Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-126/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim, predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. K., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. Kaznenog zakona "Narodne novine" broj 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda (
Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje. KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog Ž. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv I-8/2022. od 10. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Ž. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, Kv I-8/2022. od 10. rujna 2021., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. KZ/97., sto teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. i člankom 154. stavkom 1. točkama 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2 KZ/11. te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 129. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Željka Kovačića iz razloga navedenih u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II izreke rješenja, na temelju članka 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2021. pa nadalje.
1.2. Pod točkom III izreke rješenja navedeno je da na temelju članka 131. stavak 2. ZKP/08. istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Ž. K. po branitelju, odvjetniku E. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 469. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje tako da ukine istražni zatvor optuženiku ili ga zamijeni jednom ili više mjera opreza iz članka 98. stavak 1. i 2. točke 1. do 11. ZKP/08. odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, kao i razloge zbog kojih smatra da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Navedene razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa nisu osnovani žalbeni navodi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, proturječna obrazloženju i razlozima odluke, u suprotnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem i stvarnim činjenicama te da je izostalo obrazloženje njegovih navoda o razlozima protivljenja produljenju istražnog zatvora, zbog čega da se pobijano rješenje ne može ispitati pa da bi time bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
6. Suprotno žalbenim navodima optuženika da se optužnica temelji isključivo na jednom personalnom dokazu i to nevjerodostojnom iskazu oštećene M. K. te da je prvostupanjski sud "ulazio u meritum postupka" prejudicirajući njegovu krivnju, drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu dokaza, pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri iznio u pobijanom rješenju. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. U situaciji kada je optužnica potvrđena, dostatno je obrazložiti osnovanu sumnju navođenjem dokaza na kojima se optužnica temelji, s obzirom na to da su ti dokazi ranije bili predmet razmatranja optužnog vijeća koje je zaključilo da iz sadržaja istih proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje.
7. Nadalje, neovisno o dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti, koja je samo jedna, ne nužno i odlučna, okolnost za primjenu mjere istražnog zatvora, opravdano prvostupanjski sud zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora temelji na brojnosti kaznenih djela za koja se optuženika, na razini osnovane sumnje, tereti u ovome postupku, okolnostima počinjenja kaznenih djela, iskazanoj upornosti, velikoj kriminalnoj volji, višegodišnjem razdoblju činjenja kaznenih djela prema članovima svoje obitelji koji su ekonomski ovisni o njemu, da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kaznena djela činio uslijed disocijalnog poremećaja osobnosti, organskih oštećenja moždanog tkiva i štetne uporabe alkohola zbog čega postoji povećana vjerojatnost činjenja sličnih kaznenih djela u budućnosti u slučaju izostanka psihijatrijskog tretmana kao i činjenici da je prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17. i 126/19.). Navedene okolnosti predstavljanju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista, slična ili teža kaznena djela zbog čega prvostupanjski sud osnovano smatra da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela može spriječiti samo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora, za sada jedinom prikladnom mjerom u svrhu otklanjanja te opasnosti kao i da se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama.
8. Promašeni su ponovljeni žalbeni navodi o tome kako je za pet kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora, jer je već u ranijem rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske navedeno da se optuženika predmetnom optužnicom tereti za ukupno sto šest kaznenih djela od toga ga se pod točkom 2. optužnice tereti za sto teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi članka 153. stavak 2. i članka 154. stavka 1. točke 2. i 3. KZ/11., a za koja kaznena djela je propisana kazna zatvora od pet do petnaest godina pa istražni zatvor u skladu s odredbom članka 133. stavka 1. točka 5. ZKP/08. do donošenja prvostupanjske presude može trajati najdulje dvije godine, dakle do 14. ožujka 2023.
9. Nije u pravu optuženik kada upire na povredu načela razmjernosti navodom da se više od godinu nalazi u istražnom zatvoru te da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi o povredi načela razmjernosti.
9.1. Pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom, raspravnom stadiju postupka, pretežu nad pravom optuženika na slobodu slijedom čega nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.
10. Kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
