REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 391/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, I. Lučića 6, OIB 38083028711, protiv tuženika BUP d.o.o. u stečaju, Buzet, Sveti Ivan 6, OIB 52397973635, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti tražbine, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1163/2018-2 od 17. travnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P- 274/2016-68 od 15. siječnja 2018., na sjednici održanoj 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-274/2016-68 od 15. siječnja 2018. suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja-stečajnog vjerovnika Centra za restrukturiranje i prodaju iz Zagreba, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711 prema tuženiku-stečajnom dužniku BUP d.o.o. u stečaju , Buzet, Sveti Ivan 6, OIB: 52397973635 u iznosu od 9.886.072,36 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.“.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od osam dana naknadi troškove postupka u iznosu od 442.837,50 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan."

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1163/2018-2 od 17. travnja 2018., suđeno je:

"I. Tužiteljeva žalba odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-274/2016-68 od 15. siječnja 2018. u pobijanoj točki I. njene izreke te u dijelu pobijane točke II. njene izreke kojom je naloženo tužitelju u roku osam dana platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 307.850,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 274/2016-68 od 15. siječnja 2018. u dijelu pobijane točke II. izreke u kojemu je tužitelju naloženo platiti tuženiku iznos od 134.987,50 kn i sudi:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev da mu tužitelj plati trošak parničnog

postupka

u

iznosu

od

134.987,50

kn

(stotridesetčetiritisućedevetstoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa)."

3. Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvat ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Suprotno navodima u reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati. Obrazloženje ovog revizijskog razloga u suštini je sukladno onome što je navedeno u obrazloženju pobijane presude.

6.1. Naime, tužitelj navodi da nije istakao tužbeni zahtjev po osnovi stjecanja bez osnove već je u tužbi samo naveo da „pridržava pravo naknadno postaviti i specificirati tužbeni zahtjev s osnova naknade za stjecanje bez osnove“, a da tijekom daljnjeg postupka u tom smjeru nisu predlagani dokazi niti je konkretno specificiran tužbeni zahtjev. U obrazloženju pobijane presude rečeno je to isto, tj. da se u tužbi ne može kumulirati više tužbenih zahtjeva na takav način, već da tužbeni zahtjev mora biti jasno postavljen u tužbi i da ne postoji procesna mogućnost „pridržaja prava“ za kasnije postavljanje nekog drugog zahtjeva vezanog za druge dokaze i drugi dokazni postupak.

7. U obrazloženju revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj opširno elaborira svoju tvrdnju da ugovor o zakupu postoji i da to proizlazi iz iskaza svjedoka (tadašnjeg direktora tuženika) ID i dopisa tuženika od 6. rujna 2002. te da je tuženik plaćao zakupninu u iznosu od 1.152.096,00 kn bez obzira na to što je visina zakupnine ugovorena u visini dvostrukog iznosa amortizacije koji će se usklađivati godišnje te da je ugovor o zakupu naknadno osnažen (konvalidiran).

7.1. Međutim, ova parnica je posljedica stečajnog postupka pa je pitanje postoji li ugovor o zakupu, odnosno je li on konvalidirao, neodlučno za ishod spora.

7.2. Naime, u prijavi tražbine vjerovnik mora, između ostalog, navesti i „pravnu osnovu tražbine“ kako je to propisano u čl. 257. st. 1. t. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 71/15 i 104/17, dalje: SZ), a na ispitnom ročištu (čl. 260. SZ) ispituju se smo one tražbine koje su prijavljene, uključujući i pravnu osnovu tražbine.

7.3. U obrazloženju pobijane presude je istaknuto da je u rješenju o upućivanju na parnicu (list 74 i 75 spisa) navedeno da je stečajni vjerovnik kao pravnu osnovu svoje tražbine naveo „stjecanje bez osnove“. Tužitelj revizijom to ne dovodi u pitanje, odnosnu tu činjenicu uopće ne spominje.

7.4. Prema odredbi čl. 270. SZ u parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Tužitelj u reviziji zapravo nastoji uvjeriti revizijski sud u nešto što mu ide na štetu. To stoga što bi u njegovu korist išla činjenica da je u tužbi istakao zahtjev po osnovi stjecanja bez osnove (kako je to označio u prijavi ili na ispitnom ročištu i slijedom toga kako je to navedeno u rješenju o upućivanju na parnicu), međutim u reviziji sam tvrdi da takav zahtjev nije istakao, nego da je riječ o zahtjevu po osnovi zakupnine na temelju ugovora o zakupu. Sudovi nižeg stupnja su, slijedom citiranih odredbi, mogli utvrđivati postoji li tražbina tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove ili ne postoji, a pod pretpostavkom da je takav tužbeni zahtjev istaknut, a ne zasniva li se ta tražbina na nekoj drugoj osnovi (uključujući i ugovor o zakupu).

7.5. Stoga nije osnovan niti istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Zbog svih iznesenih razloga je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci.

9. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagrebu, 30. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud