Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-3861/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, protiv tuženice T. P. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i partneri d.o.o. Z., radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 309/2019-7 od 17. srpnja 2020., u sjednici vijeća 31. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-309/2019-7 od 17. srpnja 2020. u točkama I., II. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici iseliti iz dvosobnog stana u Z., pobliže opisanog kao u izreci presude te isti stan slobodan od svih osoba i stvari predati u posjed tužiteljici putem društva D. n. d.o.o.
2. Točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 64.713,60 kn sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2020.
3. Točkom III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od po 1.155,60 kn za razdoblje do 16. srpnja 2020., dok je točkom IV. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom.
5. Protiv te presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbaci tužba ili podredno odbije tužbeni zahtjev te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka. 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.
9. Tuženica u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te u skladu sa stanjem u spisu, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
10. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.
11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana,
- da je između tužiteljice i D. n. d.o.o. zaključen 21. veljače 2014. ugovor o poslovno tehničkoj suradnji iz kojeg proizlazi da su D. n. d.o.o. predani na upravljanje stanovi uz ovlaštenje da u ime tužiteljice a za svoj račun vrši naplatu najamnine i naknade za korištenje stanova,
- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P-1794/18 od 31. kolovoza 2018. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i naloženo tuženici isplatiti iznos od 46.224,00 kn sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od 1.155,60 kn za razdoblje od listopada 2011. do zaključno siječnja 2015.; da iz obrazloženja te presude proizlazi da je u postupku utvrđeno da je tuženica nepoštena posjednica predmetnog stana da je u obvezi tužiteljici isplatiti naknadu za korištenje predmetnog stana koji koristi bez valjane pravne osnove u visini od 1.155,60 kn koliko iznosi mjesečna najamnina za predmetni stan koju bi tužiteljica ostvarila prema redovnom tijeku stvari da je stan iznajmljivala drugim osobama,
- da iz zapisnika sa uviđaja na licu mjesta (predmetnog stana) od 27. siječnja i 20. listopada 2015. te 17. kolovoza 2016. proizlazi da tuženica predmetni stan koristi s petero djece u dobi od 11 do 19 godina, da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe članka 186.a. stavak 8. ZPP-a.
12. U odnosu na prigovor tuženice da ona nije jedina pasivno legitimirana jer da i druge osobe pored nje koriste predmetni stan, da su stoga svi oni jedinstveni i nužni suparničari, a zbog čega tuženica smatra, budući da tužbom nisu obuhvaćene ostale osobe koje zajedno sa tuženicom posjeduju predmetni stan, da tužbu treba odbaciti, prvostupanjski sud je zaključio o neosnovanosti tog prigovora, uz obrazloženje da jedinstveno suparničarstvo postoji kada se prema zakonu ili zbog prirode spornog pravnog odnosa spor prema svim suparničarima može okončati samo na jednak način, da takvo suparničarstvo nastaje samo iz materijalnog suparničarstva a ne i formalnog, dok da nužno suparničarstvo postoji u situaciji kada se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima. Zaključio je da osobe koje zajedno s tuženicom koriste predmetni stan nisu ni jedinstveni a niti nužni suparničari te da stoga nema mjesta odbačaju tužbe.
13. Dalje je zaključio da predmetni stan predstavlja nedjeljivu cjelinu te da tužiteljica kao vlasnica stana ima pravo tražiti od bilo kojeg bespravnog korisnika predaju tog stana (cjeline) u posjed kao i isplatu svih koristi koja osoba bespravno koristi stan ima za vrijeme posjedovanja u smislu odredbi članka 162. stavak 1. i 4. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14. 81/15, 94/17; dalje ZVDSP) pa je zbog tih razloga ocijenio kao neosnovan prigovor tuženice o tome da tužiteljica ne može tražiti od tuženice da joj stan preda u posjed slobodan od svih osoba i stvari. Zbog istih razloga ocijenio je kao neosnovan i prigovor tuženice o tome da ne bi bila dužna platiti cjelokupni iznos naknade za korištenje predmetnog stana.
14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženica nepoštena posjednica predmetnog stana, te da je u smislu odredbe članka 165. stavak 1. i 4. ZVSDP u obvezi tužiteljici predati bez odgode predmetni stan.
15. U odnosu na zahtjev za isplatu ocijenio je da bi tužiteljica prema redovnom tijeku stvari da je iznajmljivala stan drugim osobama ostvarila naknadu u visini slobodno ugovorene najamnine, koja za predmetni stan iznosi 1.155,60 kn mjesečno, pa je zbrojene mjesečne iznose za cijelo utuženo razdoblje u iznosu od 64.713,60 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate dosudio tužiteljici, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a.
16. Sva opisana činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
17. Tuženica u žalbi opetovano ponavlja prigovor da zbog okolnosti da predmetni stan pored nje (tuženice) posjeduju i druge osobe, i da su te osobe zajedno s tuženicom jedinstveni i nužni suparničari da je tužiteljica tužbom trebala obuhvatiti pored tuženice i sve osobe koje zajedno s njom posjeduju predmetni stan, a kako da tužiteljica to nije učinila, da je sud tužbu trebao odbaciti.
18. Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer tuženica i osobe koje zajedno sa njom posjeduju predmetni stan nisu jedinstveni, niti nužni suparničari.
19. Naime, prema odredbi članka 201. ZPP-a nužno suparničarstvo postoji samo u situaciji ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) te se oni smatraju kao jedna parnična stranka. O tome se u konkretnom slučaju ne radi što je kao pravilno zaključio i prvostupanjski sud zbog čega nema mjesta odbačaju predmetne tužbe.
20. Nadalje, budući da predmetni stan predstavlja jedinstvenu, nedjeljivu cjelinu tuženica je u obvezi predati tužiteljici u posjed taj stan slobodan od svih osoba i stvari u smislu odredbe članka 161. stavak 1. i članka 165. stavak 1. i 4. ZVDSP.
21. Zbog istog razloga neosnovani su i žalbeni prigovori tuženice o tome da samo ona ne može biti obvezana na isplatu naknade, jer tužiteljica ima pravo tražiti od bilo kojeg bespravnog posjednika predaju predmetnog stana kao cjeline u posjed i isplatu svih koristi koje je tuženica imala za vrijeme posjedovanja.
22. Pravilno je prihvaćen i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za korištenje predmetnog stana od strane tuženice u utuženom razdoblju. Naime, tuženica je nepoštena posjednica predmetnog stana jer isti posjeduje bez valjane pravne osnove u smislu odredbe članka 165. stavak 1. ZVDSP.
23. Prema toj zakonskoj odredbi nepošteni posjednik tuđe stvari mora naknaditi sve štete vlasniku koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
24. Tužiteljica, sukladno odredbama članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) i odredbe članka 1089. stavak 3. ZOO opravdano zahtjeva naknadu izmakle koristi.
25. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica je s obzirom na ishod ranije vođenog parničnog postupka između istih stranaka u predmetu prvostupanjskog suda broj P-1794/2018 u dovoljnoj mjeri dokazala visinu izmakle koristi, koju bi ostvarila da je predmetni stan iznajmljivala drugoj osobi najmanje u visini slobodno ugovorene najamnine, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u iznosu od 1.155,60 kn mjesečno.
26. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženica ističe da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada nije uzeo u obzir da je ona izvršila ulaganja u predmetni stan te da je radi utvrđivanja tih činjenica neosnovano odbio njezin dokazni prijedlog treba reći da također nisu osnovani jer iz stanja u spisu proizlazi da tuženica u odgovoru na tužbu, kao ni na održanom pripremnom ročištu i glavnoj raspravi nije određeno navela troškove koje je imala u vezi s ulaganjima u predmetni stan, nije određeno navela da se radi o nužnim troškovima, nije navela njihovu visinu sve u smislu odredbe članka 165. stavak 3. ZVDSP, pa u takvim okolnostima treba zaključiti da tuženica svoj zahtjev za naknadu troškova nije potpuno i određeno postavila da bi sud po njemu mogao postupiti.
27. Zbog toga su žalbeni navodi tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava neosnovani.
28. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a.
29. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi članka 368. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
30. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 31. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić,
