Poslovni broj: 4 P-1229/2019-22

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Z., OIB

., zastupani po djelatnici M.M, dipl. iur., protiv tuženika L.

d. "F." P. OIB ., zastupano po punomoćnicima M.

G. i H. Š., odvjetnicima iz Z. o. u. G. &

Š. i H. š. d.o.o., OIB ., Z., U. k. B. 1,

uz sudjelovanja umješača H.O.K.. d.d., Z., OIB .6, zastupani

po punomoćnicima iz o.d. O., P. & P.i d.o.o., radi isplate

nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja

., punomoćnika prvotuženika ., zamjenika

punomoćnika umješača ., a u odsutnosti drugotuženika, 1.

ožujka 2022. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 31. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku L. d. F. P., F.7,

P., OIB . isplatiti tužitelju C. o. d.d.

Z., V. J. 33, OIB . iznos od ukupno 22.012,70

kuna sa zakonskim zateznim kamatama koja

- na iznos od 18.600,00 kuna teče od 6. 7. 2016. do isplate,

- na iznos od 3.412,70 kuna teče od 20. 7. 2016. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se prvotuženiku L. d. F. P., F. 7,

P., OIB . naknadi tužitelju C. o. d.d.

Z., V. J. 33, OIB. parnični trošak u iznosu od

2.537,25 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj od 31. ožujka 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužbeni zahtjev protiv tuženika H. š. d.o.o., OIB

., Z..

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je dana 18. 6. 2016. na državnoj cesti D-.. između V. i Ž. došlo do izleta

divljači iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, te potom na vozilo koje se kretalo istom prometnicom, te da je osobni automobil reg. oznake VU…DK,

vlasništvo tvrtke A. d.o.o. Nadalje navodi da je zbog naleta divljači na označeno vozio na vozilu nastala imovinska šteta, da je vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska br. 004030000327. Tužitelj nadalje navodi da je vlasniku oštećenog vozila izvršio plaćanja naknade štete u iznosu od ukupno 22.012,70 kuna, i to 5. 7. 2016. iznos od 18.600,00 kuna te naknadno 19. 7. 2016. iznos od 3.412,70 kuna. U tužbi nadalje navodi da je prvotuženik imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadnu iz osiguranja, te da je zbog navedenog prvotuženik pasivno legitimiran. Stoga predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku L. d. F. P. da mu isplati ukupan iznos od

22.012,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik L.D. F. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako po pitanju svoje odgovornosti, osnovanosti tako i po pitanju visine tužbenog zahtjeva. Tuženik prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodećida je divljač došla s desne strane nailazećem osobnom automobilu, tj. s zapadne, odnosno iz lovišta "K." kojim upravljaju H. š.

d.o.o. Nadalje tuženik smatra da je za štetu u cijelosti odgovoran vozač osobnog automobila, jer nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, a podredno i H.

š.d.o.o. Tuženik također osporava visinu tužbenog zahtjeva u pogledu zatražene imovinske štete na osobnom automobilu. S obzirom na sve navedeno tuženik L.D. F. predlaže sudu da odbije/odbaci tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu naknade prouzročenih troškova tuženiku.

3.Na ročištu od 4. veljače 2020. tužitelj je izjavio da u uvodu tužbe navodi drugotuženika Hrvatske šume d.o.o., te predlaže da sud istima dostavi tužbu na odgovor.

Drugotuženik H. š. d.o.o. u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga promašene pasivne legitimacije. Nadalje navodi da iz Službene zabilješke PP V. i podataka o prometnoj nesreći proizlazi da

je da se nalet automobila na divljač desio na držanoj cesti D-.koja s jugoistočne strane – desne strane kolnika u smjeru V.- Ž.- graniči s lovištem kojim gospodari L.D. F. P.. Nadalje navodi da je lovište i uzgajalište divljači K. cijelom svojom površinom ograđeno visokom žičanom ogradom koja se redovito pregledava i održava, te da je prolazak divljači nemoguć. Nadalje u odgovoru navodi da o štetnom događaju nije obavješten lovnik drugotuženika niti je isti preuzeo uginulu divljač- srnu, kako je uobičajeno u slučajevima kada je u pitanju divljač koja mu je povjerena na gospodarenje. Stoga drugotuženik predlaže sudu da u odnosu na njega odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4.Podneskom od 22. veljače 2022. H.O.K. d.d. Z. je dostavio podnesak u kojem navodi da stupa u postupak kao umješač na strani prvotuženika.

U podnesku navodi da uz sve navode koje je u odgovoru na tužbu istaknuto prvtuženik, a kojima se pridružuje ističe i prigovor zastare, navodeći da je do štetnog događaja došlo dana 18.06.2016., a da je tužitelj je tužbu podnio 01.07.2019., odnosno po proteku roka od 3 godine, a da je izvid štete sačinjen je 20.06.2016. Nadalje, osporava aktivnu legitimacija, pasivnu legitimaciju, odgovornost tuženika, te osnov i visinu štete koju tužbom potražuje tužitelj, kao i uzročno posljedičnu vezu između svih navedenih oštećenja i štetnog događaja.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u podate o prometnoj nesreći, službenu zabilješku, policu osiguranja, prijavu štete i odštetni zahtjev, presliku prometne dozvole, fotografije vozila, preslike računa, dokaze o plaćanju te je izveden dokaz prometno strojarskim vještačenjem po vještaku B. M., dipl. ing. prometa.

6.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a),

7.Nesporno je da se dana 18.6.2016. na državnoj cesti D-.- između V. i Ž. dogodila prometna nezgoda.

8.Spornim se ukazuje osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

Sporna je odgovornost tuženika, pasivna i aktivna legitimacija kao i da li je tražbina tužitelja u zastari.

9.Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev da mu tuženici isplate iznos od 22.012,70 kuna, koji je tužitelj, kao osiguratelj oštećenog vozila, isplatio tvrtki A., kao vlasniku oštećenog vozila. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je predmetna šteta nastala od divljači, a da je prvotuženik lovoovlaštenik na području nastanka štete.

10.Iz službene zabilješke Policijske uprave ., Postaje

prometne policije V. od 18. 6. 2016. na listu 7-8 spisa, proistječe da se dana

18. 6. 2016. dogodila prometna nezgoda na desnom traku dijela državne ceste DC

D . iz smjera V. u smjeru Ž., na način da je došlo do udara prednjeg

lijevog dijela osobnog automobila make Opel reg. oznake VU ..-DK u tijelo divljači, te odbacivanja iste u jugoistočni cestovni kanal gdje je od siline udara uginula. Navode da je divljač istrčala iz desnog cestovnog kanala na desnu prometnu traku kolnika DC D .. Nadalje iz službene zabilješke proistječe da sa jugoistočne strane kolnika državne ceste D. V. –Ž. sa divljači gospodari L. .d."F." P., a da se sa sjeverozapadne stranke kolnika državne ceste D.V. –Ž. nalazi ograđeno lovište H. š., da je vidljiva zaštitna ograda, da zbog visokog raslinja i mraka nije bilo moguće pronaći eventualna oštećenja na zaštitnoj ogradi. Nadalje se navodi da je u smjeru kretanja vozača vozila

D. I. na DC D . II vidno postavljen prometni znak A44- "divljač na cesti", te da je o svemu izvješen centar 112, koji su izjavili da će izvjesiti nadležne službe da preuzmu i zbrinu divljač.

Cijeneći sadržaj službene zabilješke, kao javne isprave, sud je utvrdio kao odlučnu činjenicu da je prvotuženik bio ovlaštenik prava na lov na području na kojem se dogodila prometna nezgoda, te da je tuženikova prigovorna tvrdnja usmjerena isključivo na pokušaj neispunjenja utužene obveze.

Stoga je sud ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitmicije u odnosu na prvotuženika.

11.Prigovor tuženika o zastari potraživanja sud je također ocijenio neosnovanim.

Iz Izvatka po računu ( list 34 i 35 spisa), vidljivo da je 5.7. 2016., tužitelj isplatio servisu A.l d.o.o. iznos od 18.600,00 kuna, te 19. 7. 2016. iznos od 3.412,70

kuna, a da je tužba podnesena 2. 7. 2019.

Kako predmetni spor predstavlja spor radi regresnog potraživanja tužitelja kao društva osiguranja protiv tuženika kao osobe koja je izgubila svoja prava iz obveznog osiguranja, takvo regresno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku sukladno čl. 371. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, u daljnjem tekstu; ZOO-a), a to znači u roku od 5 godina s time da zastarijevanje počinje teći od prvog dana poslije dana kada je društvo osiguranja isplatilo oštećenom naknadu štete.

12.Glede utvrđivanja odgovornosti za nastanak štete i visine štete izvršen je uvid u Izvid štete te je izveden dokaz prometno strojarskim vještačenjem po vještaku B.M., dipl. ing. prometa- stalni sudski vještak za cestovni promet, procjenu motornih vozila i dinamiku prometnih nezgoda.

Iz zaključka nalaza i mišljenja vještaka, koje sud ocjenjuje stručnim i sačinjenim po pravilima struke, a na koji ni stranke nisu imale primjedbi proistječe da se predmetna prometna nezgoda dogodila na državnoj cesti D-., II dionica 6.km plus 500 m kao sudar osobnog automobila marke i tipa "Opel Insignia" reg. oznake VU ..DK kojim je upravljalo D. I., sa divljom životinjom ( srnom). Vještak navodi da se osobni automobil kretao iz pravca V. u pravcu Ž. desnim kolničkim trakom, te

je dolaskom na navedeno mjesto iz desnog cestovnog kanala gledano u pravcu kretanja osobnog automobila na kolnik istrčala divlja životinja (srna) te je došlo do udara prednjim lijevim dijelom osobnog automobila u tijelo divlje životinje ( srne), da je uslijed udara divlja životinja odbačena u lijevo u jugoistočni cestovni kanal gdje je od siline udara uginula. Nadalje navodi, da su kao posljedica udara osobnog automobila u divlju životinju na osobnom automobilu marke i tipa Opel Insignia" reg. oznake VU .-DK nastala oštećenja na prednjem lijevom dijelu vozila, a ista su zabilježena izvidom štete C. o. pod oznakom 1620972116, da je na

osnovi izvida štete izvršen popravak osobnog automobila u servisu A.W.d.o.o. ,

za što je izdan interni obračun broj 117/41/5, te da su sva oštećenja zabilježena izvidom štete i internim obračunom vidljiva na fotografijama koje su sačinjene prilikom procjene štete i naknadno pri pregledu vozila u servisu. Nadalje vještak u nalazu navodi, da na mjestu nezgode nisu zabilježeni tragovi kočenja, konačni položaj zaustavljenog osobnog automobila, te ostali eventualni tragovi na mjestu nezgode, te da nije moguće tehničkim putem utvrditi brzinu kojom se kretao osobni automobil u fazi približavanja mjestu kontakta niti brzinu u trenutku kontakta. Vještak navodi da se prema deformacijama nastalim na osobnom automobilu može zaključiti kako je brzina kretanja u trenutku naleta bila u rasponu od 70 do 90km/h, te da je brzina kretanja na mjestu nezgode ograničena na 90km/h. Nadalje vještak navodi da je vozač osobnog automobila za izbjegavanje naleta na divlju životinju (srnu) imao na raspolaganju 0,32 sekunde od trenutka pojavljivanja životinje na kolnik do trenutka naleta, što nije dostatno za izbjegavanje naleta, s obzirom da je prosječnom vozaču samo za reagiranje na opasnost pa do uspostavljanja koćenja potrebno oko 0,8 sekundi, da je pri brzini 70 odnosno 90km/h osobni automobil u trenutku kad je divlja životinja stupila na kolnik, bio od mjesta kontakta udaljen 6,22 odnosno 8,0 metara što nije dostatno za izbjegavanje naleta.

Vještak u zaključku nalaza navodi da visina štete na osobnom automobilu marke i tipa "Opel Insignia" reg. oznake VU .DK iznosi 22.012,70 kuna.

12.1 Iz navedenih utvrđenja vještaka proistječe, da je vozač D. I.u

trenutku šetnog događaj prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, ali da je navedeni događaj za prosječnog vozača iznimno iznenadan događaj iz čega proistječe, da tužitelj u smislu čl. 1067 st. 3. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH br. 35/05, u daljnjem tekstu ZOO), nije niti djelomično pridonio nastanku štete.

13. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem uređena je odredbama Zakona o lovstvu ( Narodne novine br. 140/05, 75/09, 153/09, dalje u tekstu ZL ) koji su u ovom slučaju ima primijeniti s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, i općim propisima obveznog prava sadržanim u odredbama čl. 1063 do 1067. ZOO-a.

14. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. toč. 8. ZL-a, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je pravna ili fizička osoba (obrtnik), koja je stekla pravo lova na temelju tog zakona.

Odredbom čl. 86 st. 1. ZL-a, propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovara ovlaštenik prava lova, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje se u smislu tog zakona bio obvezan poduzeti. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari,

odnosno opasanom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Iako ZOO-a taksativno ne propisuje što je opasna stvar, sigurno se pod tim pojmom podrazumijeva divljač koja iznenada istrčava na cestu, te se u slučaju štete nastale od opasne stvari uzročnost predmnijeva, pa oštećenik mora dokazati samo da je opasna stvar sudjelovala u štetnom događaju, a što u konkretnom slučaju nije sporno.

Prvotuženik prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji pozivajući se na odredbu čl. 37. st. 3. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o lovstvu, prema kojem je izmijenjen dotadašnji propis čl. 86. st. 3. prema kojem odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, a u suprotnom odgovornost snosi pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala, pa da tek iznimno od te odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova ako je šteta uvjetovana vršenjem ili obavljanjem skupnog lova.

No, odredba Zakona o lovstvu na koju se poziva prvotuženik je stavljena izvan snage odredbom čl. 29. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o javnim cestama koji je donijet 11. 12. 2009.( NN 153/09)

15. Odgovornost prvotuženika treba promatrati u svjetlu činjenice da je bio dužan poduzeti sve mjere kojima bi spriječio istrčavanje divljači na s cestu i nastanak štete koja bi se time prouzročila sudionicima u prometu, pa je za zaključit u konkretnom slučaju, da je zbog propusta prvotuženika da postavi zaštitnu ogradu u smislu čl. 1064. ZOO-a, odgovoran za nastalu štetu nastalu osiguraniku tužitelja, dok prvotuženik neuspješno nastoji odštetnu odgovornost prebaciti na tužitelja, a podredno i na drugotuženika koji gospodari ograđenim lovištem sa sjevero-zapadne strane kolnika.

Unatoč vještačenjem utvrđenoj činjenici da je divlja životinja ( srna) na kolnik istrčala iz desnog cestovnog kanala gledano u pravcu kretanja osobnog automobila,

sasvim je izvjesno, da zbog postavljene zaštitne ograde, da divljač ne potječe iz tog lovišta kojim gospodari drugotuženik.

16.Uvidom u Izvadak po računu vidljivo je da tužitelj servisu A.W. d.d. isplatio ukupan iznos od 22.012,70 kuna sukladno izdanom računu br. 117/41/5. Stoga sukladno čl. 963. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo zahtijevati od osobe odgovorne za štetu vraćanje iznosa što ga je svom osiguraniku platio na ime naknade štete nastale u osiguranom slučaju.

17.Temeljem izrečenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika u cijelosti osnovanim, te je donio odluku kao u točci I i III izreke.

18.Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tužitelju troškove na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 570,00 kuna, te trošak na ime vještačenja u iznosu od 1.967,25

kuna.

Tužitelju nije priznat trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 570,00 kuna, obzirom da u trenutku donošenja presude pristojba nije bila plaćena.

Slijedom izrečenog tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.537,25 kuna.

U Vinkovcima, 31. ožujka 2022.

Sudac: Marija

Pavlović, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. C. o. d.d. F. O. na br. .

2. . – punomoćnik prvotuženika

3. H. š. d.o.o, U. š. V.

4. punomoćnik umješača