Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Zk-85/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice S.-m. n., OIB: …, iz S., zastupane po generalnom vikaru mons. M. V., a on po punomoćniku M. T. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika N. G., OIB: …, iz N., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz S., radi ispravka uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-5284/19 od 23. prosinca 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-5284/19 od 23. prosinca 2021.

II. Rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Ispravlja se upis u novom z.k. ulošku broj 941 k.o. Š. na način da se na čest. zem. 1352/1 i 1352/2 u listu "B" briše upis prava vlasništva s imena tuženika N. G. za cijelo i na istim nekretninama se upisuje pravo vlasništva na ime tužitelja S. – m. n., kao pravnog slijednika S. C. S.. D., S., za cijelo.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate.""

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu citirane presude donio i rješenje čija izreka glasi: "I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koja glasi:

"Određuje se privremena mjera i zabranjuje se tuženiku raspolaganje i opterećenje čest. zem. 1352/1 i 1352/2 Z.U. 941 k.o. Š. do pravomoćnog okončanja ovog spora uz upis zabrane u zemljišne knjige za k.o. Š.. "

II. Nalaže se tužiteljici da, u roku od 15 dana, naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.000,00 (deset tisuća) kuna."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 29. prosinca 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženika na snošenje cjelokupnih parničnih troškova ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Parnični postupak pokrenut je temeljem odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) jer prigovor tužiteljice kojeg je podnijela u pojedinačnom ispravnom postupku koji je pokrenuo tuženik kao predlagatelj nije usvojen. Tužba se temelji na tvrdnji da nije bilo opravdanih razloga za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na nekretnine označene kao čkbr. 1352/1 i 1352/2 sada upisane u zk.ul.br. 941 k.o. Š. jer tuženik nije raspolagao ispravom na temelju koje bi se trebalo dozvoliti provođenje pojedinačnog ispravnog postupka, a temeljem istog i brisanje prava vlasništva sa imena prednika tužiteljice S. C. S. D., S., na ime tuženika.

5.1. Tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužiteljice jer da ista nije bila upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina zbog čega da njezino pravo ne može biti povrijeđeno, kao i da je on vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću preko svojih prednika.

5.2. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrdio da je na čkbr. 1352/1 i 1352/2 u vrijeme podnošenja tužbe upisan kao vlasnik tuženik te da su navedene nekretnine ranije bile upisane u zk.ul.br. 105 k.o. Š. te su nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka po prijedlogu predlagatelja iste upisane u novi zk.ul.br. 941 k.o. Š.. Na tim nekretninama da je bilo upisano vlasništvo S. C. S. D., S..

5.3. Odbijen je prigovor promašene aktivne legitimacije, odnosno prigovor da tužiteljica ne bi bila pravni slijednik S. C. S. D., S., jer to proizlazi iz Posvjedočenja o pravnom slijedniku kojeg je izdala S.-m. n., ordinarijat, broj …, a koje Posvjedočenje je izdano u svrhu promjena imena u zemljišnim knjigama za k.o. Š. između ostalog i na nekretninama koje su i predmet ovog postupka sa imena S. C. S. D., S., na ime tužiteljice. Navedeno ovlaštenje S.-m. n., ordinarijata da proizlazi iz Zakonika kanonskog prava, Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima („Narodne novine“ broj 3/97), kao i obavijesti koju je izdao Središnji državni ured za upravu dana 11. svibnja 2009. Prvostupanjski sud zaključuje da je imovina S. C. S. D., S., postala pravo vlasništva S.-m. n. koja je njezin pravni slijednik.

5.4. Tužiteljica je osporila da bi tuženik temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama jer da nije dokazao da je kroz određeno potrebno vrijeme nekretnina bila u vlasništvu njegovih prednika, odnosno njega, te je istakla da je ako je nekretnina i bila u posjedu tuženika, njegov posjed nepošten s obzirom da je kao posjednik na nekretnini upisana A. (A.) S., teta tuženika, odnosno sestra njegovog oca.

5.5. Prvostupanjski sud je odlučujući o dosjelosti zaključio da iz rezultata dokaznog postupka prije svega saslušanih svjedoka, kojima je poznat posjed predmetnih nekretnina jer su i sami posjednici nekretnina u blizini spornih nekretnina, proizlazi da je N. G., djed tuženika (umro …), nesmetano i neprekidno posjedovao predmetne nekretnine na način da je na njima sadio vinovu lozu, stabla bajama i smokvi te je i njegov sin M. (otac tuženika, umro ...) nesmetano posjedovao iste nekretnine na način da je na njima neko vrijeme sadio lavandu, pšenicu i slanutak, a kasnije je po njegovom dopuštenju na predmetnim nekretninama napasao svoje ovce i konje otac svjedoka A. F., kao što je i po njegovom dopuštenju sa predmetnih nekretnina odvezeno kamenje za potrebe izgradnje ceste u neposrednoj blizini, a i sam tuženik nesmetano posjeduje sporne nekretnine tako da na njima uzima drvo za ogrjev i vrši ispašu svojih ovaca. Zbog toga prvostupanjski sud zaključuje da su predmetne nekretnine nesmetano i neprekidno ekonomski iskorištavali kako tuženik, tako i njegovi prednici kao svoje i za sebe, vjerujući u zakonitost izvršavanja posjeda, bez da se tome itko protivio i osporavao im vlasništvo i posjed predmeta spora.

5.6. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- pročišćeni tekst - dalje: ZV) kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa je o zahtjevu tužiteljice potrebno odlučivati primjenom pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ). Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću da je bilo potrebno ostvariti pretpostavke i to sposobnost stjecanja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dospjelosti određeno zakonom (30 ili 40 godina odnosno 20 godina sukladno načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda od 4. travnja 1960.). Za stjecanje prava vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1477. OGZ-a da je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti da je bilo 30 godina. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ-a da je pošten onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Da je stoga mjerodavna dobra vjera u zakonitost izvršavanja posjeda, dakle povjerenje u valjan naslov. Poštenje koje je potrebno za dosjedanje da otpada onda kada posjednik stekne pozitivno znanje da njegov posjed nije više zakonit, ili kad bi on barem trebao takve okolnosti steći koje daju povoda za sumnju u zakonitost njegova posjeda. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1463. OGZ-a, nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svojeg posjeda. Tko se poziva na izvanrednu dosjelost da nije dužan dokazivati zakonitost svojeg posjeda.

5.7. U odnosu na upisani posjed A. S. rođ. G. prvostupanjski sud zaključuje da iz rezultata postupka nedvojbeno proizlazi da su unutar tuženikove obitelji izvršene diobe predmetnih nekretnina na način da su iste prvotno bile vlasništvo djeda tuženika N., zatim oca tuženika M., a danas tuženika te da o tome nikada nije bilo spora unutar njihove obitelji o čemu da je posvjedočio tuženik i saslušani svjedoci kojima je zasigurno dobro poznato izvršavanje posjeda predmetnih nekretnina jer su iz istog mjesta i imaju u blizini svoje nekretnine. Punomoć od 31. ožujka 1999. koju je tuženiku izdala A. (A.) S. i iz koje proizlazi da bi sporne nekretnine smatrala svojim vlasništvom prvostupanjski sud ocjenjuje da se radi isključivo o obiteljskom dogovoru, a ne o dokazivanju prava vlasništva za korist A. (A.) S., a na što ukazuje i činjenica da je otac tuženika vlasništvo svojih nekretnina fiktivno prenio na sestru A. S. kako bi ostvario pravo na dječji doplatak.

5.8. Prvostupanjski sud također ocjenjuje da nije od odlučnog značaja činjenica da su nekretnine danas zapuštene, odnosno obrasle niskim raslinjem jer ta činjenica sama po sebi ne dovodi do gubitka prava vlasništva koje je već stečeno sukladno odredbi čl. 30. ZV-a.

5.9. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću putem pravnih prednika, nasljeđivanjem iza oca i diobom unutar obitelji, zbog čega je odbijen zahtjev tužiteljice.

5.10. Odbijen je i prijedlog za određivanje privremene mjere.

5.11. Kako je tuženik u potpunosti uspio u postupku, to mu je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđen parnični trošak čija visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

6. Tužiteljica navodi kako žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu se poziva na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da se pobijana presuda zbog nedostataka ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima navedenima u obrazloženju presude, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.2. Sadržajno žalbom se na drugačiji način ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje te se u okviru toga osporava i primjena materijalnog prava. Tuženika se ocjenjuje kao osobu koja manipulira sa sudom, osobito u odnosu na izdanu punomoć od strane u katastru upisane posjednice A. S.. Navodi kako su tuženik i njegova obitelj tijekom prošlosti manipulirali raznim ispravama izbjegavajući snositi obveze prema državi sukladno zakonu, dakle, da su u prošlosti „varali“ državu na način da su na lažima priskrbili sebi novčana primanja od države u vidu dječjeg doplatka, a što je prema zaključku prvostupanjskog suda navodno bila uobičajena praksa. Takav zaključak da se ne može potvrditi jer ukoliko je takva praksa i stvarno postojala, da je ista bila duboko nemoralna i protuzakonita pa ne može ići u korist ovdje tuženika. Ako bi se i prihvatila tvrdnja tuženika da je punomoć „fiktivna“, da bi se moglo zaključiti da tuženik po drugi put postupa nemoralno i protuzakonito, manipulira i izbjegava pozitivne pravne propise Republike Hrvatske, pokušavajući izbjeći plaćanje poreza na promet nekretnina. Očevidom koji je proveden u pojedinačnom ispravnom postupku koji se vodio pod brojem RZ-247/14 da je utvrđeno da je na predmetnim nekretninama makija i divlje raslinje te nisu zatečene nikakve poljoprivredne kulture o kojima da su iskazivali svjedoci, zbog čega da se nije mogao izvesti zaključak kako su predmetne nekretnine nesmetano i neprekidno ekonomski iskorištavali tuženik i njegovi prednici. Tuženik da na okolnost da je punomoć koju mu je 1999. izdala A. S. bila fiktivna nije predložio saslušanje svojih rođaka, odnosno potomaka sada pok. A. S., što također ukazuje na neistinito iskazivanje tuženika i saslušanih svjedoka, a ukazuje i na činjenicu da su nasljednici pok. A. S. 17. lipnja 2020. ustali tužbom protiv tuženika u pogledu istih nekretnina, a za koji postupak je tužiteljica saznala tek nakon donošenja presude u prvostupanjskom postupku.

6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno na temelju utvrđenih činjenica zaključio kako je tuženik preko svojih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Iskaze svjedoka koji su saslušani tijekom postupka, a upravo na okolnost posjedovanja, ne može se ne prihvatiti samo zbog toga što isti imaju nekretnine u blizini spornih nekretnina i zbog toga što su stanovnici N., jer upravo oni ljudi koji su najbliži predmetnim nekretninama mogu iskazivati o posjedovanju, odnosno o vršenju faktične vlasti na nekretnini.

6.4. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio sve bitne elemente za stjecanje prava vlasništva tuženika dosjelošću, s tim što ukoliko je tužiteljica smatrala da su prednici tuženika ili tuženik nepošteni posjednici, tada je to nepoštenje trebalo i dokazati u tijeku prvostupanjskog postupka, što tužiteljica nije dokazala, a u odnosu na tvrdnju koja se iznosi prvi put u žalbi da su nasljednici A. S. protiv tuženika u odnosu na iste nekretnine pokrenuli parnični postupak, treba reći da se radi o novim činjenicama koje se više ne mogu iznositi u žalbi temeljem odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a. Pored toga, tužiteljica je trebala dokazati da su prednici tuženika i tuženik bili nepošteni posjednici u odnosu na nju, a ne može iznositi činjenice koje bi eventualno ukazivale na nepoštenost posjeda u odnosu na treće osobe, u ovom slučaju A. S. koja je u katastarskom operatu bila upisana kao posjednica, ali nikad nije bila upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi, odnosno u odnosu na njene nasljednike. Tužbu iz čl. 197. ZZK-a može podnijeti samo ona osoba čije je pravo povrijeđeno određenim upisom, a to svakako nije A. S., niti tužiteljica može svoje pravo dokazivati štiteći pravo A. S. odnosno njezinih nasljednika, a koji nikada nisu bili upisani u zemljišnu knjigu.

6.5. Isto tako, i svjedok M. V., koji je potpisnik Posvjedočenja o pravnom slijedniku upisanog vlasnika i koji je generalni vikar S.-m. n., u svom iskazu navodi da su mu predmetne nekretnine poznate samo iz razloga što mu ih je pokazao punomoćnik kad su prolazili pored njih, odnosno kad su se vozili cestom prema N., a radi nekih drugih nekretnina koje nemaju veze s predmetnim sporom, kada mu je punomoćnik rekao da i na tom dijelu S. C. S. D., S., ima svoje nekretnine. On ne zna tko je koristio predmetne nekretnine, odnosno ništa mu nije poznato o predmetnim nekretninama. Takvim iskazom ukazuje se na činjenicu da tužiteljica nije znala da uopće ima predmetne nekretnine u svom vlasništvu, niti je ikada osporava posjed ili imala bilo kakvog saznanja o posjedniku sve do pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka od strane tuženika.

7. U svojoj žalbi tužiteljica ističe i da je uređujuća sutkinja bila pristrana u postupku, a zbog čega je traženo i njezino izuzeće koje je odbio predsjednik suda, i to iz razloga jer ista potječe iz N. koje je malo mjesto, te se svi poznaju, a da su vjerojatno i roditelji sutkinje zajedno s tuženikom generacijski povezani, možda i rodbinski ili prijateljski. Po ocjeni ovog suda, sama činjenica da sudac potječe iz nekog mjesta ili da su mu poznati stanovnici nekog područja ni na koji način, apriori, ne dovodi do zaključka da bi sudac bio pristran u sporovima u kojima bi stranke bili neki od mještana iz mjesta iz kojeg potječe i sam sudac.

8. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

9. Zbog navedenih razloga ovaj sud je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio žalbu tužiteljice i potvrdio pobijanu presudu.

10. Rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 31. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Miloš Lojen v. r.