REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 19 Gž-1176/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., P. ured u S., OIB …, koga zastupa punomoćnik M. Č., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., OIB …, koga zastupaju punomoćnici iz OD G. & partneri iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Pn-66/2020-9 od 25. studenog 2020. i žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku broj Pn-66/2020-16 od 7. prosinca 2020., dana 31. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj Pn-66/2020-9 od 25. studenog 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka 1. izreke).

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku broj Pn-66/2020-16 od 7. prosinca 2020. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

1. Tuženik E. osiguranje d.d. Z., OIB … dužan je tužitelju zavodu, Z., P. ured u S., OIB … na račun broj: …, poziv na broj: … platiti iznos od 44.915,10 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 30. srpnja 2020. do isplate a koja se obračunava za svako polugodište po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

2. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja a kojim tužitelj potražuje da mu tuženik isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 6. srpnja 2020. do zaključno 29. srpnja 2020. na iznos od 44.915,10 kn kao neosnovan.

2. Rješenjem istoga suda odlučeno je:

1. Odbija se prigovor tuženika E. osiguranje d.d., OIB …, Z. od 3. prosinca 2020. na rješenje o pristojbi kao neosnovan, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku od 1. prosinca 2020. poslovni broj Pn- 66/2020-12.

2. Obustavlja se djelomično naplata pristojbe po rješenju Općinskog suda u Sisku od 1. prosinca 2020. poslovni broj Pn- 66/2020-12. za iznos pristojbe od 799,15 kn. 3. Odbija se zahtjev tuženika da mu se nadoknadi trošak podnošenja prigovora na rješenje o pristojbi kao neosnovan.

4. Pravovremeno izjavljenom žalbom tuženik pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači tako da se zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.

4.1. U navodima žalbe tuženik ističe da je o zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud odlučio primjenom članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZMO), a da je o istome trebalo odlučivati temeljem članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( Narodne novine br. 76/13., dalje: ZOOP), te se u tom pravcu poziva na sudsku praksu VSRH. Smatra da ne postoji odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine djeci pok. S. K., budući je odredbom članka 27. ZOOP propisano koju štetu i u kojem opsegu je tuženik u obvezi nadoknaditi tužitelju. Nastavno osporava da bi potvrda koju je u dokaz izvršenih isplata tužitelj dostavio imala snagu javne isprave, te ustraje u prigovoru zastare.

5. Rješenje prvostupanjskog suda tuženik pravovremeno izjavljenom žalbom pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava,

5. 1. U navodima žalbe na rješenje tuženik u bitnome ističe da je elektronskim putem podnio žalbu, da pristojbu nije mogao odmah platiti zbog toga što je bio neradni dan za banku, te da je naknadno platio polovinu pristojbe, smatra da je time izvršio svoju obvezu plaćanja pristojbe.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe tuženika nisu osnovane

O žalbi na presudu.

8. Ovaj sud je pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ispitao u smislu istaknutog žalbenog razloga i u smislu članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 , 89/14 70/19 dalje u tekstu: ZPP), te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. U ovom predmetu tužitelj traži da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 44.915,10 kuna koja šteta je nastala isplatama obiteljske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2020., G. P., M. P. i S. G., djeci pokojne S. K., smrtno stradale u prometnoj nesreći 23. svibnja 2009. koju je u alkoholiziranom stanju skrivio osiguranik tuženika, upravljajući vozilom reg. oznake RI …, osiguranim kod tuženika policom 081143484, za koju prometnu nezgodu je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ogulinu broj: K-143/10-13 od 17. ožujka 2010. osiguranik tuženika proglašen krivim i izrečena mu zatvorska kazna, a iznos obiteljske mirovine je utvrđen rješenjem tužitelja broj Klasa: UP/140-03/01/OB: 03028773600, UR broj: 341-15-05/3-13-019217 od 12. svibnja 2014.

10. U žalbenoj fazi postupka kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporno je da li postoji obveza tuženika da ovu štetu naknađuje tužitelju, da li je osnovan prigovor zastare, te da li je tužitelj priloženim ispravama dokazao visinu štete.

11. Osnovanost osnove zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud nalazi u odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZMO) kojim je u stavku 1. propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, u stavku 2. prema kojem naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa tako i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, u stavku 3. prema kojem zahtjevom za naknadu štete tužitelj može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje, te u stavku 4. iz kojeg proizlazi da kada se šteta sastoji u obvezi tužitelja na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi tužitelj po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije.

12. Nasuprot stavu prvostupanjskog suda da se na potraživanje tužitelja primjenjuju odredbe ZMO, mišljenje je ovog suda, a na što osnovano u žalbi ukazuje i tuženik, da zahtjev tužitelja valja ocjenjivati u skladu sa odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada je izvršenim isplatama nastala šteta Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranja, odnosno tužitelju.

12.1. Prema odredbi članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 51/05,36/09,75/09,76/13 dalje ZOOP)koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

13.2. Iako izričito to ne apostrofira, iz žalbe tuženika može se razaznati kako smatra da prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP, ne bi proizlazilo pravo tužitelja zahtijevati štetu koja je mu je nastala isplatom obiteljske mirovine djeci pok S. K.. Međutim imajući u vidu odredbu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11, 78/15 dalje: ZOO) prema kojoj je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti, ovaj sud, smatra da isplata obiteljske mirovine koju tuženik isplaćuje djeci pok S. K. sukladno propisima koji takvu mirovinu reguliraju, predstavlja stvarnu štetu u smislu odredbe članka 27. stavak 1. i 2. ZOOP, koju tužitelj osnovano može zahtijevati od tuženika, poglavito kada tijekom postupka ni u žalbi tuženik i ne tvrdi da navedene isplate ne bi bile u okviru odgovornosti njegovog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

14. Iz rješenja tužitelja Klasa: UP/140-03/01/OB: 03028773600, UR broj: 341-15- 05/3-13-019217 od 12. svibnja 2014. koje je postalo pravomoćno 17. lipnja 2014. proizlazi da je djeci pok. S. K. počevši od 1. studenog 2013. priznato pravo na obiteljsku mirovinu i to G. P. i M. P. u svoti od 936,93 kn mjesečno, a S. G., u svoti od 468,46 kn mjesečno.

15. Iz potvrda tužitelja od 1. 7. 2020 ( str. lista 36 i 38 spisa) proizlazi da je za razdoblje od 1. listopad 2017. do 30. lipnja 2020. S. G. isplaćena mirovina u ukupnoj svoti od 22.457,55 kuna, a specificirano za svaku godinu navedenog razdoblja, dok je G. i M. P. isplaćeno u navedenom razdoblju ukupno 22.457,55 kuna. Iz evidencije podataka doznačenih mirovinskih primanja ( str lista 37 i 39 spisa) proizlazi da su korisnici obiteljske mirovine primili isplate mirovina.

16. Odredbom članka 159. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine br. 47/09) propisano je da javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdom se smatraju uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju, a u stavku 2. istog članka je propisano da potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija se izdaju u skladu sa podatcima iz službene evidencije, te da takve potvrde imaju snagu javne isprave.

17. Navodi žalbe kako je tuženik osporio točnost obračuna o iznosu mirovine, nisu od utjecaja na odluku o žalbi, obzirom da je iznos obiteljske mirovine G. i M. P., te S. G. utvrđen u okviru zakonskih ovlasti tužitelja rješenjem Klasa: UP/140-03/01/OB: 03028773600, UR broj: 341-15-05/3-13-019217 od 12. svibnja 2014. koje je postalo pravomoćno 17. lipnja 2014, i tuženik u ovom sporu iznos mirovine ne može osporavati. Što se tiče navoda žalbe kako tužitelj nije dokazao da isplate mirovine doista izvršene, jer da su prilozi uz tužbu tek interna evidencije tužitelja, ovaj sud je stava da isprave koje je tužitelj kao javnopravno tijelo izdao u okviru svojih ovlasti, su dovoljan dokaz da je izvršio isplatu obiteljske mirovine, te da je tim isplatama tužitelju nastala šteta koju osnovano potražuje od tuženika.

18. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare, te je svoju odluku u tom dijelu iscrpno i valjano obrazložio, slijedom čega ovaj sud tuženika sa navodima žalbe glede osnovanosti prigovora zastare upućuje na obrazloženje navedeno u prvostupanjskoj presudi.

17. Radi iznesenog ovaj sud smatra da materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno kada je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi štetu kao u točki I. izreke prvostupanjske presude, te je iz tog razloga žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i pobijanu presudu potvrditi u pobijanom dijelu.

O žalbi protiv rješenja

19. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 365. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

20. Iz predmetnog spisa proizlazi da je tuženik 27. studenog 2020. u elektroničkom obliku podnio žalbu na presudu te da nije platio pristojbu na žalbu. Prema odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, dalje ZOSP) obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje, za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen. Prema odredbi članka 7. ZOSP za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene. Kako tuženik nesporno u trenutku podnošenja elektroničkog podneska ( žalbe ) nije platio pristojbu, osnovano ga je prvostupanjsku sud pozvao da plati puni iznos pristojbe na žalbu, kako je to zaključeno i na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda RH i predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova od 11. ožujka 2022. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno prvo kada je donio pobijano rješenje.

21. Radi svega iznesenog odlučeno je kao u presudi i rješenju

U Požegi, 31. ožujka 2022.

Sutkinja

Branka Ribičić