. 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%. Stavkom 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju. Stavkom 9. određeno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 10. određeno je da će se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatrati svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad da je rad duži od 40 sati tjedno. Stavkom 12. određeno je da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

Stavkom 13. određeno je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik da može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1,5, te da mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren. Nadalje, Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u članku 2. točka 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

13.Ovdje valja navesti kako se tuženik često u sudskim odlukama ili žalbenim navodima u postupcima pred sudovima u pitanjima iste činjenične i pravne osnove poziva na to da nema mjesta primjeni Direktive broj 2003-88/EZ budući da je člankom 1. stavkom 2. Direktive propisano kako se ona primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne tako i privatne, u smislu članka 2. Direktive 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989., a članak 2. stavak 2. Direktive 89/391/EEZ određuje da se ta Direktiva ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave, kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti. Međutim, ta odredba propisuje i kako je u tom posebnom slučaju potrebno u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive, što po ocjeni ovog suda znači kako se dosegnute stečevine navedenih Direktiva imaju posredno primijeniti i u ovom slučaju. Naime, naziv Direktive 89/391/EEZ glasi: Okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu, i podrazumijeva osiguranje uvjeta za sigurnost i zdravlje zaposlenika. Ako tužitelj radi i boravi sedam dana po 24 sata na brodu, ako mu se ne osigurava neprekinuti osmosatni odmor, ako na brodu nema dovoljno članova posade, ako mu se ne isplaćuju naknade posebnih dodataka s naslova sati provedenih na brodu a koji nisu "efektivno radno vrijeme", nedvojbeno se može zaključiti kako tuženik kao poslodavac nije osigurao radne uvjete koji garantiraju sigurnost i zdravlje zaposlenika. U odnosu na primjenu navedenih Direktiva, s obzirom kako u utuženom razdoblju Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije, za navesti je da se one i ne primjenjuju izravno. Europski sud ustanovio je u pravu EU-a načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU-a te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice, a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti.

14.Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku za računovodstvo i financije I. B., te je vještaku naloženo izraditi obračun dvije varijante i to: radnim angažmanom tužitelja tijekom višednevnih službi 24 sata (prva varijanta ) i radnim angažmanom tužitelja tijekom višednevnih službi umanjeno za 8 sati dnevnog odmora (druga varijanta). U svom vještačenju od dana 04. studenog 2019. sudski vještak za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. navodi kako je nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva

mišljenja:

- varijanta 1 ( angažman 24 sata )- tužitelju u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2014. da nisu obračunati niti isplaćeni dodatni prekovremeni sati sa pripadajućim dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, i to u ukupnom bruto iznosu od 120.054,31 kn, odnosno po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 16. pripadajuće tablice 2.

- varijanta 2 ( dnevni odmor od 8 sati) – tužitelju u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2014. da nisu obračunati niti isplaćeni dodatni prekovremeni sati sa pripadajućim dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, i to u ukupnom bruto iznosu od 42. 046,19 kn, odnosno po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 16, pripadajuće tablice 3.

15.Na vještvo vještaka B. pun. tužitelja nije imao primjedbi dok je tužena između ostalog prigovorila da isto vještvo nije sačinjeno sukladno evidenciji radnog vremena tužiteljima odnosno pripadajućim izvješćima uz radne naloge, stoga da nisu utvrđeni stvarno odrađeni sati izvan radnog vremena.

16.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan. Ovaj sud smatra utvrđenim:

- da je tužitelj u spornom vremenskom periodu 2013. i 2014., obavljao poslove policijskog službenika, te da je radio na mjestu upravitelja stroja i zapovjednik broda, te da se radi o brodu tipa B,

- da je rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na višednevne službe na moru,

-da je tuženik izdavao tužitelju višednevne radne naloge,

-da je na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga tuženik vodio evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za to utuženo razdoblje isplaćena plaća,

-da tuženik nije donio rješenje o preraspodjeli radnoga vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu.

Iz gornjih utvrđenja ovaj sud smatra da tuženik nije pravilno isplatio plaću tužitelju za ostvaren prekovremeni rad sukladno radnim nalozima. Tuženik je bio u obvezi voditi urednu radnu evidenciju o stvarno odrađenim radnim satima tužitelja i na njemu je teret tog dokaza, stoga ovaj sud smatra da je jedino evidencija koju je tuženik i dostavio sukladno nalogu suda, evidenciju o stvarno odrađenim radnim satima tužitelja, a temeljem koje je i provedeno financijsko vještačenje, stoga su suvišni prigovori tuženika da u ovom postupku nisu pravilno utvrđeni stvarno odrađeni sati rada tužitelja. Tužitelj je bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu te kako je utvrđeno da je rad tužitelja u spornom razdoblju dijelom bio organiziran u turnusu, dok je dio radnog vremena bio organiziran kao redovan rad od 40 sati tjedno, a dio prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, bez provedene preraspodjele radnog vremena.

Stoga, ovaj sud smatra utvrđenim, a sukladno evidenciji tuženika o stvarno odrađenim radnim satima, da tužitelju pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje radne obveze na način kako je to organizirao tuženik, stoga osim evidencije tuženika koja je dostavljena ovom sudu ne postoji drugi mjerodavan način po ocjeni ovog suda da se utvrde stvarno odrađene sati rada tužitelja duže od punog radnog vremena. Stoga ovaj sud smatra da tužena osim paušalnih prigovora tako utvrđene sate rada tužitelja ničim nije osporila,a teret dokaza je na tuženoj.

17.Slijedom navedenog, pravilno se tužitelj poziva na primjenu KU/04 gdje je odredbom članka 39. određeno među ostalim, da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%. Ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150% te da se dodaci međusobno ne isključuju. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30

min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Tijekom postupka nisu dostavljena odgovarajuća rješenja o tome.

17.Dakle, temelj za plaćanje prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom je ZSOS kao opći propis, a (supsidijarno) također i u propisi o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu. S druge strane, kako tužena nije dokazala ni da je prema ZSOS organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, a što bi istu ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je dokazao pravni temelj svoje tražbine u dijelu osmosatnog prekovremenog rada dnevno. Valja istaći da je i u ovom postupku primijenjen stav Vrhovnog suda te je pri izradi vještva izvršeno umanjenje radnog vremena tužitelja za 8 sati odmora unutar 24 sata u službi na plovilu.

18.Istaknuti prigovor zastare tužene za potraživanja tužitelja za mjesec siječanj 2013. je osnovan, i detaljno obrazložen sukladno dokumentaciji priloženoj u spisu. Obzirom da nije sporno da se tužitelj obratio tuženoj zahtjevom za mirno rješenje spora u veljači 2018., (list spisa 4), a ustao tužbom 17. svibnja 2018., a sve obzirom na zakonom određen zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 139 ZR-a, tužbeni zahtjev tužitelja za mjesec siječanj 2013., a koji dospijeva u veljači u iznosu od 1.567,28 kn zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan,

jer podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora u veljači 2018., za mjesec siječanj 2013., je već nastupila zastara potraživanja.

19.Radi svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu ukupnog iznosa od 40.458,91 kn i donijeti odluku kao u točki I izreke ove presude time da na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate i to za razdoblje od veljače 2013.g. do prosinca 2014., god. po stopi uređenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.

god. do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14.,70/19 drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužitelju trebalo priznati cijeli trošak postupka, obzirom je tuženik uspio u neznatnom dijelu zbog kojeg nije nastao poseban trošak, a u skladu sa OT i

VPS. Tužitelju je priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištu 2.listopada 2018.,

(Tbr.9.st.2 – 50%) – 50 bodova, za zastupanje ročištima od 2.travnja 2019., 12. lipnja 2019., 17. rujna 2020., 24. siječnja 2022. - za svako po 100 bodova, za sastav podnesaka od 26. ožujka 2019. god., 20. svibnja 2019., i 11. rujna 2020.- za svaki po 100 bodova, za sastav žalbe - 125 bodova, što ukupno daje 1075 bodova,( vrijednost 1 boda sa paušalom = 10 kn ), što daje iznos od 10.750,00kn, uvećano za PDV daje iznos od 13.437,50kn. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00kn, tako da ukupno obistinjeni trošak tužitelju iznosi 15.437,50,00kn. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 31. ožujka 2022.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.