Republika Hrvatska
Poslovni broj Kž-135/2022-4
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. J., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u S. br. K-1442/2021 od 3. siječnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u S. br. K-1442/2021 od 7. siječnja 2022. godine, opt. N. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, pa je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a temeljem čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora na koju je opt. N. J. osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio izrečene kazne zatvora od sedam (7) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko izvršava obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne zatvora ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11, opt. N. J. se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 27. listopada 2021. do 3. siječnja 2022. godine.
1.2. Na temelju čl. 69 KZ/11, opt. N. J. je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme izvršavanja uvjetovanog dijela kazne u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a najdulje 2 (dvije) godine odnosno do proteka roka provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne zatvora.
1.3. Na temelju čl. 73 KZ/11, opt. N. J. je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve N. Č. koja će trajati do isteka roka provjeravanja uvjetovanog dijela kazne.
1.4. Na temelju čl. 148 st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. N. J. oslobođen je naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.
2. Protiv te presude žali se državi odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 3. ZKP/08), zbog povrede Kaznenog zakona (čl. 469. toč. 4. ZKP/08) i zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi (čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, podredno ju preinači u smislu žalbenih navoda.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-120/2022 od 22. ožujka 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude nerazumljiva budući da nije jasno da li se opoziv uvjetne osude odnosi samo na provođenje sigurnosne mjere iz čl. 69. KZ/11 ili na sigurnosnu mjeru iz čl. 73. KZ/11, iako su optuženiku izrekom presude izrečene istovremeno obje mjere.
5.1. Suprotno žalbenom navodu, iako bi se iz teksta izreke pobijane presude dalo zaključiti da se navodi potreba izvršavanja samo jedne sigurnosne mjere, pozornom ocjenom sadržaja obrazloženja presude ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno obrazložio razloge izricanja i sigurnosne mjere iz čl. 69. KZ/11 i čl. 73. KZ/11, te da se mjera iz čl. 69. primjenjuje dijelom u zatvorskoj ustanovi, a u preostalom dijelu tijekom trajanja roka provjeravanja, dok se mjera iz čl. 73. KZ/11, ne primjenjuje za vrijeme izdržavanja dijela kazne zatvora koja je izrečena djelomičnom uvjetnom osudom, već se primjenjuje uz rok provjeravanja koji je određen za vremensko razdoblje kazne zatvora koja se neće izvršavati. Dakle, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda to što je prvostupanjski sud naveo u izreci glede primjene sigurnosnih mjera rezultat je omaške suda tijekom prijepisa, a koja greška ne predstavlja takav nedostatak da bi pobijana presuda bila nezakonita.
5.2. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, koji u žalbi navodi državni odvjetnik za ukazati je da je državni odvjetnik u optužnici predložio da se opt. N. J. za počinjenje predmetnog kaznenog djela osudi na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te da mu se izrekne sigurnosna mjera iz čl. 69 KZ/11. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je opt. N. J. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, ali je temeljem čl. 57. KZ/11, optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu kojom se u odnosu na optuženika treba izvršiti kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a onaj dio kazne zatvora od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Dakle, iz navedenog je razvidno da je optuženik dužan izvršiti kaznu zatvora od 6 mjeseci koja je po veličini ispod one kazne koju je predložio državni odvjetnik čime nije počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka budući se ne radi o takvim povredama koje bi mogle utjecati na presudu. U konkretnom slučaju nije bilo zakonskih zapreka da prvostupanjski sud izrekne optuženiku djelomičnu uvjetnu osudu uslijed čega se žalbeni navod državnog odvjetnika i u tome dijelu ukazuje neosnovanim.
5.3. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika prvostupanjski sud je imao zakonske pretpostavke da optuženiku izrekne sigurnosnu mjeru iz čl. 73. KZ/11. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je prvobitno optuženiku tijekom postupka bio određen istražni zatvor, da bi istražni zatvor nakon ukidanja bio zamijenjen mjerama opreza. Imajući u vidu prethodno navedene okolnosti prvostupanjski sud je imao zakonske pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere iz čl. 73. KZ/11, pa se i u tome dijelu žalba državnog odvjetnika neosnovanom.
5.4. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
6. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu iz zbog povrede Kaznenog zakona jer da je prvostupanjski sud propustio pravilno naznačiti koji Kazneni zakon primjenjuje budući je u zaglavlju presude naveo primjenu Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), a trebao je naznačiti Kazneni zakon ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21).
6.1. Suprotno žalbenom navodu time što je prvostupanjski sud u navođenju izmjena Kaznenog zakona izostavio promjenu navedenu u NN-84/21, a do koje greške može doći kod prijepisa presude, ne predstavlja takav nedostatak da bi se dovela u pitanje zakonitost prvostupanjske presude. Uslijed navedenog takav žalbeni navod državnog odvjetnika ukazuje se neosnovanim, posebno kada se uzme u obzir da je navedena promjena stupila na snagu 31. srpnja 2021. godine svega tri mjeseca prije počinjenja predmetnog kaznenog djela (27. listopada 2021. godine).
7. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
7.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. N. J. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a temeljem čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se dio kazne zatvora na koju je opt. N. J. osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio izrečene kazne zatvora od sedam (7) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
8. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 31. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić, v.r.
