REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 Povrv-91/2020-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja E. M. d.o.o., OIB: …, iz Z., , zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tužene M. S., OIB: …, iz Z., , sada u Kaznionici u P.,, povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 17. ožujka 2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. R., odvjetnice iz P. i nenazočnosti uredno pozvane tužene, 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ž. M. iz Z., , poslovni broj Ovrv-2231/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj M. S., OIB:…, iz Z., , sada u Kaznionici u P., da tužitelju E. M. d.o.o., OIB:…, iz Z., , plati iznos od 2.899,29 kn (dvije tisuće osamstodevedesetdevet kuna i dvadesetdevet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 190,29 kuna od 19. studenog 2019., -na iznos od 189,00 kuna od 18. prosinca 2019.,

-na iznos od 189,00 kuna od 18. siječnja 2020., -na iznos od 189,00 kuna od 18. veljače 2020.,

-na iznos od 189,00 kuna od 17. ožujka 2020.,

-na iznos od 1.638,00 kuna od 19. svibnja 2020., -na iznos od 315,00 kuna od 4. lipnja 2020.,

pa sve do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ž. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-2231/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj M. S., OIB:…., iz Z., , sada u Kaznionici u P., , da tužitelju E. M. d.o.o. OIB: …, iz Z., , plati:

-trošak ovršnog postupka u iznosu od 30,00 kn (trideset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-predvidivi trošak u iznosu od 754,75 kn (sedamstopedesetčetiri kune i sedamdesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženoj M. S., OIB: …, iz Z.,, sada u Kaznionici u P., da tužitelju E. M. d.o.o. OIB: …, iz Z., , nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.524,00 kn (dvijetisuće petstodvadesetčetiri kune) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude (30. ožujka 2022.) do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, podnio je ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave javnoj bilježnici Ž. M. iz Z., , protiv tužene radi naplate potraživanja od 2.899,29 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv naprijed citiranog rješenja o ovrsi ovdje tuženica, kao ovršenica je podnijela pravovremeno prigovor 4. prosinca 2020. pobijajući u cijelosti rješenje o ovrsi, u kojem navodi da se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici P. i da zbog toga nije u mogućnosti platiti račune tužitelja. Tužena naime ističe kako je uredno plaćala sve račune do odlaska na izdržavanje kazne zatvora, no međutim nakon odlaska na izdržavanje kazne više joj ne stižu računi jer se ne prosljeđuju na novu adresu, no ionako ih ne bi bila u mogućnosti platiti budući da se nalazi u financijskim poteškoćama. Majka je djeteta koji je s njom na izdržavanju kazne i još četvero mldb. djece o kojima vodi brigu. Obzirom na navedeno financijsko stanje zamoljava da joj se djelomično oprosti dug ili pričeka s naplatom dok ne bude u mogućnosti isto podmiriti.

3. Javna bilježnica je po dostavi prigovora proslijedila predmet ovome sudu, na daljnji postupak, a to sukladno odredbama iz članka 282. i članka 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ). Rješenjem ovog suda poslovni broj 6 Povrv-91/2020-3 od 5. siječnja 2021. stavljeno je van snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice temeljem odredbe iz članka 58. stavak 2. OZ, te je ujedno i određen nastavak postupka po pravilima parničnog postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u vjerodostojnu ispravu/izvod otvorenih stavaka dužnika od 3. srpnja 2020., presliku Ugovora o cesiji od 20. listopada 2015. s Aneksom broj 1 i 2 i Dodatkom ugovora o cesiji, preslik Zahtjeva za mobilnim uslugama H. T. od 14. lipnja 2019., preslik Općih uvjeta poslovanja tužitelja, Ugovor o kupoprodaji uređaja s obročnom otplatom od 14. lipnja 2019., preslik računa (strana spisa 49-67).

5. Podneskom od 1. veljače 2021. tužitelj se očitovao na prigovor tuženice koji se ima smatrati odgovorom na tužbu. Tužitelj je naveo kako je temeljem Ugovora o cesiji sa H. T. d.d. od 20. listopada 2015. godine postao vlasnik predmetnog potraživanja. U prilog svoje tvrdnje je dostavio kao dokaz presliku Ugovora o cesiji zajedno sa svim aneksima i dodacima. Tužitelj ističe da je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno članku 80. ZOO-a i obavijestio je tuženicu o ustupu prilikom pokušaja mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Nadalje je tužitelj naveo da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti Ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06. ožujka 2007., Revt-36/03-2, od 18. veljače 2004., Rev-1559/01 od 12. rujna 2001. itd.). O Ugovoru o cesiji je tužitelj naveo da je isti dvostrano obvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem prvotni vjerovnik ima predmetno potraživanje.

6. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačen u prijedlogu za ovrhu u cijelosti osnovan.

6.1. Iz provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

- da je tužena temeljem zahtjeva za mobilnim uslugama H. T. od 14. lipnja 2019. sklopila s H. T. d.d. Ugovor vezan uz pretplatničke brojeve … i … i Ugovor o kupoprodaji uređaja s obročnom otplatom cijene,

- da je ukupno dugovanje tužene na dan sklapanja Ugovora o cesiji iznosilo 2.899,29 kn (prema računima za vremensko razdoblje od listopada 2019. do lipnja 2020.),

- da je tužitelj sklopio Ugovor o cesiji sa H. T. d.d. od 20. listopada 2015. i time postao vlasnik predmetnog potraživanja,

- da je među specificiranim tražbinama prodano i potraživanje H. T. d.d. prema ovdje tuženoj u ukupnom iznosu 2.899,29 kn,

- da tužena nije niti djelomično podmirila predmetnu tražbinu.

7. S obzirom na navode prigovora koji se imaju smatrati odgovorom na tužbu sud je analizirao potraživanje tužitelja i međusobni ugovorni odnos između stranaka odnosno da li je upravo tužitelj ovlašten od tuženice tražiti isplatu predmetne tražbine.

8. Prije svega valja reći da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koja vjerodostojna isprava je izvod otvorenih stavaka dužnika prema kojem izvodu tuženica duguje iznos dospjele glavnice 2.899,29 kn, te zakonske zatezne kamate obračunate prema dospijeću svakog računa kako slijedi:

- rč. br. …, dospijeće 18. studenog 2019. iznos od 190,29 kn,

- rč. br. …, dospijeće 17. prosinca 2019. iznos od 189,00 kn,

- rč. br. …, dospijeće 17. siječnja 2020. iznos od 189,00 kn,

- rč. br. …, dospijeće 17. veljače 2020. iznos od 189,00 kn,

- rč. br. …, dospijeće 16. ožujka 2020. iznos od 189,00 kn,

- rč. br. …, dospijeće 18. svibnja 2020. iznos od 1.638,00 kn,

- rč. br. …, dospijeće 3. lipnja 2020. iznos od 315,00 kn.

9. Nadalje, činjenica jest da je tužitelj otkupio navedeno potraživanje koje je pripadalo H. T. d.d. sukladno odredbama Ugovora o cesiji od 20. listopada 2015., a to prema odredbi iz članka 1. točke 1. i točke 2. navedenog Ugovora s tim da potraživanje prema tuženici ulazi u specifikaciju prodanih I ustupljenih potraživanja. Isto tako, člankom 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ZOO-a je određeno kako za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika.

10. Zaključak je ovoga suda da tražbina tužitelja postoji budući da je tuženica s H. T. d.d., zasnovala ugovorni odnos sklapanjem Ugovora o telekomunikaciji temeljem zahtijeva koji je tuženica vlastoručno potpisala i zasnovala na vlastiti zahtjev. Isto tako evidentno je da je H. T. d.d. prodao dospjelo i nepodmireno dugovanje cesionaru zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženice u glavničnom iznosu od 2.899,29 kn. Dakle, evidentno je kako se tražbina tužitelja odnosi na dug koji tuženica nije podmirila H. T. d.d., i to upravo u iznosu od 2.899,29 kn, koji je onda cesijom tužitelj stekao, te potražuje od tužene.

11. Kako je u postupku utvrđeno postojanje pretplatničkog odnosa između H. T. d.d i tužene, kao i prodaja predmetne tražbine cedentu E. M. d.o.o., zatim da je tužena u navedenom vremenskom razdoblju koristila usluge H. T. d.d. i nije platila dospjele račune za vremensko razdoblje od listopada 2019. do lipnja 2020. a koje račune je H. T. d.d. uredno ispostavio i dostavio na adresu tužene, sud je ocjenom svih dokaza pojedinačno I zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te da je tuženica obvezna platiti iznos od 2.899,29 kn. Napominje se kako je sud utvrdio da je tužena zasnovala ugovorni odnos uz obvezno trajanje na 24 mjeseca unutar tarifnog modela neograničena s M1 pogodnostima te je pri tome sukladno Ugovoru o kupnji uređaja i otplatnom planu koji čini sastavni dio naprijed označenog zahtjeva kupila i mobitele marke Samsung A20e, 32 GB black i Samsung A10 black po povoljnijoj cijeni s obzirom da se tužena nije pridržavala otplatnog plana za preuzeti mobiteli uređaj, a niti drugih obveza iz ranije navedenog pretplatničkog odnosa tužitelja je na računu čije je dospijeće 3. lipnja 2020. obračunao iznos od 315,00 kn na ime preostalih mjesečnih obroka. Također, na računu za travanj 2020. tužitelj je obračunao i naknadu za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 1.310,40 kn, a koji iznos se temelji na ostvarenom popustu na kupljene uređaje.

12. Sukladno odredbi članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17. – dalje ZEK) pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora pretplatnik mora platiti i mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario. U konkretnom slučaju račun se ne odnosi na korištenje usluge već se radi o naknadi koja predstavlja iznos popusta na proizvode i usluge koje je tužena ostvarila zasnivanjem pretplatničkog odnosu u obveznom trajanju od 24 mjeseca, a što je u skladu i s ranije citiranom zakonskom odredbom ZEK-a i člankom 18. Općih uvjeta poslovanja H. T., pa je stoga sud utvrdio kako su potraživanja tužitelja s ovih osnova opravdana.

13. Osim iznosa duga od 2.899,29 kn, tuženica je obvezna platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća do isplate. Sukladno članku 65. stavak 1. ZOO-a, na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u roku predviđenom za njezino ispunjenje (članak. 173. stavak 1. ZOO-a). Na temelju članka 183. stavak 1. ZOO-a, ako dužnik u tome roku ne ispuni obvezu dolazi u zakašnjenje. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to na odnose iz ugovora između pravne i fizičke osobe za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. N. B., koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (članka 29. stavak 1. ZOO-a).

14. Istekom posljednjeg dana ostavljenog roka za ispunjenje obveze, tuženik pada u zakašnjenje i tužitelju pripada zatezna kamata počevši od prvog dana koji slijedi nakon dana do kojeg je tuženik trebao ispuniti svoju obvezu.

15. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz članka 154. stavak 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao troškove zastupanja na ročištu od 17. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kn temeljem Tbr. 9/1 u svezi s Tbr. 7/1 točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/3), trošak sastava podneska od 28. siječnja 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7/1), trošak pripadajućeg PDV-a u iznosu od 312,50 kn temeljem odredbe Tbr. 42 OT, zatim trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn te trošak ovršnog postupka pred javnim bilježnikom koji se sastoji od javnobilježničke nagrade u iznosu od 100,00 kn zajedno s pripadajućim PDV-om, te trošak sastava prijedloga za ovrhu koji se ima smatrati tužbom u iznosu od 625,00 kn zajedno s pripadajućim PDV-om temeljem Tbr. 11. točka 1. OT-a. Tužitelju su priznati i materijalni troškovi koji su plaćeni javnom bilježniku u iznosu od 29,20 kn koji se odnose na trošak dostave zajedno sa pripadajućim PDV-om, sve po članku 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" 8/11 i 114/12). Materijalni trošak koji se odnosi na ispis otpravka i poštanske usluge javnog bilježnika određen je člancima 36. stavak 1. i 2. i članak 27. u svezi s člankom 40. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi. Sukladno članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku javni bilježnik neće postupati u predmetima u kojima ovrhovoditelj nije unaprijed platio cjelokupne javnobilježničke troškove. Stoga je materijalni trošak utemeljen na zakonskim, odnosno podzakonskim propisima, i kao takav plaćen i osnovan pa ga je stoga valjalo tužitelju priznati. Iz navedenog dakle proizlazi kako je sveukupni trošak tužitelju priznat u iznosu od 2.524,00 kn.

15. 1. Pri tom sud posebno obrazlaže da je ovaj postupak započeo podnošenjem ovršnog prijedloga, a završava sa donošenjem ove presude te se stoga ima tužitelju dosuditi trošak u smislu Tbr. 7. točka 8. OT-a bez razdvajanja troškova posebno na ovršni dio, a posebno na parnični dio jer je riječ o jedinstvenom postupku što je sukladno odredbi članka 164. stavka 4. ZPP-a. Priznati trošak je bio potreban po mišljenju suda prema odredbi iz članka 155. ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT.

15. 2. Tužitelju nije priznat trošak ovršnog postupka koji se odnosi na administrativni trošak kao ni predvidivi troškovi obzirom da isti troškovi nisu niti nastali.

16. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 30. ožujka 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

1. M. G., odvjetnik iz Z.

2. M. S. iz Z.,, sada u Kaznionici u P.,