Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sucu Zdenki Kudović- Husain, u parničnom predmetu tužitelja M. V. OIB:... iz D. S., zastupanog po punomoćnici Đ.C., odvjetnici iz S. I. Z., protiv tuženika P.b.Z. d.d. OIB:..., zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 28. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a potom na ročištu 31. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 9011084697, sklopljenog 16. ožujka 2006. između tužitelja M. V. iz D. S., OIB:... korisnika kredita i tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB:..., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i odredbe članka 1. i 6. u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. OIB:..., da tužitelju M. V. OIB:..., isplati iznos od 85.741,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te nadalje od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi propisanoj člankom 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku:

- na iznos od 9,53 kn od 30.04.2006. do isplate,

- na iznos od 7,08 kn od 31.05.2006. do isplate,

- na iznos od 2,44 kn od 30.06.2006. do isplate,

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

- na iznos od 6,97 kn od 31.08.2006. do isplate,

- na iznos od 0,49 kn od 30.09.2006. do isplate,

- na iznos od 23,39 kn od 31.08.2007. do isplate,

- na iznos od 28,93 kn od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 4,67 kn od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 45,18 kn od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 36,59 kn od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 132,16 kn od 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 127,82 kn od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 80,56 kn od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 97,01 kn od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 83,70 kn od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 79,17 kn od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 80,43 kn od 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 128,84 kn od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 187,50 kn od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 116,27 kn od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 241,35 kn od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 247,63 kn od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 214,26 kn od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 211,38 kn od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 218,01 kn od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 193,87 kn od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 200,72 kn od 30.06.2009. do isplate,

-na iznos od 187,01 kn od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 204,61 kn od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 185,42 kn od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 200,55 kn od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 195,18 kn od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 229,28 kn od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 249,46 kn od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 244,58 kn od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 270,09 kn od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 308,36 kn od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 301,38 kn od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 369,51 kn od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 363,93 kn od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 455,69 kn od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 400,48 kn od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 413,94 kn od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 446,09 kn od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 466,98 kn od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 429,68 kn od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 467,16 kn od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 448,61 kn od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 483,97 kn od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 545,31 kn od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 632,99 kn od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 736,41 kn od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 550,61 kn od 31.08.2011. do isplate,

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

- na iznos od 502,67 kn od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 499,72 kn od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 510,51 kn od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 555,17 kn od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 566,56 kn od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 546,59 kn od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 549,47 kn od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 559,00 kn od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 569,51 kn od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 554,15 kn od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 549,34 kn od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 517,24 kn od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 549,20 kn od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 562,18 kn od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 550,77 kn od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 535,95 kn od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 532,79 kn od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 525,58 kn od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 559,16 kn od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 510,25 kn od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 511,82 kn od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 506,65 kn od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 519,34 kn od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 530,60 kn od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 541,91 kn od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 546,62 kn od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 560,23 kn od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 546,40 kn od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 443,98 kn od 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 451,95 kn od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 445,82 kn od 31.03.2014. do isplate,

- na iznos od 430,81 kn od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 432,53 kn od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 445,58 kn od 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 449,53 kn od 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 453,90 kn od 31.08.2014. do isplate,

- na iznos od 463,41 kn od 30.09.2014. do isplate,

- na iznos od 475,20 kn od 31.10.2014. do isplate,

- na iznos od 478,02 kn od 30.11.2014. do isplate,

- na iznos od 478,90 kn od 31.12.2014. do isplate,

- na iznos od 732,02 kn od 31.01.2015. do isplate,

- na iznos od 51.897,02 kn od 16.02.2015. godine do isplate, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.818,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 31. ožujka 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj ... (dalje: Ugovor) koji je solemniziran kod javnog bilježnika A. Đ. iz N. pod brojem ... dana 24. ožujka 2006., kojim je ugovoreno da mu tuženik stavi na raspolaganje kunski iznos koji odgovara protuvrijednosti od 37.008,70 švicarskih franaka (dalje: CHF), sa redovnom kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35% godišnje, uz rok otplate u 180 mjesečnih anuiteta koji prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora iznose 280,29 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Ugovorena je namjena kredita za adaptaciju stambenog objekta u zk.ul.br.... k.o. U.

2. Nadalje navodi da je u cijelosti otplatio kredit odnosno da je otplatio 106 anuiteta, a ostatak glavnice otplatio je prijevremenim zatvaranjem kredita 16. veljače 2015. jer je tijekom roka otplate ugovorena kamata rasla obzirom na ugovorenu promjenjivost kamatne stope. Tvrdi da mu tuženik nije razumljivo objasnio prilikom sklapanja Ugovora način formiranja kamatne stope, niti je on u vrijeme sklapanja Ugovora raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, pa smatra da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila nerazumljiva i nepoštena što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, a što je protivno odredbama članka 81. i 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Također smatra ništetnim i dio ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da tuženik prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Budući da tužitelj nije kao ugovorna strana predmetnog Ugovora mogao utjecati na sadržaj "tipskog" ugovora, a niti je mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca u kojem slučaju ne bi pristao na zaključenje Ugovora, a tijekom njegove otplate u pojedinim razdobljima ugovoreni iznos mjesečne rate od 280,29 CHF uvećavao se i za oko 40%, takve ugovorne odredbe smatra ništetnim.

3. U tvrdnji o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi poziva se i na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj ... od 4. srpnja 2013. Po donesene po kolektivnoj tužbi potrošača potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj ... od 14. lipnja 2018. Iz koje proizlazi da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj ... od 9. travnja 2015. kojom je potvrđen dio presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj ... od 4. srpnja 2013. U odnosu na utvrđenje da je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu sa jednostranim odlukama banaka ocijenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. U navedenim postupcima tuženik je imao svojstvo I. tuženika pa ga odluke u istima obvezuju.

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

4. Tvrdeći da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, smatra da tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja temeljem takvih ugovornih odredbi te je sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO) dužan vratiti tužitelju sve što je primio temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi, odnosno, potražuje od tuženika isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kao razlike između iznosa koji je platio tuženiku na temelju obračuna po promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa koji bi platio da je kamata obračunata po početnoj stopi od 4,35% što u tužbi naznačuje iznosom od 34.170,18 kn na koji potražuje i zakonske zatezne kamate tekuće od svakog pojedinog više plaćenog iznosa pa do isplate, a potražuje i iznos od 52.284,70 kn po osnovi više plaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbi Ugovora o valuti za koju je vezana glavnica CHF, također sa zakonskim zateznim kamatama od dana 16. veljače 2015. kada je prijevremeno otplatio kredit. Traži i naknadu troškova parničnog postupka.

5. Poziva se na primjenu odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,dalje: ZPP) i članka 118. ZZP.

6. Dakle, po obje osnove u tužbi je zatražio isplatu glavničnog iznosa od 86.454,88 kn, dok je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 25. listopada 2021. sukladno nalazu vještaka snizio taj svoj zahtjev i zatražio isplatu iznosa glavnice od 85.741,28 kn te zakonskih zateznih kamata.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ga predlaže odbiti u cijelosti. Smatra irelevantnim pozivanje tužitelja na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača budući da se u predmetnoj parnici ne radi o naknadi štete već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove (isplate) u kojoj tužitelj mora dokazati u konkretnom Ugovoru eventualnu ništetnost spornih ugovornih odredaba. Osim toga, tvrdi da je tužitelj tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi iako je prestao u cijelosti isplatom kredita. Smatra da se utvrđenja iz predmeta u naprijed navedenom kolektivnom sporu odnose na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istoga sukladno odredbi članka 131. Zakona o zaštiti potrošača iz 2009.

8. Smatra neosnovanim tvrdnje tužitelja o nepoštenoj poslovnoj praksi tuženika tvrdeći kako tužitelju sporne odredbe ugovora o kreditu nikako nisu mogle ostati nejasne i nerazumljive jer je tuženik putem svojih djelatnika bio u izravnom kontaktu s korisnicima kredita, pa tako i tužiteljem te ga je prilikom davanja općenitih informacija o kreditnim uvjetima upoznao s rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, a o čemu je mogao biti upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke, Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 1. studenoga 2004. do 14. srpnja 2009., te nakon stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama (2008.) da je učinio dostupnim potrošačima uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". U tom kontekstu poziva se na priopćenje Hrvatske narodne banke od 25. kolovoza 2006. u odnosu na analizu rizika koji nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom-primjer kredita

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

vezanog uz švicarski franak, a u kojoj analizi je Hrvatska narodna banka utvrdila moguće povećanje rate kredita iz ožujka 2006. u odnosu na ratu kredita iz ožujka 2007. na 17,8%. Također tvrdi kako je tužitelj kao sudionik spornog obveznog odnosa trebao uložiti dužnu pažnju u vidu dobrog domaćina i brinuti o svojim interesima više nego što bi to drugi trebali. Tako je primjerice mogao izabrati opciju od više vrsta ugovora o kreditu, moguće s valutnom klauzulom u valuti EURO, ali se odlučio od svega ponuđenog za predmetni Ugovor.

9. Nadalje, tvrdi da je promjena tečaja i kamate u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kada je tečaj CHF bio izrazito povoljan za tužitelja, kasnije bila izvanredne prirode što nitko pa ni tuženik nije mogao predvidjeti već je bila odraz stanja na tržištu. Smatra da tužitelj inzistirajući na ništetnosti spornih odredbi nastoji pretvoriti sporni Ugovor u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila volja ugovornih strana, čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba.

10. Ukazuje kako je ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope izričito dopušteno odredbama članka 22. i članka 26. ZOO-a.

11. Očitujući se pak na nalaz i mišljenje financijskog vještačenja u svrhu utvrđivanja visine utuženog potraživanja, ukazuje da sve i kad bi bilo ispravno utvrđivati visinu tužbenog zahtjeva, da je onda potrebno iznos tzv. pozitivne preplate umanjiti za iznos tzv. negativne preplate.

12. Osim toga ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja pozivom na odredbe o stjecanju bez osnove, smatrajući da je za primijeniti odredba članka 225. ZOO-a kojom je propisan zastarni rok od pet godina time da zastara ima teći od dana svakog plaćenog anuiteta. Stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu troškova parničnog postupka.

13. Odlučujući o tužbenom zahtjevu izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (list 7-10 spisa ) sa planom otplate (list 11-12), pregled uplata po kreditu (list 13-14), izvod iz knjigovodstvene kartice tuženika (list 15- 23), plan otplate (list 24-25), izračun pretplaćenih iznosa sačinjen po D. j.d.o.o. (list 26-29), Opće uvjete poslovanja tuženika s građanima iz listopada 2004. (list 86-90), Pojašnjenje Hrvatske narodne banke objavljeno 25. kolovoza 2006. (list 91), a provedeno je i financijsko vještačenje po sudskom vještaku A. M. iz S. (list 96-101 i list 184-189).

14. Nije izveden dokaz saslušanjem po tuženiku predložene svjedokinje Lj. B. na okolnost informiranosti tužitelja o posljedicama zaključenja ugovora u osporavanim odredbama. Naime, na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. veljače stranke su predložile njezino zaključenje, pa se smatra da je time tuženik i odustao od toga dokaznog prijedloga. Osim toga, sud smatra da se pored svih ostalih provedenih dokaza, takvim subjektivnim dokazom uzimajući k tome u obzir i protek vremena od više od 15 godina ne mogu utvrđivati ove odlučne činjenice.

15. Ocjenjujući izvedene dokaze primjenom odredbe članka 8. ZPP-a utvrđeno je da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

16. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog između stranaka i solemniziranog kod javnog bilježnika A. Đ. iz N. pod brojem ... dana 24. ožujka 2006., i to u dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa uslijed tih ništetnih ugovornih odredbi temeljem stečenog bez osnove.

17. Kao nesporno utvrđeno je sljedeće:

-da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj ... 16. ožujka 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika A. Đ. iz N. pod brojem ... dana 24. ožujka 2006.,

-da je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskom iznosu koji odgovara protuvrijednosti od 37.008,70 CHF, sa redovnom kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35% godišnje, uz rok otplate u 180 mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja,

-da je namjena kredita bila za adaptaciju stambenog objekta tužitelja u zk.ul.br... k.o. U.,

-da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit prije isteka ugovorenog roka i to 16. veljače 2015., dok je po Ugovoru rok otplate bio 31. ožujka 2021. što proizlazi iz otplatnog plana,

-da je prema otplatnom planu mjesečni anuitet na dan sklapanja Ugovora iznosio kunsku protuvrijednost iznosa od 280,29 CHF obračunato po ugovorenoj redovnoj kamati u vrijeme sklapanja Ugovora od 4,35% godišnje

-da je tijekom otplate kredita stopa ugovorene kamate rasla u odnosu na početnu stopu te je do 1. siječnja 2014. iznosila 5,35%, 6,10%, 5,75%, 5,50%, 5,40%, 5,15% i 5,25%, dok je bila niža od početne kada je snižena na 3,23%, što je razvidno iz plana otplate (list 24-25),

-da je srednji tečaj CHF kod tuženika tijekom roka otplate od početnih 4,681779 kn za 1 CHF rastao tako da je u vrijeme prijevremene otplate kredita 16. veljače 2015. iznosio 7,292405 kn za 1 CHF, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. M. kojem nije u tom dijelu bilo primjedaba stranaka.

18. Tužitelj smatra da je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog Ugovora. Tuženik to ni ne osporava, a proizlazi i iz same svrhe (namjene kredita) i odredbe članka 3. toga Zakona koji definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Očito da nije sporna svrha predmetnog Ugovora od kojeg su novčana sredstva trebala biti uložena u adaptaciju stambenog objekta.

19. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. toga članka smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

radi o odredbi unaprijed formulirano standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. istog članka propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

20. Prema odredbi članka 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez te ništave odredbe.

21. Odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi članka 327. stavak 1. toga Zakona na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

22. Sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 502.a stavak 1. ZPP-a Udruga vodila je parnicu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv banaka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, pa i protiv ovdje tuženika kao 2. tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa i prava u pogledu ugovaranja nepoštenih i ništetnih odredbi u sklopljenim ugovorima o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope redovne kamate te valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Pravomoćnom presudom u tom predmetu poslovni broj ... od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. tužene banke, dakle i ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da su ugovarale redovnu kamatu po promjenjivoj stopi u skladu sa svojom jednostranom odlukom tuženika, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja ugovora ugovorne strane nisu pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime su banke, dakle i ovdje tuženik, postupale suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., te suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) u razdoblju od 7. kolovoza 2007. pa nadalje te suprotno odredbama ZOO-a. Naime, ta presuda je u navedenom utvrđenju potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj ... od 9. travnja 2015.

23. Nadalje, ista je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj ... od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik kao banka povrijedio pri sklapanju ugovora o kreditu u istom razdoblju kolektivne interese i prava potrošača koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koju je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj ... od 3. rujna 2019.

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

24. Navedene odluke obvezuju i ovaj sud u pogledu ništetnosti odredaba spornog Ugovora koji je sklopljen u pravno relevantnom razdoblju iz tih presuda sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano kako se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima u parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe podnesene sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

25. Tužitelj se upravo pozvao na pravne učinke naprijed navedene presude po tužbi za povredu kolektivnih interesa i prava ugovaranjem i tuženika kao banke nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti za koju je vezana glavnica CHF te nije ni dužan posebno u ovom postupku dokazivati te činjenice. Naprotiv, tuženik nije kako je propisano odredbom članka 81. stavak 4. ZZP/03 dokazao da bi stranke prije ugovaranja spornih odredbi na unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno i pregovarale. On samo tvrdi kako je tužitelj bio dobro informiran, kako preko službenika banke tako i putem medija, pozivajući se na priopćenje Hrvatske narodne banke iz kolovoza 2006. dok je sporni Ugovor sklopljen u ožujku 2006. I Zakon o kreditnim institucijama stupio je na snagu 2008., dakle nakon sklapanja spornog Ugovora pa ni "Informacija" koju prikazuje kao obavijest klijentima nije relevantna jer je sporni ugovor sklopljen prije. Budući da se doista radilo o tipskom ugovoru, što tuženik ni ne spori, nije jasno na koji to način je tužitelj mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i na koji način je od tuženika kao „jače“ ugovorne strane bio poučen o mogućim rizicima takvog ugovaranja odnosno kako je to tužitelj imao mogućnost pregovarati s tuženikom o tim ugovornim odredbama. Evidentno je da se kroz razdoblje otplate spornog kredita početna ugovorena kamata od 4,35% povećala čak na 6,10% što je povećanje od 40%, baš kao što je i tečaj CHF u istom razdoblju toliko porastao u odnosu na onaj u vrijeme sklapanja Ugovora. Tvrdnje tuženika da je tužitelj bio slobodan izabrati uvjete kredita i u drugoj valuti ili čak u kunama zasigurno ne utječu na njegovo poštenje jer kao bankarska i kreditna ustanova nije očito radio suprotno očekivanju svoje ekonomske dobiti i stoga bez obzira što je valutna klauzula odredbama ZOO-a dopuštena, ne znači i da je njezino ugovaranje uvijek i pošteno što se pokazalo i u konkretnom slučaju.

26. Ovdje je za podsjetiti tuženika na osnovna načela u sklapanju obveznih odnosa propisana odredbama ZOO-a kao što su ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu (članak 3.), savjesnost i poštenje (članak 4.), zabrana zlouporabe prava (članak 6.) pa i po tuženiku spomenuto načelo jednake vrijednosti činidaba (članak 7.). Postavlja se pitanje kakva je to jednaka vrijednost činidaba ako je tuženik spornim Ugovorom stavio tužitelju na raspolaganje novčani iznos u domaćoj valuti (kunama) vežući ga za tadašnji tečaj valute CHF kada se taj iznos kroz razdoblje otplate obezvrijedio za 40%. Tuženik je pravna osoba, specijalizirana za bankarsko i kreditno poslovanje i zasigurno raspolaže i mora raspolagati mehanizmima procjene parametara koji bi mogli utjecati i u buduće njezino poslovanje, pa i u određivanju stope zateznih kamata, a i barem načelnoj predvidivosti kretanja tečaja, za razliku od potrošača fizičke osobe koji uglavnom nema za to stručno znanje. Stoga načelo savjesnosti i poštenja ne može biti ostvareno samo time da je tužitelju, kao što se

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

obično čini, putem službenika prezentirano koji se sve krediti nude i pod kojim uvjetima (valuta, stopa kamate, iznosi, rok otplate i sl.).

27. Za napomenuti je i da je u smislu odredbi članka 118. u vezi sa člankom 106. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14,110/15 i 14/19) regulirano da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane mu postupanjem tuženika.

28. Slijedom svega navedenog utvrđuje se osnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi spornog Ugovora u odnosu na ugovorenu kamatu po promjenjivoj stopi kao i valutu glavnice vezanu za CHF (koje su sadržane prvenstveno u odredbama članka 1., 4. i 6. Ugovora).

29. Kako ništetnost djeluje ex tunc posljedica je da se ukidaju svi pravni učinci koje su proizvele takve ništetne odredbe te se svaka strana ima dovesti u stanje kakvo bi bilo bez tih ništetnih odredbi, odnosno tužitelj ima pravo na vraćanje svega što je tuženiku preplatio temeljem takvih ništetnih odredbi odnosno koristi koju je tuženik kao druga ugovorna strana ostvario temeljem tih ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je suprotno stavu tuženika neodlučno što je kredit u potpunosti isplaćen pa da bi zbog toga tužitelj izgubio to pravo.

30. Stoga tužitelju temeljem odredbe članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a pripada pravo na povrat više preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive stope redovne kamate u odnosu na ugovorenu stopu od 4,35% u vrijeme sklapanja ugovora, kao i razlika po osnovi rasta tečaja CHF kroz vrijeme otplate kredita. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača te se potrošač ima dovesti u položaj koji je imao u trenutku sklapanja ugovora kao da te nepoštene odredbe nije ni bilo, a u cilju uspostavljanja ravnoteže između prava i obveza stranaka.

31. Visina novčanog potraživanja tužitelja utvrđena je financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije mr. A. M. iz S. iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u razdoblju otplate spornog Kredita tuženiku po osnovi rasta stope ugovorene kamate od početnih 4,35% godišnje platio više iznos od 12.957,58 kn, dok mu je po osnovi rasta tečaja valute CHF kroz razdoblje otplate kredita preplatio iznos od 72.783,68 kn, što ukupno čini iznos od 85.741,26 kn, a ne kako to tvrdi tužitelj da bi bio iznos od 85.741,28 kn.

32. Tužitelj je prihvatio u cijelosti takav nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik u podnesku od 29. travnja 2020. ponovio svoje prigovore istaknute tijekom postupka ističući kako se pravo na povrat eventualne pretplate ne može računati u odnosu na početni tečaj CHF u odnosu na kunu kao ni uzimati kao da su stranke sklopile sporni Ugovor uz fiksnu kamatnu stopu kroz cijelo ugovorno razdoblje, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula što je dopušteno pozitivnim pravnim propisima pa tvrdi kako izračun eventualne pretplate nije točan jer proturječi volji ugovornih strana. Tvrdi i da je vještak u danom izračunu tečajne razlike koristio pogrešan datum korištenja kredita 31. ožujka 2006. umjesto 30. ožujka 2006. Također je naveo u podnesku od 12. listopada 2021. kako je vještak trebao uzeti u obzir osim tzv. pozitivne preplate kada je stopa kamate rasla i tzv. negativnu preplatu kada je stopa bila manja od početne. Vještaku je dostavljen prigovor tuženika te je u

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

dopunskom nalazu (list 184-189) odgovorio na istaknute primjedbe i obrazložio da je datum 31. ožujka 2006. kao dan isplate spornog kredita uzeo iz prvog otplatnog plana (list 11), dok je kao datum početka otplate kredita uzet 30. travnja 2006. koji također proizlazi iz dokumentacije u spisu, a i da je u novom obračunu uzeo u obzir i negativne razlike uzrokovane nižom kamatnom stopom u odnosu na početnu što je prikazao u stupcu 11, 11a i 11b te izvršio prebijanje više i manje plaćenog iznosa.

33. Takvim novim izračunom proizlazilo bi da je tuženiku po obje osnove ništetnih ugovorenih odredbi tužitelj više platio 84.995,33 kn, a što je manje za 745,95 kn u odnosu na prvobitni nalaz u kojem nije bilo prebijanja pozitivne i negativne razlike uzrokovane povećanjem odnosno sniženjem stope ugovorene kamate u odnosu na početno ugovorenu.

34. Sud smatra da je vještak stručno i objektivno izradio nalaz i mišljenje, prema pravilima struke i postavljenom zadatku te utvrđuje da tužitelju ima pripasti pravo na isplatu stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi spornog Ugovora kojima je financijski oštećen jer je bio prisiljen platiti više od onog što je mogao očekivati obzirom na visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora i trenutni tečaj CHF u odnosu na kunu te da ne treba umanjivati taj po njemu više plaćeni iznos za onoliko koliko je platio tuženiku manje zbog, u jednom razdoblju otplate kredita, nešto niže kamatne stope od početne (3,23% umjesto 4,35%). To stoga što je tuženik neovisno o volji tužitelja u tom razdoblju smanjio kamatnu stopu, a tu razliku tuženik od njega u ovom postupku nije zahtijevao ni u vidu prijebojnog potraživanja ni protutužbom.

35. Stoga sud prihvaća prvi nalaz vještaka sačinjen 27. ožujka 2020. u načinu izračuna iznosa koji tužitelju pripada zbog više plaćenog po predmetnom Ugovoru na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 12.957,58 kn, a po osnovi porasta tečaja valute CHF iznos od 72.783,68 kn, što je kada se zbroji ukupno iznos od 85.741,26 kn. Naime, zbrajanjem pojedinačnih iznosa u tablici vještačkog nalaza (list 98-100) u stupcu 12 proizlazi da je negativnu razliku uzrokovano smanjenjem kamatne stope u odnosu na početnu oduzeo od pozitivne te je tako dobiven ukupni iznos od 12.957,58 kn, dakle takvim obračunom nije oštetio tuženika.

36. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare potraživanja tužitelja. Zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane uslijed ništetnosti dužne jedna drugoj vratiti sve ono što su primile počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To proizlazi iz pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Prevedeno na predmetni spor zastara predmetnog zahtjeva tužitelja počela bi teći tek pravomoćnošću presude u ovom predmetu kojom je utvrđena ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

37. No, sve i kad bi se ništetnost spornog Ugovora prosuđivala ne temelju učinaka presude o ništetnosti iz kolektivne tužbe, cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj stopi ugovorene kamate) te 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu), proizlazi da predmetno potraživanje nije zastarjelo jer je tužba podnesena

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

11. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od pet godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a.

38. Na pojedine mjesečne iznose preplaćenih anuiteta temeljem nepoštenih ugovornih odredbi tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a od dana svakog više plaćenog anuiteta pa do isplate. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, pa je propisano da se pored stečenog bez osnove vraćaju i zatezne kamate i to ako je stjecatelj bio pošten od dana podnošenja zahtjeva, a ako je bio nepošten od dana stjecanja. Sud smatra da je tuženik u ovom slučaju nesavjesni stjecatelj budući da se radi o koristi koju je kontinuirano crpio od tužitelja kroz razdoblje otplate kredita na temelju nepoštenih ugovornih odredaba za koje je znao i morao znati da su nepoštene jer tužitelj kao potrošač nije bio u ravnopravnom položaju.

39. O zatraženim troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,dalje:Tarifa)

.

40. Opravdanim troškovima zastupanja tužitelju se priznaju troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn po Tbr. 7/1 Tarife, te sastava podnesaka od 23. rujna 2019., 17. travnja 2020, 29. travnja 2020. i 25. listopada 2021. u iznosima po 1.000,00 kn po Tbr. 8/1 Tarife, te za pristupe punomoćnika ročištima 27. studenoga 2019., 15. studenoga 2021. i 28. veljače 2022. u iznosima po 1.000,00 kn sukladno Tbr. 9/1 Tarife, što je ukupno troškova zastupanja u iznosu od 10.000,00 kn. 41. Naprotiv nije mu priznat opravdanim zatraženi trošak sastava podnesaka od 29. travnja 2020., 1. lipnja 2020. i 21. siječnja 2020. jer se ne radi o prijeko potrebnim podnescima budući da su u istima najvećim dijelom ponavljani već izrečeni navodi, kao ni za pristup punomoćnika ročištu za objavu presude koji trošak mu ne pripada na teret protivne stranke.

42. Od ostalih opravdanih troškova priznaje mu se na ime sudske pristojbe na tužbu plaćeni iznos od 1.215,00 kn te za pristojbu na presudu iznos od 603,50 kn, kao i na ime plaćenog predujma za vještačenje iznos od 2.000,00 kn. 43. Stoga mu se ukupno dosuđuje troškova postupka u iznosu od 11.818,50 kn. U Vrbovcu 31. ožujka 2022.

Sudac

Zdenka Kudović – Husain, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Posl.broj: 18 P-12350/2019-39

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- odvj. Đ. C., S. I. Z.

- odvj. I. M., Z.