P-4995/2018

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari

tužiteljice

Maje

M.

iz

S.,

OIB: …,

zastupana po odvjetnicima iz OD L.-V. i partneri, Split, protiv tuženika M.

T.

iz

S.,

OIB: …,

zastupanog

po

pun.

Viboru Čuliću, odvjetniku u Splitu, radi raskida ugovora i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice J. M., odvj. u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika S. S., odvj. u Splitu, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Raskida se ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužiteljice, kao prodavateljice i tuženika kao kupca dana 8. lipnja 2011. godine, koji ugovor je ovjeren u potpisu kod N. K., Javnog bilježnika u Splitu, dana 8. 6. 2011. godine pod br. Ov- 4706/11, a kojim ugovorom je tužiteljica prodala tuženiku nekretninu označenu kao čest. zem. ….

2.Ovlašćuje se tužiteljica da temeljem ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika izvrši upis prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. … …, na svoje ime u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika.

3.Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom u skladu sa čl.29. st.2. ZOO-a , započem od dana donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate."

2. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 77.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, sve sa kamatom po stopi u skladu sa čl.29. st.2. ZOO-a počam od dana 8. lipnja 2011. godine pa do isplate, te u istom roku naknaditi parnični trošak."

3. Dužna je tužiteljica u roku 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 131.250,00 kn.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi da su stranke 08. lipnja 2011. sklopile ugovor o kupoprodaji po kojemu je tužiteljica, kao prodavateljica, prodala tuženiku, kao kupcu, nekretninu označenu kao čest. zem. …, koji ugovor je ovjeren

u potpisu prodavateljice 08. lipnja 2011. pod br. Ov-4706/11 kod javnog bilježnika N. K.. Temeljem tog ugovora tuženik da je djelomično uknjižen na predmetnu nekretninu, a ugovorena kupoprodajna cijena da je iznosila 20.000,00 €. Međutim, ista da je iznosila 80.000,00 €, dok je tuženik isplatio tužiteljici samo 3.000,00 €, pa joj je dužan isplatiti 77.000,00 €. Naznačena kupoprodajna cijena da nije stvarna niti ugovorena, iz razloga što su odnosi među strankama bili iznimno korektni i prijateljski. Kako tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu i kako mu je tužiteljica ostavila naknadni rok za ispunjenje, na koji se oglušio, predloženo je donošenje presude kojom će se raskinuti sporni ugovor i tužiteljica temeljem presude upisati kao vlasnik nekretnine koja je predmet ugovora. Za slučaj da sud ne prihvati taj tužbeni zahtjev, tužiteljica je postavila podredni tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženiku da joj isplati iznos od 77.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom čl. 29. ZOO-a.

2.Nakon saslušanja stranaka u postupku, tužiteljica navodi da je u konkretnom slučaju riječ o prividnom ugovoru, tj. da je namjera tuženika bila na bilo koji način vratiti novac koji je pozajmio D. A., a ne stjecanje vlasništva predmetne nekretnine. Tužiteljica tvrdi da je stoga ovaj ugovor ništav u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a, a da na ništavost da sud pazi po službenoj dužnosti.

3.Tuženik se usprotivio tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je jedini točan navod tužbe kako su stranke zaključile kupoprodajni ugovor predmet kojega je nekretnina smještena u K.O. Klis, dok su preostali tužbeni navodi u cijelosti neosnovani.

4.Nakon što je tužiteljica promijenila pravni osnov tužbenog zahtjeva (ili proširila) tvrdeći da je riječ o fiktivnom ugovoru, tuženik je osoporio takve navode ističući da je tuženik jedini sudionik pravnih odnosa stranaka i svjedoka D. A. koji se ikada potrudio zatražiti pravni savjet u pogledu svojih prava i obveza. Tako da je, podučen od strane odvjetnika, izvršio formalnu radnju isplate po ugovoru, te odmah isti iznos preuzeo natrag od D. A., upravo kako bi se izbjegla drukčija tumačenja pravnog odnosa među strankama i dovođenje u sumnju valjanosti samog ugovora o kupoprodaji. Time da je osigurao da se njegova prava kao kupca ne mogu dovesti u pitanje, dok je istovremeno zasnovao neki pravni odnos između tužiteljice i D. A., u čiju pravnu prirodu ne ulazi. Tuženik se usprotivio prijedlogu tužiteljice za utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, jer je taj podatak nebitan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Izvođenje tog dokaza da bi bilo svrsishodno kada bi se radilo o zahtjevu zbog prekomjernog oštećenja, no takav zahtjev u ovom postupku da nije postavljen.

5.Presudom ovog suda P-1293/16 od 26. listopada 2017. odbijeni su glavni i podredni tužbeni zahtjevi tužiteljice. Odlučujući o njenoj tužbi, Županijski sud u Splitu rješenjem Gž-113/2018 pod 17. svibnja 2018. ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji zaključenog između stranka 08. lipnja 2011. i ovjerenog potpisu tužiteljice istog dana kod javnog bilježnika N. K. iz S. br. Ov-4706/11, saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka A. B. L., D. A. i I. K.,

D. M., te vještačenjem po vještacima geodetske struke T.

Čipčiću dipl ing. i građ. struke N. M., dipl. ing.

7.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8.Nije osnovan niti podredni tužbeni zahtjev tužiteljice.

9.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako su stranke 08. lipnja 2011.g. zaključile Ugovor o kupoprodaji prema kojemu je tužiteljica kao prodavatelj prodala tuženiku 79/80 idealnog dijela nekretnine označena kao čest. zem. … K. koji je stekla

temeljem ugovora o darovanju od 24. veljače 2010. ovjerenog kod javnog bilježnika 19. svibnja 2011.;

- kako je ugovorena kupoprodajna cijena prema čl. 2. Ugovora iznosila 20.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a;

- kako je u ugovoru navedeno da je danom potpisa istog kupac isplatio prodavatelju cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, što prodavatelj potvrđuje svojim potpisom ugovora;

- kako je sklopljeni ugovor ovjeren u potpisu tužiteljice kod javnog bilježnika Nevenke Kekez istog dana;

- kako je sklopljeni Ugovor prijavljen nadležnom Uredu Porezne uprave (što je razvidno iz priležećeg prijemnog štambilja);

- kako prema nalazu i mišljenju vještaka T. Č., čest. zem. 5708/1 ima površinu od 539m2;

- kako prema nalazu vještaka građevinske struke tržišna vrijednost čest. zem. 5708/1 na dan očevida 4. 3. 2019. iznosi 298.000,00 kn, a na dan 8.

6. 2011. 380.000,00 kn;

- kako je tužiteljica na drugom očevidu (budući na prvom nije mogla identificirati predmetnu nekretninu) pokazala predmetnu nekretninu u površini od 925m2, a prema nalazu vještaka geodetske struke time je obuhvatila i čest. zem. 5708/2 koja nije u vlasništvu ni posjedu tužiteljice i njenih prednika, već trećih osoba;

10.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, odnosno je li tuženik dužan isplatiti tužiteljici iznos koji potražuje alternativnim tužbenim zahtjevom.

11.Ovdje treba navesti da je sud izveo sve predložene dokaze, te je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem javnog bilježnika Nevenke Kekez koja je ovjerila potpis tužiteljice na predmetnom Ugovoru, iz razloga koje će naprijed obrazložiti. Dakle, na sporne okolnosti predloženi su dokazi pregledom zaključenog Ugovora, saslušanjem parničnih stranaka i troje svjedoka, Ante B. L., D.

A., Ivane K. i oca tužiteljice D. M. koje dokaze je sud i

izveo.

12.Tužiteljica u svom iskazu navodi da se godinu dana prije zaključenja predmetnog Ugovora nalazila u teškoj životnoj situaciji i da je radila u Stobreču na teniskim terenima, gdje se tuženik rekreirao, a ujedno je bio prijatelj njenog poslodavaca D. A. u kojega je imala beskrajno povjerenje i koji joj je pomogao u nekim životnim situacijama. Kako ona i djeca u to vrijeme doslovno nisu imali što jesti, D. A. da je obećao prodati njenu zemlju površine 1000 m2 u Klisu, koju joj je otac darovao. Prodaja te zemlje da je trebala riješiti njeno stambeno pitanje, budući se u to vrijeme razvodila. D. A. da je obećao kako će prodati zemlju i uzeti novac od kupca, dok je ona otišla kod javnog bilježnika i potpisala Ugovor. Tuženik da je u par navrata rekao kako će joj nešto dati, ili da će joj vratiti zemlju. Ugovor da je zaključen 08. lipnja 2011. na način da ga je sastavljenog tuženik donio kod javnog bilježnika, a po izjavi tuženika sastavio ga je odvjetnik. Prilikom potpisivanja Ugovor da nije pročitala, iako su slova čitljiva i nema problema s pismenošću, a u Ugovoru da je stajalo kako će joj se isplatiti 20.000,00 € kupoprodajne cijene. Cijenu da nije dogovarala sa tuženikom, već da je vjerovala D. A., koji je pregovarao s tuženikom glede iste. Za zastupanje Domagoju A. da nije dala nikakvu punomoć, da je on tu nešto iskombinirao, no ne zna što. Sa D. A. da je dogovarala kako će zemlju prodati za 80.000,00 €, koliko je tada iznosila tržišna vrijednost nekretnine, a zašto je u Ugovoru naveden iznos od 20.000,00 € da ne zna, pretpostavlja da je to učinjeno radi nekakvih tuženikovih kombinacija i poreza. Ugovor da je potpisala jer je vjerovala D. A. koji joj je trebao isplatiti razliku, jer je obećao da će prodati zemlju, a da će mu tuženik isplatiti novac. Nadalje, tužiteljica je navela da ne zna što je ovdje stvarno dogovoreno, odnosno da je sa D. A. dogovoreno da će joj biti isplaćena kupoprodajna cijena od 80.000,00 €, dok joj je isplaćeno samo 3.000,00 €, dakle niti iznos naveden u Ugovoru. Navodi da ona i tuženik nisu direktno i konkretno ništa dogovarali glede kupoprodaje njene zemlje. Tuženiku da se nakon sklapanja Ugovora obraćala više puta, zadnji put godinu dana prije podnošenja tužbe, no pismeno mu se nije obraćala, osim možda porukama putem mobitela. Zamolila je od njega pomoć s obzirom da je podstanar i ima dijete bolesno od cerebralne paralize pa joj je tuženik izašao u susret i isplatio 3.000,00 €, glede čega nije sastavljena nikakva priznanica. Također, tuženik da je govorio kako je spreman vratiti predmetnu zemlju s time da mu D. A. isplati neki iznos, no ne zna što su glede toga dogovarali. Navodi "ispada da je moja zemlja na kraju postala nekakav zalog, no ne znam glede kakvog posla između njih dvojice". Upitana je li je itko prisilio na potpisivanje predmetnog Ugovora, tužiteljica je izjavila da nije, da ga je zaključila isključivo "na povjerenje" prema D. A., koji je do tada nikada nije iznevjerio.

13.Tuženik u svom iskazu navodi da je točno kako je dolazio u Teniski centar S. gdje je upoznao tužiteljicu, s kojom nije imao nikakav poseban odnos, kao ni s D. A., do trenutka kada mu se potonji obratio navodeći da je u poslovnim problemima i da mu treba pozajmica. Nakon procjene situacije da je ocijenio kako bi mu mogao pozajmiti novac, o čemu je sastavljen i ugovor. Domagoj Andrić da je obećao pozajmicu vratiti podizanjem kredita ili prodajom obiteljske imovine. Nakon nekog vremena da ga je pitao kako će mu vratiti pozajmicu, a ovaj mu je odgovorio kako je u određenim poslovnim odnosima s tužiteljicom, da ulaze zajedno u neke projekte, i da ona radi toga prodaje zemlju koju joj je darovao otac. Potom da je sastavljen predmetni ugovor. Do sklapanja ugovora da je došlo na način da su tužiteljica i D. A. prodavali zemlju, s time da će tužiteljica kupoprodajnu cijenu proslijediti A., koji će vratiti dio duga s osnova pozajmice tim sredstvima. Ugovorena kupoprodajna cijena da je iznosila 20.000,00 €, dok po njegovoj procjeni zemljište ne vrijedi toliko, s obzirom da zemljišnoknjižno i katastarski nije sređeno, a tužiteljica je samo jedna od suvlasnica. Ugovorena kupoprodajna cijena od 20.000,00 € da je isplaćena tužiteljici na ruke prije potpisivanja ugovora u uredu javnog bilježnika glede čega nije sastavljena nikakva potvrda, već je u ugovoru navedeno da je prilikom sastavljanja izvršena isplata. Isti dan, D. A. da mu je donio 20.000,00 €. Inače, s njime da je sklopio ugovor o zajmu iznosa od 40.000,00 € u travnju 2011., a pozajmljeni iznos da mu je trebao biti vraćen do kraja svibnja iste godine za ½ dijela, odnosno cjelokupni iznos do 31.12.2011. Pozajmljeni iznos da mu nije isplaćen u cijelosti, ali da ne vodi nikakav postupak protiv Andrića. Tuženik također navodi da tužiteljica u vrijeme zaključenja ugovora nije bila u teškoj životnoj situaciji, jer je bila u poslovnim odnosima s D. A., radila u njegovom kafiću i planirali su proširiti poslovanje, što su mu oboje rekli. Imovinu je željela prodati budući je bila u brakorazvodnoj parnici. Nakon nekoliko godina da mu se javila kako je u teškoj životnoj situaciji jer je dobila još jedno dijete koje je bolesno i da nema za hranu, radi čega joj je kao pomoć bespovratno dao iznos od 3.000,00 €, jer se u međuvremenu sprijateljila sa određenim ljudima koje je poznavao, i bilo mu je žao. Tužiteljica da je po novac došla u vozilu Audi A6, pa se upitao koji je smisao svega toga, nakon čega joj je kazao da nema smisla nekoga tko je u takvoj materijalnoj situaciji i da ga ne zove više, a tužiteljica je potom pokrenula predmetnu parnicu. Osporava da bi sa Domagojem Andrićem dogovorio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 80.000,00 €, te tvrdi da je cijenu dogovarao zajedno s tužiteljicom, a A. da je bio prisutan tom dogovoru. Upitan zbog čega je kupio nekretninu koja nije imala sređeno zemljišnoknjižno i katastarsko stanje, tuženik je izjavio kako je to učinio dijelom iz razloga da dobije povrat svojih sredstava, a dijelom zbog toga što je znao da se zemljišnoknjižno i katastarsko stanje može urediti. Sa tužiteljicom da je razgovarao o mogućnosti da otkupi od njega predmetnu zemlju pod istim uvjetima.

14.Svjedok A. B. L. u svom iskazu navodi da je tužiteljica upoznala D. A. koji joj je savjetovao da proda zemlju i kupi stan, te joj našao kupca u osobi tuženika. Nadalje, tvrdi da je sa tuženikom sačinjen ugovor, a tužiteljici da nije isplaćena ugovorena cijena od 80.000,00 €. Svjedk nije bio pristupan prilikom sklapanju ugovora niti prilikom pregovora, već je o tome pričao sa parničnim strankama i D. A.. D. A. da mu je govorio kako će se

stvar riješiti između njega i tuženika, te da će tužiteljica biti isplaćena. Po A. pričanju, on je pozajmio novac od tuženika i nije mu ga vratio, te je tuženiku obećao dati tužiteljičinu zemlju, a tuženik da će isplatiti tužiteljicu. Zemlja da vrijedi 80.000,00 € i da je tuženik trebao isplatiti tužiteljici 70.000,00 €, a D. A. 10.000,00 €, jer je čuo da je tuženik pozajmio Andriću 10.000,00 €. Tvrdi da je bio prisutan kada je tuženik zvao tužiteljicu da će joj isplatiti 3.000,00 € dok se sve ne riješi. Također, navodi da sam ugovor nikada nije vidio. Tuženik da mu je govorio kako će tužiteljici vratiti zemlju kada mu D. A. vrati dug. Inače, tužiteljica je polusestra ovog svjedoka te ga je zamolila da pita tuženika što će se dogoditi. Uglavnom, ovaj svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja o sklopljenom ugovoru, osim onoga što su mu stranke kazale.

15.Svjedok D. A. u svom iskazu navodi da mu je tuženik pozajmio 40.000,00 € o čemu je sastavljen pisani ugovor ovjeren kod javnog bilježnika. Godinu dana nakon isteka roka vraćanja, da nije mogao skupiti novac, a tuženik da je tražio zalog. U međuvremenu tužiteljica koja je radila kod njega, i koju je poznavao, da je prodavala zemlju na Klisu, pa ju je pitao bi li tu zemlju dala u zalog, prodala ili zamijenila za drugu nekretninu. Točnije, da joj je rekao kako će prodati njenu zemlju i srediti joj u zamjenu neki stan. Tužiteljica da je nakon toga prepisala zemlju tuženiku, o čemu je sastavljen ugovor kod javnog bilježnika. Nakon toga da je obećao tužiteljici kako će joj u roku od 3 mjeseca srediti stan ili će dobiti novac, dok je tuženiku obećao kako će mu vratiti 40.000,00 €. U to vrijeme da je radio u inozemstvu, te da je od nekih poslova namjeravao vratiti dug tuženiku, no oni su se izjalovili, te se tako našao u situaciji da ne može vratiti niti jedno niti drugo. Pokušao se dogovoriti sa tuženikom na način da mu nudi neku otplatu, a tuženik da vrati zemlju tužiteljici, no nisu se uspjeli dogovoriti. Predmetni ugovor da je zaključen godinu dana nakon što je sklopio ugovor o zajmu s tuženikom. Što se predmetnog ugovora tiče, osim potpisa istog ništa da nije učinjeno. U ugovoru da je navedena cijena od 20.000,00 € što mu je poznato jer je bio prisutan prilikom potpisivanja istog, kao "linija kupoprodaje", jer je s obje stranke dogovarao taj posao. Tužiteljica da je trebala dobiti, prema dogovoru s njime, stan ili novac u vrijednosti nekretnine, koja je iznosila 80.000,00 € ( 80,00 €/m2) u roku od 3 mjeseca, na što je ona pristala. Obveza tuženika bila je da ako se zemlja ne proda razliku novca vrijednosti zemlje isplaćuje tužiteljici. Riječ je o razlici između visine duga svjedoka i vrijednosti zemlje, a njegov dug iznosio je 40.000,00 €. Osim te obveze prema tužiteljici, tuženik da nije imao nikakvu obvezu prema trećima. Između svjedoka i tužiteljice da nije sastavljen nikakav pisani ugovor, kao ni s tuženikom, jer su bili prijatelji. Tvrdi da je bio prisutan s tužiteljicom prilikom zaključenja ugovora i ovjere kod javnog bilježnika, a kupoprodajna cijena od 20.000,00 € da je navedena zbog manjeg poreza. Tužiteljici da ništa nije isplaćeno, osim kasnije 3.000,00 €, ali da je trebala biti isplaćena u roku 3 mjeseca od svjedoka. Po isteku ta 3 mjeseca svo troje da je pokušao naći novo rješenje, te da je ponudio tuženiku da vrati zemlju tužiteljici, dok će mu on vratiti pozajmljeni iznos od 40.000,00 €, s čime se tuženik nije suglasio, ali tužiteljica jeste. Tuženik da se nije suglasio iz razloga što je tražio da mu se cjelokupno dugovanje vratio odjednom, a dug tuženiku nije vratio niti do vremena davanja iskaza (05. svibnja 2017.).

16.Svjedokinja I. K., u svom iskazu navodi da je tužiteljicu u najtežoj životnoj situaciji zaposlio D. A. na Teniskim terenima u Stobreču i pomogao joj financijski. Njih dvoje da su imali međusobno povjerenje, a tužiteljica da je trebala riješiti stambneo pitanje nakon što je napustila bračnu zajednicu, pa joj je D. A. obećao prodati zemlju i od kupoprodajne cijene stambeno je zbrinuti. Inače, D. A. da je susjed ove svjedokinje, pa navodi kako je bila prisutna kada je tužiteljica 5-6 puta dolazila na njegova vrata da joj vrati novac od kupoprodaje. Svjedokinji je poznato da je na ime kupoprodajne cijene od tuženika tužiteljica dobila iznos od 3.000,00 €. Međutim, niti ova svjedokinja nikada nije bila prisutna pregovorima stranaka, prilikom zaključenja ugovora i isplate, kao ni razgovorima između tužiteljice i tuženika. Sva saznanja o predmetu spora crpi preko tužiteljice i D. A., koji je tužiteljici obećao prodati zemlju i isplaitti kupoprodajnu cijenu da može kupiti nekretninu za stanovanje.

17..Svjedok Drago M., otac tužiteljice u svom iskazu navodi kako je tužiteljici darovao zemlju na Klisu a ona ga je nakon nekog vremena izvijestila da je našla kupca. Nakon toga da se našao s tuženikom u kafiću 5-6 dana nakon kupoprodaje, te da mu je rekao kako je zemlju kupio za 80 tisuća eura, te da nije isplatio kupoprodajnu cijenu, ali da će to učiniti. Tuženik da se pohvalio vezama sa bivšim predsjednikom države Josipovićem, pa mu je rekao da ne bi bilo lijepo neisplatiti njegovoj kćeri kupoprodajnu cijenu, odnosno da se zbog toga nađe u novinama, na što mu je tuženik rekao da ga neće uhvatiti na taj trik. Nakon što ga je tužiteljica obavijestila da joj kupoprodajna cijena nije isplaćena, da joj je savjetovao neka podnese tužbu sudu. Tuženik da mu je rekao kako trenutačno nema novca. Osobno ne poznaje D. A., ali da mu je tuženik rekao kako su on, njegova kćerka i A. bili zajedno kod sklapanja ugovora, te da je A. njegov dužnik. Nije mu poznato u kakvom je odnosu tužiteljica s A.. Tvrdi da čestica koja je predmet ugovora ima površinu od 927m2, te da je pokrenuo postupak "čišćenja" vlasništva u zemljišnim knjigama, te ga je sud obavijestio da nije riješen jedan dio, no kasnije nije nastavio postupak. Njegov otac da je kupio česticu koja je predmet spora od Jele B. 1952. koja je već tada bila starija žena.

18.Postupajući po uputi rješenja Županijskog suda u Splitu Gž-113/2018 od 17. svibnja 2018. i po prijedlogu tužiteljice, ovaj sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještacima geodetske i građevinske struke radi identificiranja čest. zem. …, odnosno utvrđenja njene površine i utvrđenja stvarne vrijednosti te nekretnine.

19.Prilikom prvog očevida tužiteljica nije mogla identificirati predmetnu nekretninu, pa je vještak geodetske struke pristupio identifikaciji prema stanju u ZK knjigama i posjedovnom listu. Prilikom očevida utvrđeno je da se radi o zapuštenom posjedu, obraslom niskim raslinjem i korovom, koji je sa sjeverozapada omeđen podzidom, kao i sa jugoistoka, sa zapada se nalazi makadamska cesta, a sjeverna međa na terenu nije vidljiva zbog obraslosti. Vještak je identificirao česticu prema ZK stanju kao vinograd bez površine dok se u kat. operatoru u posjedovnom listu 1605 vodi kao pašnjak od 539m2.

20.Prema nalazu vještaka građevinske struke čest. zem… površine 539m2 smještena je u građevinskoj zoni prema važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji općine Klis, te njena tržišna vrijednost na dan očevida iznosi 298.000,00 kn, a na dan 8. 6. 2018. 380.000,00 kn.

21.Nakon što je tuženik istakao prigovore na nalaz vještaka građevinske struke (strana 99-102 spisa), ističući da nije naveo kakav bi status imala predmetna nekretnina po prostorno-planskoj dokumentaciji koju je priložio te prigovarajući metodi obračuna tržišne vrijednosti na dan zaključenja ugovora kao previsoko procijenjenoj, odnosno metodi koja se više ne koristi, vještak građevinske struke se usmeno očitovao na te prigovore ostajući kod svog nalaza u cijelosti. Pojašnjava da je predmetna čestica obuhvaćena na priloženom planu općine Klis zonom označenom žutom bojom, što predstavlja građevinsko zemljište, a ne infrastrukturno zemljište. Što se primjedbi vezanih za hedonistički indeks cijena nekretnina tiče, isti da je preuzet iz zadnjeg biltena HNB, te bi bilo neprihvatljivo raditi međuvremensko izjednačavanje cijena putem indeksa cijena stambenih nekretnina.

22.S obzirom da je tužiteljica inzistirala na tvrdnji kako bi čestica koja je predmet ugovora nosila površinu od 1000m2, vještak T. Č. usmeno se očitovao na njene prigovore ističući kako nije vršio geodetsku izmjeru već identifikaciju predmetne čestice u odnosu na stvarno stanje na terenu iz razloga što mu tužiteljica prilikom očevida nije znala pokazati granice posjeda,odnosno čestice koja je predmet kupoprodaje.

23.S obzirom da je tužiteljica inzistirala na mjerenju predmetne čestice, tvrdeći da ima veću površinu od 539m2, sud je izveo dokaz novim očevidom i dopunskim vještačenjem po vještaku T. Č., te je tužiteljica prilikom očevida od 9. 4. 2021. pokazala koje bi po njoj bile granice čest. zem. …. Kao predmet očevida pokazala je prostor na terenu jasno omeđen suhozidima i podzidama obrastao niskim raslinjem kojeg je vještak na skici prikazao slovima A B C D E A u površini od 925m2. Stvarne granice na terenu ne odgovaraju granicama prikazanim na katastarskom planu što vještak pripisuje starosti i neodržavanju kat. plana. na temelju grafič. preklopa i prilagodbe kat. plana sa ortofot prikaznom i snimljenim stanjem utvrdio da je pred. čest ze. … označena slovima A B C D E A predstavlja sjeverni dio prikazanog predmeta očevida, dok preostali južni dio predstavlja dio čst zem 5708/2. Razlika površine prikazanog posjeda od 925m2 i površine čest. zem. … iznosi 386m2 , što je puno više od dozvoljenog površinskog odstupanja. Vještak je na traženje suda dostavio Zk izvadak i posjedovni list za čest zem. … koja se u ZK ulošku 118 vodi kao vinograd bez površine a u posjedovnom listu broj 24 kao pašnjak u površini od 575m2, te su kao vlasnici i posjednici te nekretnine upisane treće osobe.

24.Prema odredbi čl. 336. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (čl. 342.st.1. ZOO-a). Posljedica neispunjenja može biti raskid ugovora (čl. 360. do 386.). Raskid ili izmjena ugovora mogu nastupiti i zbog promjene okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora (čl. 369. do 372.). Naime, normalno i redovito razrješenje postojećih ugovornih odnosa ravna se prema načelu pacta sunt servanda, tj. ugovori treba da budu održani, odnosno ispunjeni onako kako je ugovorno. Rigorozno provođenje ovog načela moglo bi za ugovaratelja koji se drži ugovorom preuzetih obveza, u slučaju neispunjenja ugovora od strane suugovaratelja, značiti da ne može jednostrano odustati od ugovora ili raskinuti ugovor, odnosno stranka vjerna ugovoru mogla bi zahtijevati samo ispunjenje ili popravljanje štete.

25.Dakle, prema odredbi čl. 360. ZOO-a, u dvostrano obveznim ugovorima, kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može,ako nije što drugo ugovoreno, zahtjevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

26.Raskid je način prestanka pravno valjanih ugovora. Pravno nevaljani ugovori kao da ne postoje: (ništetnost-čl. 322. do 329.) ili prestaju zbog pobojnosti, konstitutivnom odlukom suda o njihovom poništaju (čl. 330. do 335.). Iz načela slobode uređivanja obveznih odnosa (čl. 2.) i dispozitivnog karaktera odredaba ovog Zakona (čl. 11.) stranke suglasnošću volja (sporazumno) mogu izmijeniti postojeći ugovor, obnoviti ga (čl. 145. do 149.) ili ga raskinuti (stornirati).

27.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,02/07,84/08, 96/08 123/08, 57/11 i 148/11) ovaj sud smatra kako glavni i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice nisu osnovani iz svih razloga navedenih u ranijoj odluci P-1293/16 od 26. 10. 2017., kako slijedi.

28.Prvenstveno treba navesti da je teret dokaza u konkretnom slučaju bio na tužiteljici, te da je prema odredbama noveliranog ZPP-a već u tužbi morala navesti činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev i predložiti sve relevantne dokaze do zaključenja prethodnog postupka. Tužiteljica je dostavila Ugovor u kojem stoji da je predmet kupoprodaje 79/80 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. … dok nije dostavila niti jedan relevantni dokaz o vlasništvu,

posjedu i površini predmetne nekretnine, zbog čega sud nije niti mogao pribavljati podatke o tržišnoj cijeni nekretnine od strane porezne uprave, pa stoga niti drugostupanjski sud nije imao elemenata za ukidanje odluke iz tih razloga. Tužiteljica je u nastavku postupka predložila da se izvede dokaz vještačenjem po vještacima geodetske i građevinske struke, koje dokaze je sud izveo, te utvrdio površinu čestice koja je predmet ugovora i tržišnu cijenu kako su je utvrdili vještaci građevinske i geodetske struke u svom nalazu i mišljenju. Nadalje, na okolnost činjenica vezanih uz zaključenje spornog ugovora predložila je saslušanje parničnih stranaka i svjedoka D. A., A. B. L. te svjedokinje I. K., a

nakon ukidne odluke predložila je da se sasluša i njen otac Drago M., što je sud prihvatio. Kod ocjene ovih dokaza, sud polazi od toga da svjedoci A. B. L. i I. K., kao ni otac tužiteljice D. M. nemaju nikakvih

neposrednih saznanja o odnosima stranaka prije i u vrijeme zaključenja Ugovora, odnosno da nemaju nikakvih saznanja o volji stranaka i motivu zaključenja ugovora, već svoja saznanja crpe isključivo iz kazivanja tužiteljice, te svjedoka D. A.. Također, ovi svjedoci imaju interesa za uspjeh tužiteljice u parnici, s obzirom da je svjedok B. L. suprug njene sestre, a svjedokinja I. K. njena prijateljica 20 godina, radi čega sud njihove iskaze cijeni neuvjerljivima, subjektivnima i ne može im pokloniti vjeru. Jednako je sud cijenio i iskaz oca tužiteljice D. M., koji nije sudjelovao u zaključenju ugovora, a sud nema razloga povjerovati da mu je tuženik kazao kako je predmetnu zemlju kupio za 80.000,00 eura, jer to tuženik tijekom trajanja cijelog postupka opovrgava, te s obzirom da tužiteljica na okolnost dogovora stranaka u pogledu ugovaranja kupoprodajne cijene u iznosu od 80.000,00 eura nije dostavila niti jedan relevantni dokaz, a da saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja u pogledu ugovaranja predmeta i cijene, odnosno volje stranaka, to je tvrdnja tužiteljice u pogledu ugovorene cijene u cijelosti neutemeljena, odnosno nedokazana.

29.Što se iskaza tužiteljice tiče, ona u bitnome navodi da je njen prijatelj i poslodavac D. A. pronašao kupca zemljišta u osobi tuženika, da je ugovor sačinio odvjetnik tuženika, da ga nije pročitala i da joj nije isplaćena kupoprodajna cijena, ali da je sve učinila iz razloga što je imala povjerenja u D. A., koji joj je trebao isplatiti razliku. Ona i tuženik da nisu direktno i konkretno ništa dogovarali. Tuženik pak tvrdi da je do sklapanja ugovora došlo na način da su tužiteljica i D. A. prodavali tužiteljičinu zemlju, s time što je kupoprodajnu cijenu tužiteljica trebala proslijediti A. koji mu je trebao vratiti dugovanje po prethodno zaključenom ugovoru o zajmu, te da mu je nakon sklopljenog ugovora Andrić i isplatio iznos od 20.000,00 €. Tvrdi da je kupoprodajna cijena prije toga isplaćena tužiteljici na ruke prije ureda javnog bilježnika. Svjedok D. A. navodi da je prodavao tužiteljičinu zemlju i da joj je obećao u roku 3 mjeseca nakon kupoprodaje srediti stan ili novac, dok je tuženiku obećao vratiti 40.000,00 € zajma, na što je tužiteljica pristala. Iako je iskaz parničnih stranaka najmanje uvjerljivo dokazno sredstvo, s obzirom na kontaminiranost tog dokaza nespornom zainteresiranošću stranke za uspjeh u sporu, u konkretnom slučaju radi se o ugovaranju pravnog posla u kojem su sudjelovale tri osobe, tužiteljica, tuženik i D. A. te je stoga trebalo cijeniti uvjerljivost, logičnost i istinitost ovih iskaza. Što se iskaza svjedoka D. A. tiče, njegov iskaz je dijelom konfuzan, jer je očigledno htio dati iskaz koji bi bio dobro prihvaćen od obje parnične stranke, no ono što iz njega proizlazi jeste da je sa tužiteljicom dogovorio prodaju njene nekretnine tuženiku, s time da će isplaćena kupoprodajna cijena poslužiti za vraćanje njegovog zajma tuženiku, dok će joj on (svjedok Andrić) u roku 3 mjeseca riješiti pitanje stana ili novca. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je bio sa tužiteljicom prilikom sklapanja ugovora i ovjere istog kod javnog bilježnika. Međutim, sud ne poklanja vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu u kojem navodi da tužiteljici ništa nije plaćeno. Naime, u svom konfuznom iskazu, ovaj svjedok navodi da je sam trebao isplatiti tužiteljicu u roku 3 mjeseca, te da je nakon ta 3 mjeseca zajedno s njom i tuženikom pokušao iznađi rješenje, radi čega je ponudio da tuženik vrati zemlju tužiteljici, a on da mu otplati pozajmljeni iznos od 40.000,00 €. Zbog čega bi svjedok D. A. nudio vraćanje novca i zemlje, ako nije bilo isplate. Tome treba dodati i iskaz svjedokinje I. K., dugogodišnje prijateljice tužiteljice gdje navodi da je kao susjeda D. A. bila prisutna kada je tužiteljica dolazila 5-6 puta na njegova vrata da joj vrati novac od kupoprodaje. Dakle, tužiteljica je svjesno, slobodnom voljom pristala na zaključenje predmetnog ugovora i na ugovorenu kupoprodajnu cijenu, te je dogovorno s D. A. novac

dobiven kupoprodajom proslijedila tuženiku za vraćanje Andrićevog duga. O ovome su se suglasno i jednako očitovali svo troje sudionika ovog pravnog posla, s time što tužiteljica tvrdi da je ugovorena veća kupoprodajna cijena od one u ugovoru navedene.

30.Predmetni kupoprodajni ugovor sastavljen je od strane tadašnjeg punomoćnika tuženika, što potvrđuje tužiteljica u svom iskazu. U čl. 3. navedeno je da su ugovorne stranke suglasne kako je danom potpisa ugovora kupac isplatio prodavatelju cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, što prodavatelj potvđujr svojim potpisom na ugovoru, a tužiteljica je ovaj ugovor sama ovjerila kod javnog bilježenka istog dana, i to u pristutnosti svjedoka A., koji to potvrđuje u svom iskazu. Tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz da je bila u stanju nužde, dovedena u zabludu ili prisiljena na potpisivanje na ovakav ugovor. Stoga sud cijeni neuvjerljivim njen iskaz u dijelu gdje navodi da joj nije isplaćena kupoprodajna cijena, već cijeni logičnim i uvjerljivim, uzimajući u obzir prethodne dogore između nje i D. A. da je isplaćeni iznos kupoprodajne cijene proslijedila njemu istog dana, kako bi on isplatio tuženiku dio zajma. Odnos između tužiteljice i D. A. stoga nije relevantan što se valjanosti i ispunjenja predmetnog Ugovora tiče. Sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka D. A. u dijelu gdje navodi da tužiteljici nije isplaćen nikakav novac prilikom sklapanja ugovora, jer upravo iz njegovog iskaza proizlazi da je ovaj Ugovor i zaključen kako bi se tužiteljici isplatio novac, koji bi potom poslužio za zatvaranje njegovog dugovanja prema tuženiku nakon čega bi mu ostao rok od 3 mjeseca da tužiteljici pronađe stan ili novac. Ovaj aranžman tužiteljica i D. A. sami su kreirali, pristali su na ugovorenu kupoprodajnu cijenu i na sve odredbe ugovora, pa je neuvjerljivo, neživotno i nelogično da nakon gotovo 5 godina tvrde suprotno. Jednako sud cijeni i tvrdnju tužiteljice da je ugovorena cijena od 80.000,00 eura, a ne ona navedena u ugovoru. Naime, tužiteljica je prodavala 79/80 dijela čest zem 5708/1 površine 593m2, a u vrijeme zaključenja ugovora, prema nalazu vještaka građevinske struke, cijena cijele te čestice iznosila je 380.000,00 kn, odnosno na dan očevida 298.000,00 kn. Treba imati na umu činjenicu da tužiteljica nije u trenutku zaključenja ugovora bila vlasnica cijele parcele, već 79/80 dijela, te da stoga, imajući u vidu površinu parcele i građevinsku vrijednost iste prema nalazu vještaka, tržišna cijena ne bi mogla iznositi 80.000,00 eura, niti u vrijeme zaključenja ugovora, niti danas.

31.Uostalom, prema odredbi čl. 375. ZOO-a ukoliko je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru (predmetnom ugovoru) postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, tužiteljica je mogla zatražiti poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znat, za što je imala rok od godinu dana, a taj je rok prošao prije podnošenja predmetne tužbe. Tužiteljica nije niti podnijela zahtjev u tom smislu, već je tijekom postupka promijenila pravni osnov zahtjeva, tvrdeći da se u konkretnom slučaju radi o prividnom, odnosno fiktivnom ugovoru u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a. Međutim, kod prividnog ugovora radilo bi se o postojanju dva ugovora, kod kojeg jedan prekriva drugi, a posljedica je ništavost ugovora. Tužbeni zahtjev usmjeren je na raskid ugovora, a raskid je način prestanka valjanog ugovora koji još nije izvršen ili je djelomično izvršen, za razliku od ništavosti koja postoji od početka, tj. u trenutku sklapanja ugovora. Uzroci raskida nastaju nakon sklapanja ugovora. Tužiteljica kada tvrdi da je predmetni ugovor prividan, navodi da je ništav, tj. da ne postoji, da ga nema od početka, pa se time dovodi u kontradiktornost sa postavljenim zahtjevom, jer ne može tražiti raskid ugovora kojega nema. Uostalom, tužiteljica tijekom postupka niti navodi, niti dokazuje o kojem bi se to drugom ugovoru, koji prekriva ovaj predmetni radilo.

32.Dakle, tužiteljica nije tražila utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora kao simuliranog pravnog posla, niti sud nalazi da bi se radilo o takvom ugovoru. Naime, simulacija je oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja, gdje stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u druge svrhe, odnosno da bi se njime prikrio neki drugi pravni posao. Tužiteljica tvrdi da bi se ovdje radilo o prikrivanju nekog drugog pravnog posla. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru zaključenog između parničnih stranaka, koji ne uključuje D. A., s kojim je tužiteljica bila u ugovornom odnosu, radi čega se ne može govoriti o simuliranom pravnom poslu. D. A. je bio u ugovornom odnosu sa tuženikom temeljem kojeg mu je dugovao iznos od 40.000,00 €, te upravo D. A. zajedno sa tužiteljicom inzistirao na sklapanju predmetnog ugovora kako bi od kupoprodajne cijene isplatio dio dugovanja tuženiku, dakle ne radi se o simuliranom i desimuliranom pravnom poslu iz razloga što se radi o čak tri vrste ugovornih odnosa, a niti jedan ne uključuje sve tri stranke istodobno. U svakom slučaju, kako je naprijed navedeno posljedica eventualne simulacije je ništetnost, takav ugovor ne postoji od početka (ex tunc), a raskinuti se mogu samo valjani ugovori koji nisu izvršeni ili su djelomično izvršeni. S druge strane, sud ne nalazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o ništetnom ugovoru u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, jer sklapanje predmetnog ugovora nije protivno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, niti je tužiteljica u postupku dostavila bilo koji relevantni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi se radilo o takvom ugovoru.

33.Imajući u vidu sve naprijed navedeno, cijeneći iskaz tužiteljice i svjedoka D. A. neuvjerljivim i nelogičnim u dijelu gdje tvrde da tužiteljici nije isplaćena kupoprodajna cijena, te dovodeći ih u vezu sa sadržajem ugovora i iskazom tuženika kojega cijeni logičnim, ovaj sud smatra kako ne postoje razlozi za raskid ugovora predviđenim odredbom čl. 360. do 368. ZOO-a.

34.Glede podrednog tužbenog zahtjeva, prvenstveno treba navesti da u postupku nije utvrđeno kako bi bila ugovorena cijena veća od one u ugovoru, i to u iznosu od 80.000,00 €, prema navodnoj tržišnoj cijeni nekretnine. Tužiteljica u spis nije dostavila, kako je naprijed navedeno, zemljišnoknjižni izvadak, posjedovni list niti dokaze o površini i cijenama predmetnog zemljišta, već je tražila od suda da taj podatak zatraži od Porezne uprave. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda ovaj sud je na prijedlog tužiteljice u nastavku postupka izvršio očevid na predmetnoj čest. zem. … i vještačenje po vještacima geodetske i

građevinske struke,r adi identificiranja predmetne čestice, utvrđivanja njene površine i tržišne cijene na dan očevida i na dan zaključenja predmetnog ugovora.

35.Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila da čestica koja je predmet ugovora ima površinu od cca 1000m2, no vještačenjem po vještaku T. Č., utvrđeno je da se radi o čestici površine 539m2, čija je tržišna cijena na dan 8. 6. 2011. iznosila 380.000,00 kn, a na dan očevida 298.000,00 kn, prema vještaku građevinske struke. Oba nalaza vještaci su obrazložili pismeno i usmeno, te njihovi nalazi nemaju nedostataka zbog kojih ih sud cijeni valjanim dokaznim sredstvom. Iako tužiteljica tvrdi kako predmetna čestica ima površinu 1000m2, vještačenjem je utvrđeno da je prilikom drugog očevida pokazala kao predmetnu česticu i dio čestice 5708/2, koja nije predmet spornog ugovora i koja nije u vlasništvu niti nje, niti njenog oca, već trećih osoba. Dakle, predmetna čestica ima površinu od 539m2 i ona je bila predmet kupoprodaje.

36.Nadalje, tužiteljica nije podnijela tužbu u smislu odredbe čl. 375. ZOO-a ( prekomjerno oštećenje), da bi sud našavši takav zahtjev osnovanim utvrđivao stvarnu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, na što upućuje drugostupanjski sud. Međutim, ovaj sud je morao postupiti po uputi. Naime, prekomjerno oštećenje je jedan od razloga pobojnosti pravnog posla, te ispune li se pretpostavke predviđene naprijed zakonskom odredbom, tužiteljica je kao oštećena strana mogla zahtijevati poništenje ugovora, posljedica čega je uspostava prijašnjeg stanja ili dopunu do prave vrijednosti, kada ugovor ostaje na snazi (i kada sud utvrđuje stvarnu vrijednost stvari). Dakle, tužiteljica je ukoliko je smatrala da ugovorna cijena nije stvarna cijena predmetne nekretnine, odnosno da je prekomjerno oštećena u roku propisanom odredbom čl. 375. st. 2.ZOO-a imala mogućnost postaviti zahtjev za poništenje ugovora, odnosno alternativni zahtjev na isplatu kakav je postavila predmetnom tužbom, što nije učinila, radi čega je podredni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

37.Slijedom svega naprijed navedenog, budući u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog ugovora, niti sud nalazi da je ugovorena veća cijena od one navedene u ugovoru, niti je utvrđeno da tužiteljica nije isplaćena po ugovorenoj kupoprodajnoj cijeni, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neutemeljen.

38.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP –a, a tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 25.10.2016., 02.12.2016., 25.01.2017., 07.04.2017., 05.05.2017., 15.09.2017., 5. 9. 2018., 14. 1. 2019., 1. 2. 2019., 4. 3. 2019., 15. 7. 2019., 16. 9. 2019., 9. 12. 2019., 4. 2. 2020., 6. 3. 2020., 8. 9. 2021., 9. 2. 2022., za sastav podneska od 11. 5. 2017., 8. 7. 2019. i 10. 1. 2022. po 5.000,00 kn, što ukupno iznosi 105.000,00 kn uvećano za 26.250,00 kn PDV-a, tako da trošak ukupno iznosi 131.250,00 kn.

U Splitu, 30. ožujka 2022.

S U D A C

V R,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis