Poslovni broj: 32 UsI-3500/2021-9

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja D. L. j.d.o.o., OIB…., D. S., kojeg zastupa Z. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, OIB…., Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi pljenidbe prava na povrat poreza na dodanu vrijednost, 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 471-02/21-01/400, ur. broj: 513-04-21-2 od 26. listopada 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, klasa: UP/I-471- 02/21-01/109, ur. broj: 513-07-22-21-03 od 18. kolovoza 2021.

II

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-471-02/21-01/400, ur. broj: 513- 04-21-2 od 26. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, klasa: UP/I-471-02/21-01/109, ur. broj: 513-07-22-21-03 od 18. kolovoza 2021., kojim je tužitelju zaplijenjeno pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost (dalje PDV-a) u iznosu od 1.829.617,55 kn, iskazanog u prijavi PDV-a za razdoblje od 1. svibnja do 30. lipnja 2021. do dana izvršnosti poreznog rješenja koje će se donijeti u postupku poreznog nadzora.

2. Tužitelj u ovom sporu osporava zakonitost navedenih rješenja u bitnom uz argumentaciju da porezno tijelo nije dokazalo niti obrazložilo vjerojatnost da bi tužitelj mogao onemogućiti naplatu još nedospjele porezne obveze. Osporava utvrđenja poreznog tijela koja su iznesena u zapisniku o provedenom poreznom nadzoru te ističe da je porezno tijelo isti dug pokušalo dvostruko naplatiti, budući da je pokrenulo ovršni postupak protiv ovršenika S. D. d.o.o.-a, koje se provodi pljenidbom novčanih tražbina koje ovršenik ima prema svom dužniku, ovdje tužitelju, u istom iznosu.

Tijekom spora (raspravni zapisnik od 23. ožujka 2022.) tužitelj je naveo da u vrijeme donošenja osporavanih rješenja nije imao dugovanja s osnove javnih davanja, nije bio u blokadi te je imao imovinu u vidu opreme i vozila. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21. dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna pitanja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Odredbom članka 171. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje OPZ) propisano je da, ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate. Odredbom članka 171. stavka 2. OPZ-a propisano je da se mjere osiguranja naplate sastoje u zabrani raspolaganja novčanim sredstvima na računima poreznog obveznika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog obveznika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini. Odredbom članka 171. stavka 3. OPZ-a propisano je da se mjere osiguranja naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu.

Odredbom članka 171. stavka 5. OPZ-a propisano je da se pljenidba radi osiguranja naplate može odgoditi ili obustaviti ako porezni obveznik osigura plaćanje sredstvima osiguranja plaćanja iz članka 134. stavka 1. ovoga Zakona. Odredbom članka 134. stavka 1. OPZ-a propisane su vrste sredstava osiguranja naplate poreznog duga, odnosno da se naplata poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa može osigurati: 1. neopozivom garancijom banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za obavljanje platnog prometa koju odredi porezno tijelo, 2. zalogom vrijednosnih papira - vrijednosnica (vlasničkih i vjerovničkih) i tražbina (uključivo i tražbine po osnovi udjela u kapitalu), 3. založnim pravom na nekretninama, pokretninama i pravima građenja, 4. jamstvom druge osobe koja ispunjava uvjete navedene u stavku 2. ovoga članka, 5. gotovinskim pologom.

8. Iz obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da je tijekom poreznog nadzora utvrđeno da postoji vjerojatnost da porezni obveznik onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, a da postojanje te vjerojatnosti proizlazi iz utvrđenja da su tužitelj i S. D. d.o.o. povezana društva, da je tužitelj osnovan neposredno nakon blokade računa društva S. D. d.o.o., da su društva prikazivala poslovne događaje prodaje korištenih osnovnih sredstava od strane društva S. D. d.o.o. kupcu tužitelju po višestruko većoj cijeni od nabavne vrijednosti, bez izvršenih plaćanja, bez fizičkog izmještanja dobara, uz odjavu jedinog zaposlenika (D. D.) u povezanom društvu i prijavu kod tužitelja, radi čega se sve navedeno smatra prividnim pravnim poslom učinjenim isključivo zbog prikrivanja stvarnog pravnog posla, a to je nastavak poslovanja s istom imovinom, samo kroz tužitelja kao novog poslovnog subjekta. Time bi tužitelju bio omogućen odbitak pretporeza i ostvarivanja prava na povrat PDV-a, dok istovremeno povezano društvo S. D. d.o.o. ne podmiruje obvezu plaćanja PDV-a i zbog ugovaranja odgode plaćanja predmetnih računa onemogućava naplatu prijavljenog PDV-a od društva S. D. d.o.o. S obzirom na to da tužitelj, nakon blokade žiro-računa povezanog društva, nastavlja istu djelatnost, s istom opremom, istim zalihama sirovine, istim zaposlenikom, u istom prostoru i uz korištenje istog knjigovodstvenog servisa, sporna kupoprodaja nema ekonomsku svrhu, već je utvrđeno da je prilikom izdavanja računa od strane povezanog društva došlo do zlouporabe prava, odnosno postojala je prijevarna namjera izbjegavanja plaćanja PDV-a i stvaranja uvjeta za povećano iskazivanje troškova amortizacije kod tužitelja. Utvrđeno je da je tužitelj, s obzirom na sve navedeno, znao ili da je morao znati da sudjeluje u prijevarnim aktivnostima te da radi svega navedenog postoji opasnost da porezni obveznik onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza.

Tuženik se u osporavanom rješenju očitovao na žalbene navode tužitelja i obrazložio da se ocjena o postojanju sporne vjerojatnosti mora temeljiti barem na indicijama koje upućuju na opasnost da bi porezni dužnik mogao određenim radnjama onemogućiti u cijelosti ili djelomično naplatu porezne obveze. Tuženik smatra da takve indicije postoje te da su obrazložene u prvostupanjskom rješenju.

9. Prema stavu ovog suda, osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te utvrđenja i obrazloženja tuženika i poreznog tijela sud u cijelosti prihvaća.

Naime, odlučna činjenica koju je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi jest da li je u vrijeme donošenja osporavanih rješenja postojala vjerojatnost da će porezni obveznik onemogućiti naplatu još nedospjelog iznosa poreza.

Prije svega, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo u svom iscrpnom obrazloženju jasno i u dostatnoj mjeri obrazložilo postojanje indicija koje upućuju na postojanje takve vjerojatnosti.

Nadalje, tužitelj u ovom sporu nije dokazao da je u vrijeme donošenja osporavanih rješenja imao imovinu kojom bi mogao podmiriti porezni dug, budući da se vrijednost motornih vozila navedena u prvostupanjskom rješenju u konkretnom slučaju ne može uzeti kao vjerodostojna, radi postojećeg nesrazmjera između nabavne i prodajne cijene imovine, a tužitelj nije dostavio druge dokaze o vrijednosti te imovine ili o postojanju i vrijednosti eventualne druge imovine.

Daljnja činjenica na koju se poziva tužitelj da on u vrijeme donošenja rješenja nije imao porezni dug i nije bio u blokadi, prema stavu ovog suda nisu dostatne da bi istima tužitelj uspješno osporio utvrđenja poreznih tijela o postojanju predmetne vjerojatnosti, a razlozi za koju su detaljno obrazloženi u prvostupanjskom rješenju.

Konačno, nisu odlučni niti navodi tužitelja da je porezno tijelo isti dug pokušalo dvostruko naplatiti, budući da je pokrenulo ovršni postupak protiv ovršenika S. D. d.o.o.-a, koje se provodi pljenidbom novčanih tražbina koje ovršenik ima prema svom dužniku, ovdje tužitelju, u istom iznosu, jer u konkretnom slučaju predmet spora nije utvrđenje ili naplata poreznog duga, već ocjena zakonitosti određivanja mjere osiguranja naplate.

10. Na temelju svega navedenog, a budući da tužitelj nije dokazao da je u vrijeme donošenja osporavanog rješenja imao imovinu dostatne vrijednosti ili da je dao osiguranje plaćanja duga, odnosno da nije uspješno osporio utvrđenja javnopravnih tijela da je u vrijeme donošenja rješenja postojala vjerojatnost da će porezni obveznik onemogućiti naplatu još nedospjelog iznosa poreza, sud je utvrdio da su javnopravna tijela pravilno provela postupak, utvrdila činjenično stanje i primijenila materijalno pravo. Radi navedenog sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, te navodi iz tužbe nisu odlučni za drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

11. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 30. ožujka 2022.

Sudac:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).