Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 P-235/19-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice D. M.-Č. iz V., OIB …, zastupane po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda M. F. i B. P. V., odvjetnicima iz V., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Ć. i Š. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 28. veljače 2022. u prisutnosti z. punomoćnice tužitelja K. K. V., odvjetničke vježbenice i z. punomoćnika tuženika B. Š., odvjetničkog vježbenika, 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj … od 16. ožujka 2005. zaključenog između tužitelja i tuženika te solemniziran kod javnog bilježnika J. V. S. iz V., pod brojem OU-… od 17. ožujka 2005. i to u članku 6 Ugovora a koji glasi:

„banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H.-A.-A. B. d,d, a korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmijene i dopune",

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj … od 16. ožujka 2005., zaključen između tužiteljice i tuženika, solemniziran kod javnog bilježnika J. V. S. pod brojem OU … od 17. ožujka 2005., u članku 3. Ugovora, a koja glasi:

„kredit se otplaćuje u … mjesečnim anuitetima u protuvrijednosti mjesečnog anuiteta u kunama obračunatim po srednjem tečaju H.-A.-A. B. d,d, za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja kako je određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke“,

te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz članka 2 Ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana z CHF.

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., P. V., V., OIB …, da tužiteljici M.-Č. D. iz V., , OIB … isplati iznos od 48.078,86 kn (slovima: četrdeset osam tisuća sedamdeset osam kuna i osamdeset šest lipa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to na:

- iznos 565,94 kuna od 01. siječnja 2010.

- iznos 931,92 kuna od 01. veljače 2010.

- iznos 872,92 kuna od 01. ožujka 2010.

- iznos 951,05 kuna od 01. travnja 2010.

- iznos 1.020,88 kuna od 01. svibnja 2010.

- iznos 826,54 kuna od 01. lipnja 2010.

- iznos 727,31 kuna od 01. srpnja 2010.

- iznos 1.919,87 kuna od 01. kolovoza 2010.

- iznos 1.344,54 kuna od 01. rujna 2010.

- iznos 573,39 kuna od 01. listopada 2010.

- iznos 1.491,03 kuna od 01. studeni 2010.

- iznos 1.366,77 kuna od 01. prosinca 2010.

- iznos 1.559,54 kuna od 01. siječnja 2011.

- iznos 1.908,01 kuna od 01. veljače 2011.

- iznos 1.590,50 kuna od 01. ožujka 2011.

- iznos 1.153,54 kuna od 01. travnja 2011.

- iznos 2.108,65 kuna od 01. svibnja 2011.

- iznos 1.594,30 kuna od 01. lipnja 2011.

- iznos 2.045,29 kuna od 01. srpnja 2011.

- iznos 2.089,45 kuna od 01. kolovoza 2011.

- iznos 1.706,08 kuna od 01. listopada 2011.

- iznos 6.658,01 kuna od 01. studeni 2011.

- iznos 5.570,67 kuna od 01. prosinca 2011.

- iznos 828,99 kuna od 01. prosinca 2013.

- iznos 1.695,35 kuna od 01. siječnja 2014.

- iznos 1.907,05 kuna od 01. veljače 2014.

- iznos 94,97 kuna od 01. veljače 2015.

- iznos 798,13 kuna od 01. ožujka 2015.

- iznos 697,27 kuna od 01. kolovoza 2015.

- iznos 740,45 kuna od 01. rujna 2015.

- iznos 740,45 kuna od 01. listopada 2015.

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.474,50 kn (trinaest tisuća četiristo sedamdeset četiri kune i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Konstatira se da je povučen tužbeni zahtjev preko iznosa od 48.078,86 kn do iznosa od 48.082,23 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim dijela odredbe čl. 6. i čl. 7. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 16. ožujka 2005., odnosno sa pravnim prednikom tuženika H.-A.-A.-B. d.d., broj kredita …, solemniziran kod javnog bilježnika J. V. S. po brojem OU-… 17. ožujka 2005., te traži isplatu iznosa pobliže navedenih u izreci pod tokom II/ presude. Tužitelj navodi kako je sa tuženikom sklopio i 5 Aneksa ugovora o kreditu, te kako je 31. ožujka 2016. sa tuženikom zaključio Aneks ugovora o kreditu broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju temeljem kojeg je aneksa izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u eurima, međutim kako provedena konverzija nije od utjecaja na ništetne odredbe Ugovora o krediru i to ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te ništetnoj ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. Naime, tužitelju da je odobren stambeni - potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 178.200,00 CHF, prema srednjem tečaju za švicarski franak, važećeg na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu od 4.99 %, a koja kamata je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama, a što proizlazi iz čl. 6. Ugovora. Tužitelj smatra kako se konverzijom, a ni Zakonom o potrošačkom kreditiranju ne propisuje uklanjanje ništetnih ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora, te se poziva i na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. T. smatra da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna obzirom se promjena kamatne stope čini ovisnom isključivo o odluci banke, a bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u ovom slučaju na štetu tužitelja kao potrošača. Ugovor tuženika da je standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre potrebne za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara. Pri tome se tužitelj poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na tuženika, gdje je na identičan način utvrđena ništetnost promjene kamatne stope sukladno odluci banke. Također traži utvrđenje ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu kojim je bila ugovorena otplata u mjesečnim anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 955,53 CHF na dan dospijeća i pri tome se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., gdje je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik na kojeg se također odnosi ta presuda, u vezi zaključenja predmetnih ugovora, potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a imalo je za posljedicu i neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica u tužbi traži da se utvrdi i ništetnost odredbe iz čl. 2 Ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana za CHF. Obzirom na te nepoštene ugovorne odredbe, a ujedno i ništetne, tužitelj da je temeljem izračuna utvrdio da je više platio tuženiku 48.082,23 kn, za koji iznos je oštećen. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj traži isplatu iznosa pobliže navedenog u izreci, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva do prvotno utuženog iznosa od 48-082,23 kn, te je obzirom na povučeni dio tužbenog zahtjeva donijeto i rješenje kao u izreci, a primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH, 70/19; dalje: ZPP), a kojem povlačenju se tuženik nije protivio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, dakle i osnovu i visini, ističe prigovor zastare tražbine, nedostatak pravnog interesa tužitelja za pokretanje predmetnog postupka. Ističe da tužitelja nema pravo potraživati povrat plaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu iz razloga što je zaključio Aneks ugovora o kreditu tj. prihvatio konverziju iz čl. 19.b. i čl. 19 Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2005.), te u tom smislu ukazuje na presudu Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž-73/2019 od 28. travnja 2020. Ističe izostanak činjenične osnove tužbe i teret dokaza te navode o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, konkretno odredbe čl. 6. i 3, smatra neosnovanima, te kako je pri sklapanju Ugovora o kreditu postupao sukladno Zakonu o bankama, a naročito sukladno odredbi iz članka 3011. st. 3. Zakona o kreditnim institucijama. Ističe i to da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te da je opće poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te da je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Ukazuje na stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-895/2003 kako javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javne isprave, odnosno da je istinit, te kako sadržaj Ugovora o kreditu predstavlja pravu volju tužitelja, sve dok ne dokaže neistinitost javne isprave sukladno odredbama zakona. Ističe kako je valutna klauzula u ugovoru o kreditu dopuštena i u skladu sa prisilnim propisom, Zakonom o obveznim odnosima, te upućuje na praksu i stav Vrhovnog suda republike Hrvatske zauzetog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu broj … od 16. ožujka 2005., Aneks broj 1-5 Ugovora o kreditu, Aneks ugovora o kreditu od 31. ožujka 2016., otplatni plan, specifikaciju uplata, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017, presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H.-A.-A. bank d.d., te ostalu dokumentaciju tuženika na listu 46-201 spisa, tablice kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule na listu 202-206 spisa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku N. J. iz Č., te je pročitan nalaz istog vještaka od 22. srpnja 2021., te odgovor vještaka na upućene primjedbe na nalaz od 14. prosinca, dok je na raspravi održanoj 28. veljače proveden i dokaz saslušanjem vještakinje N. J..

4. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja prednika tuženika H.-A.-A.- B. d.d. sklopljen ugovor o kreditu broj … od 16. ožujka 2005, koji je solemniziran po javnom bilježniku J. V. S. pod brojem OU-… od 17. ožujka 2005., da mu je isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 178.200,00 CHF, prema srednjem tečaju za švicarski franak tuženika, važećeg na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,99 %, da je ugovorena promjenjiva kamata sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama, te da je ugovorena i otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 955,53 CHF na dan dospijeća. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili % aneksa ugovora o kreditu, te kako je posljednjim aneksom broj … od 31. ožujka 2016. izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u eurima. Nije sporno ni to da je tuženik mijenjao visinu ugovorene kamatne stope sukladno vlastitim odlukama, a o čemu prethodno s tužiteljem nije pregovarao, već mu je dostavio pisanu obavijest da je izvršio promjenu kamatne stope. Nije sporno ni to da je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a koja se presuda odnosi i na tuženika, temeljem tužitelja Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, utvrdio ništetnim promjenu kamatne stope sukladno odluci banke. Također, presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, a kakve je sklapao i tuženik, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik tužitelja kao potrošača, kao i druge potrošače, u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, isključivo na štetu tužitelja kao potrošača.

5. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protutuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. 6

6. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

7. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

8. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok kod stjecanja bez osnove, kako pravilno ističe tuženi, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 16. travnja.2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.

9. Iz nalaza vještakinje N. J. proizlazi da je došlo do razlike kod isplata plaćenih rata kredita osnovom predmetnog ugovora, obzirom je tuženik mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj odluci, te je došlo do razlike između utvrđenog tečaja na dan isplate kredita i tečaja u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Na temelju anuiteta koje je tužitelj isplatio tuženiku, nalazi razliku od 48.078,86 kn. Očitujući se na nalaz vještaka, tužitelj na isti nema primjedbe, dok tuženik smatra da je vještak nalaz izradio neodređeno i nejasno, kako je vještak bio dužan iznos tzv. pretplate umanjiti za tzv. negativnu razliku u pretplati, kako je trebao uzeti izvršenu konverziju kredita, da je vještačenje trebalo provesti na način da za izračun koristi promjenjivu kamatnu stopu koju je tuženik koristio za kunske kredite, da je vještak nalaz i mišljenje izradio kao da se radi o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, da je vještakinja zanemarila okolnost da je kamatna stopa na kredite koji su odobreni u HRV bila znatno viša od one koja ja vrijedila za kredite odobrene u valutnoj klauzuli CHF u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, da način izračuna vještaka u ovom predmetu dovodi tužitelja u bitno povoljniji položaj od onih potrošača koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu odu EUR ili HRK.

10. Na prigovore tuženika vještakinja se očitovala podneskom od 14. prosinca 2021., kao i na raspravi održanoj 28. veljače 2022., slijedom čega je ovaj sud u potpunosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještakinje je budući ista raspolaže stručnim znanjima i vještinama, te je prema mišljenju ovog suda stručno, detaljno i obrazloženo izradila nalaz i mišljenje prema uputi suda, a isto tako i otklonila sve dane prigovore od strane tuženika, te na posljetku i pravilno izračunala nastalu razliku promjenom stope ugovorene kamate, računajući istu sa najvišom stopom od 4,99 %. Imajući u vidu rečene presude na koje se tužitelj poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno i kamatna stopa prema odluci tuženika povećale, a jednako tako i tečaj CHF u odnosu na kunu. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a tuženik svojim prigovorima isti nije doveo u sumnju.

11. Sud nije našao potrebnim provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, prije svega javnobilježničkog prisjednika, obzirom na već rečeno, dakle da se tužitelj poziva u ovoj konkretnoj tužbi na primjenu pravnog utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a za koja pravna utvrđenja je sud vezan u ovoj parnici u kojoj se tužitelj na njih poziva. U protivnom, postavlja se pitanje svrhe donošenja takvih presuda kojima je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ukoliko se potrošači ne bi mogli pozivati na tu odluku i temeljem iste ostvarivati svoja pojedinačna prekršena prava.

12. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

13. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(Narodne novine broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., i 107/2015., dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu od 831,00 kn i na presudu od 831,00 kn, sastav podneska od 09. travnja 2021., 04. studenog 2021. i 20. prosinca 2021. u iznosu od po 1.250,00 kn, sastav podneska od 24. svibnja 2021. u iznosu od 312,50 kn, zastupanje na raspravama 11. svibnja 2021., 14. prosinca 2021. i 28. veljače 2022. u iznosima od po 1.250,00 kn, zastupanje na raspravama 27. siječnja 2022. i zastupanje na raspravi radi objave presude 30. ožujka 2022. u iznosima od po 625,00 kn, a koji iznosi uključuju uvećanje za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu u smislu Tbr. 42. Tarife. Naposljetku, tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn ili ukupno 13.474,50 kn.

Varaždin, 30. ožujka 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnici tužitelja – ZOU M. F. i B. P. V., odvjetnici iz V. 2) Punomoćnici tuženika - OD Ć. i Š. iz Z.