Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-223/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja T.-C. d.o.o.,OIB:…, O., B. 8, kojega zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O., G. 5, protiv tuženika L. S.-L. O. baranjske županije OIB:…, O., L. J. 24, radi naknade štete u iznosu od 22.500,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljeva zastupnika po zakonu, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 31. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku L. S.-L. O. baranjske županije OIB:…, O., L. J. 24 platiti tužitelju T.-C. d.o.o.,OIB:…, O., B. 8, iznos od 22.500,00 kn (slovima: dvadesetdvijetisućepetstokuna) zajedno s pripadajućim zateznima kamatama koje teku na iznos od

- 11.250,00 kn od 11.07.2021. do isplate,

- 11.250,00 kn od 11.01.2022. do isplate,

po stopi i to od 11. srpnja 2021. pa do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, te od 1. siječnja 2022. pa do isplate po stopi od 7,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.775,00 kn (slovima: devettisućasedamstosedamdesetpetkuna) zajedno s pripadajućim zateznima kamatama koje na taj iznos teku od 31. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 22.500,00 kn (slovima: dvadesetdvietisućepetstokuna) preko prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.337,50 kn (slovima:jednatisućutristotridesetsedamkuna i pedesetlipa), odbija se ako neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupa u bitnome navodi kako su stranke 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj:01.2020 (dalje:Ugovor) kojim je tužitelj kao zakupodavac dao tuženiku kao zakupoprimcu u zakup poslovni prostor – skladište površine 189 m2 i 25 m2 uredskog prostora (sa namještajem) , toalet 4 m2, kuhinja 5 m2, zajednički prostor 7 m2, na lokaciji B. 8, O.. Stranke su kao bitne sastojke Ugovora ugovorile rok trajanja zakupa od 5 godina i to od 1. svibnja 0202 pa do 1. svibnja 2025., te pretpostavke za raskid ugovora i zakupninu u iznosu od 11.250,00 kn uvećano za PDV mjesečno, koja dospijeva svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec. Nadalje navodi kako je tuženik dopisom od 22. prosinca 2020. obavijestio tužitelja da će sa 31. prosinca 2020. prestati koristiti predmetni poslovni prostor te je najavio otkaz ugovora. Tuženik je 17. ožujka 2021. putem punomoćnika obavijestio tužitelja da Ugovor otkazuje te je 22. ožujka 2021. pozvao tužitelja na primopredaju 22. ožujka 2021. u 12,00 sati. Tužitelj ističe kako tuženik nije mogao raskinuti Ugovor, imajući u vidu ugovorne odredbe o trajanju zakupa. Tuženik je napustio poslovni prostor, te je tužitelj pokušao dati taj prostor u zakup drugim osobama, ali nije uspio. Zbog navedenoga tužitelj trpi imovinsku štetu na ime izgubljene zarade sve od dana kada je tuženik otkazao Ugovor i napustio posjed prostora i to u visini ugovorene zakupne od 11.250,00 kn mjesečno. Stoga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako se glede iste činjenične i pravne osnove već vode više postupaka pred Trgovačkim sudom u Osijeku pa ističe prigovor litispedncije, predlaže odbaciti tužbu. Nadalje navodi, kako tužitelj tvrdi da Ugovor nije mogao biti raskinut, pa u tom slučaju tužitelj niti ne može potraživati naknadu štete jer za to nisu ispunjeni uvjeti. Tuženik čini nespornim da su stranke sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora te da je sklopljen na određeno vrijeme od pet godina i da je ugovorena zakupnina od 11.250,00 kn mjesečno. Tuženik smatra kako je mogao raskinuti Ugovor zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se u trenutku sklapanja nisu mogle predvidjeti, slijedom čega je tuženik i pokrenuo postupka pred Trgovačkim sudom u Osijeku koji se vodi pod poslovnim brojem P-120/21. Ističe kako je prišao sklapanju Ugovora uslijed nastupa izvanredne okolnosti - pojave epidemije uzrokovane COVID-19, a sve radi osiguranja dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijal. Navodi kako je tužitelj 17. ožujka 201. dostavi obavijestio raskidu Ugovora te je izvršio primopredaju poslovnog prostora 22. ožujka 2021. Ističe kako je u trenutku kada je pandemija popustila najam skladišta bio nepotreban trošak za tuženika za koji nije bilo više osnove niti svrhe financirati. U odnosu na visinu utužene tražbine tuženik smatra kako tužitelj neosnovano svaki mjesec potražuje naknadu štete u visini zakupnine, što je protivno odredbama ZOO-a jer je razvidno kako su u konkretnom slučaju nastale promijenjene okolnosti i kako je radi istih tuženik podnio tužbu za raskid ugovora iz čega proizlazi kako ugovor o zakupu još nije raskinut, te da je stoga tužbeni zahtjev neosnovan i preuranjen. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. Napominje se kako je sud rješenjem na ročištu održanom 21. siječnja 2022. spojio predmete P-223/2021 i P-7/2022, jer je riječ o istim strankama i sporu proizašlom iz iste činjenične i pravne osnova, tako je nastavljeno jedinstveno raspravljeno pod brojem P-223/2021.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (br. 01.2020) od 29. travnja 2020., u obavijest o prestanku korištenja skladišta i izjava otkaza ugovora od 22. prosinca 2020., u zapisnik o priopćenju javnog bilježnika T. K. br. OU-37/21 od 26. ožujka 2021., u obavijest o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. ožujka 2021., u preslike stranica Njuškalo na stranicama 21. do 28. spisa, zapisnik o primopredaji prostora od 22. ožujka 2021. s fotografijama sve na stranicama 45. do 64. spisa, u zapisnik o poduzetim radnjama uručenja ključeva od 7. svibnja 2021., u presliku zapisnika od 4. studenoga 2021. br. P-120/21, te odgovora na tužbu u predmetima koji se vode pred Trgovačkim sudom u Osijeku, sve na stranicama 104. do 148. spisa, u presliku stranice Njuškala na stranicama 204. do 207. spisa, te je sud proveo dokaz saslušanja tužiteljeva i tuženikova zastupnika po zakonu A. J. i Z. P. te svjedoka A. B..

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, osim u dijelu zateznih kamata.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze zbog raskida Ugovora o zakupu poslovnog prostora prije ugovorenog roka.

7. Sud je u postupku utvrdio:

- stanke su 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 01.2020, kojim je tužitelj kao zakupodavac dao tuženiku kao zakupoprimcu u zakup poslovni prostor - skladište površine 189 m2 i 25 m2 uredskog prostora (sa namještajem), toalet 4 m2, kuhinja 5 m2, zajednički prostor 7 m2, na lokaciji B. 8, O.,

- stranke su ugovorile zakupninu u iznosu od 11.250,00 kn uvećano za PDV mjesečno, koja će se zakupnina isplaćivati do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, te zakupoprimac snosi sve režijske troškove i troškove tekućeg održavanja,

- Ugovor je zaključen na rok od pet godina, a zakupoprimac počinje prostor koristiti od 1. svibnja 2020.,

- tuženik je dopisom od 22. prosinca 2020. najavio tužitelju kako s 31. prosinca 2020. prestaje koristiti zakupljeni prostor, jer više nema potreba za istim,

- dopisom od 17. ožujka 2021., tuženik je po punomoćniku dao izjavu o raskidu Ugovora,

- tuženik je predao prostor 23. ožujka 2021.,

- tužitelj je oglasio da iznajmljuje taj prostor, ali do trenutka zaključenja glavne rasprave nije sklopio ugovor o zakupu s trećom osobom,

- tuženik je podnio tužbu Trgovačkom sudu u Osijeku poslovni broj P- 120/2021 radi utvrđenja kako je ugovor o zakupu raskinut, te podredno radi raskida ugovora o zakupu zbog promijenjenih okolnosti, te je sud donio presudu poslovni broj P-120/2021-15 od 14. siječnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

8. Tuženik je istaknuo prigovor litispedencije. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o litispendenciji pozivom na predmete ovoga suda broj P-148/2021, P-188/2021, P-224/2021 i P-238/2021, iako su u predmetima identične stranke i osnova tužbenog zahtjeva naknada štete zbog raskida Ugovora o zakupu poslovnog prostora, ali iz tih predmeta je razvidno kako tužitelj potražuje štetu iz različitog razdoblja.

9. Među strankama je sporno, je li izjava tuženika o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora s danom 22. ožujka 2021., zbog promijenjenih okolnosti iz odredbe članka 369. ZOO-a osnovana, kako to tvrdi tuženik odnosno je li tuženik raskinuo Ugovor o zakupu.

10. Sporni Ugovor o zakupu poslovnog prostora je zaključen na određeno vrijeme – na rok od 5 godina, pa u skladu s odredbom članka 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj: 125/11, 64/15, 112/18 i 112/19 ) može prestati istekom vremena na koji je sklopljen. Nadalje, stranke su člankom 8. Ugovora o zakupu poslovnog prostora ugovorile da se isti može raskinutu u slučaju grubog kršenja ugovornih odredbi, te da u tom slučaju nezadovoljna strana prije aktiviranja klauzule o raskidu ugovora mora suprotnu stranu upozoriti na kršenje ugovornih obveza, te joj dati rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka. U slučaju da se nedostaci ne uklone u ostavljenom roku nezadovoljna strana ima pravo jednostranog raskida ugovora u kojem slučaju teče otkazni rok od 30 dana od zaprimanja otkaza.

11. Kako je tuženik dopisom od 17. ožujka 2021. izjavio da raskida Ugovor s danom 22. ožujka 2021. te je vratio prostor tužitelju i predao ključeve, sud je utvrdio da je tuženik jednostrano raskinuo Ugovor o zakupu zaključen između stranaka 22. travnja 2020. Sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika pozivom na promijenjene okolnosti iz odredbe članka 369. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) ovo stoga, što se Ugovor zbog promijenjenih okolnosti raskida konstitutivnom odlukom suda u kojoj se utvrđuju pretpostavke iz odredbe članka 369. stavak 1. do 3. ZOO-a, a ne jednostranom izjavom tuženika.

12. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu i da je presudom ovoga suda broj P-120/2021 od 14. siječnja 2022. nepravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženik kojim se utvrđuje da Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. sklopljen između stranaka raskinut dana 22. ožujka 2021., kao i tužbeni zahtjev koji glasi: "Raskida se Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 01.2020 od 29. travnja 2020. sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 22. ožujka 2021."

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o zakupu na određeno vrijeme od pet godina, a koje u skladu s odredbom članka 22. Zakona o zakupu poslovnog prostora prestaje istekom vremena na koji je ugovor zaključen. Kako je tuženik Izjavom od 17. ožujka 2021. izjavio da Ugovor o zakupu prestaje s danom 22. ožujka 2021. sud zaključuje da je tuženik jednostrano raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora protivno odredbi članka 8. Ugovora zaključenim između stranaka i članka 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Tuženik je dakle, faktično raskinuo ugovor o zakupu, prestao koristiti poslovni prostor i isti vratio tužitelju i predao mu ključeve.

14. Stoga je sud utvrdio kako je u konkretnom slučaju riječ o naknadi štete zbog povrede ugovornog odnosa pa je u postupku trebalo raspraviti postojanje svih pretpostavki odštetne odgovornosti te u čemu se ogleda povreda ugovornih obveza na strani tuženika, u odnosu na one vidove štete čiju naknadu tužitelj u ovom predmetu zahtijeva.

15. Pri tome, po stavu ovoga suda, valja imati na umu da i kod prava na naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze moraju biti ispunjene opće pretpostavke. S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovora, potrebno je ispuniti još dvije dodatne pretpostavke, a to su: postojanje ugovorne obveze čiji je sadržaj dopušten i objektivno moguća činidba i povredu te obveze.

16. Dakle, u postupku je prijeporno je li tuženik odgovoran tužitelju za štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala povredom ugovorne obveze i upravo izostankom isplate mjesečne zakupnine za srpanj 2021. i siječanj 2022. u iznosu od po 11.250,00 kn.

17. Odredbom članka 346. stavak 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

18. Zastupnik tužitelja A. J., iskazuje da je bio na poslovnom sastanku kod tuženika nevezano za ovaj poslovni prostor i na tom sastanku je tadašnji ravnatelj tuženika gosp. A. B. napomenuo kako imaju potrebu za određenim skladišnim prostorom kojega potražuju te mu je ponudio prostor kojega tužitelj ima u vlasništvu. G.. B. i zaposlenica tuženika došli su pogledati prostor i rekli su da im to odgovara odnosno usuglasili su se oko toga da će uzeti prostor u zakup. U tom objektu imao je dvije do tri firme koje su isto u zakupu pa su za potrebe tuženika vršili prilagođavanje objekta za njegove potrebe na način da su tamo zakupnike preseljavali u druge dijelove objekta te su prostor namijenjen za tuženika dodatno prilagođavali i uređivali za njihove potrebe. Inače ugovore o zakupu poslovnog prostora sklapa na neodređeno vrijeme pa je primjerak poslao i tuženiku koji je taj ugovor preradio i naveo rok od 5 godina. Njemu je to odgovaralo te je pristao na tako izmijenjeni ugovor, a budući je tuženik u tom prostoru izvršio i određena ulaganja klime, video nadzora i druge opreme koja je potrebna za uredno funkcioniranje njihovog skladišta očekivao je da će se tuženik dugoročno zadržati u tome zakupu odnosno najmanje 5 godina kako je ugovorom i dogovoreno. Nakon nekoliko mjeseci primio je dopis od tuženika u kojemu kaže kako ima namjeru napustiti zakup i otkazati ugovor najmu poslovnog prostora. Tuženik se iselio iz poslovnog prostora, uzeo sve stvari koje su njegove te je poslovni prostor oglašen za ponovno iznajmljivanje. Prigodom uzimanja prostora u zakup tuženik je rekao da im prostor treba zbog objedinjavanja nabave svih ljekarni, da će tamo biti centralna nabava, skladište, uredi i služba nabave se nalazila u tom prostoru. U tom prostoru tuženik je držao lijekove i druge stvari koje su mu bile potrebne. Tuženik je u navedenom prostoru postavio police te na njih poslagao svoju robu. Ističe kako je bio na sastanku kod gosp. P. radi pokušaja dogovora oko razrješenja ove situacije ali nisu se ništa uspjeli dogovoriti niti mu je tuženik izričito rekao zbog kojih razloga napušta navedeni prostor osim da više nemaju potrebe za tim prostorom, te ističe kako mu je poznato da su u tom prostoru osim maski, dezificijensa i ostalim potrepština vezano za Covid tuženik skladištio i svu ostalu robu, a budući da nije fizički tamo bio nazočan niti je obilazio skladišni prostor tuženika ovo iskazuje samo na temelju usputnog viđenja. Odgovara kako je zakup poslovnog prostora oglasio preko Njuškala te preko Indexa, te do sada nije angažirao Agenciju za promet nekretnina zato što to nije njegova poslovna odluka raditi na takav način te da je na način kako je oglasio dostatno za oglašavanje te da nije uspio iznajmiti prostor od izlaska tuženika iz toga prostora, bilo je par zainteresiranih stranaka ali im prostor nije odgovarao u smislu kvadrature, pristup kamionima i slično. Napravio bi i određene preinake u prostoru ali nitko nije bio u tolikoj mjeri za zakup. U oglasima je stavio da je zakup na dugoročno, a cijena zakupa je oglašena u visini od 11.250,00 kn, te da nije imao ponuda te da cijena zakupa nije bila prepreka za sklapanje sa zainteresiranim stranama. Trenutačno je na tržišnoj cijeni i nije mu poslovna politika da nešto daje ili prodaje ispod cijene. Tržišnu cijenu je odredio preko portala.

19. Zakonski zastupnik tuženika Z. P., iskazuje kako je kao ravnatelj L. srce došao krajem studenoga 2020. kada je imenovan za ravnatelja, te je u kratkom roku dobio na uvid odnosno imao saznanja da Ljekarne imaju poslovni

prostor u najmu, na lokaciji na V.. Prethodni ravnatelj B. je ostao raditi u Ljekarnama te mu je rekao kako je skladište iznajmilo radi Covid potreba, odnosno radi skladištenja maski i dezinficijensa jer se očekivalo da će Covid trajati duže. S obzirom da se situacija na tržištu promijenila nije više bilo potrebe za zakupom toga prostora. Naime imao je saznanja da je u tom skladištu bilo robe od 1.400.000,00 milijuna kuna, a prema podacima potrošilo se robe oko 50.000,00 kn za dva mjeseca, te ističe kako i sada imaju na zalihama robe vezane uz Covid, dezificijenasa u vrijednosti od 450.000,00 kn, a kojima ističe rok trajanja. Stoga je procijenio kako im nije potrebno ovo skladište jer je isto preskupo i imaju troškove oko njega, te je pokušao razgovarati s g. J. i doći do određenog sporazuma oko raskida Ugovora o zakupu. Međutim taj je sporazum morao staviti na suglasnost Upravnom vijeću koje nije prihvatilo taj sporazum nego je predložilo drugačiji sporazum koji druga strana, gosp. J. nije prihvatio. Bio je svjestan da će se ovim raskidom ugovora nanijeti štetu tužitelja od dana raskida do ponovnog iznajmljivanja poslovnog prostora, ali je zbog svoje funkcije ravnatelja bio svjestan nepotrebnog troška i sredstava za korištenje skladišta koje im više nije bilo potrebno u tom trenutku. Na razgovoru oko raskida ugovora, razgovaralo o raskidu ugovora i to sporazumnog te da tuženik plati zakupninu za tri mjeseca za vrijeme otkaznog roka, te da sve ono što je fizički čvrsto ugrađeno (klimatizeri i sl.) ostane u zgradi, a da se police i druge stvari odnesu, a gosp. J. je pristao na takav prijedlog s time da ostanu i sve police, kamere i druge stvari, dok Upravno vijeće nije pristalo na takav sporazum te su smatrali da se mogu odnijeti police, klime i druge stvari koje su bile pokretne i lako odvojive od prostora, o čemu je izvijestio gosp. J. o stavu Upravnog vijeća te da je to sada i njegov stav s obzirom da je ravnatelju ustanove, a na što gosp. J. nije pristao. Što se tiče zakupnine Upravno vijeće je pristalo da se plate tri zakupnine poslije napuštanja prostora.

20. Svjedok A. B. iskazuje kako je u trenutku sklapanja ugovora bio ravnatelj tuženika. Ugovor je sklopljen u ožujku 2020. kada je započela pandemija; tada je u farmaceutskim krugovima nastala panika jer nije bilo osnovnih stvari za potrebe i sigurnost građana i reagirali su na način da iznajmimo skladište za robu koja je vezana za pandemiju pa dijela ljekarničkih proizvoda jer je vladala panika na tržištu. Razmišljanja su bila da ovo neće brzo završiti jer u farmaceutskim krugovima se spominjao rok od 5 godina, tako da su inzistirali na roku zakupa poslovnog prostora na rok od 5 godina. Prvo je od strane tužitelja bio ponuđen ugovor na neodređeno vrijeme gdje je rekao da ne bude na neodređeno nego na rok od 5 godina, s time da je uputio da se dalje komunicira sa pravnom službom, i nije mu jasno kako je uglavljen članak s otkaznim rokom jer smatra da je to propust stručnih službi jer kada je dobio u ugovor na potpis više nije razmišljao o pojedinim odredbama ugovora. U tom trenutku u RH nitko nije mogao predvidjeti koliko će trajati COVID, nije bila proizvodnja alkohola za proizvodnju dezinficijensa, nije bilo zaštitnih maski, rukavica, ovisili su o uvozu, praktički o Kini koja u tom trenutku nije uopće izvozila u Europu. Od 28. studenoga 2020. više nije bio ravnatelj tuženika. Novom ravnatelju je predao kompletno poslovanje, sa svim ugovorima, sa odlukama,

pravilnicima i svom ostalom dokumentacijom, i tu staje njegov rad i kontakt sa bilo čime vezano za ovaj ugovor. Glede otkaznog roka, odnosno glede trajanja roka ugovora, iskazuje kako je u pregovorima bilo govora o otkaznom roku od 90 dana, no međutim ovlasti glede sadržaja ugovora prenio je na stručne službe, te nakon dostave ugovora na potpis nije provjeravao njegov sadržaj. Smatrao je da će COVID pandemija trajati 5 godina, jer da je u farmaceutskim krugovima vladalo mišljenje da će trajati 5 godina, te je vladalo mišljene da će trebati 2. do 3, godine do pojave cjepiva. Na skladištu u trenutku sklapanja ugovora je bilo robe u vrijednosti oko 1.300.000,00 do 1.500.000,00 kn. Jedan manji dio bilo je i drugih ljekarničkih proizvoda, dok je preostali dio bio vezan za COVID. Prvi val kada su nabavili dezinficijensa u iznosu od pola milijuna kuna koji su prodali za tjedan dana, iduća narudžbe je bila ponovno pola milijuna kuna, i danas imaju toga skoro 70 % neprodanoga. Danas imaju 11.340 komada dezinficijensa koji se nalaze na njihovu skladištu.

21. Imajući navedeno u vidu te cijeneći sve izvedene dokaze, kao i da je u konkretnom slučaju riječ o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovora, sud je utvrdio kako u smislu odredbe članka 345. ZOO-a, tužitelj kao vjerovnik ima pravo na naknadu štete odnosno izmakle koristi u visini ugovorene mjesečne zakupnine, koju je tužitelj prema redovitom tijeku stvari i ugovorenom imao pravo očekivati. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Z. P. kao i svjedoka A. B., nedvojbeno proizlazi da su bili svjesni da će otkazivanjem, raskidom Ugovora prije ugovorenoga roka, tužitelju nastati šteta u vidu izgubljene koristi na ime ugovorene zakupnine. Pri tome je bitno za istaknuti kako je upravo tuženik inzistirao da se Ugovor zaključi na rok od pet godina, a ne na neodređeno vrijeme kako je to ponudio tužitelj.

22. Kako je dakle tuženik kao dužnik morao i mogao predvidjeti, kao moguću posljedicu povrede ugovora, štetu koja će tužitelju nastati raskidom ugovora prije ugovorenoga roka, zbog gubitka mjesečne zakupnine, a s obzirom na činjenicu da je tuženik sam odredio rok trajanja zakupa od pet godina, to je sud utvrdio da je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 22.500,00 k osnovan i valjalo ga je prihvati u cijelosti.

23. Tužitelj je tijekom postupka dokazao kako je poduzeo razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana povredom Ugovora, u smislu odredbe članka 346. stavak 4. ZOO-a, tako što je odmah po raskidu ugovora objavio kako taj prostor izmamljuje. Do zaključenja glavne rasprave prostor nije bio iznajmljen. Naime, po ocjeni ovoga suda tužitelj je objavom oglasa poduzeo razumne mjere koje je mogao poduzeti kako bi se smanjila šteta izazvana povredom ugovora. Neosnovano tuženik upire kako je tužitelj trebao angažirati agenciju za promet nekretnina, jer bi takav angažman agencije tužitelju donio dodatni trošak, bez jamstva da će nekretnine biti iznajmljena. Naime, razvidno je kako i agencije za promet nekretnina jednako tako objavljuju na istim portalima najam i prodaju nekretnina kao i što je objavio i tužitelj. Od tužitelja se ne može očekivati dodatni trošak, nego da je poduzeo razumne mjere kako bi šteta bila manja, a što je isti učinio objavom preko Njuškala te preko Indexa.

24. Navode tuženika kako je tužbeni zahtjev neosnovan i preuranjen jer navodno Ugovor o zakupu nije raskinut, sud je ocijenio neosnovane. Naime, i u situaciji kada ugovor nije raskinut ( kako to tuženik tijekom postupka tvrdi), tuženik je dužan platiti tužitelju ugovorenu zakupninu, a koju nesporno nije platio. U skladu s odredbom članka 342. stavak 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi. Dakle, i u tom slučaju tužitelj kao vjerovnik je ovlašten od tuženika zahtijevati isplatu ugovorene zakupnine. Stoga se prigovor tuženika kako je tužbeni zahtjev neosnovan i preuranjen iz ovih razloga, ukazuje u cijelosti neosnovanim.

25. Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na dosuđeni iznos, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a. Tužitelju nisu priznate zatezne kamate na iznos glavnice koje se primjenjuju na odnose iz trgovačkih ugovora, jer je ovdje riječ o naknadi štete.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP). Naime, tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 92/21).

27. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 13. listopada 2021.i od 19. siječnja 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn, za sastav podneska (Tbr.8.t.3.Ot) od 22. prosinca 2021. u iznosu od 250,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 23. studenog 2021., od 21. siječnja 2022. i od 1. ožujka 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn, te za pristup ročištu od 9. prosinca 2021. u iznosu od 250,00 kn, te za sastav tužbu u predmetu poslovni broj P-7/2022 u iznosu od 1.000,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.875,00 kn, te je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od po 200,00 kn i odnosno ukupan trošak u iznosu od 9.775,00 kn.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. prosinca 2021. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV, nego je priznat trošak u iznosu od 250,00 kn kao za ostale podneske, jer u tome podnesku tužitelj dostavlja dokaze. Nije niti priznat trošak sudske pristojbe na tužbe u iznosu od po 400,00 kn, jer je tužitelj te pristojbe platio u iznosu od po 200,00 kn. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 1.337,50 kn, odbio kao neosnovan.

29. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 31. ožujka 2022.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.