REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 509/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, Ranka Marijana i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 154. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2020. broj K-65/2018., u sjednici održanoj 31. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika R. K.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom opt. Ž. Š., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), oslobođen je optužbe da bi počinio dva kaznena djela iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 2. i čl. 153. st. 1. KZ/11. Primjenom čl. 149. st. 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, o visini kojih će se, na temelju čl. 148. st. 4. ZKP/08., odlučiti posebnim rješenjem.

I Kž 509/2020-9

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. Ž. Š., po branitelju R. K., odvjetniku iz Z., u kojem predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na temelju čl. 475. ZKP/08. o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženik i njegov branitelj, odvjetnik R. K., jer su to zahtijevali, te državni odvjetnik Republike Hrvatske. Sjednici su prisustvovali opt. Ž. Š. i njegov branitelj, odvjetnik R. K., dok uredno pozvani zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, nije pristupio, pa je u skladu s čl. 475. st. 4. ZKP/08. sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba nije osnovana.

7. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični i zakoniti pa su uslijed toga i zaključci suda o odlučnim činjenicama pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

8. U ovom kaznenom postupku bilo je sporno je li opt. Ž. Š. izvršio bez pristanka i uporabom sile dva spolna odnošaja na štetu žrtve M. V.

9. Prvostupanjski sud je, pravilno, zaključio kako nema jasnih i nedvojbenih dokaza koji bi, sa punom sigurnošću, upućivali na zaključak da je optuženik počinio kaznena djela kako mu je to stavljeno na teret.

10. Za ocjenu vjerodostojnosti kako iskaza žrtve M. V., tako i obrane opt. Ž. Š., prvostupanjski sud je detaljno raščlanio njihov međusobni odnos tijekom zajedničkog stanovanja u sobi S. d. "C. n.", kao i dinamiku tog odnosa. Naime, žrtva M. V. je opisao da je optuženik, tijekom akademske godine ..., boravio "ilegalno" kod njega u studentskoj sobi. Nije mu htio dati rezervne ključeve sobe, tvrdeći kako je njihov dogovor bio da soba tijekom dana bude otključana. Pojasnio je da ga je optuženik nakon 2 do 3 tjedna boravka u sobi blokirao na mobitelu, s objašnjenjem "Da mi ne smetaš". Prve probleme u njihovom odnosu žrtva M. V. povezuje s činjenicom da ga je optuženik prisilio da masturbira uz gledanje porno filmova na vlastitom laptopu uz prijetnju da će ga, ako to ne napravi, prijaviti Upravi S. d. jer mu je osigurao ilegalni smještaj. Unatoč tome, pojašnjava žrtva, nakon takvog događaja je odnos između njega i optuženika bio u redu, obojica su znali međusobno se zadirkivati govoreći jedan drugom "Ja ću tebe pojebati". Iz njegovog iskaza proizlazi da je sve kulminiralo nakon što ga je optuženik prisilio na dva spolna odnosa, opisujući da je optuženik skočio na njega dok je spavao. Nije ga prijavio jer mu je optuženik prijetio, a cijenio je i njegovu pomoć kod polaganja nekih ispita.

I Kž 509/2020-9

11. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio kako takav opis događaja nije uvjerljiv, dosljedan, ni životan, a ne podupiru ga, na zadovoljavajući način, niti drugi personalni dokazi. Njegov iskaz je dovela u sumnju svjedokinja Ž. B., koja je navela da joj je M.

V. tjedan dana nakon njezinog upoznavanja sa optuženikom ispričao da ga je optuženik prvi put silovao, drugi put je bio znatiželjan te je htio probati s optuženikom jer mu se to sviđalo, a treći put je opet bilo prisilno. Dok je to govorio, smijao se, govoreći "… sedam dana nisam kakao, ha ha ha ...". Svjedokinji nije bilo jasno, ako je to bila istina, zašto je nastavio živjeti s optuženikom. Ona mu nije povjerovala. Svjedokinjama I. V. i L. B., studenticama koje su M. upoznale preko Facebook-a, opisao je da ga je optuženik zlostavljao, ali uz prisustvo i neke treće osobe.

12. Iz nesporne činjenice da optuženik nije imao svoj ključ od sobe, jer mu ga M. V. nije htio napraviti, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako je zapravo na taj način M. V. uspostavio svojevrsnu kontrolu nad cijelom situacijom i time optuženika držao uz sebe, svjestan da ovaj nema financijskih mogućnosti za stanovanje u Z. i da je prisiljen trpjeti ovakav tretman.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako M. V., dugo nakon inkriminiranih događaja, nije poduzeo niti jednu jedinu radnju kako bi prekinuo zajedničko stanovanje s optuženikom. Štoviše, on opisuje da je, nakon prestanka zajedničkog stanovanja u sobi S. d., nastavio nazivati optuženika i slati mu poruke interesirajući kada dolazi, a sve je kulminiralo kada je optuženik promijenio broj mobitela i dao svoj broj ocu na korištenje. Svjedok P. Š., otac optuženika je iskazao da su mu, doista, stizale poruke od nepoznate osobe, na primjer "Ja sam vrata zaključao, boli me ona stvar gdje ćeš ti spavati", a što je žrtva M. V. objasnio činjenicom da je optuženik sve "inscenirao" sa ocem, kako ga on ne bi mogao zvati. Pravilno je, stoga, utvrđenje prvostupanjskog suda da je do prestanka zajedničkog stanovanja došlo na inicijativu optuženika a ne žrtve, koja je i dalje nastavila slati poruke optuženiku na isti broj mobitela, ali sada njegovom ocu, na primjer sa porukom "Zagorčat ću ti život". Prvostupanjski sud je ocijenio vjerodostojnom obranu okrivljenika Š., kako žrtvi nije bilo drago kada se on u konačnici preselio u sobu kod Ž. B., a što je ona i potvrdila u svom iskazu.

14. Nije sporno da je žrtva M. V. podnio kaznenu prijavu protiv optuženika skoro godinu dana nakon inkriminiranih događaja (26. studenog 2017.). Navedeno je M. V. obrazložio strahom od optuženikove prijetnje prijavom Upravi S. d. o njegovom ilegalnom pružanju smještaja optuženiku. Međutim, jasno je da bi posljedice prijave takvog ilegalnog smještaja mogao trpjeti samo optuženik, koji bi u tom slučaju ostao bez mjesta boravka, kako je to uvjerljivo opisala i svjedokinja K. U., navodeći da većina studenata "ilegalno" prima cimere u sobu i tako im pomaže. Međutim, M. V. ne prijavljuje policiji inkriminirane događaje niti nakon optuženikovog iseljenja iz sobe, već znatno kasnije.

15. Suprotno tvrdnji žalitelja, okolnost što je žrtva priznala da je s optuženikom gledala porno filmove ili da je slala poruke optuženikovom ocu nakon što je optuženik promijenio broj mobitela, ne znači da je žrtva opisala odnosne događaje dosljedno i

I Kž 509/2020-9

životno. Naime, i te okolnosti, u kontekstu svih ostalih izvedenih dokaza, dodatno pojašnjavaju slojevitost, dinamiku i karakter odnosa s optuženikom.

16. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je obrana optuženika puna nelogičnosti i nedosljednosti. Optuženik je naveo da je oba puta imao spolni odnos sa žrtvom na njegov prijedlog i nakon zajedničkog gledanja porno filmova, dajući konkretan opis i objašnjenje kako je do njih došlo (npr. M. V. je prije spolnih odnosa obavio sve higijenske pripreme na njegovo traženje, "… obavili smo to ujutro …"). Pojasnio je da je nakon prvog takvog spolnog odnosa sa M. zaključio da su mu ugodniji spolni odnosi sa ženama, pa je u drugom odnosu samo "odglumio" da je uživao. Nije nelogično da bi u takvoj situaciji optuženik ponovio i drugi spolni odnos, pojašnjavajući da je sve radio iz znatiželje. Obrana optuženika nije dovedena u sumnju niti činjenicom što je naveo kako je prilikom eksperimentiranja ispitivao M. o aktivnoj ili pasivnoj ulozi u spolnom odnosu ili kada je nakon tih spolnih odnosa pitao ima li što protiv da on bude sa svjedokinjom Ž. B.

17. S obzirom da je jedini relevantan dokaz za tezu optužbe, iskaz žrtve M. V., prvostupanjski sud je iskaz žrtve, doista, vrlo detaljno analizirao i stavio u kontekst svih ostalih izvedenih dokaza. Pravilan je zaključak kako njegov iskaz nije dosljedan, niti ima potrebnu logičnost i životnost, a da bi se samo na njemu mogla zasnivati osuđujuća presuda. U prilog takvog svog zaključka prvostupanjski sud se pozvao i na medicinske dokumentacije Poliklinike za … (list 18-19 spisa) iz koje je razvidno da M.

V., prema testovnom materijalu, ima sklonosti pretjerivanju u navođenju tegoba, a što je vezano uz njegovu potrebu za naklonošću.

18. Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio kako nema pouzdanih dokaza koji, na nedvojbeni način, upućuju na zaključak da bi optuženik počinio odnosna kaznena djela, kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.

19. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno, valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

20. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Stoga je primjenom odredbe čl. 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 31. ožujka 2022.

I Kž 509/2020-9

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.