Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-70/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. Z., OIB: …, N. J. i tužiteljice M. M. B., OIB: …, iz B., zastupanih po punomoćnici A. B.-K., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda A. B.-K. i A. A. u M. L., protiv tuženice B. P., OIB: … i tuženika D. P., OIB: …, oboje iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tuženika B. P. i D. P. izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju broj P-584/2019-16 od 8. prosinca 2021., u sjednici vijeća 31. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju broj P-584/2019-16 od 8. prosinca 2021. pod toč. I. i II. izreke u cijelosti, te u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva pod toč. III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbijaju i djelomično prihvaćaju žalbe tuženika, te se navedena presuda pod toč. IV. izreke potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljicama trošak postupka od 26.421,46 kn, a preinačuje u preostalom dijelu na način da se odbija zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka od 4.024,50 kn. II. Nepobijani dijelovi toč. III. i IV. izreke u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu troškova postupka ostaju neizmijenjeni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužiteljice Z. M. J. iz N. J. OIB: … i M. M. B. iz B., OIB: … temeljem zakona stekle pravo vlasništva na dijelu nekretnine označene kao č.zgr.635/2 k.o. S., koji je u Nalazu i mišljenju vještaka D. J. br.6518 od dana 8.9.2017. godine, označen žutom bojom i karakterističnim točkama A-B-C-D1-D2-E- F-G-A.

II. Ovlašćuju se tužiteljice Z. M. J. iz N. J., OIB: … i M. M. B. iz B., OIB: … da izrade prijavni list temeljem kojeg će se od dijela nekretnine označene kao č.zgr.635/2 k.o.S., koji je u Nalazu i mišljenju vještaka D. J. br.6518, od dana 8.9.2017. godine, označen žutom bojom i karakterističnim točkama A-B-C-D1-D2-E F-G-A i č.zgr.635/1 k.o. S. formirati nova katastarska čestica, nakon čega će se tužiteljice upisati kao vlasnice u jednakim dijelovima na novoformiranoj katastarskoj čestici u zemljišnoj knjizi OS u Rijeci, SS u Malom Lošinju, što su tuženi B. P. iz Z., OIB: … i D. P. iz Z., OIB: … dužni trpjeti, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženima B. P. iz Z., OIB: … i D. P. iz Z., OIB: … da tužiteljicama predaju u posjed vrt omeđen zidovima, koji u naravi obuhvaća dio nekretnine oznake č.zgr.635/2 k.o. S., prikazan žutom bojom u nalazu i mišljenju vještaka D. J. broj 6518 od 8.9.2017., te označen karakterističnim točkama A-B-C-D1-D2-E-F-G, te im se ujedno nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da na prethodno opisanom vrtu tužiteljica odnosno na prethodno navedenoj nekretnini, ponovno uspostave stanje kako je bilo prije izvedenih radova, odnosno da izvrše nasipavanje i novo betoniranje dijela nekretnine oznake č.zgr.635/2 k.o. S. prikazano žutom bojom u nalazu i mišljenju vještaka D. J. broj 6518 od 8.9.2017., te označen karakterističnim točkama A-B-C-D1-D2-E-F-G, do prijašnje postojeće razine terena, koje odgovara najvišoj razini č.zgr.635/1 k.o. S.; da potpuno uklone poprečni potporni zid izgrađen na nekretnini označenoj kao č.zgr.635/1 k.o. S. koji se proteže od točaka E-F-G kako je to prikazano u prethodno navedenom nalazu na nekretnini, a uz koji zid se cijelom dužinom nadovezuje drvena pregrada i vrata u visini postojećih okolnih zidova vrta, a koja vrata imaju ulaz na č.zgr.635/1 k.o.S.; da uklone, odnosno betoniraju označeni okvir budućih vrata na ogradnom zidu vrta koji zid se proteže uzduž točaka C-D1-D2- E kako su označene u prethodno navedenom nalazu; da uklone ulazna vrata i ponovno zazidaju okvir vrata sa ogradnog zida na sjevernoj strani vrta, koja vrata se nalaze na zidu označenom točkama G-A u prethodno navedenom nalazu, a ujedno im se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje tužiteljica, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed č.zgr.635/1 k.o. S., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženima da tužiteljicama naknade prouzročene troškove ovog parničnog postupka i to u ukupnom iznosu od 30.445,96 kn (tridesettisućačetiristočetrdesetkuna i devedesetšest lipa), u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužiteljica za naknadom troškova postupka, kao neosnovan."

2, Navedenu presudu u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev pod toč. I., II. i III. izreke te odluku o troškovima postupka pod toč. IV. izreke, pravodobno izjavljenim žalbama od 17. prosinca 2021. i 20. prosinca 2021., pobijaju tuženici iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljice nisu podnijele odgovor na žalbu.

4. Žalbe tuženika nisu osnovane u pobijanoj toč. I., II. i III. izreke, dok su djelomično osnovane u pobijanoj toč. IV. izreke.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da su temeljem zakona stekle pravo vlasništva na dijelu č.zgr. 635/2 k.o. S., da su tuženici dužni trpjeti izradu prijavnog lista kojim će se od dijela č.zgr. 635/2 i č.zgr. 635/1 formirati nova katastarska čestica i na kojoj će se u zemljišnoj knjizi upisati pravo suvlasništva tužiteljica u jednakim dijelovima, zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranu daljnjeg uznemiravanja, te predaju u posjed, a temelji se na činjeničnim tvrdnjama da je pravni prednik tužiteljica (djed) kupio nekretninu koja je u naravi vrt, da je vrt ogradio i samostalno posjedovao, da je posjed nastavljen preko njihovih roditelja do njih i da su temeljem dosjelosti stekle pravo vlasništva, kao i da su tuženici određeno opisanim radnjama kojima svojataju sporni dio nekretnine počinili uznemiravanje prava vlasništva tužiteljica.

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljica o kojem je odlučio toč. I. i II. izreke, te djelomične osnovanosti zahtjeva o kojem je odlučio toč. III. izreke presude, prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da su na č. zgr. 635/1 u zk.ul. 3702 k.o. S. tužiteljice upisane kao suvlasnice svaka u ½ dijela, te da su na č.zgr. 635/2 u zk.ul. 2066 k.o. S. tuženici upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela;

- da su tužiteljice u podnesku od 7. prosinca 2017. uz postojeći tužbeni zahtjev za prestanak uznemiravanja (iz tužbe) postavile i zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, da se tuženik u podnesku od 27. prosinca 2017. usprotivio preinaci tužbe, a da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe nego o postavljanju kumulativnog tužbenog zahtjeva povezanog istom činjeničnom i pravnom osnovom temeljem čl. 188. st. 1. ZPP-a;

- da su tužiteljice nakon što je Županijski sud u Varaždinu donio presudu i rješenje od 12. ožujka 2019. broj Gž-1205/2018-3 precizirale tužbeni zahtjev u podnesku od 23. rujna 2019., da su se tuženici usprotivili takvom određenju zahtjeva smatrajući da je time preinačena tužba, a da se ne radi o preinaci tužbe nego o određenju zahtjeva sukladno uputi iz odluke drugostupanjskog suda;

- da iz zapisnika od 19. travnja 2012. u predmetu Z-5343/09, u kojem je proveden pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak po prijedlogu tuženika na č.zgr. 635/2, proizlazi da je prema pokazivanju tuženika jasno određen i definiran predmet ispravnog postupka - kuća u D. s. kbr. 238 koja se sastoji od prizemlja, prvog kata i zatvorenog dvorišta ograđenog zidom sa prostorom za WC, te da se vještak H. D. izjasnio u prisutnosti tuženika P. D. da je predmet ispravnog postupka č.zgr. 635/2 približno 2/3 ukupne površine smještena u južnom i zapadnom dijelu čestice, a da je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka od 1. lipnja 2012. navedeno da je svrha izrade elaborata "odvajanje južne izgrađene površine od sjeverne neizgrađene dvorišne površine u posjedu trećih osoba", da je na skici lica mjesta kao č.zgr. 635/2 obuhvaćena samo kuća tuženika i prikazana linija razgraničenja narančastom bojom (uz kuću), te da je ispod fotografije pod brojem Sl.4. navedeno da dvorište na č.zgr. 635/1 i dio č.zgr. 635/2 tuženici „koriste po odobrenju vlasnika", kao i da je u obrazloženju rješenja suda broj Z-5343/09-22 od 10. rujna 2012. navedeno da tuženici nisu znali da dio nekretnine u naravi dvorište-vrt, a koji je u ovom postupku označen na skici vještaka točkama A-B-C-D1-D2-E-F-G, prema katastarskom planu pripada njihovoj nekretnini, iz čega slijedi zaključak da tuženici nisu polagali pravo na sporni dio nekretnine u pojedinačnom ispravnom postupku radi sređenja prava vlasništva na č.zgr. 635/2 i da su tek u tom postupku saznali da č.zgr. 635/2 prema katastarskom planu obuhvaća i sporni dio za koji tužiteljice zahtijevaju utvrđenje prava vlasništva;

- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da je predmet postupka dvorište u posjedu tuženika, koje ima pristup neposredno s javnog puta i fizički je odvojeno od dvorišta u posjedu tužitelja drvenom pregradom, koje ima također ulaz s javnog puta i da se na dvorištu tužitelja nalazi bunar i hidrofor, te da je vještak prilikom identifikacije spornog dijela nekretnine utvrdio da prema kopiji katastarskog plana odgovara sjevernom dijelu č.zgr. 635/2;

- da iz izjave C. M. proizlazi da su predmetnu nekretninu kupili njegovi roditelji A. i M. M. 1940. i da je njegov otac u razdoblju između 1946. do 1951. sagradio kameni zid kojim je nekretnina omeđena u odnosu na nekretninu tuženika sa svih strana osim u dijelu gdje je zid kuće tuženika, da su A. i M. M. imali namjeru unutar tih zidina sagraditi obiteljsku kuću, da je nekretnina prenesena u vlasništvo majke tužiteljica F. B. 1991. (Z-726/91) koja je nakon toga bila u posjedu zajedno sa suprugom J. B., a da iz izjave A. P. proizlazi da je 1991. na zahtjev J. B. izbetonirao cijelu površinu dvorišta/vrta;

- da svjedoci M. R., A. B., D. M., B. B. R., M. R. i S. T. imaju saznanja da je nekretninu stekao djed tužiteljica, da su nakon smrti djeda u posjedu bili roditelji tužiteljice, da je nekretnina ograđena kao cjelina 1950.-tih godina, da je otac tužiteljica izbetonirao cijelu nekretninu 1991., te da su nekretninu koristili i tuženici, ali po dopuštenju oca tužiteljica J. B.;

- da iz izjave tužiteljice J. M. Z. proizlazi da je njezin djed A. M. dao sagraditi zidove da bi zatvorio nekretninu (obiteljski vrt) s ulaznim vratima prema javnoj cesti, da su njezini roditelji J. i F. B. koristili nekretninu kada su ljetovali na S. u razdoblju od 1989. do 2005., da je 1991. njezin otac dao izbetonirati cijelu površinu uz pomoć A. P. i da se njihova obitelj nalazila u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine čitavo vrijeme, te da je njezin brat A. B. prilikom dolaska 2012. zatekao hidrofor u vlasništvu tuženika na njihovoj nekretnini nakon čega je zamijenio ulazna vrata, dok je 2016. obaviještena od susjeda da tuženici vrše iskapanja na njihovoj nekretnini;

- da su tužiteljice tek u ovom postupku saznale da je sporni dio nekretnine prema katastarskom planu sastavni dio č.zgr. 635/2, obzirom su bile uvjerenja da je sporni dio u sastavu č.zgr. 635/1 koja je u njihovom vlasništvu;

- da fotografije (list 119 spisa) prikazuju radnje koje su tuženici poduzeli na spornom dijelu č. zgr. 635/2, između ostalih i radnje za budući ulaz u sporni dio, a da su tuženici kupili sporni dio nekretnine (kako sada tvrde) sigurno bi radi pristupa do tog dijela otvorili ulazna vrata, radi čega nisu vjerodostojni iskazi svjedoka (predloženih od tuženika) koji tvrde da su tuženici kupili i sporni dio nekretnine, već je predmet kupnje tuženika bila isključivo kuća br. 238 s manjim zatvorenim dvorištem i prostorom WC, dok su sporni dio nekretnine tuženici koristili po dopuštenju oca tužiteljica.

7. Na temelju navedenoga prvostupanjski sud zaključuje da su se tužiteljice nalazile u nesmetanom posjedu više od 20 godina uključujući i posjed njihovih pravnih prednika (djeda A. M., roditelja J. i F. B.) na spornom dijelu č.zgr. 635/2 i da su pravo vlasništva stekle temeljem dosjelosti primjenom čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV), te da su tuženici dužni predati tužiteljicama sporni dio nekretnine u posjed primjenom čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. ZV-a, dok je odluku o uspostavi posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzetih radnji tuženika koje predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva tužiteljica sud utemeljio na čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a.

8. U žalbi od 17. prosinca 2021. tuženici navode da je presuda zasnovana na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. To iz razloga što je utvrđenje prvostupanjskog suda zasnovano na nevaljanoj i selektivnoj ocjeni dokaza. Iz spisa broj Z-5343/09 je razvidno da su tuženici podnijeli prijedlog za ispravni postupak i prijavu prava vlasništva na cijeloj č.zgr. 635/2, a ne na dijelu nekretnine i da je u tom postupku tuženik P. D. na ročištu od 3. rujna 2012. izjavio da "vrt koristi od početka 90-tih zajedno s vlasnikom čestice 935/1, da su zajedno uredili to zemljište i da preko njegove čestice dolazi do svojeg zemljišta, kao i da je njegov dio č.zgr. 635/2 donji dio koji je sada u naravi u cijelosti betoniran", iz čega proizlazi da su tuženici predmetni vrt smatrali svojim vlasništvom u trenutku provođenja postupka broj Z-5343/09. Na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ukazuje i dopis od 10. siječnja 2016. kojim su se tuženici obratili odvjetnici tužiteljica M. E., te uz koji su dostavili kopiju katastarskog plana od 4. srpnja 2005. s označenom cjelinom katastarske čestice 635/2 navodeći da ona predstavlja njihovo vlasništvo, pa s obzirom na datiranje katastarskog plana (4. srpnja 2005.) nedvojbeno je da su tuženici znali/smatrali da je sporni vrt dio njihove nekretnine daleko prije pokretanja postupka broj Z-5343/09. Osim toga sud ispušta iz vida da tuženici u tom postupku nisu bili zastupani po odvjetniku, ali navedeno ne negira istinitost iskaza tuženika iz kojih proizlazi da predmetni vrt posjeduju od kada su ga kupili 1978. pa do danas, da su od početka 90-tih godina u dogovoru s ocem tužiteljica kao vlasnikom č.zgr. 635/1 vrt uredili (nasipali i betonirali) i imali primjerak ključa od ulaznih vrata sve do 2012. kada im je prijevarnim načinom oduzet od brata tužiteljica, kao i da nije bilo sporno između prednika tužiteljica i tuženika koji dio vrta je čiji, odnosno da je donji dio vrta vlasništvo tuženika. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženici nalaze u tome što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te uvjerenje suda nije zasnovano na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, obzirom je sud vjeru poklonio samo dokazima predloženim od tužitelja, dok niti jednom riječju ne cijeni provedene dokaze koje su predložili tuženici. Osim toga sud poklanja vjeru i pisanim izjavama svjedoka (C. M. i A. P.) i pisanoj izjavi tužiteljice J. M. Z., iako su se tuženici protivili korištenju ovih dokaza, pa je prihvaćanjem njihovih izjava kao dokaza u postupku povrijeđeno načelo kontradiktornosti, usmenosti i neposrednosti. Zaključno navode da u trenutku podnošenja tužbe tužiteljice se nisu opće smatrale vlasnicama dijela vrta koji se nalazi na č.zgr. 635/2, već samo dvorišta koji se nalazi na č.zgr. 635/1.

9. U žalbi od 20. prosinca 2021. koju su tuženici nazvali dopunom žalbe, a koju ovaj sud uzima kao samostalnu žalbu jer je podnesena unutar zakonskog roka te ne postoje pretpostavke da bi se smatrala „dopunom žalbe“, navode da su tužiteljice u podnesku od 7. prosinca 2021. (ispravno 7. prosinca 2017.) postavile dodatni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva dijela č.zgr. 635/2 k.o. S. i da su se tuženici u podnesku od 27. prosinca 2017. usprotivili preinaci tužbe, a da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da postavljanje novog zahtjeva uz postojeći ne predstavlja preinaku tužbe, neovisno o tome što se radi o kumulaciji zahtjeva (čl. 188. st. 1. ZPP- a), obzirom je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a. Kako prvostupanjski sud nije odlučio o dopustivosti preinake tužbe, to tuženici smatraju da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

10. Točni su žalbeni navodi kojima tuženici ističu da su tužiteljice u podnesku od 7. prosinca 2017. preinačile tužbu na način da su uz postojeći zahtjev za prestanak uznemiravanja postavile tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva i trpljenje izrade parcelacijskog elaborata radi upisa prava vlasništva. Prema čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, pa kako su tužiteljice podneskom od 7. prosinca 2017. uz postojeći tužbeni zahtjev postavile i drugi zahtjev, to su nedvojbeno time preinačile tužbu.

10.1. Odredbom čl. 190. ZPP-a je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st. 1.), a iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st. 2.). Odredba čl. 190. st. 2. ZPP-a propisana je čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19.) i temeljem čl. 117. st. 2. istog Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku.

10.2. Obzirom su se tuženici u podnesku od 27. prosinca 2017. preinaci tužbe protivili, prvostupanjski sud je bio dužan o dopustivosti preinake odlučiti rješenjem. Međutim, iako prvostupanjski sud izrekom nije odlučio o dopustivosti preinake tužbe, nije počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 10. ZPP-a jer isto nije od utjecaja na zakonitost presude. Naime, iz stanja u spisu jasno proizlazi da tužiteljice sve do uviđaja i nalaza geodetskog vještaka nisu znale da se sporni dio nekretnine nalazi u sastavu č.zgr. 635/2 i da su bile uvjerenja da je sporni dio u sastavu č.zgr. 635/1 koja je upisana u njihovom vlasništvu, što je evidentno iz činjeničnih navoda tužbe i priloga uz tužbu. Uzimajući u obzir općepoznatu činjenicu nesređenog zemljišnoknjižnog stanja na tom području, te nalazom vještaka konstatirane „deformacije katastarskog plana za k.o. S.“ prema stanju u naravi, kao i stvarno stanje u konkretnom slučaju prema kojem nekretnina omeđena visokim betonskim zidovima s jednim ulaznim vratima s javne površine čini jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, radi čega su tužiteljice imale opravdanih razloga vjerovati da je sporni dio nekretnine u sastavu one nekretnine koja je upisana kao njihovo vlasništvo (a prije vlasništvo njihovih prednika), a ne nekretnine „preko zida“, to valja zaključiti da se razlozi što nisu preinačile tužbe do zaključenja prethodnog postupka (kada to još nije utvrđeno nalazom vještaka) ne mogu pripisati njihovoj krivnji i da su ispunjene pretpostavke za dopustivost preinake u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a.

10.3. Kako su za dopustivost preinake ispunjene pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, te da su pretežiti dokazi u postupku provedeni upravo radi utvrđenja jesu li tužiteljice stekle pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine, pa je iz postupanja prvostupanjskog suda bilo jasno da je raspravljao po preinačenoj tužbi, ali isto tako i iz dispozicije samih stranaka koje su na okolnosti stjecanja prava vlasništva, odnosno osporavanja tih tvrdnji predlagale dokaze, tim više što bi činjenica jesu li tužiteljice stekle pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine bila i prethodno pitanje za odlučivanje o zahtjevu za predaju u posjed, prestanak uznemiravanja i uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, to u situaciji kada je sud pobijanom presudom odlučio o preinačenoj tužbi (drugom zahtjevu) i kada su ispunjene zakonske pretpostavke za dopustivost preinake, sama činjenica što prvostupanjski sud o dopustivosti preinake nije izrekom odlučio nije od utjecaja na zakonitost presude.

11. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajno pozivaju tuženici u žalbi, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju tuženici ukazuju pozivajući se u žalbi na povredu načela kontradiktornosti, usmenosti i neposrednosti u postupanju, a nije počinjena niti koja od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11.1. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljica, a koje proizlaze iz sadržaja provedenih dokaza koje je sud analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP-a i presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost, pa stoga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11.2. Time što je prvostupanjski sud analizirao ovjerene izjave kao materijalni dokaz i ocijenio ih u okviru rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, tuženici nisu onemogućeni u raspravljanju. Naime, izjave su dostavljene tuženicima koji su ih osporili i predložili dokaze na okolnost osporavanja tvrdnji koje proizlaze iz tih dokaza pa nije povrijeđeno načelo kontradiktornosti, a kako se radi o materijalnim a ne personalnim dokazima to nije povrijeđeno niti načelo usmenosti i neposrednosti, pa iz tih razloga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

12. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu kao pravilnim prihvaća i ovaj sud i isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

13. Žalbeni navodi kojima tuženici interpretiraju sadržaj predmeta broj Z-5343/09 u protivnosti su sa stvarnim stanjem u navedenom spisu.

13.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženici u zemljišnoknjižnom ispravom postupku nisu podnijeli prijavu prava vlasništva na cijeloj č.zgr. 635/2, što jasno proizlazi - iz utvrđenja vještaka D. H. na listu mjesta prilikom identifikacije nekretnine u prisutnosti tuženika kada je utvrđeno da je predmetom prijave vlasništva kuća u D. s. kbr. 238 koja se sastoji od prizemlja, prvog kata i zatvorenog dvorišta ograđenog zidom sa prostorom za wc (list 48 spisa Z-5343/09), što čini 2/3 površine cijele čestice i da bi za odvajanje tog dijela čestice (pokazanog od tuženika) od sjeverne neizgrađene dvorišne površine u posjedu trećih osoba (sporni dio nekretnine) trebalo izraditi geodetski elaborat sa svrhom odvajanja južne veće izgrađene površine od sjeverne manje i neizgrađene dvorišne površine „u posjedu trećih osoba“ (list 51 spisa Z-5343/09), kao i konstatacije vještaka u nalazu ispod slike označene Sl.4. da tuženici sporni dio č.zgr. 635/2 „koriste po odobrenju vlasnika“, ali i iz rješenja zemljišnoknjižnog suda koje je doneseno samo u odnosu na nesporni dio nekretnine u vlasništvu tuženika što je evidentno iz obrazloženja tog rješenja.

13.2. To što tuženici nisu bili zastupani po odvjetniku u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku ne znači da su bili onemogućeni u zaštiti svojih prava. Upravo su tuženici u tom postupku pokazali vještaku dokle sežu granice nekretnine na koju polažu pravo vlasništva, dok je D. P. u tom postupku jasno istakao da je na uviđaju propustio pokazati vrt jer nije znao da se odnosi na nekretninu koja je predmetom postupka.

13.3. Nasuprot tome prihvatljive su tvrdnje tužiteljica da su bile uvjerenja da je sporni dio nekretnine u sastavu č.zgr. 635/1 u njihovom vlasništvu jer stanje na terenu (fotografije s lista 35 spisa) jasno prikazuju da se radi o jednoj funkcionalnoj cjelini omeđenoj visokim betonskim zidovima koja ima jedan ulaz s javne površine i koja nema pristup s nekretnine u nespornom vlasništvu tuženika. Da tužiteljice nisu znale da sporna površina nije dio č.zgr. 635/1 govori i sadržaj dopisa njihove odvjetnice M. E. od 30. kolovoza 2012. i 28. prosinca 2015. kojima opozivaju tuženicima pravo korištenja č.zgr. 635/1, iako sadržajno govore o spornom dijelu nekretnine koji se nalazi na č.zgr. 635/2. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženici ističu da tužiteljice nisu polagale pravo na č.zgr. 635/2, nego su dokazane tvrdnje tužiteljica da nisu znale da sporni dio nije u njihovom vlasništvu, odnosno da je u sastavu č.zgr. 635/2.

14. Iskazi saslušanih svjedoka A. B., D. M., B. B. R., M. R. i S. T., uz sadržaj izjava C. M., A. P. i tužiteljice J. M. Z., te analizirano stanje predmeta broj Z-5343/09, nedvojbeno dokazuju da je sporni dio nekretnine kupio djed tužiteljica A. M. 1940-tih godina, odnosno 1934. kada je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik č.zgr. 635/1, da je 1950-tih godina betonskim zidovima ogradio č.zgr. 635/1 uključujući i sporni dio č.zgr. 635/2 kao cjelinu, da je otac tužiteljica J. B. 1991. izbetonirao cijelu nekretninu, iskopao bunar i postavio ulazna vrata od kojih je jedan ključ dao tuženicima da bi koristili vodu, te je nekretninu zajedno sa suprugom F. koristio za vrijeme ljetovanja na S. do 2005. nakon čega zbog bolesti nije dolazio u Republiku Hrvatsku, da je A. B. 2012. prilikom dolaska u Republiku Hrvatsku uočio da tuženici uzurpiraju nekretninu radi čega je zatražio od tuženika povrat ključa i da su mu tuženici predali ključ od ulaznih vrata, nakon čega je na mjestu starih postavio nova ulazna vrata (PVC), te da su tuženici 2016. počeli s izvođenjem građevinskih radova koji su predmetom zaštite od uznemiravanja, što nedvojbeno upućuje na zaključak da su tužiteljice uključujući svoje pravne prednike temeljem dosjelosti stekle pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine primjenom čl. 159. st. 1. i 3. ZV-a, računajući potrebno vrijeme za dosjelost najmanje od početka posjeda njihovih roditelja 1991., što znači da su pravo vlasništva stekle 2011.

15. Stoga je sud pravilnom primjenom čl. 159. st. 1. i 3. ZV-a utvrdio da su tužiteljice stekle pravo vlasništva temeljem zakona (dosjelošću) na određenom realnom dijelu č.zgr. 635/2 označenom na skici vještaka, a posljedično tome primjenom čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a obvezao tuženike predati tužiteljicama taj dio nekretnine u posjed. Zaštitu od uznemiravanja sud je tužiteljicama pružio pravilnom primjenom čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a, time da tuženici sadržajno ne osporavaju presudu pod toč. III. izreke kojom je naložena uspostava posjedovnog stanja kakva je bila prije poduzetih radnji uznemiravanja i izrečena zabrana daljnjeg uznemiravanja, pri čemu se ukazuje da su radnje poduzete po tuženicima koje čine uznemiravanje i način uspostave prijašnjeg stanja jasno definirane i određene na skici vještaka.

16. Nisu točni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije analizirao iskaze svjedoka koje su oni predložili. Točno je da sud ne navodi njihova imena, ali pod toč. 17. obrazloženja iznosi razloge zbog kojih nije prihvatio tvrdnje svjedoka da su tuženici sporni dio nekretnine kupili. Nakon što je ovaj sud ukinuo prvostupanjsku presudu, u ponovnom postupku tuženici su predložili saslušanje svjedoka, time da iz iskaza dijela svjedoka proizlazi da su tuženici kupili sporni dio nekretnine istovremeno kada su kupili kuću na nespornom dijelu č.zgr. 635/2, dok iz iskaza dijela svjedoka proizlazi da su tuženici kupili sporni dio nekretnine od oca tužiteljica. Kako tuženici u predmetu broj Z-5343/09 nisu tvrdili da su sporni dio kupili (kada i kuću od ranijeg vlasnika ili od oca tužiteljica) nego da taj dio „koriste uz dopuštenje vlasnika“, te da su u iskazu tvrdili da su nekretninu koristili od 1991.-2012. kada su bratu tužiteljica A. B. predali ključ od ulaznih vrata koji im je dao otac tužiteljica (iskaz tuženika D. P. s lista 123 spisa) iz čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su tuženici koristili sporni dio po dopuštenju, to je pravilno ocijenio nevjerodostojnim iskaze svjedoka koji su u ponovljenom postupku iskaze usmjerili pogodovanju tuženicima.

17. Obzirom na navedeno ovaj sud je odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. i II. izreke te u usvajajućem dijelu zahtjeva pod toč. III. izreke.

18. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a. U odnosu na navedenu odluku tuženici u žalbi sadržajno navode da dio s kojim tužiteljice nisu uspjele nije „razmjerno neznatan“ obzirom su tražile predaju u posjed i cijele č.zgr. 635/1 od 40 m2, koja ima više nego duplo veću površinu od usvojenog dijela zahtjeva (č.zgr. 635/2 od 18 m2), pa je prema shvaćanju tuženika sud to propustio cijeniti.

19. I prema ocjeni ovoga suda tužiteljice imaju pravo na cjelokupan trošak jer je njihov neuspjeh neznatan i zbog dijela zahtjeva koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi pa je odluka pravilno utemeljena na čl. 154. st. 5. ZPP-a. Ispitujući odluku po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je protivno čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljicama priznat trošak sastava podnesaka od 21. veljače 2017. kojim dostavljaju dokaze koji su trebali biti priloženi uz tužbu, trošak sastava podnesaka od 8. studenog 2017., 8. siječnja 2018. i 23. rujna 2019. koji su predani na raspravi ili prije rasprave za koje je odvjetniku tužiteljica priznat trošak i mogli su biti reproducirani na zapisnik. Za sastav podneska od 5. studenog 2019. tužiteljice imaju pravo na trošak primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/18., 114/18., 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa). Preostali navedeni troškovi pod toč. 21. obrazloženja prvostupanjske presude bili su potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su odmjereni pravilnom primjenom Tarife, Zakona o sudskim pristojbama i prema stvarno nastalim materijalnim troškovima. Stoga tužiteljice imaju pravo na trošak u ukupnom iznosu od 26.421,46 kn.

20. Obzirom na navedeno ovaj sud je djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika i potvrdio toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici trošak postupka od 26.421,46 kn, te preinačio u preostalom dosuđujućem dijelu i odbio zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka od 4.024,50 kn primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.

U Varaždinu 31. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek, v.r.