Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-246/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednica vijeća, Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. D. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika O. B. d.d. S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. A., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. i A., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2851/2019 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2851/2019 od 17. prosinca 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 11., točka 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 13559/08, potvrđen kod JB Ž. M., u Z., dana 10. ožujka 2008.g. pod br. OV-11056/08, u dijelu u kojem je određeno da se kamatna stopa utvrđuje odlukom kreditora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5., točka 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 13559/08, potvrđen kod JB Ž. M., u Z., dana 10. ožujka 2008.g. pod br. OV-11056/08.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 12., točka 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 13559/08, potvrđen kod JB Ž. M., u Z., dana 10. ožujka 2008.g. pod br. OV-11056/08.

IV. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 32.192,24 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1.08.2015.g. pa nadalje po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja kamate teče:

- na iznos od 98,58 kn od 10.6.2008.g.

- na iznos od 99,51 kn od 11.8.2008.g.

- na iznos od 97,12 kn od 10.9.2008.g

- na iznos od 98,09 kn od 10.11.2008.g.

- na iznos od 100,14 kn od 12.1.2009.g.

- na iznos od 99,79 kn od 10.2.2009.g.

- na iznos od 101,10 kn od 10.4.2009.g.

- na iznos od 108,78 kn od 10.6.2009.g.

- na iznos od 324,53 kn od 10.7.2009.g.

- na iznos od 433,53 kn od 10.8.2009.g.

- na iznos od 433,07 kn od 10.9.2009.g.

- na iznos od 322,49 kn od 12.10.2009.g.

- na iznos od 426,48 kn od 10.11.2009.g.

- na iznos od 318,83 kn od 10.12.2009.g.

- na iznos od 427,97 kn od 11.1.2010.g.

- na iznos od 427,94 kn od 10.2.2010.g.

- na iznos od 101,60 kn od 10.3.2010.g.

- na iznos od 424,58 kn od 12.4.2010.g.

- na iznos od 314,02 kn od 10.5.2010.g.

- na iznos od 421,45 kn od 10.6.2010.g.

- na iznos od 312,59 kn od 12.7.2010.g.

- na iznos od 417,49 kn od 10.8.2010.g.

- na iznos od 422,35 kn od 10.9.2010.g.

- na iznos od 315,85 kn od 11.10.2010.g.

- na iznos od 427,32 kn od 10.11.2010.g.

- na iznos od 317,92 kn od 10.12.2010.g.

- na iznos od 111,04 kn od 10.1.2011.g.

- na iznos od 315,32 kn od 4.2.2011.g.

- na iznos od 425,51 kn od 4.3.2011.g.

- na iznos od 101,02 kn od 5.4.2011.g.

- na iznos od 422,33 kn od 5.5.2011.g.

- na iznos od 319,83 kn od 6.6.2011.g.

- na iznos od 421,87 kn od 5.7.2011.g.

- na iznos od 316,37 kn od 4.8.2011.g.

- na iznos od 426,22 kn od 10.8.2011.g.

- na iznos od 425.02 kn od 12.09.2011.g.

- na iznos od 316,79 kn od 10.10.2011.g.

- na iznos od 423,47 kn od 10.11.2011.g.

- na iznos od 315,90 kn od 12.12.2011.g. - na iznos od 424,07 kn od 10.1.2012.g. - na iznos od 427,72 kn od 10.2.2012.g. - na iznos od 210,11 kn od 12.3.2012.g. - na iznos od 418,85 kn od 10.4.2012.g. - na iznos od 313,13 kn od 10.5.2012.g. - na iznos od 421,71 kn od 11.6.2012.g. - na iznos od 311,23 kn od 10.7.2012.g. - na iznos od 416,72 kn od 10.8.2012.g. - na iznos od 412,39 kn od 10.9.2012.g. - na iznos od 309,34 kn od 10.10.2012.g. - na iznos od 416,49 kn od 12.11.2012.g. - na iznos od 309,80 kn od 10.12.2012.g. - na iznos od 192,49 kn od 10.1.2013.g. - na iznos od 224,45 kn od 6.2.2013.g. - na iznos od 416,12 kn od 11.2.2013.g. - na iznos od 99,39 kn od 11.3.2013.g. - na iznos od 415,81 kn od 10.4.2013.g. - na iznos od 98,96 kn od 10.5.2013.g. - na iznos od 207,93 kn od 5.6.2013.g. - na iznos od 407,64 kn od 5.7.2013.g. - na iznos od 304,74 kn od 10.7.2013.g. - na iznos od 409,65 kn od 12.8.2013.g. - na iznos od 418,66 kn od 10.9.2013.g. - na iznos od 314,54 kn od 10.10.2013.g. - na iznos od 418,01 kn od 11.11.2013.g. - na iznos od 314,38 kn od 10.12.2013.g. - na iznos od 417,09 kn od 10.1.2014.g. - na iznos od 423,27 kn od 10.2.2014.g. - na iznos od 124,78 kn od 12.3.2014.g. - na iznos od 435,05 kn od 10.4.2014.g. - na iznos od 328,43 kn od 12.5.2014.g. - na iznos od 136,36 kn od 10.6.2014.g. - na iznos od 294,06 kn od 7.7.2014.g. - na iznos od 328,30 kn od 18.7.2014.g. - na iznos od 421,01 kn od 11.8.2014.g. - na iznos od 391,80 kn od 10.9.2014.g. - na iznos od 291,16 kn od 10.10.2014.g. - na iznos od 392,52 kn od 11.11.2014.g. - na iznos od 290,49 kn od 10.12.2014.g. - na iznos od 391,18 kn od 12.1.2015.g. - na iznos od 60,58 kn od 10.2.2015.g. - na iznos od 316,07 kn od 16.2.2015.g. - na iznos od 39,30 kn od 10.3.2015.g. - na iznos od 331,35 kn od 10.4.2015.g. - na iznos od 233,05 kn od 11.5.2015.g. - na iznos od 329,63 kn od 10.6.2015.g. - na iznos od 231,12 kn od 10.7.2015.g. - na iznos od 312,17 kn od 10.8.2015.g. - na iznos od 277,63 kn od 10.9.2015.g. - na iznos od 185,01 kn od 12.10.2015.g.

- na iznos od 276,82 kn od 10.11.2015.g. - na iznos od 184,03 kn od 10.12.2015.g. - na iznos od 277,91 kn od 11.1.2016.g. - na iznos od 266,84 kn od 10.2.2016.g. - na iznos od 55,42 kn od 10.3.2016.g. - na iznos od 235,68 kn od 11.4.2016.g. - na iznos od 144,40 kn od 10.5.2016.g. - na iznos od 236,45 kn od 10.6.2016.g. - na iznos od 144,02 kn od 11.7.2016.g. - na iznos od 217,15 kn od 10.8.2016.g. - na iznos od 179,15 kn od 12.9.2016.g. - na iznos od 91,69 kn od 10.10.2016.g. - na iznos od 178,45 kn od 10.11.2016.g. - na iznos od 92,16 kn od 12.12.2016.g. - na iznos od 178,40 kn od 10.1.2017.g. - na iznos od 171,19 kn od 10.2.2017.g. - na iznos od 159,10 kn od 10.4.2017.g. - na iznos od 74,16 kn od 10.5.2017.g. - na iznos od 157,20 kn od 12.6.2017.g. - na iznos od 73,57 kn od 10.7.2017.g. - na iznos od 150,61 kn od 10.8.2017.g. - na iznos od 137,90 kn od 11.9.2017.g. - na iznos od 56,17 kn od 10.10.2017.g. - na iznos od 138,80 kn od 10.11.2017.g. - na iznos od 56,06 kn od 11.12.2017.g. - na iznos od 136,19 kn od 10.1.2018.g. - na iznos od 135,58 kn od 12.2.2018.g. - na iznos od 134,29 kn od 10.4.2018.g. - na iznos od 53,82 kn od 10.5.2018.g. - na iznos od 132,39 kn od 10.6.2018.g. - na iznos od 53,54 kn od 10.7.2018.g. - na iznos od 132,27 kn od 10.8.2018.g.

- na iznos od 131,56 kn od 12.9.2018.g., pa sve do konačne isplate.

V. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatit tužitelju iznos od 5.256,00 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1.08.2015.g. pa nadalje po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja kamate na navedeni iznos teče od 20. ožujka 2008.g. pa do konačne isplate.

VI. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatit tužitelju iznos od 3.868,48 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja kamate na navedeni iznos teče od 12. travnja 2019.g. pa do konačne isplate.

VII. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove ovoga postupka u iznosu od 13.526,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od 17. prosinca 2021. pa do konačne isplate."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda i odbije sve istaknute tužbene zahtjeve, podredno da ukine u cijelosti pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik ujedno ulaže žalbu i u odluci o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21, dalje u tekstu: ZPP) iz članka 354. stavak 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio ukazanu bitnu povredu budući da presudi nedostaju jasni, valjani i obrazloženi razlozi o odlučnim činjenicama, te se ista ne može ispitati, a što je rezultat za sada pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet spora je:

- da li su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 6. ožujka 2008. koji su zaključile parnične stranke u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odredbe koje se odnose na naknadu za prijevremeno zaključenje ugovora, te odredbe koje se odnose na naknadu s osnova troškova obrade kredita.

7. Među strankama nije sporno:

- da je 6. ožujka 2008. između tužiteljice i prednika tuženika zaključen Ugovor o kreditu s Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva potvrđen kod JB Ž. M. u Z. 10. ožujka 2008. broj OV-11056/08,

- da je navedenim ugovorom tužiteljici kao korisnici kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 70.000,00 eura po deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je riječ o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine,

- da je ugovoren rok otplate od 276 mjeseci uz kamatnu stopu od 6,90% kao promjenjivu,

- da je tužiteljica trebala isplatiti 275 mjesečnih anuiteta u iznosu od po 524,63 eura i jednog od 520,95 eura, a prvi dospijeva na naplatu 10. travnja 2008., te zadnji 10. ožujka 2031.

- da je ugovorena naknada za obradu kredita i upravljanje kreditom u iznosu od 1% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, a u konkretnom slučaju riječ je o iznosu od 5.256,00 HRK, koji je plaćen tuženiku kod isplate kredita,

- da je odredbom čl. 12. ugovora ugovoreno da korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita prije ugovorenog roka dospijeća, pri čemu je dužan platiti naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjelog glavnog duga, te kako je u konkretnom slučaju prilikom zatvaranja kredita tužiteljica platila tuženiku naknadu po ovom osnovu u iznosu od 3.868,48 kn,

- da je tužiteljica prijevremeno zatvorila kredit 12. travnja 2019.

8. Prvostupanjski sud je ovaj spor razmotrio kao spor između tužiteljice i tuženika koji proizlazi iz sklopljenog kredita s valutnom klauzulom u eurima, ali primjenjujući presudu, odnosno utvrđenje iz postupka kolektivne zaštite potrošača koji se vođeni pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih prava i interesa korisnika kredita s valutom u CHF.

9. Prvostupanjski sud se pri tome pozvao na utvrđenje iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. a koje se odnose na kamatu i promjenjivu kamatnu stopu korisnika kredita s valutom u CHF.

10. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu a da nije izvodio dokaze u odnosu na valutu EUR, već je svoja utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite koje se odnose na CHF samo "prenio" na valutu EUR, i na tome zasnovao svoju odluku. U postupku radi utvrđenja odlučnih činjenica nije saslušao tužiteljicu na okolnosti koje se dovele do sklapanja Ugovora o kreditu.

11. Ovakav pravni pristup ovom sporu je pogrešan.

12. Naime, presuda iz kolektivnog spora odnosi se na sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklopljeni s valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak a ne i za neke druge valute (tako i Vrhovni sud RH u svojoj presudi Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.).

13. Prema tome prvostupanjski sud je naprosto samo slijedom utvrđenja iz kolektivnog spora vođenog u pogledu kredita sa valutnom klauzulom u CHF bez dodatnog utvrđenja činjenica vezanih za konkretni pravni posao – Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom utvrdio da su ništetne sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora jer nisu određene niti odredive u smislu članka 269. stavak 2. i 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

14. Isto tako prvostupanjski sud je obrazložio da utvrđuje ništetne odredbe ne samo o načinu promjene kamatne stope već i odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanjem kreditom, kao i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, navodeći "razlozi za utvrđenje ništetnim odredbe koje se odnose na ugovorenu naknadu obrade kredita i naknadu za prijevremeni raskid ugovora, ništetne su iz istih razloga kao i odredbe koje se odnose na kamatu stopu". Međutim, prvostupanjski sud pri tome zanemaruje činjenicu da se u kolektivnom sporu nije raspravljalo o pravnoj valjanosti odredbi o naknadama u ugovorima o kreditu općenito, bez obzira na valutu obveze.

15. Također nije obrazložio zašto smatra da su ove odredbe ništetne s obzirom da je naknada za obradu kredita, kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iz članka 5. točke 1. Ugovora iznosila 1% ugovorenog kredita, a naknada za prijevremenu otplatu u članku 12. točki 1. Ugovora u iznosu od 4% uplaćenog nedospjelog glavnog duga, odnosno ukupno preostalog glavnog duga (glavnice) ovisno o tome vrši li se potpuna ili djelomična prijevremena otplata.

16. Dakle, presuda ni u ovom dijelu nije obrazložena, niti se može ispitati.

17. Pravilno žaliteljica u žalbi navodi da ni visina tužbenog zahtjeva nije pravilno utvrđena jer je utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka i na čiji nalaz je tuženik imao prigovore.

18. Naime, početni otplatni plan ugovoren je člankom 10. Ugovora o kreditu, a vještak na ročištu od 5. studenog 2021. obrazložio je da je banka prilikom izrade početnog otplatnog plana primjenjivala tzv. francusku metodu obračuna, a ne metodu obračuna koja se uobičajeno koristi u gospodarstvu RH, međutim francuska metoda prema iskazu vještaka nije protuzakonita, dakle, radilo se o valjanoj metodi, pa nije razvidno iz čega je prvostupanjski sud prihvatio ovako utvrđenju visinu tužbenog zahtjeva, koja je u suprotnosti sa početnim otplatnim planom iz članka 10. Ugovora o kreditu.

19. Vještak je dakle izvršio obračun suprotno članku 10. Ugovora o kreditu, a prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je prihvatio takav način obračuna i zašto bi ta odredba bila ništetna. Iz postupka proizlazi da tužiteljica nikada nije tvrdila da su odredbe članka 10. Ugovora o kreditu o načinu otplate kredita ništetne, odnosno da na bilo koji način da nisu pravno valjane da bi se početni otplatni plan trebalo zamijeniti drugim otplatnim planom.

20. Isto tako iz postupka proizlazi da je utuženo razdoblje do 10. siječnja 2014. prema podnesku tužitelja od 10. veljače 2020., a vještvom je obuhvaćeno razdoblje značajno dulje od utuženog, dakle prvostupanjski sud iako nije dao nalog vještaku u kom pravcu i za koji vremenski period treba utvrditi visinu tužbeno zahtjeva, prihvatio je nakon preinačenja tužbenog zahtjeva, koji je preinačen temeljem nalaza i mišljenja vještaka, tužbeni zahtjev prema podnesku tužitelja od 19. travnja 2021., iako se tuženik protivio preinačenom tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je prihvatio preinačeni tužbeni zahtjev i u tom pravcu počinio je bitnu povredu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

21. Zbog iznesenog, ovaj sud je prihvatio žalbu tužiteljice kao osnovanu i ukinuo prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 369. stavak 1. i 370. ZPP-a.

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ovaj spor razmotriti i utemeljiti na dokazima i činjenicama provedenim u ovom postupku, a ne na utvrđenjima utvrđenim u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa stranaka, utvrdit će da li su stranke pregovarale glede sklapanja ugovora, da li je ugovor sklopljen na standardiziranom obrascu banke, da li je tužiteljica mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora, odnosno da li je ugovor bio unaprijed pripremljen, da li je tuženik obavijestio tužiteljicu o promjenjivosti kamatne stope, i da li se ta promjenjiva kamatna stopa kretala u većim rasponima, da li je bila upoznata sa otplatnim planom, odnosno da li je bio unaprijed pripremljen sadržaj predložen od strane banke i da li je tužitelj mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da li se o njoj pregovaralo, da li je to uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice i tuženika kao ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te da li su te odredbe nepoštene. Zatim će utvrditi da li je banka tužiteljici dala nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenutih odredbi, zatim će utvrditi u čemu se i u kojem iznosu razlikuje tzv. francuska metoda obračuna iz članka 10. Ugovora i ona koju je izradio vještak, može po prijedlogu kao što je tuženik učinio, izvršiti novi obračun ukoliko utvrdi da je tužbeni zahtjev osnovan.

22. U ponovljenom postupku donijeti će novu odluku o troškovima postupka.

U Splitu, 31. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.