REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 48 P-1670/19-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Santini, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u O. d. L. i p. d.o.o. u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. ožujka 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, K. M., odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika, S.

S., odvjetnice, dana 31. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., Zagreb, OIB: … da tužitelju A. K., V., OIB: … isplati iznos od 3.949,38 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 50,33 kn od dana 31.8.2007. do isplate,

47,43 kn od dana 30.9.2007. do isplate,

48,51 kn od dana 31.10.2007. do isplate,

47,14 kn od dana 30.11.2007. do isplate,

47,91 kn od dana 31.12.2007. do isplate,

48,11 kn od dana 31.1.2008. do isplate,

79,07 kn od dana 29.2.2008. do isplate,

85,16 kn od dana 31.3.2008. do isplate,

79,27 kn od dana 30.4.2008. do isplate,

80,64 kn od dana 31.5.2008. do isplate,

77,93 kn od dana 30.6.2008. do isplate,

78,25 kn od dana 31.7.2008. do isplate,

77,49 kn od dana 31.8.2008. do isplate,

75,04 kn od dana 30.9.2008. do isplate,

83,85 kn od dana 31.10.2008. do isplate,

75,73 kn od dana 30.11.2008. do isplate,

82,40 kn od dana 31.12.2008. do isplate,

85,20 kn od dana 31.1.2009. do isplate,

76,32 kn od dana 28.2.2009. do isplate,

82,59 kn od dana 31.3.2009. do isplate,

79,11 kn od dana 30.4.2009. do isplate,

79,54 kn od dana 31.5.2009. do isplate,

74,91 kn od dana 30.6.2009. do isplate,

76,88 kn od dana 31.7.2009. do isplate,

76,56 kn od dana 31.8.2009. do isplate,

73,20 kn od dana 30.9.2009. do isplate,

74,10 kn od dana 31.10.2009. do isplate,

71,86 kn od dana 30.11.2009. do isplate,

74,11 kn od dana 31.12.2009. do isplate,

74,43 kn od dana 31.1.2010. do isplate,

66,19 kn od dana 28.2.2010. do isplate,

73,85 kn od dana 31.3.2010. do isplate,

70,26 kn od dana 30.4.2010. do isplate,

72,28 kn od dana 31.5.2010. do isplate,

73,46 kn od dana 30.6.2010. do isplate,

73,90 kn od dana 31.7.2010. do isplate,

75,52 kn od dana 31.8.2010. do isplate,

71,28 kn od dana 30.9.2010. do isplate,

70,83 kn od dana 31.10.2010. do isplate,

57,04 kn od dana 30.11.2010. do isplate,

61,21 kn od dana 31.12.2010. do isplate,

58,19 kn od dana 31.1.2011. do isplate,

52,43 kn od dana 28.2.2011. do isplate,

56,10 kn od dana 31.3.2011. do isplate,

53,63 kn od dana 30.4.2011. do isplate,

48,47 kn od dana 31.5.2011. do isplate,

46,42 kn od dana 30.6.2011. do isplate,

54,67 kn od dana 31.7.2011. do isplate,

42,49 kn od dana 31.8.2011. do isplate,

39,05 kn od dana 30.9.2011. do isplate,

39,63 kn od dana 31.10.2011. do isplate,

37,50 kn od dana 30.11.2011. do isplate,

38,70 kn od dana 31.12.2011. do isplate,

34,36 kn od dana 31.1.2012. do isplate,

31,50 kn od dana 29.2.2012. do isplate,

32,82 kn od dana 31.3.2012. do isplate,

31,23 kn od dana 30.4.2012. do isplate,

31,81 kn od dana 31.5.2012. do isplate,

29,96 kn od dana 30.6.2012. do isplate,

30,53 kn od dana 31.7.2012. do isplate,

29,66 kn od dana 31.8.2012. do isplate,

27,88 kn od dana 30.9.2012. do isplate,

28,43 kn od dana 31.10.2012. do isplate,

27,10 kn od dana 30.11.2012. do isplate,

27,35 kn od dana 31.12.2012. do isplate,

26,24 kn od dana 31.1.2013. do isplate,

23,52 kn od dana 28.2.2013. do isplate,

25,48 kn od dana 31.3.2013. do isplate,

15,34 kn od dana 19.4.2013. do isplate,

po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04) za razdoblje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

II Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., Z., OIB: … da tužitelju A. K., V., OIB: … isplati iznos od 17.926,59 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 48,58 kn od dana 31.10.2008. do isplate,

- 51,79 kn od dana 31.12.2008. do isplate,

- 60,05 kn od dana 31.1.2009. do isplate,

- 62,11 kn od dana 28.2.2009. do isplate,

- 51,92 kn od dana 31.3.2009. do isplate,

- 53,20 kn od dana 30.4.2009. do isplate,

- 38,58 kn od dana 31.5.2009. do isplate,

- 25,63 kn od dana 30.6.2009. do isplate,

- 28,58 kn od dana 31.7.2009. do isplate,

- 35,76 kn od dana 31.8.2009. do isplate,

- 34,60 kn od dana 30.9.2009. do isplate,

- 27,87 kn od dana 31.10.2009. do isplate,

- 40,36 kn od dana 30.11.2009. do isplate,

- 49,89 kn od dana 31.12.2009. do isplate,

- 64,76 kn od dana 31.1.2010. do isplate,

- 59,44 kn od dana 28.2.2010. do isplate,

- 79,78 kn od dana 31.3.2010. do isplate,

- 74,86 kn od dana 30.4.2010. do isplate,

- 83,90 kn od dana 31.5.2010. do isplate,

- 140,57 kn od dana 30.6.2010. do isplate,

- 128,79 kn od dana 31.7.2010. do isplate,

- 161,59 kn od dana 31.8.2010. do isplate,

- 149,56 kn od dana 30.9.2010. do isplate,

- 127,65 kn od dana 31.10.2010. do isplate,

- 169,53 kn od dana 30.11.2010. do isplate,

- 223,88 kn od dana 31.12.2010. do isplate,

- 186,30 kn od dana 31.1.2011. do isplate,

- 195,59 kn od dana 28.2.2011. do isplate,

- 180,68 kn od dana 31.3.2011. do isplate,

- 181,79 kn od dana 30.4.2011. do isplate,

- 253,17 kn od dana 31.5.2011. do isplate,

- 255,76 kn od dana 30.6.2011. do isplate,

- 317,27 kn od dana 31.7.2011. do isplate,

- 286,97 kn od dana 31.8.2011. do isplate,

- 252,47 kn od dana 30.9.2011. do isplate,

- 249,10 kn od dana 31.10.2011. do isplate,

- 244,25 kn od dana 30.11.2011. do isplate,

- 258,90 kn od dana 31.12.2011. do isplate,

- 272,80 kn od dana 31.1.2012. do isplate,

- 270,37 kn od dana 29.2.2012. do isplate,

- 262,49 kn od dana 31.3.2012. do isplate,

- 265,30 kn od dana 30.4.2012. do isplate,

- 270,39 kn od dana 31.5.2012. do isplate,

- 261,13 kn od dana 30.6.2012. do isplate,

- 264,02 kn od dana 31.7.2012. do isplate,

- 259,21 kn od dana 31.8.2012. do isplate,

- 247,04 kn od dana 30.9.2012. do isplate,

- 258,25 kn od dana 31.10.2012. do isplate,

- 262,28 kn od dana 30.11.2012. do isplate,

- 260,56 kn od dana 31.12.2012. do isplate,

- 236,93 kn od dana 31.1.2013. do isplate,

- 252,60 kn od dana 28.2.2013. do isplate,

- 255,88 kn od dana 31.3.2013. do isplate,

- 9.091,86 kn od dana 19.4.2013. do isplate,

za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 2,40 kn s zateznom kamatom koja teče na iznos od 0,67 kn od 31. kolovoza 2006. do isplate i na iznos od 1,73 kn od 30. rujna 2006. do isplate, kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., Z., OIB: … naknaditi tužitelju A. K., Vodice, OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od

7.400,00 kn, s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 31. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: … od 6. srpnja 2007. (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) kojim ugovorom o kreditu je tužitelju odobren iznos kredita od 16.753,66 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju na dan korištenja kredita uz kamatu od 4,05% godišnje, te da će se kamate obračunavati mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, koja kamatna stopa koja je promjenjiva (čl.4. Ugovora o kreditu) te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 120 rata, plativo u kunskoj vrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, da se o čl. 4. Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo, odnosno da tužitelj nije imao mogućnosti s tuženikom pregovarati i utjecati na sadržaj njegovih odredbi, da u istoj odredbi nisu navedeni parametri i uvjeti promjenjivosti, navodi da je tuženik tijekom godina u nekoliko navrata svojim odlukama mijenjao kamatnu stopu, a samim time i visinu obveze tužitelja s osnova dužnih anuitet po ugovoru o kreditu pa je tužitelj pretplatio novčani iznos razlike između anuiteta koje je nakon prvog povišenja kamatne stope od tužitelja tuženik naplaćivao putem svakog pojedinog obroka i anuiteta koje je tužitelj doista bio dužan platiti po kamatnoj stopi 4,05% ugovorenoj ugovorom o kreditu. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz odluka donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača i to presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. navodeći kako je ništetnost odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tuženika navedenim presudama utvrđena kao prethodno pitanje važno za odlučivanje i predmetnom tužbenom zahtjevu, a obzirom su navedene presude sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/14, 110/15) odnosno čl. 138. Zakona o zaštiti potrošača i odredbe čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku obvezujuće i u predmetnom postupku za naslovni sud pa predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.954,59 kuna sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu uz naknadu troška parničnog postupka.

1.1. U tijeku prethodnog postupka tužitelj je podneskom od dana 4. listopada 2019. uz već postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate postavio i tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 36.283,45 kn po osnovi ništetnosti valutne klauzule, s zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos kako je to navedeno u točki II tužbenog zahtjeva u podnesku od 4. listopada 2019. uz naknadu troška parničnog postupka. U navedenom podnesku tužitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019. kojima je utvrđeno da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) ništetne, pa da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule odnosno pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku do dana otplate prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franka na dan isplate kredita. Nadalje ističe da je u pravomoćnom kolektivnom sporu nedvojbeno utvrđeno kako je tuženik povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu te da sudovi vezani tim utvrđenjima, da neovisno što je kredit otplaćen da povreda traje i dalje dok mu tuženik ne vrati ono što je stekao bez osnove, s pripadajućim kamatama, poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2018. kojom je odlučeno da je kolektivnom tužbom u slučaju F. prekinuta zastara.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 12. veljače 2021. nakon provedenog financijskog vještačenje, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu na ime preplaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope isplati iznos od 3.949,38 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate, pobliže opisano u samom tužbenom zahtjevu te na ime preplate zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 17.928,99 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate, pobliže opisano u samom tužbenom zahtjevu, uz naknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor zastare jer da ne postoje zakonske odredbe koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava pa da se primjenjuju odredbe o zastari uređene općim normama obveznog prava, navodi da tužitelj svoje zahtjeve temelji na odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 i da je tužbu pogrešno koncipirao kao da je ugovor o kreditu na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, slijedom čega smatra da tužitelj nema interes za podizanje tužbe jer isti postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, da tužitelj u postupku sklapanja ugovora nije tražio bilo kakva razjašnjenja ugovornih odredbi, da se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim odredbama i uvjetima budući je sam ocijenio kako mu sukladno njegovim potrebama i mogućnostima upravo najviše odgovara, pa je razumno za zaključiti da su mu ugovorne odredbe bile jasne i da su iste odraz njegove prave volje, na što upućuje i okolnost da je ugovor solemniziran, navodi da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope te da je promjenjiva kamatna stopa Zakonom o obveznim odnosima dopuštena, slijedom čega smatra da u njezinom postupanju nema protupravnosti te da se u slučaju promjenjive kamatne stope radi o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka koje je usklađeno s regulativom HNB te da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja, da se kamatna mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, da su svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka, da je ugovorna volja strana ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2.1. Podneskom od dana 30. rujna 2019. tuženik u bitnome navodi kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, da prema niti jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe iz čl. 502.a Zakona o parničnom postupku ne prekida zastaru za konkretno potraživanje, pa tako niti predmetno, da se je pojedini potrošač, u pojedinačnoj parnici za naknadu štete, ovlašten pozvati na utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu, što ne znači automatski da je u svakom pojedinom slučaju i za svaki pojedinačni ugovorni odnos o kojem se odlučuje o kontekstu utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu, a priori osnovana tvrdnja o ništetnosti bilo koje odredbe pojedinačnog ugovora.

2.2. Podneskom od 23. prosinca 2019. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, u bitnome navodi kako je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, tuženik nadalje navodi da u ugovoru o kreditu jasno stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, otplatna tablica da je uvezana uz ugovor i čini njegov sastavni dio, u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Nadalje, ističe da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime, smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom čl. 21. ZOO. Nadalje navodi da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula, te da je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope te ističe prigovor zastare. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U odnosu na preinaku tužbe podneskom tužitelja od 4. listopada 2019. valja istaknuti da se radi o isticanju još jednog zahtjeva uz već postojeći, te obzirom da je isto učinjeno u tijeku prethodnog postupka te je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, to je navedena preinaka dopuštena, a kako je to odlučeno raspravnim rješenjem od dana 3. studenog 2020., sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu ZPP).

4. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. siječnja 2022., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP-a.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9011643971 od 6. srpnja 2006., solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burecu pod brojem OU- 989/06 dana 10. srpnja 2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) (list spisa 9-15), knjigovodstvenu karticu (lis spisa 16-23), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (list spisa 24-26), plan otplate (list spisa 27), pregled uplata po kreditu (list spisa 28-32), Opće uvjete poslovanja s građanima (list spisa 47-55), Poslovanje s građanima, Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (list spisa 56-63), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. P. iz D.

d.o.o.

6. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi osnovani.

8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi.

- Iz ugovora o kreditu proizlazi da je isti zaključen dana 6. srpnja 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora s namjenom kupnje nekretnine (čl.2.), u kunskoj protuvrijednosti od 16.753,66 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora o kreditiranju građana, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 4,05 % godišnje (čl.4.), uz rok otplate kredita 120 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu (čl.7.) te da je navedeni Ugovor o kreditu potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Burecu dana 10. srpnja 2006. te da je navedeni Ugovor o kreditu pročitan tužitelju i da je upozoren da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

- Da su u otplatnoj tablici s prikazom afektivne kamatne stope, planu otplate, pregledu uplata i knjigovodstvenoj kartici navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope i iznosa u valuti.

- Iz Poslovanja s građanima, Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke proizlazi da je istom Informacijom pojašnjen način promjene ugovorenih administrativnih kamatnih stopa u poslovanju s građanima odnosno parametri koji utječu na promjenu ugovorenih kamatnih stopa.

- Iz Općih uvjeta poslovanja sa građanima proizlazi da je tuženik u istima objasnio osnovne uvjete poslovanja s građanima, depozitno i kreditno poslovanje, načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa, metoda obračuna, otplata kredita, rokovi otplate, broj i visinu otplatnih anuiteta.

9. Sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

Slijedom navedenog kako je sud vezan za utvrđenja iz navedene parnice to se ukazalo nepotrebnim izvođenje dokaza na okolnosti utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli – saslušanje svjedoka-osobnog bankara i javnog bilježnika.

9.1. Obzirom je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, kako je naprijed navedeno, to nisu osnovani prigovori tuženika da tužitelj u postupku sklapanja ugovora nije tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih odredbi te da se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim odredbama i uvjetima budući je sam ocijenio kako mu sukladno njegovim potrebama i mogućnostima upravo najviše odgovara, pa da je za zaključiti da su mu ugovorne odredbe bile jasne i da su iste odraz njegove prave volje, te da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa Zakonom o obveznim odnosima dopuštene, slijedom čega smatra da u njezinom postupanju nema protupravnosti te da se u slučaju promjenjive kamatne stope radi o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka koje je usklađeno s regulativom HNB.

9.2. U odnosu na prigovore tuženika da je ugovor solemniziran te da je Ugovor o kreditu prestao otplatom kredita, slijedom čega smatra da tužitelj nema interes za podizanje tužbe valja istaknuti da su navedeni prigovori neosnovani obzirom da tužitelj unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st.1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a.

10. Na okolnost visine potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke D. P. iz D. d.o.o.

10.1. Iz nalaza i mišljenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku proizlazi da ukupna razlika između rata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na rate prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini 4,05% godišnje za koje je nalazom utvrđena pretplata iznosi 770,59 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.949,38 kn pri čemu se pojedini iznosi u kunama kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa navedeni u stupcu pod točkom 1. Zaključka Nalaza i mišljenja te proizlazi da ukupna razlika između rata s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan plaćanja u odnosu na rate prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan isplate kredita (6. srpnja 2006.) za sve rate za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznosi 17.928,99 kn, pri čemu su pojedini iznosi u kunama kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa navedeni u stupcu pod točkom 2. Zaključka Nalaza i mišljenja.

10.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

10.3. U odnosu na prigovore koje je tuženik u podnesku od 23. veljače 2021. istaknuo na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka – da je predmetni nalaz i mišljenje baziran na premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa, a volja ugovornih strana da je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, da je zadatak vještaku kao i cijeli vještački nalaza zasnovan na pogrešnoj premisi te kao takav da nije primjenjiv u ovoj stvari, da ne daje odgovor na pitanje koja je to visina kamatne stope i visina tečaja koju je tuženik obračunavao na glavnicu kredita, a koja je nezakonita, pa da je u tom smislu nalaz i mišljenje potpuno neupotrebljiv za utvrđivanje koje će činjenice sud prema svom uvjerenju uzeti kao dokazane, valja istaknuti da se radi o prigovorima pravne naravi te da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, kako je naprijed obrazloženo (točka 9. obrazloženja presude) kao i da je vještak nalaz i mišljenje izradio prema zadatku u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije. Slijedom navedenog prigovori tuženika koje je istaknula na nalaz i mišljenje vještaka nisu relevantni.

11. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. zauzeo pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO/05 te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Ovdje također valja istaknuti i da sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva u svakom slučaju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

11.1. U odnosu na tražbine po promjene kamatne stope (točka I izreke presude) valja istaknuti da obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi promjene kamatne stope dospijeva 31. kolovoza 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope, a tužba u ovoj pravnoj stvari da je podnesena 1. travnja 2019. to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a u navedenom dijelu.

11.2. U odnosu na tražbine po osnovi valutne klauzule valja istaknuti da tužiteljica tužbenim zahtjevom konačno postavljenim podneskom od 12. veljače 2021. zahtjeva isplatu tražbina po osnovi valutne klauzule između ostalih i u iznosu od 0,67 kn koja dospijeva dana 31. kolovoza 2006. i u iznosu od 1,73 kn koja dospijeva dana 30. rujna 2016. te kako je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača to je u navedenom dijelu prigovor zastare osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

11.3. U odnosu na preostale tražbine po osnovi valutne klauzule valja istaknuti da najstarija tražbina od preostalih koje tužitelj zahtjeva (točka II izreke presude) dopijeva 31. listopada 2008., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 1. travnja 2019. to prigovor zastare u preostalom dijelu nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

12. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa, kako je to navedeno u točki I. i II. izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, kako je naprijed obrazloženo, pa je valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a te odredbe čl. 328. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I i II izreke presude.

12.1. Točkom III izreke presude odbijen tužbeni zahtjev u navedenom dijelu obzirom je prigovor zastare djelomično osnovan, kako je to obrazloženo u točki 12.2. obrazloženja presude, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom III izreke presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) koja se sukladno odredbi čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama nije donesena prvostupanjska presuda, obzirom tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog nisu nastali posebni troškovi.

13.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tbr. 7. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn (Tbr.7.tč.1. OT), za sastav podneska od 4. listopada 2019. u iznosu do 1.000,00 kn (Tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 12. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr.8.tč.3. OT), za pristup ročištu dana 3. studenog 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.9. tč.1. OT) i za pristup ročištu dana 15. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. tč.1.OT) sve uvećano za 25% PDV-a. Tužitelju je dosuđen i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 200,00 kn te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,00 kn, što ukupno iznosi 7.400,00 kn.

13.2. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a i odredbe čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2022.

Sudac:

Ana Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužitelj po pun. uz rješenje za pristojbu za presudu u iznosu od 200,00 kn

2. tuženik po pun.

Broj zapisa: eb308-b9839

Kontrolni broj: 0a1a9-93abc-6826d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA SANTINI, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.