REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 883/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. P. iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćnici I. U., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž-616/2021-2 od 27. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1712/2020-34 od 22. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž-616/2021-2 od 27. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1712/2020-34 od 22. ožujka 2021., a zbog pet pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Tužitelj na prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5.1. Tuženik u svom prijedlogu ističe slijedeća pitanja:
„1. Ima li štovanje prava na ugled, čast, dostojanstvo i ime tužitelja, koja čine prvo osobnosti, prednost pred slobodom misli i izražavanja tuženika?
Kao razlog važnosti navedenog pitanja ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-571/16 od 23. veljače 2017., kao i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3422/2019 od 10. lipnja 2020.
2. Je li u svakom konkretnom slučaju prilikom primjene testa nužnosti u demokratskom društvu nužno utvrditi odgovore na sva pitanja:
a) Je li u konkretnom slučaju došlo do miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli propisano člankom 38. stavcima 1. i 2. Ustava?
b) Je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu?
c) Je li miješanje imalo legitimni cilj?
d) Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?
kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu je od njih potrebno pružiti zaštitu.
Obrazlažući važnost navedenog pitanja tuženik ukazuje na pravno shvaćanje iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-458/2018. od 23. svibnja 2019., U-III-7479/2014 od 16. prosinca 2015., U-III-2195/2016 od 2. studenoga 2016 i U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016.
3. Je li u svakom konkretnom slučaju kada nisu ispunjene sve pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu, posebno pretpostavka protupravnosti, potrebno provesti test razmjernosti te na testu razmjernosti utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva?
Tuženik, u vezi ovog pitanja, upire na praksu revizijskog suda (odluke poslovni broj Rev-1306/06 od 28. veljače 2007., Rev-635/08 od 8. rujna 2009., Gzz-39/03 od 27. svibnja 2003. te Rev-503/08 od 21. svibnja 2008.).
4. Može li osoba koja je dala intervju koji je objavljen unutar neautoriziranog intervjua biti pasivno legitimirana te odgovorna za naknadu nematerijalne štete (povredu prava osobnosti) uzimajući u obzir čl. 21. Zakona o medijima?
5. Je li preduvjet tužbe za naknadu neimovinske štete povrede prava osobnosti nastale objavom informacije u medijima protiv davatelja izjave u neautoriziranom intervjuu podnošenja zahtjeva sukladno čl. 21. i čl. 22. Zakona o medijima?“
6.1. U odnosu 1. postavljeno pitanje tuženika ukazuje se da odgovor na to pitanje ovisi o utvrđenim odlučnim okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja, a prema kojima sud ocjenjuje koje od zaštićenih prava (pravo na slobodu izražavanja misli i pravo na zaštitu časti, dostojanstva i ugleda), koja načelno imaju pravo na jednako poštivanje, ima „prednost“. Naime, odgovor na to pitanje ovisiti će od niza odlučnih okolnosti. Tako, primjerice odlučne okolnosti mogu biti uloga i status osobe koja daje izjavu, kao i osobe na koju se izjava odnosi (stupanj "popularnosti" osobe tužitelja i njegovo prethodno ponašanje i sl.), zatim predmet objavljenih izjava, njihov sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja, radi li se o činjeničnim izjavama ili vrijednosnim prosudbama, doprinos tog sadržaja raspravi od javnog interesa, i sl. Nadalje, hoće li pravo na slobodu izražavanja i prenošenja misli prevladati nad interesom pojedinca za zaštitu njegova ugleda ili ne može ovisiti i o tome je li osoba koja iznosi informacije iste pažljivo provjerila njihovu točnost i pouzdanost, u mjeri u kojoj to dopuštaju okolnosti ili se radilo samo o zlonamjernim izjavama usmjerenima da naštete pravima osobnosti tužitelja itd.
Kako se, pored navedenog, revidentova analiza kriterija iz pobijane presude svodi na vlastitu, dakle subjektivnu procjenu o tome koje od suprotsavljenih prava preteže upravo u konkretnom slučaju, valja zaključiti da postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Pritom se predlagatelj neosnovano poziva na odluku drugog drugostupanjskog suda i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u drugim predmetima, jer se radi o činjenično i pravno različitim situacijama.
6.2. Što se tiče drugog navedenog pitanja za odgovoriti je da se radi o općenitom pitanju, utemeljenom na načelnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, međutim od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod ovog spora jer je pobijana presuda zasnovana upravo na usklađenom, a ne suprotnom, pravnom shvaćanju (kako proizlazi i iz pitanja 3. postavljenog u prijedlogu). Pitanje se stoga suštinski odnosi na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio primijeniti neku odredbu ZPP na način kako tužitelj smatra da je trebao ili obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.3. Postavljeno pitanje 3. polazi od tvrdnje da tijekom postupka nije utvrđena protupravnost u postupanju tuženika, kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. Međutim, drugostupanjski je sud utvrdio postojanje protupravnosti u postupanju tuženika, pa ovako postavljeno pitanje također nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.4. Za 4. i 5. pitanje tuženik nije izložio valjane razloge važnosti u smislu odredbe čl. čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga, ne postoji potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije pa ni ovo postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
7. Kako zbog iznesenih razloga nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Zagreb, 30. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
