Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 6 Gž-101/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Z., OIB: … , zastupanog po punomoćnici M. H., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. T. iz N., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-788/11-139 od 29. travnja 2021., 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-788/11-139 od 29. travnja 2021.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-788/11-139 od 29. travnja 2021. suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1) Nalaže se tuženiku I. T., OIB: …, iz N., isplatiti tužitelju D. D., OIB: …, iz Z., iznos od 24.009,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom kako sijedi:

- na iznos od 383,76 kn od 11.05.2010. pa do isplate;

- na iznos od 2.257,24 kn od 12.07.2010. pa do isplate;

- na iznos od 16.800,00 kn od 25.10.2010. pa do isplate;

- na iznos od 4.568,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2) Nalaže se tuženiku I. T., OIB: …, iz N., naknaditi tužitelju D. D., OIB: …, iz Z., trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tripostotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje i naknadu imovinske štete, a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila … godine. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak prometne nesreće.

6. U postupku je utvrđeno:

- da iz policijskog zapisnika o očevidu proizlazi da je do nesreće došlo na križanju Hebrangove ulice i trga J.J. Zrinskog u Z. gdje je promet reguliran semaforima, a sudionici su bili tužitelj kao vozač motocikla Y. X. 125 reg. ozn. … i tuženik koji je u to vrijeme bio maloljetan a kretao se kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza,

- da iz iskaza svjedoka M. S. koji je bio očevidac proizlazi da je motocikl došao iz pravca istoka i te da zbog vozila ispred sebe nije primijetio pješake na pješačkom prijelazu te je prošavši vozila koja su se sasvim polako kretala, nailazeći na jedno od djece pokušao skrenuti, ali u tome nije uspio uslijed čega je došlo do udarca u pješaka i odbačaja njegovog motocikla i njega u zid Moderne galerije. Svjedok navodi da je vidio da se motociklist kretao trećom praznom trakom po sredini te vjeruje da nije mogao u prometnoj situaciji uočiti nadolazak djece,

- da iz iskaza svjedoka I. G. proizlazi da je navedenog dana u vozilu bio zaustavljen u lijevoj prometnoj traci u vozilu na crvenom svjetlu na semaforu, te da je sasvim siguran da je do njega također bilo zaustavljeno vozilo, a nije siguran za treću traku. Dok je bio zaustavljen na semaforu je vidio grupu mladih ljudi koji su prešli preko zebre dok je za njih bilo upaljeno zeleno svjetlo i potom je vidio tri mladića koji su potrčali i krenuli preko pješačkog prijelaza dok je još bilo upaljeno zeleno svjetlo koje je negdje oko polovice pješačkog prijelaza prešlo u crveno, kada je odjednom njemu s lijeve strane i to po crvenoj traci za bicikliste vidio da dolazi motor koji uopće nije kočio na semaforu,

- da iz iskaza svjedoka A. R. proizlazi da je navedenog dana s tuženikom koji je njegov prijatelj prelazio zebru na križanju Hebrangove ulice i Ulice J.J. Zrinskog trga prema Glavnom kolodvoru te da su stupili na zebru kada je za pješake bilo upaljeno zeleno svjetlo. Kada su došli do pola zebre za pješake se upalilo crveno svjetlo i oni su krenuli trčati da ih vozila ne bi pokupila, a negdje od polovice kada su već pretrčali cijelu zebru i stupili na obilježeni dio za kretanje biciklista iz pravca istoka doletio je motociklist kojeg nisu prije uočili koji je udario tuženika i zbog čega je pao na pod, a motociklist je udario u zid,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se navedenog dana kada je došlo do nesreće kretao iz smjera Kvatrića, zelenim valom prema Črnomercu, te se približavajući semaforu kretao po biciklističkoj traci jer je htio zaobići zaustavljene automobile u tri prometne trake, a kretao se brzinom oko 15 km/h. Kada se upalilo zeleno svjetlo dao je gas te se kretao brzinom od oko 30-40 km/h, a kada se upalilo svjetlo htio se vratiti u prometnu traku ispred automobila, tako da nije vidio pješake koji su bili na pješačkom prijelazu, pri čemu može reći ne samo da su bili na biciklističkoj nego i na krajnjoj lijevoj traci. Kako ih nije odmah vidio, nije ni prikočio nego je automatski skrenuo u lijevo da ne udari u pješake te svojom motociklom udario u nogostup preletio preko motora i pao na pod.

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing G. H. proizlazi da je temeljem analize iskaza svjedoka, pješak na zebri stupio kada je za njega već trajalo crveno svjetlo, temeljeno na ulasku u raskrižje motocikla na zeleno svjetlo, a da se motor kretao brzinom od oko 36 km/h. Prema iskazima pješak je stupio na kolnik normalnom brzinom od oko 4 km/h, da bi na sredini kolnika počeo trčati do brzine od najmanje 9 km/h kada se dogodio sudar. Vještak navodi da su sudionici imali najmanje 2,4 s prije sudara mogućnost međusobnog uočavanja, pod uvjetom da druga vozila koja su se vjerojatno kretala po južnom kolničkom traku, gust promet nisu smanjivala preglednost. Motociklist tada nije reagirao kočenjem, ali da je, zaustavio bi se ispred putanje pješaka, a da je pješak zastao i pogledao u lijevo mogao je propustiti motocikl, te se motociklista kretao biciklističkom stazom po kojoj je zabranjena vožnja motociklom. Ako uzmemo u obzir realnu prometnu situaciju koja se odigravala u vrijeme jakog gradskog prometa kada su sva tri kolnička traka puna vozila vozi se u koloni, nalet na pješaka od strane motociklista je zbog slabe preglednosti bio neizbježan.

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 20. kolovoza 2010. temeljem čl. 62. Zakona o sudovima za mladež odlučeno da se neće pokretati kazneni postupak prema maloljetnom I. T. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće jer nema osnovane sumnje da je počinio navedeno djelo.

7. Na temelju rezultata, provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev navodeći da se iz provedenih dokaza nije moglo za sigurnošću utvrditi da je tuženik zakoračio na pješački prijelaz kada je za njega bilo upaljeno crveno svjetlo za pješake, odnosno da je tužitelj motociklom zasigurno prošao na zeleno svjetlo za svoj smjer kretanja. U odnosu na zaključke vještaka H. prema kojem su iskazi tužitelja i svjedoka S. koji su iskazivali da je tužitelj prelazio zebru kad je za njega bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu vjerojatniji od iskaza svjedoka G. prvostupanjski sud navodi da su daleko od stupnja vjerojatnosti na temelju kojeg bi sud zaista mogao realno i objektivno zaključiti da je tuženik prošao na crveno svjetlo, a tužitelj na zeleno, a što je ipak potrebno da bi sud naložio tuženiku da naknadi štetu tužitelju.

8. Prema tome prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženik odgovoran za nastanak štete odnosno da nedostaje uzročno posljedična veza između štetne radnje i posljedica, te je stoga i odbio tužbeni zahtjev.

9. Ispitujuću pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna povreda odredaba ovog parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku na koju ukazuje žalitelj tvrdeći da su zaključci prvostupanjskog suda protivni sadržaju nalaza i mišljenja vještaka ustrajući u tvrdnji da je tuženik prelazio zebru dok je za njega na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo.

10. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da se tuženik kritične zgode kretao preko obilježenog pješačkog prijelaza u trenutku kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, a niti da je u vrijeme prolaska tužitelja kroz raskrižje njemu bilo upaljeno zeleno svjetlo.

11. Imajući u vidu da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama ( NN 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 – dalje ZSPC) propisana obveza vozača da obrate pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik ( članak 38. stavak 1), kao i da je istim Zakonom propisano (članak 58) da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara uvjetima na raskrižju, kao i činjenicu da je tuženik za prelazak preko kolnika trebao prijeći obilježeni pješački prijelaz preko tri kolničke trake, što je i učinio, te da je do nesreće došlo na biciklističkoj stazi koja nije namijenjena za promet vozila a kojom se kretao tužitelj i po ocjeni ovog suda iz provedenih dokaza ne proizlazi odgovornost tuženika za nastanak prometne nesreće.

12. Prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik 30. ožujka 2022.

Sutkinja

Verica Perić Aračić