Poslovni broj: Usž-588/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, u upravnom sporu tužitelja M. H. iz P., kojeg zastupa opunomoćenik L. P., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Z., u predmetu radi stjecanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-691/21 od 15. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-691/21 od 15. studenog 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-940-01/21-01/196, urbroj: 514-04-03- 02/06-21-02 od 6. travnja 2021. te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č.br. 3173/5, pašnjak površine 1059 m², upisane u zk. uložak broj 8983 k.o. P., a koja je predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog 10. ožujka 2020. pod brojem Ov- 1282/20 po javnom bilježniku G. B.-I. iz S., sklopljenog između tužitelja, državljanina Federacije Bosne i Hercegovine, kao kupca i T. M. kao prodavatelja.
2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je državljanin Bosne i Hercegovine te je priložio sve potrebne dokumente kako bi mu, sukladno odredbi članka 356. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tuženik dao suglasnost za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine. Ističe da je riječ o izgrađenom zemljištu koje u naravi ne predstavlja poljoprivredno zemljište te smatra da ne može biti žrtva sporosti upravnog aparata u donošenju odluka u povodu ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine, u postupcima promjene prostornih planova, provedbi u katastru i zemljišnim knjigama. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2261/04 te ističe da je tijekom postupka dostavljao isključivo dokaze u pogledu činjenica istaknutih u zahtjevu kojim je pokrenut postupak. Također se poziva na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i praksu Europskog suda te ističe da u provedenom postupku nije razmotrena mogućnost da tužitelj i njegova obitelj mogu biti opterećeni ovrhom radi obveza prodavatelja te da prodavatelj može i preprodati nekretninu jer tužitelj ne može upisati predbilježbu prava vlasništva. Predlaže da Sud žalbu uvaži i poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev te potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim se u cijelosti protivi žalbenim navodima te ističe da je tužitelj u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora znao i morao znati da predmetna nekretnina predstavlja poljoprivredno zemljište. Predlaže da Sud žalbu odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku odbijen zahtjev tužitelja za davanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nekretnine upisane u zk. uložak broj 8983 k.o. P. iz razloga što se predmetna nekretnina prema uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu od 17. veljače 2021. nalazi izvan granica građevinskog područja, unutar zone vrijednog obradivog tla s naznakom P2 te je prema izvatku iz zemljišne knjige od 24. veljače 2021. upisana kao pašnjak, odnosno poljoprivredno zemljište.
6. Prema odredbi članka 356. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 81/15.-pročišćeni tekst) strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to da ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske. Odredbom članka 358. stavka 1. istog Zakona propisano je da strana osoba ne može biti vlasnik nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno. Temeljem odredbe članka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18., 115/18. i 98/19.), poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a nositeljima prava vlasništva na tom zemljištu ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako Međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drukčije određeno te pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu mogu stjecati isključivo nasljeđivanjem uz uvjet reciprociteta.
7. Zakon o poljoprivrednom zemljištu odredbom članka 3. stavka 1. propisuje da se poljoprivrednim zemljištem u smislu tog Zakona smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.
8. Tužitelj žalbenim navodima niti ne dovodi u sumnju da je predmetna nekretnina, kako u vrijeme kada je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor dana 10. ožujka 2020., tako i u vrijeme donošenja odluke tuženika i prvostupanjske presude, odnosno podnošenja žalbe, dokumentom prostornog uređenja mjerodavnog područja u obuhvatu unutar zone vrijednog obradivog tla s naznakom P2, odnosno izvan granica građevinskog područja. Uvjerenje o pravnom statusu zemljišta odlučujući je dokaz u postupcima izdavanja suglasnosti za stjecanje prava vlasništva stranih osoba na nekretninama na području Republike Hrvatske.
9. Tužitelj žalbenim navodima ukazuje da u naravi predmetno zemljište predstavlja izgrađeno zemljište na kojem se nalazi nezakonito izgrađena građevina za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, koje rješenje je doneseno i tijekom prvostupanjskog upravnog spora provedeno u zemljišnim knjigama, o čemu je tužitelj dostavio zemljišnoknjižni izvadak od 24. svibnja 2021., kao i izvod iz katastarskog plana od 1. lipnja 2021. Navedene dokaze prvostupanjski sud ocijenio je bez utjecaja za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika jer je riječ o dokazima koji su nastali nakon donošenja rješenja tuženika.
10. Tužitelj žalbenim navodima navedena utvrđenja nije doveo u sumnju.
11. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno kao pod točkom I. izreke. Tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom upravnom sporu, zbog čega nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 31. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.
