Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-18/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. O. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja, oštećene Republike Hrvatske, podnesenoj protiv dijela rješenja Županijskog suda u Rijeci od 12. siječnja 2022., broj Kv-I-Us-40/2021., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022. i 30. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja, oštećene Republike Hrvatske kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci pod točkom I. izreke na temelju odredbi članka 557.f stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) ukinuta je privremena mjera određena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-Us-1/15., Kv I-Us-107/07. od 20. prosinca 2017. koja glasi: “Na temelju odredbe članka 557a stavak 1. točka a) i stavak 2. ZKP/08. određuje se privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom od protivnika osiguranja 10. optuženog A. J. B. OIB ..., sina S. i R. rođene F., rođenog .... u H., S., s prebivalištem u M., P. M. S. br. ... i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine u suvlasništvu protivnika osiguranja 10. opt. A. J. B. oznake k.č.br. ..., dvorište od 1120m2 i kuća, P. M. S. od 173 m2, upisano u z.k.ul. ... k.o. M. u ¼ dijela.Na temelju odredbe članka 557.c ZKP/08. nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna službe u Opatiji upisati u zemljišne knjige privremenu mjeru iz točke 1., s time da se zabrana smatra provedenom danom dostave ovog rješenja naprijed navedenom zemljišno-knjižnom odjelu. Ova privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke Županijskog suda u Rijeci, s time da će sud temeljem odredbe članka 557.e stavak 3. ZKP/08. svaka 3 (tri) mjeseca ispitati postoje li i dalje zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere te će rješenjem istu produljiti ili ukinuti”. Pod točkom II. izreke je naloženo po pravomoćnosti ovog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna službe u Opatiji brisanje zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine posl. br. Z-6770/2018 od 19. veljače 2018. donijete na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kov-Us-1/15, Kv I-Us-107/07 od 20. prosinca 2017., kao i zabilježbi produljenja privremenih mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine i to: posl. br. Z-12163/2019 od 29. travnja 2019. donijete na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. K-Us-8/17, Kv I-Us-51/19 od 25. travnja 2019., posl. br. Z-22107/2019 od 12. kolovoza 2019. donijete na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. K-Us-8/17 od 7. kolovoza 2019., posl. br. Z-34977/2019 od 5. prosinca 2019. donijete na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kv I-Us-150/19 od 2. prosinca 2019. i posl. br. Z-30004/2020 od 17. studenog 2020. donijete na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kv I-Us-118/20, K-Us-8/17 od 6. listopada 2020. Pod točkom III. izreke rješenja na temelju odredbe članka 160. stavak 1. i 2. ZKP/08, u vezi članka 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; nastavno OZ) odbijen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj O-DO-5/2017 od 29. prosinca 2021. za određivanje privremene mjere koji glasi:„Radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku pred Županijskim sudom u Rijeci posl. br. K-Us-8/17 predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske u iznosu od 5.832.588,98 kn određuje se privremena mjera zabranom protivniku osiguranja A. J. B., OIB:…, M., P. M. S. kbr. … da otuđi ili optereti nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, Zemljišnoknjižnog odjela Opatija i to ¼ dijela k.č. …, dvorište i kuća, 1293 m2, upisane u zk.ul…., k.o. M.. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Opatija, Stalne službe u Opatiji, Općinskog suda u Rijeci da provede upis ove mjere. Ova privremena mjera može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna“.

2. Protiv dijela tog rješenja i to točke III. izreke žalbu je podnio predlagatelj osiguranja, oštećena Republika Hrvatska, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, žaleći se zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači rješenje suda prvog stupnja i odredi predloženu mjeru osiguranja, a podredno da rješenje ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4.Žalba nije osnovana.

5. Naime, neosnovano žalitelj navodi da su „nejasni kriteriji“ prema kojima je odbijen njegov prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, jer je sud prvog stupnja dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku te s pravom odbio prijedlog predlagatelja osiguranja, oštećene Republike Hrvatske za određivanjem privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, protiv protivnika osiguranja, optuženog A. J. B., koje obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. U odnosu na dvojbu predlagatelja osiguranja, koji zakon se primjenjuje prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri osiguranja imovinske koristi odnosno prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, valja ukazati da iz ZKP/08., jasno i nedvosmisleno proizlazi da se prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak određuju privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela (članak 160. stavak 1. ZKP/08.), dok je osiguranje oduzimanja imovinske koristi privremenom mjerom detaljno propisano člancima 557.a do 557.h ZKP/08. Stoga, protivno tvrdnji predlagatelja osiguranja režim osiguranja ovih dviju vrsta tražbina nije podložan diskrecijskoj ocjeni suda, već je jasno propisan relevantnim odredbama ZKP/08. te je izlišna polemika žalitelja o tome koja je svrha dvaju režima osiguranja, sve dok postoji ovakvo zakonsko uređenje.

5.2. Nadalje, nije u pravu žalitelj da u postupku osiguranja imovinskopravnog zahtjeva privremenim mjerama nema mjesta primjeni načela iz članka 4. ZKP/08., jer odlučivanje o privremenoj mjeri osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, jednako kao i odlučivanje o privremenoj mjeri osiguranja imovinske koristi potpada pod doseg članka 1. Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.), slijedom čega treba provesti test razmjernosti (ocjenu postojanja razumnog odnosa razmjernosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti) odnosno mjerila koja je Europski sud za ljudska prava primijenio u presudi JGK Statyba LTD i Guselnikovas protiv Litve 3330/12., 5. studeni 2013. i u odluci Džinić protiv Hrvatske od 17. svibnja 2016. broj 38359/13.). To znači da mora postojati i razuman odnos razmjernosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti bilo kojim mjerama koje prvostupanjski sud primjenjuje, uključujući i mjere predviđene da kontroliraju upotrebu imovine pojedinca. Taj je zahtjev izražen pojmom „pravične ravnoteže” koja mora biti uspostavljena između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca (na primjer, predmeti Hutten-Czapska protiv Poljske [GC], broj 35014/97, odlomak 167., ECHR 2006-VIII, Depalle protiv Francuske [GC], broj 34044/02, odlomak 83., ECHR 2010 i Herrmann protiv Njemačke [GC], broj 9300/07, odlomak 74., 26. lipnja 2012.).

5.3. Jednako tako pogrešno predlagatelj osiguranja utvrđuje da sud miješa primjenu odredbi ZKP/08. i Ovršnog zakona, u odnosu na provjeru postojanja uvjeta za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Naime, ispitivanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremene mjere propisano je člankom 557.e stavkom 3. ZKP/08., slijedom čega se isto odnosi na ispitivanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremene mjere osiguranja imovinske koristi, a ne imovinskopravnog zahtjeva.

5.4. Nadalje, u pravu je sud prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim opasnost da će protivnik osiguranja, optuženi A. J. B., bez određivanja privremene mjere imovinu otuđiti, prikriti ili na drugim način njome raspolagati i time spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine. Sama tvrdnja da se vodi kazneni postupak za kaznena djela kojima je počinjena visoka šteta za koju nije izvjesno da će je optuženici svojom imovinom moći namiriti, je općenita tvrdnja koju predlagatelj nije ničim potkrijepio, i to konkretno u odnosu na optuženog A. J. B.. Iako je u pravu prvostupanjski sud da se ta opasnost može potkrijepiti stvarnim ili pravnim radnjama u odnosu na imovinu (npr. objavljivanjem oglasa radi prodaje nekretnine, umanjivanje vrijednosti nekretnine oštećivanjem, sklapanjem predugovora ili bilo koje vrste ugovora kojim je pravni temelj za prijenos vlasništva i dr.), isto je moguće obrazložiti i drugim okolnostima kao što su visina prihoda optuženika, stanje nekretnine, njezina namjenom, način stjecanja, postupanje optuženika od pokretanja kaznenog postupka u odnosu na nekretninu te drugom osobnim i imovinskim okolnostima optuženika. Pritom predlagatelj osiguranja nije naveo niti jednu od tih okolnosti, odnosno nije konkretizirao tvrdnju da nije izvjesno da će optuženici svojom imovinom moći namiriti štetu, s obzirom da je teret dokaza tih okolnosti na predlagatelju.

5.5. Jednako tako, predlagatelj osiguranja nije učinio ni vjerojatnim da zabrana otuđenja i opterećenja predstavlja neznatnu štetu za protivnika osiguranja, slijedom čega nije od značaja žaliteljev prigovor o tome da postoji proturječje između tvrdnji suda prvog stupnja o tome radi li se o neznatnoj šteti ili ne, jer je taj dio obrazloženja prvostupanjskog suda ionako suvišan, s obzirom da su u prijedlogu predlagatelja osiguranja izostale konkretne okolnosti o tome da će za predlagatelja osiguranja određivanjem privremene mjere nastati samo neznatna šteta.

10. Slijedom svega izloženoga, s obzirom na to da žalbom nije dovedena u pitanje osnovanost rješenja, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bila ostvarena kakva povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 30. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.