Poslovni broj: Usž-745/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. B. iz K., kojeg zastupa opunomoćenica Z. M., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (ranije Ministarstva pravosuđa RH), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Grada K., K., kojeg zastupa opunomoćenica N. S., zaposlenica prvozainteresirane osobe i 2. Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, kojeg zastupaju I. P., državnoodvjetnička savjetnica u Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci i G. K., viši državnoodvjetnički savjetnik – specijalist u Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1258/18-17 od 21. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1258/18-17 od 21. listopada 2020.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/15- 01/563, urbroj: 514-05-02-01-02-18-02 od 3. srpnja 2018. godine kojim je odbijena žalba tužitelja i J. S. izjavljena protiv točke 5. dispozitiva rješenja Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Služba za imovinskopravne poslove, klasa: UP/I-942-05/97- 01/1971, urbroj: 2170-04-02/1-15-31 od 23. srpnja 2015. godine. Navedenim rješenjem je tužitelju i J. S. iz R. i to svakome za ½ dijela dano u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište u k.o. K., pobliže opisano u navedenom rješenju, obveznikom je utvrđen Grad K.. Točkom 5. dispozitiva prvostupanjskog rješenja odbačen je zahtjev tužitelja i J. S. za vraćanje u vlasništvo neizgrađenog građevinskog zemljišta označenog kao kč. 6590/2 pov. 588 m[2] k.o. K., upisano kao vlasništvo Grada K..
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog upravnog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga u bitnom navodeći da je sud odbio utvrditi činjenično stanje i prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza bez opravdanog razloga niti je po službenoj dužnosti htio provjeriti odlučnu dokumentaciju za ovaj predmet. Da je odluka nezakonita proizlazi po tužitelju iz uvjerenja o povijesti promjena posjeda za predmetnu nekretninu od 18. kolovoza 2015., koje prileži spisu pa je za navedenu nekretninu utvrđeno: "godine 1987 kč. 6590/2 iz pl. 16. sa dosadašnjeg posjednika prešla je u pl. 1 na Općinu R. temeljem rješenja o korištenju br. 03/3- 5503/1-87". Smatra da je iz dokumentacije evidentno da je predmetna kč. oduzeta predniku tužitelja, no sud propušta utvrditi temeljem čega, odbija provesti dokaz vještačenjem radi utvrđenja bitnih činjenica. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.
3. Tuženik se očitovao o žalbi ostajući pri svim razlozima iznesenim u obrazloženju osporenog rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu predlažući žalbe odbiti.
4. Zainteresirana osoba, Grad K., u odgovoru na žalbu ističe da ostaje pri svim navodima iz odgovora na tužbu i iskaza na ročištu održanom 13. listopada 2020., napominjući da iz dokumentacije i upravnog postupka nesporno proizlazi da je zahtjev za povrat imovine kč.br. 6590/2 k.o. K. podnesen izvan roka te se u skladu s odredbom članka 65. stavak 4. Zakona o naknadi isti treba odbaciti. To stoga što je ovdje neprijeporno utvrđeno da je zahtjev za predmetnu nekretninu podnesen tek 19. studenog 2010., na usmenoj raspravi (a zahtjev je trebalo podnijeti do 1. srpnja 1997.), pa je zahtjev podnesen 13 godina nakon zakonom propisanog roka te zbog toga tužitelj ne može ostvariti pravo na povrat kč.br. 6590/2 k.o. K.. Nadalje, iz dokaza proizlazi da je predmetna kč.br. 6590/2 k.o. K. nastala parcelacijom čestice ranije oznake kč.br. 582/3 i kč.br. 585/3 k.o. J., međutim, u rješenju Komisije za uzimanje iz posjeda i davanje na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu SO R. od 21. svibnja 1987., ne navode se niti jedna od ovih čestica (niti starije oznake niti novije oznake). Dakle, predmetom rješenja o oduzimanju nije bila niti jedna čestica od koje je nastala kč.br. 6590/2. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Zainteresirano Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci nije dostavilo odgovor na žalbu, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitujući osporenu presudu u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija.
8. Odredbom članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: ZN) propisano je da je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, osim u slučaju iz članka 26. ovog Zakona. Prema stavku 4. istog članka citiranog Zakona, zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 3. ovog članka odbacit će se pa podnositelj gubi sva prava iz ovog Zakona.
9. Nadalje, prema odredbi članka 66. istog Zakona, na koju odredbu se poziva i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporenog rješenja, propisano je koje podatke sadrži zahtjev za naknadu oduzete imovine, pa prema točki 2. navedenog članka Zakona u zahtjevu treba navesti podatke o imovini koja je predmet naknade, ako se zahtjev odnosi na nekretninu u zahtjevu treba navesti podatke o mjestu gdje se nalazi nekretnina, te tko danas ima pravo vlasništva odnosno raspolaganja nad tom nekretninom, broj zemljišnoknjižne čestice i zemljišnoknjižnog uloška te naznaku katastarske općine u kojoj se nalazi predmetna nekretnina.
10. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih ovom Sudu proizlazi da su tužitelj i J. S. iz R. u roku iz članka 65. citiranog Zakona podnijeli zahtjev za povrat oduzetih nekretnina koje su predstavljale prijašnje vlasništvo pok. K. B., te su isti nekretnine i naveli u svom zahtjevu i to čest.zem. 6372/2 i 6590/3 k.o. K.. Nadalje, proizlazi da su podnositelji zahtjeva na ročištu održanom pri prvostupanjskom upravnom tijelu dana 19. studenog 2010., izjavili da zahtjev podnose i za čest.zem. 6590/2 k.o. K., dakle, isti su proširili svoj zahtjev i na predmetnu čest.zem.
11. Kako navedenu nekretninu čest.zem. 6590/2 k.o. K. tužitelj nije naveo u svom zahtjevu za naknadu odnosno povrat oduzete imovine u roku iz članka 65. Zakona o naknadi, već su predmetnu nekretninu prvi puta naveli i zahtjev za istu podnijeli na zapisnik na ročištu prvostupanjskog upravnog tijela od 19. studenog 2010.,a uz to se ne radi o slučaju iz članka 26. citiranog Zakona, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno su zaključila upravna tijela da se radi o novom zahtjevu te da je isti zahtjev podnesen protekom zakonom propisanog roka. Stoga je zahtjev tužitelja i J. S. za povrat predmetne nekretnine čest.zem. 6590/2 k.o. K. pravilno odbačen pod točkom 5. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 23. srpnja 2015.
12. Tužitelj neosnovano smatra da bi mu pripadalo pravo na povrat i predmetne čestice 6590/2 k.o. K., to stoga što je odredbom članka 66. Zakona o naknadi propisano što zahtjev mora sadržavati, a iz zahtjeva tužitelja podnesenog u zakonskom roku razvidno je da se zahtjev odnosi na točno određene nekretnine i to čest.zem. 6372/2 i 6590/3, dakle, u zahtjevu nije navedena i predmetna nekretnina, čest.zem. 6590/2 k.o. K..
13. Uz naprijed navedeno, za primijetiti je i to, a imajući u vidu prigovore tužitelja iz žalbe protiv presude prvostupanjskog suda, da je rješenjem Komisije za uzimanje iz posjeda i za davanje na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu SO R. od 21. svibnja 1987., koje rješenje prileži spisu predmeta, razvidno da se u korist SIZ-e stambeno komunalnih djelatnosti Općine R. oduzete iz posjeda pok. K. B., kč. 581/3, pov. 74 m[2] i kč. 547/3, pov. 234 m k.o. J. (zk.ul. 12), te da prema novoj izmjeri iste predstavljaju dio kč. 6372/2 i dio kč. 6590/3 k.o. K., u odnosu na koju je tužitelj podnio zahtjev za povrat.
14. S obzirom na sve navedeno i neprijeporno utvrđeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 31. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.
