REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 261/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse, predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. G. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1909/2019-2 od 30. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1042/2019-16 od 18. listopada 2019., u sjednici održanoj 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1909/2019-2 od 30. srpnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1042/2019-16 od 18. listopada 2019. u toč. I. i II. izreke, te sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: ... (dalje u tekstu: tuženik), da tužiteljici J. G. iz Z., ..., OIB: ... (dalje u tekstu: tužiteljica), isplati neto iznos od 18.978,69 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na:

- iznos od 3.179,97 kuna od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. godine pa do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za dulje referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od 18. listopada 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 5.500,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje podnošenja revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: ... (dalje u tekstu: tuženik), da tužiteljici J. G. iz Z., ..., OIB: ... (dalje u tekstu: tužiteljica), isplati neto iznos od 18.978,69 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na:

- iznos od 3.179,97 kuna od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. godine pa do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za dulje referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od 18. listopada 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4630/2021 od 1. prosinca 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1909/2019-2 od 30. srpnja 2021. zbog sljedećih pravnih pitanja:

„Da li je tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj: 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

Da li tužitelj može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisa ministar pravilnikom i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine broj: 64/11) koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti te naknaditi tuženici parnični trošak prema troškovniku koji prileži spisu, uvećan za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i sastav revizije, svaki po 1.250,00 kn.

5. U odgovoru na reviziju, tužiteljica osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do 2018.

8. Između stanaka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženice kao policijska službenica MUP-a sa viskom stručnom spremom na radnom mjestu samostalni vještak za rukopise i dokumente u zvanju policijski inspektor u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. u Službi kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja i da joj u navedenom razdoblju nije isplaćena naknada za nabavu građanskih odijela. Nesporna je visina zahtjeva, kao i tijek zatezne kamate.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da poslovni radnog mjesta samostalnog vještaka za rukopise i dokumente, predstavljaju poslove s policijskim ovlastima i pritom se nižestupanjski sudovi pozivaju na odredbe čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09 i 92/14 – dalje: ZPPO) iz kojih da proizlazi da su policijske ovlaste između ostalog i prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, te pregled dokumentacije, a tužiteljica u okviru poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova tog radnog mjesta, obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove svog radnog mjesta u kuti i klompama (građanskom odijelu) te da tužiteljica zadužuje policijsku značku, iskaznicu, službeno oružje i streljivo.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016 – dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika za građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan. Pritom smatra neodlučnom činjenicu da o postojanju prava tužiteljice nije odlučeno u upravnom postupku.

11. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09 i 92/14 – dalje: ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga da li je riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje oružje, streljivo, službenu značku iskaznicu, te po ocjeni toga suda tužiteljici pripada pravno na utuženu naknadu i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP.

12. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

13. U reviziji, prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

14. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

15.1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika tuženica analizira sadržaj poslova policijskog službenika - vještaka za rukopise i dokumente, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO i ističe da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove, već poslove vještačenja koji nisu policijski.

15.2. Pritom tuženica ukazuje na pravno shvaćanje ovoga suda zauzeto u primjerice presudama Rev-580/2021 od 20. srpnja 2021., Rev-233/2021 od 25. svibnja 2021. i Rev 257/2021 od 25. svibnja 2021.

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

17. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

18. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odjelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

19. Odredbom čl. 2. Pravilnika popisano je da pravo na građansko odijelo prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

20. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskih službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom osigurava pravo na građansko odijelo.

21. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenju odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisana automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo Glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP.

22. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužiteljica ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono, suprotno tvrdnji tužiteljice, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

23. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljena na takav popis, očito je da Glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP i slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

24. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužiteljice na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku istoj dosudili te troškove, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (tako i ovaj sud u Rev-580/2021 od 20. srpnja 2021., Rev-233/2021 od 25. svibnja 2021., Rev-1118/2020-2 od 30. lipnja 2021. i dr.).

25. Kako je preinačenjem presuda izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14 i 118/14) prema vrijednosti predmeta spora (18.978,69 kn) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 16. svibnja 2019. i 10. listopada 2019. u iznosima od po 1.000,00 kn te trošak žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, kao i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 5.500,00 kn (st. II. izreke).

26. Tuženici nije priznat trošak sastava prijedloga za podnošenje revizije, jer taj trošak nije propisan odvjetničkom tarifom (st. II. izreke).

Zagreb, 30. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.