REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 1 UsI-1516/2021-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja J. G. iz O., kojeg zastupa opunomoćenica i supruga S. G., O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznanja prava na starosnu mirovinu, 30. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/21- 01/03265127042, URBROJ: 341-99-05/3-21-6242 od 10. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-140-02/21-01/03265127042, URBROJ: 341-99-05/3-21-6242 od 10. prosinca 2021. izmijenjeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. u. u Osijeku KLASA: UP/I 140-02/21- 01/03265127042, URBROJ: 341-12-05/3-21-22260 od 22. srpnja 2021. te je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 22. srpnja 2021. tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. srpnja 2021. u svoti od 3.405,96 kn mjesečno. Isplata mirovine pripada tužitelju od 1. srpnja 2021. i isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Tim rješenjem zamijenjeno je rješenje istog broja od 2. lipnja 2021.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da je 28. lipnja 2021. podnio zahtjev za starosnu mirovinu koju je tražio od 1. srpnja 2021. jer je 6. lipnja 2021. napunio 65 godina starosti i imao je više od 15 godina mirovinskog staža, što znači da je ostvario pravo na starosnu mirovinu temeljem članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga se 30. lipnja 2021. odjavio i prestalo mu je svojstvo osiguranika. Nadalje ističe da ga je 19. srpnja 2021. nazvala voditeljica postupka M. T. A. koja ga je izvijestila da ne može izdati rješenje o starosnoj mirovini jer je direktor firme S. d.o.o. i da mora biti prijavljen. Odgovorio je da je u postupku zatvaranja firme i da od 1. srpnja 2021. želi mirovinu, no ona je ponovila da njena šefica inzistira na prijavi kako bi mu se izdalo rješenje. Dana 20. srpnja 2021. otišao je u računovodstveni servis, koji vodi računovodstvo za firmu S. d.o.o. i tražio je da ga prijave na 2 sata rada dnevno jer je to bio uvjet za izdavanje rješenje o starosnoj mirovini. Računovodstvo ga je prijavilo 20. srpnja 2021. i to s datumom 1. srpnja 2021., znači retroaktivno. Napominje da je nakon toga zaprimio prvostupanjsko rješenje od 22. srpnja 2021. protiv kojeg je izjavio žalbu zbog pogrešnog izračuna mirovine te se odjavio 30. srpnja 2021. Navedenu žalbu tuženik je odbio te je tužitelj upućen da može podnijeti novi zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. Razlog je bio taj što je 1. srpnja 2021. bio u radnom odnosu. Međutim tužitelj ističe da nije htio biti u radnom odnosu 1. srpnja 2021., ali se morao prijaviti jer je to prvostupanjsko tijelo od njega tražilo. Ističe da se ne bi odjavio 30. lipnja 2021. da je planirao dalje raditi. Prema tome, ovdje se radi o pogrešci i manipulaciji od strane prvostupanjskog tijela. Naglašava da je i tuženikovo rješenje nerazumno jer je žalba odbijena s obrazloženjem da je bio prijavljen na osiguranje i nakon 1. srpnja 2021., pri tome se ne očitujući od dijelu žalbe u kojoj je osporavao polazni faktor. Stoga traži da sud poništi osporavano rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 24. ožujka 2022. kod ovog suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravi su opunomoćenica tužitelja i opunomoćenica tuženika u cijelosti ostale kod svih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj dana 28. lipnja 2021. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. Taj je zahtjev prvostupanjsko tijelo usvojilo utvrdivši da su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na starosnu mirovinu te je tužitelju počevši od 1. srpnja 2021. priznato pravo na starosnu mirovinu u skladu s člankom 33. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', 157/13., 151/14., 33/15., 120/16. i 18/18. – dalje: ZOMO), a u svezi s člankom 100. stavkom 8. istog Zakona.
7. Rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedenog rješenja tuženik je utvrdio, što između stranaka nije ni sporno, da je tužitelj i nakon 1. srpnja 2021. bio u radnom odnosu, odnosu u obveznom mirovinskom osiguranju. Utvrđeno je i to da je tužitelj u sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku bio upisan kao direktor društva S. d.o.o., Osijek, i to sve do 17. rujna 2021., kada je navedeno društvo brisano iz sudskog registra.
8. Prema članku 33. ZOMO-a pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
9. U skladu s člankom 12. ZOMO-a obvezno su osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno.
10. Prema članku 100. stavku 1. ZOMO-a korisnik prijevremene starosne mirovine ili starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji je nakon stjecanja prava na mirovinu navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja može nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti po osnovi koje je obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje ostvariti pravo na novu starosnu mirovinu, odnosno prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ako su ispunjeni uvjeti godina života i mirovinskog staža iz članaka 33., 34., 35., 180. i 182. ovoga Zakona. Nova mirovina odredit će se prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ovoga Zakona, prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima prije i poslije ostvarivanja prava na mirovinu.
11. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da tužitelju nije prestalo zaposlenje te da je u trenutku podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na starosnu mirovinu bio u radnom odnosu (i direktor društva S. d.o.o.), odnosno nije sporno da je tužitelj i nakon 1. srpnja 2021. bio u obveznom mirovinskom osiguranju, to mu nije bilo moguće priznati pravo na starosnu mirovinu u smislu članka 33. i članka 100. stavka 1. ZOMO-a, kako je to i tuženik utvrdio. Slijedom toga, pravilno je tuženik primijenio članak 118. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', 47/09.) kada je u žalbenoj fazi postupka izmijenio prvostupanjsko rješenje i odbio zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu.
12. U tom smislu neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni žalbeni navodi. S obzirom na to da nije bilo zakonske osnove za priznavanje prava na starosnu mirovinu, to tuženik nije povrijedio zakon tužitelju na štetu ne očitujući se posebice o žalbenim navodima koji se odnose na sam izračun (visinu) mirovine.
13. Zbog navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u izreci ove presude.
U Osijeku 30. ožujka 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
