Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-138/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u S. br. K-368/2020-6 od 2. listopada 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se opt. A. B. za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

II/ Odbija se žalba opt. A. B., kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u S. br. K-368/2020-6 od 2. listopada 2020. godine opt. A. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, pa je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a temeljem čl. 57. KZ/11, optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. lipnja 2020. godine, pa nadalje, optuženiku se uračunava u izrečenu kaznu zatvora.

1.2. Temeljem čl. 40. st. 2. i 5. KZ/11, optuženiku je izrečena i sporedna novčana kazna u visini od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa od kojih svaki dnevni iznos iznosi 222,80 kn, što ukupno iznosi 8.912,00 kn, koju novčanu kaznu je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.

1.3. Temeljem čl. 43. st. 6. KZ/11, obzirom da optuženik nema stalno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, odlučeno je da ne plati li novčanu kaznu u roku određenom presudom sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

1.4. Temeljem čl. 79. KZ/11, od opt. A. B. oduzeti su mobilni uređaji marke Samsung IMEI: 355625109462536, IMEI 2: 355650109462534 i mobilni uređaj marke Sony Ericsson, IMEI broja: 359194035555232, koji predmeti su pobliže opisani u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje N. od 28. lipnja 2020. godine, serijski broj 01277769 i novčani iznos od 275,00 eura, novčani iznos od 40,00 srpskih dinara i novčani iznos od 10,00 kn.

1.5. Temeljem čl. 270. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br., 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08), osobni automobil marke Opel Corsa, registarskih oznaka Republike S. broj … s prometnom dozvolom i pripadajućim ključem koji je privremeno oduzet od opt. A. B. potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave s. m., Policijske postaje N., broj 01277770 od 28. lipnja 2020. godine vraćaju se vlasniku.

1.6. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. ZKP/08, optuženik je dužan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700,00 kn, te nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 467. toč. 4. u vezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda na način da optuženiku izrekne strožiju bezuvjetnu kaznu zatvora, te opt. A. B. po braniteljici A. S., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se optuženiku vrate privremeno oduzeti mobilni uređaji i novčani iznos.

2.1. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, optuženik ističe kako je ista u cijelosti neosnovana, s prijedlogom da ju drugostupanjski sud odbije.

3. Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-124/2022 od 23. ožujka 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. A. B. nije osnovana.

5. Žalitelj (opt. A. B.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno takvom žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenih djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6. Žalitelj (opt. A. B.) ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, nije osnovana žalba optuženika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To iz razloga što se žalitelj kod izjašnjavanja o optužbi očitovao da se u cijelosti smatra krivim zbog počinjenja terećenog kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude za koja je proglašen krivim, a u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu. Shodno sadržaju odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08, optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Žalitelj (opt. A. B.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se također ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika glede terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. A. B. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

8. Žalitelji (državni odvjetnik i opt. A. B.) pobijaju presudu zbog odluke o kazni. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, dok nije osnovana žalba optuženika iz istog žalbenog razloga. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na opt. A. B. prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja.

8.1. Međutim, osnovano državni odvjetnik ističe da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o ličnosti optuženika, njegovom prijašnjem životu, te okolnostima počinjenja kaznenog djela o kojima je sud dužan voditi računa, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim. Naime, iz podataka izvoda iz kaznene evidencije razvidno je da je opt. A. B. do sada osuđivan pravomoćno za počinjenje kaznenog djela ubojstva, kaznenog djela proizvodnje i prometa drogama i zbog kaznenog djela spolnog nasilja. Prethodno navedeno upućuje na zaključak da se radi o osobi čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja optuženika s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela.

8.2. Dosadašnja višestruka osuđivanost nije polučila pozitivne rezultate kod optuženika da ne čini nova kaznena djela, već je nastavio postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je djelomična uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku preblaga i nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti navedenog počinitelja, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.3. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je za kazneno djelo protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11, opt. A. B. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

8.4. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

9. Nije osnovana žalba opt. A. B. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da optuženik može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka budući u minimalnom iznosu, a tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio pravilno sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

10. Primjenom odredbi čl. 40. st. 2. i 5. KZ/11, prvostupanjski sud je optuženiku izrekao novčanu kaznu kao sporednu kaznu. Odredbom čl. 40. st. 5. KZ/11, propisano je da se za kaznena djela iz koristoljublja može izreći novčana kazna kao sporedna. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio imovinski i socijalni status optuženika. Naime, optuženik je državljanin Republike S., nije zaposlen, nema primanja, te nema vrednije pokretne i nepokretne imovine iz koje bi se prodajom mogla naplatiti novčana kazna. Stoga imajući u vidu navedene okolnosti ovaj drugostupanjski sud je stao na stanovište da izricanje novčane kazne u odnosu na optuženika u predmetnom slučaju ne bi bilo svrsishodno jer se ista ne bi mogla objektivno naplatiti obzirom na teško imovinsko stanje optuženika.

11. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok se žalba opt. A. B. odbija kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Osijek, 31. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.