Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-86/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca univ.spec.crim. Ivana Turudića, predsjednika vijeća, Tomislava Juriše, dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. D., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.

– ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o optuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 13. prosinca 2021. broj K-54/2021., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog S. D. te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se optuženik za kazneno djelo iz članak 230. stavak 1. i 2. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članaka 230. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi S. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva, iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te je na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

1.1. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 4. rujna 2021. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 ( tri ) godine.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11.

– Odluka Ustavnog suda, 143/12., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka i to nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. D. B. u iznosu od 2.000,00 kn te paušalni iznos od 1.000,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi S. D. po branitelju T. M., odvjetniku u S., zbog odluka o kazni s prijedlogom da se „žalitelja blaže kazni“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba je osnovana.

6. Optuženik u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud pogrešno kao olakotnu okolnost nije cijenio optuženikovo iskazano žaljenje i kajanje smatrajući ga neiskrenim, bez stvarne empatije prema žrtvi Lj. A.. Smatra da sud ne može kao otegotnu okolnost uzeti način i izbor koji će način se optuženik braniti a što proizlazi iz obrazloženja presude. Nadalje u odnosu na ostale olakotne okolnosti optuženik smatra da sud iste nije dostatno cijenio a u odnosu na otegotne okolnosti i to ranije kažnjavanje navodi da je „previše“ cijenjeno jer je optuženik zadnji put osuđen prije 2 godine, a za vrijeme boravka u istražnom zatvoru je shvatio pogibeljnost svojeg postupanja, a sud je u presudi naveo otegotne okolnosti koje ulaze u obilježja kaznenog djela. Optuženik ukazuje i na zakonsku mogućnost iz članka 48. KZ/11. po kojoj sud može izreći blažu kaznu od propisane.

.

7. Prvostupanjski sud je kao olakotnu okolnost na strani optuženika cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela te kao otegotne okolnosti cijenio društvenu osudu ovakvih kaznenih djela, činjenicu zainteresiranosti žrtve Lj. A. za kazneni progon, učestali porast broja takvih kaznenih djela, iskazanu grubost i beskrupuloznost prilikom počinjenja kaznenog djela, činjenicu da je optuženik svojim postupanjem prouzročio znatnu traumu žrtvi Lj. A. te njegovu raniju osuđivanost.

8. Međutim, u pravu je optuženik kada navodi da je sud neosnovano ocijenio određene okolnosti kao otegotne. To se u prvom redu odnosi na procesni stav žrtve Lj. A. u pogledu zainteresiranost za kazneni progon ali i na društvenu osudu kaznenih djela. Naime, između ostalog, temeljem članka 41. KZ/11. društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela je svrha kažnjavanja pa ista, sama po sebi, ne može predstavljati i otegotnu okolnost. Nadalje, niti iz činjeničnog opisa presude a niti iskaza žrtve Lj. A. (točka 6.1.) ne proizlazi da je optuženik svojim radnjama iskazao grubost i beskrupuloznost koja prelazi, u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, radnje koje uobičajeno prate počinjenje kaznenog djela razbojništva uz prijetnju oružjem iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11.

9. U tijeku postupka nije bilo sporno, a to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. D. B., da je optuženikova mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja postupcima „tempore criminis“, zbog ovisnosti o psihoaktivnim drogama bila bitno smanjene (točka 15.1. presude). Po stavu ovog drugostupanjskog suda, radi se o značajnoj olakotnoj okolnost u odnosu na koju prvostupanjski sud, nedostatno i neosnovano povezuje institut samoskrivljene smanjene ubrojivosti u smislu članka 25. i 26. KZ/11., ukazujući da je optuženik opijate konzumirao već neposredno nakon izlaska s liječenja u komuni u C. V.. Međutim, opravdano je otegotnim valorizirana ranija osuđivanost optuženika zbog istovrsnih kaznenih djela.

10. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti po prvostupanjskom sudu te okolnosti na koje je prethodno ukazuje ovaj drugostupanjski sud u smislu članka 47. KZ/11. a cijeneći optuženikovu ličnost i težinu počinjenog kaznenog djela opravdavaju, prihvaćanjem optuženikove žalbe, izricanje kazne zatvora u trajanju od 3 (tri godine). Ta će kazna u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. te je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Pritom valja ukazati da ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća razloge (izuzev grubosti i bezobzirnosti, što je obrazloženo u točki 8. ove presude) koje je u odnosu na optuženikovo iskazano žaljenje i kajanje, a u smislu olakotnih okolnosti, iznio prvostupanjski sud (točka 16.2. presude).

11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Stoga je primjenom odredbe članka 486. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30.ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.