Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-4364/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog R.S., zbog prekršaja iz članka zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2021., broj: 63 PpP-2081/2019, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okr. R.S., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki I, te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. R.S. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi
dana 20. prosinca 2019. u 22,15 sati u Zagrebu, upravljao teretnim vozilom reg. oznake xx krećući se kolnikom Ulice Blanje u smjeru zapada, a nadzorom vozila i vozača kod raskrižja s Don Boscovom ulicom upravljo vozilom za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 25. lipnja 2018. do 25. lipnja 2019., rješenjem Prekršajnog suda u Karlovcu br. 12.PpP-1236/17,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II Uslijed gornje odluke, po služenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda i u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci, ukida.
III Žalba okrivljenika u odnosu na djelo iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je bespredmetna.
IV Uslijed odluke iz točke I izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. R.S. za prekršaje u točkama II i III izreke pobijane presude, iz članka 196. stavka 1. i 5. i članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene novčane kazne u iznosima od 1.000,00 (tisuću) kuna i 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku trideset dana od dana primitka ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
V U ostalom dijelu, žalba okr. R.S. odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
VI Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. R.S. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 289. stavka 1. i 4., članka 196. stavka 1. i 5. i članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju cit. propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
1.2. Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj u bitnome dovodi u pitanje svojstvo vozača kritične prilike, jer da je vozilo samo preparkiravao, odnosno pripremao za utovar na vučnu službu. Ističe da nije odgovoran za registriranje vozila, već da je za isto odgovoran vlasnik vozila.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je bespredmetna za djelo u točki I izreke pobijane presude, a za djela u toč. II i III nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim nalazi da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u pitanju iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se okrivljenik optužuje u toč. I., na činjenično opisan način, po propisu nije prekršaj.
5. Odredba članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti premata na cestama glasi:
(1) Vozač kojem je vozačka dozvola oduzeta (članak 284.) ili je isključen iz prometa (članak 285.) ili mu je izrečena mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ne smije za to vrijeme upravljati vozilom u prometu na cesti.
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana kaznit će se za prekršaj vozač koji upravlja vozilom za vrijeme dok su mu izrečene mjere iz stavka 1. ovoga članka.
5.1. Ističe se da je zakonski opis, odnosno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.
5.2. Tako iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je bitno obilježje predmetnog prekršaja da je vozaču izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, što podrazumijeva da je zaštitna mjera na snazi u vrijeme kada vozač upravlja vozilom.
5.3. Međutim, iz činjeničnog opisa djela navedenog u izreci pobijane presude, na način kako je koncipirana, ne proizlaze njegova zakonom propisana obilježja, budući da se okrivljenika tereti da bi upravljao teretnim vozilom 20. prosinca 2019., što znači da bi upravljao vozilom nakon što bi prema navedenom trajanju izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije od 25. lipnja 2018. do 25. lipnja 2019., isteklo trajanje izrečene zaštitne mjere, dakle, kada navedena mjera više nije na snazi.
5.4. Slijedom navedenog, imajući u vidu činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane odluke, ocjena je ovog Suda da u istom nema elemenata inkriminiranog prekršaja, pa je povrijeđeno prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.5. Budući da je u predmetu žalba podnesena samo u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane reformacije in peius, više nije moguće promijeniti činjenični opis, izmjenom bitnih obilježja inkriminiranog djela.
5.6. Zbog navedenih razloga, ovaj Sud je, postupajući po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu presudu i okrivljenika oslobodio od optužbe za predmetno djelo, a uslijed te odluke, ukinuo je i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
6. Ispitujući nadalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti ovaj Sud nije utvrdio druge povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu žalitelja.
7. Bez uspjeha žalitelj pobija odluku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud nakon provedene glavne rasprave i svih potrebnih dokaza, na temelju rezultata provedenog postupka, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz članka 196. stavka 1. i 6. i članka 238. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Za svoj odluku prvostupanjski sud je dao valjane i dostatne razloge, prihvatljive i ovom Sudu.
7.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio svojstvo vozača prihvaćajući vjerodostojnim svjedočenje policijskog službenika T.C., budući je jasno i određeno iskazivao da je kritične zgode prilikom prometnog nadzora zaustavio teretni automobil xx kojim je upravljao žalitelj i to kada se kretao Ul. Blanje u smjeru zapada, kod raskrižja s Don Boscovom, a prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 68) Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozač je osoba koja na cesti upravlja vozilom. Prema tome, policijski službenik je neposrednim uočavanjem utvrdio svojstvo vozača, o čemu je u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora sastavio i izvješće o počinjenom prekršaju, koje je suglasno njegovom iskazu i pravilno cijenjeno dokazom u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona.
Bez uspjeha žalitelj dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja stanja stvari u pogledu djela iz članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, navodeći da nije vlasnik teretnog vozila, budući da je proglašen krivim u svojstvu vozača vozila za koje je isteklo važenje prometne dozvole 2. studenoga 2018., koju činjenicu ne spori, a vozač je dužan prije upravljanja vozilom provjeriti ima li to vozilo važeću prometnu dozvolu.
Žalitelj je uredno pozvan na ročište kada su u postupku izvedeni dokazi, pa je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
7.2. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj Sud nalazi da je okrivljeniku za počinjenje prekršaje izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena, budući da su za predmetna djela propisane fiksne novčane kazne, a prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije utvrdio postojanje takvih okolnosti koje bi dovele do drugačije odluke o kazni, niti žalitelj ističe nove okolnosti od utjecaja na kaznu u žalbi. Stoga, izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela i stupanj krivnje okrivljenika, smatrajući je u svemu pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.
9. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
