Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 P-269/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, sudac pojedinac Tomislav Jurlina, u građanskopravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza G. P. R. d.d. u stečaju, OIB:…, Z., kojeg zastupa stečajni upravitelj F. Z. N., a istog punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika GRAD Z., OIB:…, Z., radi utvrđenja i uknjižbe, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 24. veljače 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Z. B. i punomoćnice tuženika po zaposlenju I. Z., nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 31. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Stečajna masa iza G. P. R. d.d. u stečaju, OIB:…, Z., vlasnik za cijelo, nekretnine označene kao č. z. 4294/171 k.o. Zadar, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, uknjiži kao vlasnik na navedenoj nekretnini, uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je u zk. ul. br. 14858 k.o. Z., za č. z. 4294/171 k.o. Z., površine 3.680m2, kao vlasnik upisan Grad Z. Međutim, tužitelj da je stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine na kojoj da ima izgrađene građevinske objekte i to poslovnu zgradu dimenzija 6 x 8,70 za koju zgradu da je tužitelj ishodio rješenje o izvedenom stanju od 27. listopada 2017. Temeljem rješenja o izvedenom stanju tužitelj da je platio jednokratnu naknadu za nezakonito izgrađenu zgradu i to po rješenju od 6. listopada 2017. Tužitelj ističe da je i ranije plaćao komunalnu naknadu kao vlasnik, i to temeljem rješenja Grada Z., Klasa: UP/I-363- 01/02-02/895, Urbroj: 2198/01-4/2-02-2 od 30. siječnja 2002. Tužitelj smatra da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014). Naime, tužitelj da je slijednik bivšeg građevinskog poduzeća GP R. B., koji je imao pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, a čija vrijednost da je procijenjena u temeljni kapital društva.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (l.s. 56 do 71) prvenstveno ističe prigovor presuđene stvari navodeći kako je presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-53/15 od 11. lipnja 2015. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na čest. zem. 4294/3 k.o. Z. i to za dio od 3425/21184 dijela, a upravo da je iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige razvidno kako je čest. zem. 4294/171 nastala od čest. zem. 4294/3 k.o. Z. Podjela čest. zem. da je vidljiva pod brojem Z-14617/2015 kada da je izvršena podjela temeljem prijavnog lista Klasa: 932-06/15-02/5 od 28. studenoga 2014. Nadalje, tužitelj da je još 16. veljače 2010. pod brojem Z-1623/10 zatražio i dobio zabilježbu spora koji da je vođen pod poslovnim brojem P-229/08, radi utvrđenja i uknjižbe na čest. zem. 4294/3 k.o. Z., a koja zabilježba da je brisanja nakon pravomoćno okončanog sudskog postupka pod brojem Z-1234/2018. Upravo da je iz klauzule pravomoćnosti razvidno da je presuda pod poslovnim brojem P-53/15, veza s predmetnom pod brojem P-229/08, a iz prijedloga Grada Z. za brisanjem zabilježbe spora sve navedeno je očito. Nadalje, tuženik ističe kako je tužitelj pokušao i nakon izgubljene parnice otvoriti pojedinačni ispravni postupak, ali da mu je prijedlog odbijen pod poslovnim brojem Z-1157/2018. Tužitelj da tvrdi kako je posjednik navedene čestice zemlje, a to da ničim ne dokazuje. Iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Z., broj: 5396 da je vidljivo kako je Grad Z. posjednik označene čestice zemlje za cijelo i da se vodi kao neplodno zemljište. Tužitelj da se poziva na rješenje o izvedenom stanju, pa tuženiku nije jasno odakle im interes da legaliziraju objekt u vlasništvu Grada Z. koji više niti ne postoji na građevinskoj čestici, tj. da proizlazi kako tužitelj smatra da legalizacija ima utjecaj na pravo vlasništva. Tuženik ističe čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19), koji izričito propisuje kako ozakonjenje nema nikakvog utjecaja na pravo vlasništva.

3. Tijekom postupka, na pripremnom ročištu, tužitelj ustraje kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te navode odgovora na tužbu u cijelosti osporava kao neosnovane.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave u spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 4 i 5 te 63 do 71), izvod iz katastarskog plana (l.s. 6), rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-361-03/13-05/3098, Urbroj: 2198/01-5/1-17-15/JH od 27. listopada 2017. (l.s. 7 do 9), snimka izvedenog stanja (l.s. 10 do 41), rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo i komunalne djelatnosti od 30. siječnja 2002. (l.s. 42), fonda od 17. studenoga 2004. (l.s. 43 i 44), potvrda o OIB-u (l.s. 45), dopis Općinskom sudu u Zadru, zk odjelu od 16. siječnja 2018. (l.s. 58), presuda ovog suda, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj 9 P-53/15 od 11. lipnja 2015. (l.s. 59 do 61) i izvod iz posjedovnog lista od 6. prosinca 2021. (l.s. 62).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini označenoj kao č. z. 4294/171 k.o. Z., a koje pravo tužitelj da je stekao temeljem čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 79/06), kao slijednik bivšeg građevinskog poduzeća GP R. B. koji da je imao pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, a čija vrijednost da je procijenjena u temeljni kapital društva.

9. U ovoj fazi postupka između stranaka, zapravo, nije sporno da je tuženik, Grad Z., upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik utužene nekretnine, označene kao č. z. 4294/171 k.o. Z.

S obzirom na navode stranaka i rezultate dokaznog postupka, sporno je, zapravo, je li i temeljem koje pravne osnove tužitelj stekao pravo vlasništva na toj nekretnini.

Uvodno, a u odnosu na prigovor presuđene stvari, koji prigovor tuženik iznosi u odgovoru na tužbu, treba reći da je spisu priložena pravomoćna presuda ovog suda, posl. br. 9 P-53/15 od 11. lipnja 2015., kojom je odbijen zahtjev ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika za utvrđenjem prava suvlasništva tužitelja na 3425/21184 dijela, čest. zem. 4294/3 k.o. Z., označeno točkama A-B-C-D-E-F-A na skici lica mjesta koja je sastavni dio te presude. Doista, iz podataka zk izvadaka proizlazi i slijed nastanka navedene čestice, ali i čest. zem. 4294/171, sve k.o. Z., koja je predmet ovog spora. Međutim, usprkos toj činjenici, iz priloženih isprava i dokaza ne može se sa sigurnošću utvrditi objektivni identitet spora koji je vođen pod posl. br. 9 P-53/15 i ovog spora, iako se radi o istim strankama. Međutim, ne radi se o istom tužbenom zahtjevu, barem po mišljenju ovog suda, slijedom čega se ovaj prigovor tuženika ukazuje neosnovanim. U odnosu na ovakav zaključak, treba ukazati na odredbu čl. 11. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, dalje ZZK), prema kojoj odredbi oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastarskom operatu, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru, adresa katastarske čestice, način uporabe, kao i zgrade koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njegove površine (izgrađenost zemljišta).

Međutim, iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost tužiteljeva tužbenog zahtjeva. Točno je da je na čest. zem. 4294/171 k.o. Z. površine 3680m2 kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan tuženik. Točno je i da je tužitelj priložio isprave u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, a koja se odnosi upravo na utuženu česticu zemlje. Međutim, to su jedine isprave koje bi opravdavale određeni dio činjeničnih navoda tužbe, ali je u pravu tuženik kada se poziva na odredbu čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19), koji izričito propisuje kako ozakonjenje nema nikakvog utjecaja na pravo vlasništva.

Tužitelj je, doduše, u činjeničnim navodima tužbe iskazao da je pravni slijednik poduzeća GP J. B. te da je imao pravo korištenja na spornoj nekretnini čija je vrijednost procijenjena u temeljni kapital društva. U prilog toj tvrdnji dostavio je očitovanje fonda od 17. studenoga 2004. (l.s. 43 i 44), ali iz kojeg očitovanja ne proizlazi da bi baš utužena nekretnina bila procijenjena u temeljni kapital prednika tužitelja, jer se iz navedenog očitovanja ona ne može identificirati.

Međutim, sve da je tome i tako, sama činjenica procjene određene nekretnine u temeljni kapital nekog društvenog poduzeća u postupku pretvorbe i privatizacije nije sama za sebe dovoljna da bi se na takvoj nekretnini steklo pravo vlasništva, već je, uz to, u konkretnom slučaju, prednik tužitelja na toj nekretnini morao imati pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja.

Upravo se tužitelj u činjeničnim navodima tužbe poziva na pravo korištenja, a posljedično tome, i na odredbu čl. 390.a ZV-a. Odredbom navedenog članka propisano je da trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća; koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva; i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Pritom je bitno istaknuti da sve tri pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

U konkretnom slučaju tužitelj ničim ne dokazuje da se radi o nekretnini koja je bila društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, jer o tim činjenicama ne govori niti jedna priložena isprava. Naime, u priloženim zk izvacima nema upisanih naprijed navedenih prava, a u priloženom posjedovnom listu upisan je tuženik, pri čemu spisu ne prileže ni dokazi da je tužitelj bio izvanknjižni nositelj nekog od spomenutih prava.

Dakle, predloženim i provedenim dokazima tužitelj nije dokazao pravnu osnovu svog tužbenog zahtjeva, odnosno iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi on bio vlasnikom utužene nekretnine.

Uz navedeno, treba reći da tužitelj u ovom postupku nije dokazao niti ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva određene čl. 114. ZV-a prema kojemu se vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, s tim da je to pravo stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke zakonom.

Na temelju svega iznesenog, trebalo je zaključiti da je tužiteljev tužbeni zahtjev neosnovan, te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

10. Odluka o trošku nije donesena, jer je tuženik zatražio samo trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a koji trošak, s obzirom na ishod ovog spora, u konkretnom slučaju ne postoji.

11. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 31. ožujka 2022.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe od 400,00 kuna

- Tuženiku

- u spis