Poslovni broj: 79 P-6169/2021-31
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja N. F. iz K. s., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica iz O., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. G.&G. iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. veljače 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Z. H., odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika A. Ć., odvjetničke vježbenice, dana 31. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB:… da plati tužitelju N. F., K. S., OIB:…, iznos od 7.481,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
-na iznos od 21,71 kn od 28.11.2007.g. do isplate;
-na iznos od 21,26 kn od 27.12.2007.g. do isplate;
-na iznos od 21,97 kn od 21.01.2008.g. do isplate;
-na iznos od 21,96 kn od 29.02.2008.g. do isplate;
-na iznos od 22,32 kn od 31.03.2008.g. do isplate;
-na iznos od 21,77 kn od 02.05.2008.g. do isplate;
-na iznos od 32,02 kn od 02.06.2008.g. do isplate;
-na iznos od 32,42 kn od 30.06.2008.g. do isplate;
-na iznos od 31,84 kn od 31.07.2008.g. do isplate;
-na iznos od 31,91 kn od 03.09.2008.g. do isplate;
-na iznos od 32,34 kn od 01.10.2008.g. do isplate;
-na iznos od 106,60 kn od 30.10.2008.g. do isplate;
-na iznos od 25,45 kn od 26.11.2008.g. do isplate;
-na iznos od 94,43 kn od 30.12.2008.g. do isplate;
-na iznos od 119,49 kn od 02.02.2009.g. do isplate;
-na iznos od 125,28 kn od 02.03.2009.g. do isplate;
-na iznos od 118,00 kn od 30.03.2009.g. do isplate;
-na iznos od 123,76 kn od 27.04.2009.g. do isplate;
-na iznos od 103,79 kn od 01.06.2009.g. do isplate;
-na iznos od 85,66 kn od 30.06.2009.g. do isplate;
-na iznos od 95,33 kn od 30.07.2009.g. do isplate;
-na iznos od 98,69 kn od 25.08.2009.g. do isplate;
-na iznos od 99,21 kn od 30.09.2009.g. do isplate;
-na iznos od 87,52 kn od 30.10.2009.g. do isplate;
-na iznos od 107,68 kn od 30.11.2009.g. do isplate;
-na iznos od 124,15 kn od 30.12.2009.g. do isplate;
-na iznos od 142,91 kn od 01.02.2010.g. do isplate;
-na iznos od 138,17 kn od 01.03.2010.g. do isplate;
-na iznos od 167,83 kn od 29.03.2010.g. do isplate;
-na iznos od 163,40 kn od 29.04.2010.g. do isplate;
-na iznos od 176,06 kn od 01.06.2010.g. do isplate;
-na iznos od 262,25 kn od 01.07.2010.g. do isplate;
-na iznos od 242,64 kn od 02.08.2010.g. do isplate;
-na iznos od 316,23 kn od 01.09.2010.g. do isplate;
-na iznos od 277,41 kn od 01.10.2010.g. do isplate;
-na iznos od 248,22 kn od 02.11.2010.g. do isplate;
-na iznos od 337,00 kn od 01.12.2010.g. do isplate;
-na iznos od 377,88 kn od 27.12.2010.g. do isplate;
-na iznos od 346,67 kn od 26.01.2011.g. do isplate;
-na iznos od 360,01 kn od 28.02.2011.g. do isplate;
-na iznos od 341,93 kn od 29.03.2011.g. do isplate;
-na iznos od 328,96 kn od 29.04.2011.g. do isplate;
-na iznos od 451,16 kn od 31.05.2011.g. do isplate;
-na iznos od 462,17 kn od 30.06.2011.g. do isplate;
-na iznos od 534,37 kn od 27.07.2011.g. do isplate;
sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 9.677,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od dana 13.2.2019. tužitelj navodi da je s tuženikom dana 12.7.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj …, namjenski, za kupnju motornog
vozila, u iznosu od 13.738,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja, uz razdoblje otplate kroz 60 mjeseci. Predmetnim ugovorom je u čl. 2 ugovorena kamatna stopa u visini od 5,20% godišnje, promjenjiva, u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama te je tijekom otplate kredita tuženik u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita zbog čega je navedeni dio odredbe u čl. 2 predmetnog Ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetan. Prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a kako je postupanje također protivno pozitivnim propisima RH i time ništetno. Ništetna je i odredba čl. 1 predmetnog ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Prije i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/13) i to čl. 81, čl. 82 i čl. 90, a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i čl. 97 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tužbi i tijekom postupka se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. Tužbenim zahtjevom od 13.2.2019. predlaže da sud utvrdi i djelomičnu ništetnost točke 1 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valuta vezana uz glavnicu švicarski franak te točke 2 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koje deklaratorne zahtjeve povlači pa konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 11.9.2019. potražuje isplatu iznosa od 7.558,82 kn uvećano za zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate, kako je opisano u točci I izreke ove presude. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Uz tužbu tužitelj prilaže preslike Ugovora o kreditu broj …, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, obavijest o promjeni kamatne stope, obračun tečajnih razlika te sudsku praksu (presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj …, no osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor
zastare. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF je tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja niti je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je mogao pregovarati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR, tuženik ga je informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je imao saznanja te je u svemu postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu bile dostupne i o zaštiti interesa svojih korisnika. Ističe da je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti i opravdanih razloga, a provedena je u skladu sa uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima banke čija je primjena bila ugovorena u čl. 9 predmetnog ugovora. Tužitelj je sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni pa je stoga takvu promjenu u određenom trenutku trebao i očekivati. taj mu rizik nije mogao ostati nepoznat i obzirom na okolnost da je tuženik svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima prilikom sklapanja ugovora ukazuju na rizik promjene kamatne stope. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te tužitelju naložiti da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Uz odgovor na tužbu prilaže preslike zahtjeva za kredit, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom, Pravilnik o obračunu kamata i naknada.
3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva. Navode odgovora na tužbu osporava kao netočne i neosnovane te u bitnome ističe da su činjenice i tvrdnje na koje tuženik upire već pravomoćno riješene kao prethodno pitanje temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 iz koje se može iščitati kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna (točka II izreke presude Pž-7129/13). Stoga postoji osnova za pozivanjem na pravne učinke navedene presude budući je potrošač, odnosno korisnik kredita u kojem je redovna kamatna stopa određena kao promjenjiva, a koja je promjena određena u skladu s "Odlukom o kamatama kreditora", odnosno tuženika. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu mu bile predočene niti informacije o riziku uzimanja kredita u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF. U trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu odnos tečaja EUR i CHF je bio na svojem povijesnom minimumu vrijednosti za CHF i njegova je vrijednost bila ispod njegove realne vrijednosti te je bilo za očekivati da će vrijednost CHF rasti, pogotovo kroz razdoblje od pet godina koliko je iznosio rok otplate predmetnog kredita, a o tome tužitelj od tuženika nije dobio nikakvu informaciju. U cijelosti neosnovanim drži i istaknuti prigovor zastare. Podnošenje kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 prekinuo je zastaru, što je potvrdio i Vrhovni su RH u svojoj odluci poslovni broj Rev- 2245/17 od 20.3.2018. Tuženik je ostao kod istaknutih prigovora.
4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku S. H.
5. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj …, namjenski, za kupnju motornog vozila, u iznosu od 13.738,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja, na rok od 60 mjeseci. Sporno je da li je tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje joj je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja. Sporno je da li je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje joj je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.
6. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku S. H. kojoj je rješenjem od 22.5.2019. dano u zadatak izračunati preplaćenu razliku anuiteta između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi tužitelj plaćao prema početno ugovorenoj redovnoj kamati od 5,20% godišnje i da se kredit otplaćivao po tečaju CHF na dan puštanja kredita u promet.
7. U svom nalazu i mišljenju od 18.7.2019. stalni sudski vještak S. H. na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije daje mišljenje, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza (tablice na listu 156 - 157 spisa) da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednje obveze, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi 403,76 CHF, odnosno 2.075,45 kn (primjenom tečaja za valutu CHF na dan plaćanja pojedine obveze). Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednje obveze, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, uz umanjenje/korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 5.428,36 kn.
8. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom podneskom od 6.9.2019. (zaprimljenom na sudu dana 11.9.2019.) specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 7.558,82 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, uz naknadu iznosa od 77,00 kn uvećano za zateznu kamatu od 11.1.2019. do isplate, a koji se iznos odnosi na plaćeni prijepis knjigovodstvene kartice i primjerka ugovora o kreditu.
Tužitelj je podneskom od 14.10.2019. povukao dio deklaratornog tužbenog zahtjeva pod točkama I i II budući je pitanje ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi već pravomoćno riješeno, pri čemu ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-3142/18 od 19.3.2019. u kojoj je Vrhovni sud RH zauzeo stav da odredbe čl. 502a st. 1, čl. 502b i čl. 502c ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na posebne postupke koje radi ostvarenja svojih prava na naknadu pokrenu potrošači.
8. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, no smatra da isti ne pridonosi rješenju spora jer je izrađen kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa, iako je nesporno ugovorena promjenjiva kamatna stopa. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu ističe da je ista dvostrana klauzula. To znači da kada CHF slabi u odnosu na HRK onda se kunska protuvrijednost obveze klijenta (nedospjele glavnice duga) i dospjelog anuiteta smanjuje, a kada CHF u odnosu na HRK jača, onda se kunska protuvrijednost obveze i anuiteta povećava. Vještak je u nalazu i mišljenju iskazao kunsku protuvrijednost anuiteta samo u razdobljima otplate kada je tečaj CHF bio veći od tečaja na dan isplate kredita. Time se kreditni odnos svodi na jednostranu valutnu klauzulu u CHF, a kakva među strankama nije bila ugovorena. U odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 11.9.2019. ističe da je istim tužitelj preinačio tužbu kojoj preinaci se protivi jer je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka (22.5.2019.). Ustraje na prigovoru zastare.
U odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 14.10.2019. tuženik ističe da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Ostaje kod istaknutih prigovora te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.
9. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 18.7.2019. jer je jasan i pregledan te je u cijelosti odgovorio na postavljeni zadatak. 10. Presudom poslovni broj P-717/19 od 23.11.2020. sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.558,82 kn, uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće na svaki pojedini preplaćeni anuitet te plaćeni trošak prijepisa knjigovodstvene kartice i primjerka ugovora o kreditu kako slijedi:
- na iznos od 21,70 kn od 28.11.2007. do isplate;
- na iznos od 21,26 kn od 27.12.2007. do isplate;
- na iznos od 21,97 kn od 21. l.2008. do isplate;
- na iznos od 21,96 kn od 29.2.2008. do isplate;
- na iznos od 22,32 kn od 31.3.2008. do isplate;
- na iznos od 21,77 kn od 2.5.2008. do isplate; -
na iznos od 32,02 kn od 2.6.2008. do isplate;
- na iznos od 32,42 kn od 30.6.2008. do isplate;
- na iznos od 31,84 kn od 31.7.2008. do isplate;
- na iznos od 31,91 kn od 3.9.2008. do isplate;
- na iznos od 106,60 kn od 30.10.2008. do isplate;
- na iznos od 25,45 kn od 26.11.2008. do isplate;
- na iznos od 94,43 kn od 30.12.2008. do isplate;
- na iznos od 119,49 kn od 2.2.2009. do isplate;
- na iznos od 125,28 kn od 2.3.2009. do isplate;
- na iznos od 118,00 kn od 30.3.2009. do isplate;
- na iznos od 123,76 kn od 27.4.2009. do isplate;
- na iznos od 103,79 kn od 1.6.2009. do isplate;
- na iznos od 85,66 kn od 30.6.2009. do isplate;
- na iznos od 95,33 kn od 30.7.2009. do isplate;
- na iznos od 98,69 kn od 25.8.2009. do isplate;
- na iznos od 99,21 kn od 30.9.2009. do isplate;
- na iznos od 87,52 kn od 30.10.2009. do isplate;
- na iznos od 107,68 kn od 30.11.2009. do isplate;
- na iznos od 124,15 kn od 30.12.2009. do isplate;
- na iznos od 142,91 kn od 1.2.2010. do isplate;
- na iznos od 138,17 kn od 1.3.2010. do isplate;
- na iznos od 167,83 kn od 29.3.2010. do isplate;
- na iznos od 163,40 kn od 29.4.2010. do isplate;
- na iznos od 176,06 kn od 1.6.2010. do isplate;
- na iznos od 262,25 kn od 1.7.2010. do isplate;
- na iznos od 242,64 kn od 2.8.2010. do isplate;
- na iznos od 316,23 kn od 1.9.2010. do isplate;
- na iznos od 277,41 kn od 1.10.2010. do isplate;
- na iznos od 248,22 kn od 2.11.2010. do isplate;
- na iznos od 337,00 kn od 1.12.2010. do isplate;
- na iznos od 377,88 kn od 27.12.2010. do isplate;
- na iznos od 346,67 kn od 26.1.2011. do isplate;
- na iznos od 360,01 kn od 28.2.2011. do isplate;
- na iznos od 341,93 kn od 29.3.2011. do isplate;
- na iznos od 328,96 kn od 29.4.2011. do isplate;
- na iznos od 451,16 kn od 31.5.2011. do isplate;
- na iznos od 462,17 kn od 30.6.2011. do isplate;
- na iznos od 534,37 kn od 27.7.2011. do isplate;
- na iznos od 77,00 kn od 11.1.2019. do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
11. Na opisanu prvostupanjsku presudu tuženik je uložio žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Bjelovaru. Svojim rješenjem poslovni broj Gž-225/2021-2 od 9.6.2021. uvažena je žalba tuženika kao osnovana, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud navodi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući je još u odgovoru na tužbu tuženik predložio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja na okolnost da je ugovorna odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli prema kojem je otplata kredita i visina anuiteta vezana za tečaj švicarskog franka (CHF) tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva te da su tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužitelju obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita za tečaj CHF, kao i da su stranke predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovarale o valutnoj klauzuli za koju će se vezati predmetni ugovor o kreditu, ali prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude nije naveo zbog čega je odbio takav dokazni prijedlog tuženice koji je usmjeren na sasvim konkretne i određene okolnosti koje su odlučne činjenice u ovom parničnom postupku, a time i od utjecaja za ovaj parnični postupak. Nadalje, Županijski sud ukazuje kako je u izreci pobijane presude naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, između ostalog i zakonske zatezne kamate na iznos od 77,00 kn tekuće od 11.1.2019. do isplate, kako je tužitelj postavio zahtjev u svom podnesku od 11.10.2019., dok takav iznos i datum dospijeća nije sadržan u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijske struke S. H. na koji se prvostupanjski sud poziva u razlozima pobijane presude (niti nominalni iznos, a niti datum dospijeća) pa je stoga pobijana presuda u naznačenom dijelu proturječna razlozima presude, odnosno nalazu i mišljenju financijskog vještaka S. H. na koji se prvostupanjski sud poziva u razlozima presude. Nadalje, tužitelj je svojim podneskom od 11.10.2019. preinačio, odnosno povećao tužbeni zahtjev s prvotno postavljenog zahtjeva za isplatu iznosa od 7.274,26. kn na zahtjev za isplatu 7.558,82. kn. Stoga je u ponovnom postupku prvostupanjski sud dužan izložiti jasne razloge o istaknutom prigovoru zastare za preinačeni dio koji je tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo tuženik budući se opći zastarni rok od 5 godina, koji se primjenjuje u ovom parničnom predmetu računa od 13.6.2014., kako je to prvostupanjski sud pravilno naveo u razlozima pobijane presude, a sukladno odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17-2 od 20.3.2018., iz čega proizlazi da je potraživanje za koje je povećan, a time i preinačen, tužbeni zahtjev prema podnesku tužitelja od 11.10.2019. bilo u zastari jer je preinačeni tužbeni zahtjev postavljen nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka, računajući od 13.6.2014. koji je istekao 13.6.2019.
12. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-225/2021-2 se očitovao podneskom od 5.1.2022. kojim je konačno specificirao tužbeni zahtjev. U odnosu na provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, istome se protivi uz obrazloženje da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. naveo da „... Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a....“.
Nadalje pojašnjava da je u tužbenom zahtjevu tražio i isplatu iznosa od 77,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11.1.2019., što mu je sud i dosudio ukinutom presudom. U podnesku od 6.9.2019. je objasnio da se radi o iznosu koji je platio tuženiku za prijepis knjigovodstvene kartice i primjerak ugovora o kreditu, a za potrebe ovog parničnog postupka, što je razlog zbog kojeg ovaj iznos nije sadržan u nalazu i mišljenju vještaka, jer se ne odnosi na preplatu zbog rasta CHF i rasta kamatne stope po kreditu. Budući da se radi o parničnim troškovima koji su nastali u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), tužitelj će ovaj iznos izostaviti iz tužbenog zahtjeva i specificirati ga u troškovniku.
U odnosu na istaknuti prigovor zastare za dio tužbenog zahtjeva koji je povisio isti nakon provedenog vještačenja, tužitelj navodi da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1410/2012 od 4.7.2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF, postala je pravomoćna 14.6.2018., kada je ponovo počela teći zastara za individualne restitucijske zahtjeve s osnova povrata više plaćenih iznosa zbog rasta valute CHF. Tužitelj je tužbeni zahtjev povisio u podnesku od 6.9.2019. (a ne 11.10.2019., kako to pogrešno navodi drugostupanjski sud), dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, a povišenje tužbenog zahtjeva se odnosi upravo na povrat više plaćenog iznosa zbog rasta valute CHF. Poziv se na odredbu čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima prema kojem za vrijeme trajanja parničnog postupka, zastara ne teče, radi čega dio za koji je tužitelj preinačio, odnosno povisio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja nije u zastari, budući nije promijenio pravni osnov svog tužbenog zahtjeva. Stoga niti jedan dio tužiteljevog potraživanja, pa niti onaj po preinačenom zahtjevu iz podneska od 6.9.2019. nije u zastari.
Zaključno ističe da je do razlike između iznosa kojeg je vještak izračunao kao preplatu u svom nalazu i mišljenju (7.503,81 kn) i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva došlo jer tužitelj u tužbenom zahtjevu nije obuhvatio iznose preplate izvršene 27.9.2006. u iznosu od 17,66 kn, zatim 24.10.2006. u iznosu od 3,73 kn i 27.11.2006. u iznosu od 0,60 kn (ukupno 21,99 kn), jer su jedino ti iznosi u zastari, te potražuje iznose preplate po pojedinom anuitetu od 28.11.2007. pa nadalje. Kada se zbroje svi pojedinačni iznosi iz tabele sa izračunom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka počevši od 28.11.2007., dobije se ukupni iznos od 7.481,83 kn. Slijedom svega navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da plati tužitelju iznos od 7.481,83 kn sa zateznim kamatama tekućim:
-na iznos od 21,71 kn od 28.11.2007.g. do isplate; -na iznos od 21,26 kn od
27.12.2007.g. do isplate; -na iznos od 21,97 kn od 21.01.2008.g. do isplate; -na iznos od 21,96 kn od 29.02.2008.g. do isplate; -na iznos od 22,32 kn od 31.03.2008.g. do isplate; -na iznos od 21,77 kn od 02.05.2008.g. do isplate; -na iznos od 32,02 kn od 02.06.2008.g. do isplate; -na iznos od 32,42 kn od 30.06.2008.g. do isplate;
-na iznos od 31,84 kn od 31.07.2008.g. do isplate;
-na iznos od 31,91 kn od 03.09.2008.g. do isplate;
-na iznos od 32,34 kn od 01.10.2008.g. do isplate;
-na iznos od 106,60 kn od 30.10.2008.g. do isplate;
-na iznos od 25,45 kn od 26.11.2008.g. do isplate; -
na iznos od 94,43 kn od 30.12.2008.g. do isplate;
-na iznos od 119,49 kn od 02.02.2009.g. do isplate;
-na iznos od 125,28 kn od 02.03.2009.g. do isplate;
-na iznos od 118,00 kn od 30.03.2009.g. do isplate;
-na iznos od 123,76 kn od 27.04.2009.g. do isplate;
-na iznos od 103,79 kn od 01.06.2009.g. do isplate;
-na iznos od 85,66 kn od 30.06.2009.g. do isplate; -
na iznos od 95,33 kn od 30.07.2009.g. do isplate; -
na iznos od 98,69 kn od 25.08.2009.g. do isplate; -
na iznos od 99,21 kn od 30.09.2009.g. do isplate; -
na iznos od 87,52 kn od 30.10.2009.g. do isplate;
-na iznos od 107,68 kn od 30.11.2009.g. do isplate;
-na iznos od 124,15 kn od 30.12.2009.g. do isplate;
-na iznos od 142,91 kn od 01.02.2010.g. do isplate;
-na iznos od 138,17 kn od 01.03.2010.g. do isplate;
-na iznos od 167,83 kn od 29.03.2010.g. do isplate;
-na iznos od 163,40 kn od 29.04.2010.g. do isplate;
-na iznos od 176,06 kn od 01.06.2010.g. do isplate;
-na iznos od 262,25 kn od 01.07.2010.g. do isplate;
-na iznos od 242,64 kn od 02.08.2010.g. do isplate;
-na iznos od 316,23 kn od 01.09.2010.g. do isplate;
-na iznos od 277,41 kn od 01.10.2010.g. do isplate;
-na iznos od 248,22 kn od 02.11.2010.g. do isplate;
-na iznos od 337,00 kn od 01.12.2010.g. do isplate;
-na iznos od 377,88 kn od 27.12.2010.g. do isplate;
-na iznos od 346,67 kn od 26.01.2011.g. do isplate;
-na iznos od 360,01 kn od 28.02.2011.g. do isplate;
-na iznos od 341,93 kn od 29.03.2011.g. do isplate;
-na iznos od 328,96 kn od 29.04.2011.g. do isplate;
-na iznos od 451,16 kn od 31.05.2011.g. do isplate;
-na iznos od 462,17 kn od 30.06.2011.g. do isplate;
-na iznos od 534,37 kn od 27.07.2011.g. do isplate;
sve po stopi koja se do 31.7.2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
13. Tuženik se nije posebno očitovao na tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 5.1.2022., na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava istaknuo je da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
14. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je konačno specificirani tužbeni zahtjev istaknut u podnesku od 5.1.2022. osnovan u cijelosti.
15. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem poslovni broj Revt 249/14-2 od 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "P." (tužitelj u tom postupku P.-H. s. z. z. p.)
koje su pobijale drugostupanjsku presudu poslovni broj Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. U odnosu na navedene sudske odluke valja navesti da je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U- III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13.12.2016. Ustavni sud RH djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja te je ukinuo odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9.4.2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13.6.2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Revt -575/16-5 od 3.10.2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13.6.2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su tužene pod 1) do 7) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. Visoki trgovački sud RH je donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 14.6.2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, Visoki trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Konačno, Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
Cijeneći navedeno, sud je odbio dokazne prijedloge tuženika usmjerene na dokazivanje poštenja i savjesnosti tuženika, pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem prilikom ugovaranja predmetnog kredita te informiranosti tužitelja koji je pred javnim bilježnikom potvrdio da mu je ugovor jasan i razumljiv te da odražava njegovu pravu volju budući bi izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni kredit bilo u suprotnosti s odredbama čl. 502a ZPP-a i čl. 118 ZZP-a kojima se propisuje direktan učinak utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačne postupke, a stav da u navedenom pravcu nije potrebno ponovno provoditi dokazni postupak jer bi, s obzirom na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu i citirane zakonske odredbe drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a, izražen je i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-3142/18 od dana 19.3.2019.
16. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. poslovni broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13.2.2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor zastare nije osnovan. Prigovor zastare nije osnovan niti za konačno specificiran tužbeni zahtjev od 5.1.2022. budući je zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a u odnosu na utuženo potraživanje s osnova ništetnosti valutne klauzule u CHF počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14.6.2018. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem prema kojem je tužitelj postavio tužbeni zahtjev. Odluka o zateznim kamatama se temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.
17. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 2.4.2019., 6.9.2019., 11.10.2019., 3.8.2020. i 5.1.2022. u iznosu od po 75 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1) te zastupanja na ročištima 22.5.2019., 8.10.2020. i 9.2.2022. u iznosu od po 75 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 10,00 kn i 25% PDV-a od 1.500,00 kn priznati trošak tužitelja iznosi 7.500,00 kn. Navedenom trošku treba dodati trošak sudskih pristojbi na tužbu (300,00 kn), presudu (300,00 kn), predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 1.500,00 kn i trošak u ukupnom iznosu od 77,00 kn plaćen tuženiku na ime preslike ugovora o kreditu i izrade knjigovodstvene kartice (preslika uplatnica za listu 22 spisa), sukladno Tbr. 28, pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 9.677,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 31.3.2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
U Zagrebu 31. ožujka 2022.
Sutkinja:
Ivana Markotić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu
2. Pun. tuženika
