REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 886/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. N. iz S., OIB: ..., 2. I. N. Č. iz P., OIB: ..., 3. L. Š. iz S., OIB: .... i 4. T. N. iz S., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik u S., protiv tuženika: 1. T. I. iz B., S., OIB: ..., 2. S. D. iz B. V., OIB: ... i 3. M. I. iz B., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u S., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 755/2017 od 13. travnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P - 3282/16 od 16. prosinca 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj P - 3282/16 od 6. veljače 2017., u sjednici održanoj 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetni: - Ugovor o darovanju od 21. veljače 2005., sklopljen između darovatelja M. N. i daroprimatelja T. I., ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. u T., pod brojem OV – 834/05, - Ugovor o darovanju od 22. veljače 2005., sklopljen između darovatelja M. N. i daroprimatelja S. D., ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. u T., pod brojem OV – 833/05 i Ugovor o darovanju od 21. ožujka 2005. sklopljen između darovatelja M. N. i daroprimatelja M. I., ovjeren kod javnog bilježnika S. Z. u S., pod brojem OV – 4408/05. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja kojim se nalaže brisanje brava vlasništva upisanog u zemljišne knjige temeljem navedenih ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih ugovora u zemljišnim knjigama, a sve kako je to precizno određeno izrekom pod t. I.2. pobijane presude. Odlukom o troškovima postupka tuženici su obvezani naknaditi tužiteljima ukupno 90.116,78 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

3. Tužitelji su odgovorili na reviziju uz prijedlog da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

4. Revizija nije osnovana.

5. Kako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), dopuštena je redovna revizija po čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Prije ostalog valja naglasiti da tuženici osporavaju pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava i ističu bitne povrede odredaba parničnog postupka, premda se revizijski razlozi pretežito odnose na činjenična utvrđenja i zaključke nižestupanjskog suda koje tuženici smatraju pogrešnim. Treba međutim imati na umu da u revizijskom postupku Vrhovni sud polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog (arg. iz čl. 385. ZPP). Valja pritom reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove koji u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a izvedene dokaze prosuđuju prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatraju revidenti da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čine revidenti. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tuženici. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, suprotno revizijskim navodima tuženika, u smislu odredbe čl. 373.a ZPP-a drugostupanjski sud je ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prigodom donošenja takve odluke drugostupanjski sud ovlašten je uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok je u naprijed navedenim pretpostavkama ovlašten donijeti takvu odluku i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju koje je M. N. kao darovatelj 2005. godine sklopio s tuženicima kao daroprimateljima (obdarenicima), te zahtjev za brisanje provedenog upisa u zemljišnim knjigama temeljem ovih ugovora i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

9. Pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju: - da je sad pok. M. N. kao darovatelj potpisao Ugovor o darovanju od 21. veljače 2005. prema T. I. (ovjeren potpis kod javnog bilježnika P. Ž. u T., pod brojem OV – 834/05) kao daroprimatelju, Ugovor o darovanju od 22. veljače 2005. prema S. D. (ovjeren potpis kod javnog bilježnika P. Ž. u T., pod brojem OV – 833/05) kao daroprimateljici, te Ugovor o darovanju od 21. ožujka 2005. prema M. I. (ovjeren potpis kod javnog bilježnika S. Z. u S., pod brojem OV – 4408/05) kao daroprimatelju, - da je pok. M. N. bio poslovno sposoban za sklapanje ovih ugovora, - da ni jedan od ovih ugovora nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta u smislu odredbe čl. 53. st. 1. t. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 i 120/16), - da ni jedan tuženik nije potpisao ugovor o darovanju istovremeno kada je to učinio darovatelj, dok tuženici tijekom postupka nisu dokazali da su prije smrti M. N. potpisali ugovore o darovanju i tako prihvatili darovanje, te - da darovatelj nije uveo tuženike kao daroprimatelje u neposredan posjed darovanih nekretnina, tako da nije izvršena prava predaja nekretnina koje su bile predmet darovanja.

10. Kako revidenti dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenata kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

11. Temeljem prethodno navedenog utvrđenog činjeničnog stanja pobijanom presudom je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužitelja. Naime, s obzirom na vrijeme u kojem su prema činjeničnim navodima iznijetim tijekom postupka ovi obvezni odnosi nastali, valjanost predmetnih ugovora o darovanju shodno odredbi čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO/05) sagledava se primjenom Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), te tako pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na koje ovaj Zakon upućuje (čl. 27. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 53/91/). S obzirom na prihvat darovanja kao pretpostavke valjanosti ovog ugovora, treba reći da primjenom pravnih pravila § 938. – 956. OGZ-a ugovor o darovanju nastaje tek kada se (kumulativno) darovatelj obveže predati odnosno prenijeti predmet darovanja daroprimatelju bez protučinidbe, a daroprimatelj prihvati to darovateljevo obvezivanje. Tako (jednako kao i primjenom odredbi čl. 479. – 498. ZOO/05) upravo okolnost što obveza darovatelja nastaje tek u tom trenutku, afirmira darovanje kao ugovor, a ne jednostrani pravni posao. Isto tako, kako predmetni ugovori o darovanju nekretnine nisu sklopljeni u obliku sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta (koji oblik nije ispunjen samom ovjerom potpisa darovatelja /Rev – 1048/1991 od 26. rujna 1991./), za valjanost ovih ugovora, te s pravnom posljedicom kako je to prihvatio drugostupanjski sud (pravno shvaćanje prihvaćeno u odluci ovog suda broj Rev – 359/12 od 21. prosinca 2016.) primjenom pravnog pravila § 943. OGZ-a (i praksi ovog suda iznijetoj u više odluka: Rev – 1916/87 od 23. veljače 1988., Rev – 1247/94 od 19. ožujka 1996.) potrebno da je nekretnina koja je bila predmet darovanja predana u posjed daroprimatelja, tj. da je izvršena prava (fizička) predaja nekretnine, koja pretpostavka u konkretnom slučaju prema utvrđenju nižestupanjskog suda nije ispunjena. Naime, valjano darovanje s predajom (realno darovanje) nastaje sklapanjem ugovora o darovanju uz istovremenu predaju darovane stvari daroprimatelju. Pritom treba reći da prema shvaćanju ovog suda (Rev – 955/09 od 6. svibnja 2010.), kada ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta, za njegovu valjanost potrebno je izvršena prava predaja darovane nekretnine, koju pretpostavku ne ispunjava provedba ovog ugovora uknjižbom u zemljišnim knjigama. Isto tako, kako to pravilno cijeni nižestupanjski sud, tužitelji su kao univerzalni sljednici M. N. primjenom odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13) ovlašteni zahtijevati brisanje provedene uknjižbe temeljem ovih ugovora i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi im povrijeđena knjižna prava i tako trebala prestati.

12. Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

13. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 30. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.