Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-57/2022-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 30. studenog 2021. broj K-24/2020., u sjednici održanoj 30. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sudu u Osijeku proglasio je krivim optuženog D. T. zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te ga je na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da je optuženiku na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1 Na temelju članka 56. stavak 4. u vezi s člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. optuženom D. T. naložena je posebna obveza – da u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude popravi štetu ošt. Domu za starije i nemoćne osobe B. M., počinjenu kaznenim djelom uplatom dosuđenog imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 78.012,50 kuna.
1.2. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu optuženom D. T. i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženi bez opravdanog razloga, u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. koja mu je određena uz uvjetnu osudu.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) ošt. Domu za starije i nemoćne osobe B. M. dosuđen je imovinsko
pravni
zahtjev
u
iznosu
od
78.012,50
(sedamdesetosamtisućadvanaestkunaipedesetlipa) kuna, te je naloženo optuženom D. T. da dosuđeni imovinsko pravni zahtjev oštećeniku isplati u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude. Oštećeni Dom za starije i nemoćne osobe B. M. je s ostalim dijelom imovinsko pravnog zahtjeva upućen na parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom D. T. snositi troškove postupka i to na ime troškova svjedoka iznos od 116,00 kn, na ime troškova vještaka strojarske struke 2.800,00 kn, te na ime paušalne svote iznos od 1.000,00 kn, odnosno sveukupno 3.916,00 kn, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te je presude žalbu podnio optuženik putem branitelja D. S., odvjetnika u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači uz uvažavanje žalbenih navodi, a podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
4. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Optuženik je u žalbi zahtijevao da ga se u smislu odredbe članka 475. stavak 2. ZKP/08. izvijesti o sjednici vijeća što je i učinjeno, te su o sjednici vijeća uredno izvješteni optuženik, branitelj i državni odvjetnik. Međutim, kako stranke niti branitelj nisu pristupili, to je sjednica na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Optuženik ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka propisana člankom 468. stavak 2. ZKP/08. jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu i to presudi Prekršajnog suda u Osijeku, SS B. M. broj PpP- 1747/16. od 14. lipnja 2016. dok je u međuvremenu nastupila rehabilitacija što je vidljivo iz izvoda iz prekršajne evidencije na ime optuženika. Međutim, presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu jer prekršajna presuda ne predstavlja dokaz o prijašnjoj osuđivanosti optuženika u kojem slučaju se mogu koristiti isključivo podaci iz prekršajne i kaznene evidencije, dakle, ne i osude u odnosu na koje je nastupila rehabilitacija već ova prekršajna presuda je dio opisa zlouporabe položaja i ovlasti u odnosu na razdoblje od 3. srpnja 2016. do 20. rujna 2018., u kojem razdoblju evidentno nije nastupila rehabilitacija, te je u odnosu na optuženika imala određeni pravni i zakonski učinak koji je optuženik svjesno i namjerno ignorirao kako bi sebi pribavio protupravnu imovinsku korist.
7.1. Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio navedenu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., kao niti bilo koju drugi iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Optuženik smatra da je sud prvog stupnja trebao radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja presudu temeljiti na parničnom postupku provedenom pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P-1086/2016. u kojem je utvrđeno da optuženik nije dužan naknaditi štetu tužitelju C. … d.d. zbog štete na znakovima i stupićima uz cestu koja je nastala kao posljedica prometne nesreće jer nije mogao utvrditi je li optuženik prilikom nesreće bio pod utjecajem alkohola.
8.1. Međutim, citiranim žalbenim navodima optuženika nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno temeljio svoja utvrđenja na pravomoćnoj prekršajnoj presudi, povezujući ju s personalnim dokazima i ispravama u spisu, dok pitanje regresnog odnosa koje je regulirano Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu nije od utjecaja na utvrđene činjenice da je optuženik znao odnosno bio svjestan prekršajne presude, da je kao ravnatelj bio svjestan svojih obveza koje proistječu iz članka 7. Pravilnik o korištenju službenih vozila kao i da je prema Statutu Doma za starije i nemoćne osobe B. M. kao ravnatelj bio zadužen za organiziranje i vođenje rada i poslovanja Doma. Stoga, nije niti bio zadatak prvostupanjskog suda utvrđivati u ovom postupku je li ispravno Prekršajni sud u Osijeku donio presudu odnosno je li pravilno utvrdio činjenice u pravomoćno dovršenom prekršajnom postupku čime bi se stavio u ulogu višeg suda u odnosu na Prekršajni sudu u Osijeku, a što je suština žalbenih navoda optuženika. Kako je, dakle, u pravomoćno dovršenom prekršajnom postupku utvrđeno da je optuženik u alkoholiziranom stanju prouzročio prometnu nesreće, to neosnovano optuženik ističe da je bilo potrebno primijeniti pravilno in dubio pro reo i utvrditi da nije dokazano da bi optuženik bio u alkoholiziranom stanju.
8.2. Slijedom navedenog, sve odlučne činjenice objektivnog i subjektivnog karaktera, a koje se odnose na kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11. su potpuno utvrđene. Tvrdnje optuženika za koje on smatra da su odlučne, ali se ne odnose na činjenice o kojima neposredno ovisi primjena materijalnog ili procesnog prava, nisu odlučne. Prema tome, sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice koje se odnose na predmetno kazneno djelo pravilno i potpuno utvrdio, zbog čega niti u tom dijelu nije osnovana žalba optuženika.
8.3. Optuženik se samo paušalno žali zbog povrede kaznenog zakona koju žalbenu osnova ne obrazlaže, a ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.
9.1.Optuženik uvodno naznačuje ovu žalbenu osnovu koju također u žalbi ne obrazlaže, međutim, prvostupanjska presude je u tom dijelu ispitana u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08.
9.2. Izrečena kazna je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena i ona će ispuniti svrhu kažnjavanja, u smislu individualne i generalne prevencije. Kako je već navedeno, optuženik u žalbi ne navodi niti jednu okolnost koja bi dovela u pitanje pravilnost odluke o kazni suda prvog stupnja, a blažom kaznom od izrečene ne bi se ispunila svrha kažnjavanja s obzirom na pogibeljnost ovog kaznenog djela.
10. Odluka o izricanju posebne obveze ispravno se temelji na propisima citiranim u izreci pobijane presude.
11. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, trebalo ju je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 30. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.
