Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11490/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice N.V.B. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljene N.V.B., podnesenoj po branitelju G.G., odvjetniku iz OD XX d.o.o. iz Z., protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: 33. Pp J-538/2020-11 od 6. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene N.V.B. i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavak 2. točke 3.c) Prekršajnog okrivljena N.V.B. je obvezna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: 33. Pp J- 538/2020-11 od 6. rujna 2021. okrivljena N.V.B. je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je na temelju tog propisa joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna koju kaznu je obvezna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 1. u svezi sa člankom 138. stavak 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 250,00 kuna.
3. Protiv te presude okrivljena N.V.B. je pravodobno po branitelju podnijela žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnoprekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka. Žaliteljica navodi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni te u tome što u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika i iskazima danim u postupku. Naime, žaliteljica ističe da je sud u cijelosti, a potpuno neosnovano zanemario iskaz oštećenika kao i činjenicu da su ovdje okrivljena i svjedokinja B.M. duže vrijeme u svađi a da iz samog iskaza oštećenika jasno proizlazi da ga okrivljenica nije niti šamarala po licu niti nogom udarala u njegovu nogu već da su se isti spornoga dana samo verbalno sukobili i da nikakvog kontakta nije bilo između njih. Predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da drugostupanjski sud u cijelosti prihvati žalbu te okrivljenicu oslobodi od optužbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz koja se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pri tom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presude, a niti su utvrđene povrede koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica navodi da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se isto ne može ispitati a također okrivljenica navodi da su razlozi koji su navedeni nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni te u tome što u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku, međutim suprotno takvim žalbenim prigovorima, kojima se u jednom dijelu samo parafrizira zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice iz kojih razloga je uzeo dokazanim, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke, pa dakle presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.
7. Slijedom navedenog nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, a suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi sa ne obezvrjeđivanje vjerodostojnosti iskaza svjedokinje B.M. navodeći, da je sud iskaz navedene svjedokinje cijenio kao vjerodostojan i istinit, međutim u žalbi se ukazuje na nekoliko proturječnosti u samom iskazu svjedokinje odnosno da je netočan navod svjedokinje da bi ista u ožujku 2019. živjela sa S.B., da je netočan navod svjedokinje da bi spornog dana S.B. bio u auto pokraj nje obzirom da je nesporno da se svađa između okrivljene i oštećenika odvijala ispred auta te da u svom iskazu pred sudom da je svjedokinja izjavila da nije mogla čuti svađu okrivljene i oštećenog dok je kod policije izjavila da je okrivljena oštećenom vikala: „lopove, lopove“ da svjedokinja stalno mijenja iskaz vezano za način na koji je okrivljena navodno istu udarila po licu.
7.1. Međutim, bezuspješan je pokušaj okrivljenice da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedokinje B.M. budući da je svjedokinja u ovom prekršajnom predmetu dva puta iskazivala identično bez ikakve proturječnosti, a jednako tako iz zapisnika koji je svjedokinja dala 24. ožujka 2019. u Policijskoj upravi međimurskoj, Policijskoj postaji Čakovec proizlazi da je iskaz također u bitnom u suglasju su iskazima danim na zapisnike o glavnim raspravama jer i iz navedenog zapisnika ne proizlazi da je svjedokinja čula da je okrivljena oštećeniku vikala :“lopove, lopove“ već iz tog iskaza proizlazi da je čula, da je okrivljenica vikala na oštećenog, međutim da nije mogla razumjeti što je vikala budući da se nalazila u automobilu. Dakle svjedokinja B.M. suprotno navodima žalbe je na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Policijske postaje Čakovec od 24. ožujka 2019. te na zapisnik o glavnoj raspravi od 22. siječnja 2020. a na glavnoj raspravi održanoj 1. rujna 2021. u cijelosti ostala kod svog iskaza koji je dala 22. siječnja 2020. Nadalje, prvostupanjski sud je proveo dokaz suočenja između svjedokinje B.M. i žaliteljice a jednako tako je proveden dokaz suočenja između svjedoka S.B. i svjedokinje B.M. i prvostupanjski sud je ocjenom i analizom kako svakog dokaza pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj svezi pravilno zaključio da su se u ponašanju žaliteljice stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona. Naime, kako svjedokinja prilikom davanja iskaza isti nije mijenjala za razliku od svjedoka oštećenika S.B., koji je na zapisniku pred policijom teretio okrivljenicu da se ponašala na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga te ga je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi od 1. rujna 2021. pitao iz kojih je razloga promijenio svoj iskaz, a okrivljenik je ostao kod iskaza danom na zapisnik od 8. siječnja 2020. navodeći da nije bilo fizičkog kontakta između njih. Međutim, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud za odluku o krivnji je dao valjane i argumentirane razloge koje u cjelini prihvaća i ovaj Sud te na njih upućuje žaliteljicu zbog nepotrebnog ponavljanja.
8. Nadalje, ispitujući odluku o primijenjenoj prekršajnopravnoj sankciji ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka niti prestroga jer je okrivljeniku izrečena novčana kazna u visini zakonskog minimuma propisane kazne budući da je u vrijeme počinjenja prekršaja za taj prekršaj bila propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije okrivljenici izrekao novčanu kaznu u visini posebnog minimuma Zakonom propisane kazne ista je primjerena težini počinjenog prekršaja stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, odnosno dovoljno je individualizirano osobi žaliteljice a po ocjeni ovog Suda izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti opća svrha prekršajne sankcije iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
9. Nadalje, okrivljenica pobija i odluku o troškovima postupka navodeći da isti nisu određeni razmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenice.
10. Međutim, po ocjeni ovog Suda paušalni iznos troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 200,00 kuna nije previsok budući da su troškovi postupka odmjereni srazmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenice, a paušalna svota je u skladu sa Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj: 18/13.) kojim rješenjem je propisan raspon od 100,00 do 5.000,00 kuna a okrivljenici su odmjereni troškovi bliže posebnom minimumu. Po ocjeni ovog Suda nisu se stekli uvjeti za preinačavanje odluke o troškovima prvostupanjskog postupka.
11. Nadalje, paušalni iznos troškova žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, kada je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okviru propisanom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka određeno je da je okrivljena dužna platiti troškove žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna dakle blizu minimalnog mogućeg iznosa paušalne svote te navedenom svotom neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.
12. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 31. ožujka 2021.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek v.r.
Mirjana Margetić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskog suda u Čakovcu u 6 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja, oštećenog i tužitelja.
