REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj 5 Kž-53/2022-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. M., zbog kaznenog djela krađom iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19. i 84/21. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 16. prosinca 2021., poslovni broj K-828/2021-23., u sjednici vijeća održanoj dana 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom od 16. prosinca 2021., poslovni broj K- 828/2021-23., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19. dalje: ZKP/08.) okrivljenika S. M. oslobodio je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine, krađom, iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu ODO kada ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. uz navod da razlozi koje je sud naveo za oslobođenje okrivljenika od optužbe u prvostupanjskoj presudi su nejasni i proturječni. Naime, ODO smatra da prvostupanjski sud u točki 14. obrazloženja oslobađajuće presude ističe kako u cijelosti poklanja vjeru ispitanim svjedocima S. B. i J. B. , koji su suglasno iskazali da je okrivljenik sporni mobitel pronašao na tlu, dok su se zajedno vraćali iz noćnog izlaska, a da istovremeno u točki 16. obrazloženja tvrdi kako poklanja vjeru iskazu oštećenika T. B. kao uvjerljivom, a isti je pak izričito naglasio kako je siguran da nije izgubio svoj mobilni uređaj, već da mu je on otuđen, odnosno ukraden. Na ovaj način sud upada u istu proturječnost kao u prethodnoj presudi koja je iz navedenog razloga ukinuta uz razliku što je u prvoj presudi konstatirao dvije kontradiktorne činjenice odnosno da je mobitel istovremeno otuđen i izgubljen, dok u pobijanoj presudi to implicira tako što poklanja vjeru dvama kontradiktornim iskazima.

7. Međutim, tomu nije tako smatra ovaj sud drugog stupnja.

8. U točki 16. pobijane presude prvostupanjski sud poklanja vjeru iskazu oštećenika u onom dijelu kada tvrdi da mu okrivljenik nije otuđio mobitel, pa to ne implicira da poklanja vjeru dvama kontradiktornim iskazima, odnosno jednom da je mobitel otuđen a drugom da je izgubljen, smatra ovaj sud drugog stupnja.

9. U situaciji kada s jedne strane okrivljenik tvrdi da je sporni mobitel pronašao na tlu i to potvrđuju dva svjedoka a s druge strane oštećenika koji tvrdi da mu sporni mobitel nije otuđio okrivljenik, iako ima određene sumnje u neku drugu osobu, nema ničeg proturječnog. To što oštećenik smatra da mu je mobitel otuđen (ne zna tko je to učinio) je njegovo subjektivno mišljenje bez potvrde u provedenim dokazima.

10. Dakle, prema mišljenju ovog suda drugog stupnja, ne radi se o dva kontradiktorna iskaza (okrivljenika i oštećenika), kojima sud prvog stupnja istovremeno poklanja vjeru, a onda i o nejasnim i proturječnim razlozima na temelju kojih je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio od optužbe i počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

11. Prvostupanjski sud je za svoje zaključke i ocjenu dokaza kojima je utvrdio dinamiku događaja dao dostatne, jasne i u svemu neproturječne razloge.

12. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada ističe ostvarenje izloženog vida bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., dok je razmatrajući izložene žalbene teze jasno da one ustvari predstavljaju prigovore činjenične naravi budući se državni odvjetnik ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda, o čemu više u nastavku.

13. Osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ODO smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nema nikakve dvojbe da je mobilni uređaj u vlasništvu oštećenika pronađen kod okrivljenika s tim da okrivljenik inzistira na tome da je mobitel pronašao na cesti, dok oštećenik tvrdi da mu je otuđen. Vjerodostojnost oštećenikovog iskazivanja po ODO-u proizilazi iz činjenice da mu je sporni mobitel vraćen, da ne postavlja imovinskopravni zahtjev, ne iskazuje interes za kaznenim progonom, pa shodno tome nema nikakvog razloga da protekom pet godina od spornog događaja inzistira na svojim navodima ako doista nisu točni.

14. S druge strane iskaz svjedoka J. B. na kojemu prvostupanjski sud temelji svoje zaključke o odlučnim činjenicama po ODO-u je krajnje upitne vrijednosti i to ne samo iz razloga što je okrivljenikov prijatelj i srodnik, nego i iz razloga što ga je okrivljenik kontaktirao nakon više od mjesec dana od noći kada su navodno pronašli sporni mobitel, a što je potpuno neživotno jer za očekivati da bi okrivljenik u trenutku kada je osumnjičen za terećeno kazneno djelo odmah predložio J. B. kao svjedoka i očevica pronalaska mobilnog aparata. Osim toga ovaj svjedok tijekom ispitivanja pred policijskim istražiteljem nije spominjao drugog očevica S. B. koji se kao svjedok pojavljuje tek pred sudom a nakon četiri godine, pa je njegovo iskazivanje neuvjerljivo i nemjerodavno za utvrđene odlučnih činjenica, tvrdi državni odvjetnik.

15. Ovim i ovakvim zaključcima državni odvjetnik zapravo polemizira s utvrđenjima pobijane presude i daje subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza tražeći drugačiji zaključak, odnosno odluku. Međutim, prema mišljenju ovog suda drugog stupnja činjenično stanje u pobijanoj presudi je pravilno i potpuno utvrđeno.

16. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju istih nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 30 ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo