Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-435/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. iz S., zastupan po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv 1. tuženika J. d.d. S. sa sjedištem u S., zastupan po zakonskom zastupniku direktoru A. M., a koji je zastupan po punomoćniku T. L., odvjetniku u S. i 2. tuženika K. S. d.d. u stečaju, iz K. Š., OIB: …, zastupan po stečajnom upravitelju V. Š. iz S., a kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. & P., odvjetnici iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi 2. tuženika K. S. d.d. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-39/18 od 5. listopada 2021., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-30/2018 od 25. listopada 2021., 30. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-39/18 od 5. listopada 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-30/2018 od 25. listopada 2021. u točki I. izreke, i u tom dijelu tužba se odbacuje.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke, presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-39/18 od 5. listopada 2021., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-30/2018 od 25. listopada 2021., i sudi se:

"Nalaže se tužitelju A. Č. da naknadi 2. tuženiku K. S. d.d. parnični trošak u iznosu od 26.881,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 5. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se zahtjev za isplatu više traženog troška u iznosu od 168.632.50 kuna, odbija kao neosnovan."

III. Nalaže se tužitelju A. Č. da 2. tuženiku K. S. d.d. naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 10.747,91 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je 2. tuženik naknaditi tužitelju solidarno s 1. tuženikom iznos od 258.540,66 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, dok je za više zatraženo u iznosu od 357.920,84 kune tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudu odlučno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se 2. tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj je zatražio i trošak žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Prvenstveno se navodi kako osnovano 2. tuženik u žalbi tvrdi da je u odnosu na 1. tuženika J. d.d. pravomoćno okončan postupak na način što mu je naloženo da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 258.540,66 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i da je za više zatraženo tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 357.920,84 kune u odnosu na oba tuženika pravomoćno odbijen kao neosnovan, pa da prvostupanjski sud nije mogao ponovno pobijanom presudom odlučiti na način kako je odlučio u točki I. izreke te presude. Ovo sve proizlazi iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda koja je donesena tijekom postupka poslovni broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017., koja je potvrđena u tom dijelu presudom ovoga suda pod poslovnim brojem Gž-2259/2017. od 19. listopada 2017., s time što je revizija tužitelja podnesena protiv te odluke ovoga odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2928/2018-2 od 2. lipnja 2021. Rješenjem ovoga suda pod istim poslovnim odlučeno je tako što je ukinuta pobijana prvostupanjska presuda poslovni broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u odnosu na 2. tuženika za naknadu štete u iznosu od 258.540,66 kuna, kao i u odluci o troškovima postupka u odnosu na tog tuženika, a što sve osnovano u žalbi tvrdi i 2. tuženik.

3.1. Stoga je primjenom odredbe članka 333. ZPP-a, tužbu tužitelja s navedenim zahtjevom zbog pravomoćno presuđene stvari valjalo odbaciti, s time što je tužba tužitelja s zahtjevom koji se odnosi na 2. tuženika također odbačena, iz razloga koji će biti navedeni u daljnjem obrazloženju ove odluke.

4. Predmet ovoga spora bio je zahtjev tužitelja da mu 1. tuženik i 2. tuženik solidarno naknade materijalnu štetu koja je nastala na njegovoj obiteljskoj kući zbog puknuća vodovodne cijevi u mjesecu svibnju 1990., a koja se dijelom nalazila ispod tužiteljeve kuće i kojom prigodom je došlo do puknuća cijevi i prodora vode u kuću te oštećenja iste, tako da kuća više nije pogodna za stanovanje kako tvrdi tužitelj, zbog čega je potraživao tužbenim zahtjevom iznos od 616.461,50 kuna, skupa s kamatama od suđenja, o kojem zahtjevu je u cijelosti odlučeno u odnosu na 1. tuženika, a djelomično u odnosu na 2. tuženika (u odbijajućem dijelu), kako je to sve prethodno navedeno.

4.1. U ovoj fazi postupka sporno je, je li 2. tuženik u obvezi naknadi tužitelju štetu u iznosu od 258.540,66 kune sa zatraženim kamatama (koji mu je pravomoćno u obvezi naknaditi 1. tuženik).

5. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je nad 2. tuženikom K. S. d.d. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-19/2015 od 21. svibnja 2015 (listovi 411. do 415. spisa),

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pnš-425/2014 od 20. travnja 2016. prekinuo postupak u odnosu na 2. tuženika,

- da je tim istim rješenjem pozvan stečajni upravitelj V. Š. iz S., da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari,

- da se po preuzimanju postupka od strane stečajnog upravitelja nastavio ovaj postupak i u odnosu na 2. tuženika,

- da tužitelj nije prijavio svoje potraživanje (koje je predmet ovoga spora), a koje ima prema 2. tuženiku u postupku stečaja,

- da navedeno proizlazi i iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St- 19/2015 od 5. studenog 2015.

6. Prema izričitoj odredbi članka 96. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12. - u daljnjem tekstu: SZ), stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

6.1. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da sva potraživanja nastala do otvaranja stečajnog postupka predstavljaju potraživanja koja se moraju prijaviti u stečajnom postupku i u odnosu na koje je osoba koja ima pravo potraživati stečajni vjerovnik, pa se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ne bi imao status stečajnoj vjerovnika jer on u ovom slučaju kao stečajni vjerovnik ima potraživanje prema 2. tuženiku nad kojim je otvoren stečajni postupak.

5.2. Stoga se ne mogu prihvatiti kao valjani ni razlozi prvostupanjskog suda glede prigovora 2. tuženika o neispunjenju procesnih pretpostavki za vođenje ove parnice nakon otvaranja stečajnog postupka, jer iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj nije svoje potraživanje prijavio stečajnom upravitelju nakon što je nad 2. tuženikom otvoren stečajni postupak, bez obzira što je tužiteljeva tražbina postojala prije otvaranja stečajnog postupka jer stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

6.1. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da sva potraživanja nastala do otvaranja stečajnog postupka predstavljaju potraživanja koja se moraju prijaviti u stečajnom postupku i u odnosu na koje je osoba koja ih ima pravo potraživati stečajni vjerovnik.

6.2. S obzirom na navedeno, kao i okolnost da je ovaj postupak vođen i prije otvaranja stečajnog postupka nad 2. tuženikom, tužitelj je prema shvaćanju ovoga suda svoje potraživanje iz ovoga postupka morao kao stečajni vjerovnik prijaviti u stečajnom postupku, a što isti nije učinio. Upravo stoga, ako tužitelj potraživanje nastalo u ovom postupku prije dana otvaranja stečajnog postupka nad 2. tuženikom nije prijavio u stečajnom postupku, tada tužitelju nedostaje procesna legitimacija za vođenje ovoga postupka u odnosu sporno potraživanje, zbog čega je prvostupanjski sud tužbu tužitelja sa zahtjevom za naknadu štete u odnosu na 2. tuženika trebao odbaciti kao nedopuštenu, a ne meritorno o istoj odlučiti.

6.3. Kako dakle, tužitelj svoje potraživanje iz ove parnice, koja je bila u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, nije prijavio stečajnom upravitelju, to se postupak radi utvrđivanja te tražbine nije mogao nastaviti preuzimanjem ove parnice u smislu odredbe članka 179. SZ-a, kojom je propisano, ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak parnice može staviti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od 8 dana od primitka rješenja o upućivanju u parnicu. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika. Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u tom roku, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice.

6.4. Iz navedenog sadržaja ove zakonske odredbe proizlazi da je bitan preduvjet za preuzimanje i nastavak parnice parnična radnja vjerovnika, koji je dužan preuzeti parnicu u roku od 8 dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu, a u protivnom, nastupa (neoboriva) zakonska predmnijeva da je vjerovnik odustao od prava na vođenje parnice u smislu citiranog članka. Kako tužitelj kao vjerovnik nije prijavio svoje potraživanje u stečajnom postupku, to nisu ispunjene procesne pretpostavke za nastavak vođenja ove parnice, kako to osnovno tvrdi 2. tuženik žalbi, to je tužbu tužitelja valjalo odbaciti.

6.5. Za ukazati je da tužba radi utvrđenja eventualne osporene tražbine treba sadržavati zahtjev za utvrđenje postojanja tražbine u skladu s odredbom članka 187. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 186. stavka 1. ZPP-a, i to samo na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu u smislu odredbe članka 180. SZ-a, što sve u ovom slučaju ne sadrži tužba tužitelja jer isti svoje sporno potraživanje nije prijavio koje ima prema 2. tuženiku u postupku stečaja nad ovim tuženikom, zbog čega isti više ne može voditi predmetni parnični postupak, što se ponovno navodi.

7. Budući da je preinačena pobijana odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Prilikom odlučivanja o dužnosti konačnog snošenja svojih i naknade tuđih troškova, kao osnovno pravilo primjenjuje se pravilo po kojemu ta dužnost tereti stranku koja je u parnici pretrpjela neuspjeh – načelo causae u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a.

7.1. Prema toj odredbi stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove, a to bi u ovom slučaju bio tužitelj jer je isti pretrpio neuspjeh u odnosu na 2. tuženika.

8. Međutim, prema mišljenju ovoga suda 2. tuženiku zastupanom po punomoćnicima u osobama odvjetnika do otvaranja stečajnog postupka nad istim 21. svibnja 2015., ne pripada parnični trošak, odnosno, da do tada svaka od stranka treba snositi svoje troškove postupka, a imajući u vidu da je tužitelj imao legitimna očekivanja da će uspjeti u postupku (bilo to bar i djelomično) i prema 2. tuženiku, a kako je to pravomoćno uspio prema 1. tuženiku J. d.d., prema kojem je djelomično uspio u sporu i u kojem je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (njihov prednik djelomično je doprinio šteti koju trpi tužitelj). Stoga, ovaj sud smatra da 2. tuženiku do otvaranja stečajnog postupka ne pripadaju troškovi postupka bez obzira što je tužba tužitelja odbačena u smislu odredbe članka 156. stavka 1. ZPP-a, jer iz prethodno navedenog slijedi da je i on djelomično tužitelju uzrokovao troškove svojom krivnjom do otvaranja stečajnog postupka. Kada bi se postupilo suprotno, to bi prema mišljenju ovoga sud dovelo do ograničenja prava pristupa na sud strankama, u ovom slučaju tužitelju, a što bi bilo suprotno članku 6. Europske konvencije o ljudskim pravima.

9. Ali, nakon otvaranja stečajnog postupka, tj. 21. svibnja 2015., prema mišljenju ovoga suda 2. tuženiku na temelju iste odredbe pripadaju troškovi postupka prema vrijednosti predmeta spora koja je tada iznosila 616.461,50 kuna, u odnosu na parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka u smislu odredbi članka 155. ZPP-a, u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu: Tarifa), i to za sastavljanje jednog podneska od 28. travnja 2016. prema Tbr.

8. točki 3. Tarife 50 bodova i za sastavljanje jednog podneska od 9. rujna 2016. prema Tbr. 8. točki 3. Tarife 50 bodova, za zastupanje na tri ročišta (2. rujna 2016., 7. veljače 2017. i 27. lipnja 2017.) prema Tbr. 9. točki 2. Tarife po 308,5 bodova, i za zastupanje na dva ročišta (22. travnja 2021. i 5. listopada 2021.) prema Tbr. 9. točki 2. i 3. Tarife po 250 bodova (v.p.s. za ove radnje je 258.540,66 kuna), kao i za sastavljanje žalbe od 10. srpnja 2017. prema Tbr. 10. točki 1. Tarife 625 bodova, ukupno 2150,5 bodova, što uz vrijednost boda daje iznos od 21.505,00 kuna, kojemu iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV-e, tako da trošak postupka 2. tuženika iznosi 26.881,25 kuna, a koji mu je iznos dužan naknaditi tužitelj, skupa sa zatraženim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, tj. 5. listopada 2021. do isplate, na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112./12., 25/13., 93/14. i 55/16.), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 168.632,50 kuna, zahtjev 2. tuženika za naknadom troška valjalo odbiti kao neosnovan. Za napomenuti je da se na navedenim ročištima nisu izvodili dokazi već su stranke u bitnom ponavljale sve što su i ranije tijekom postupka iznijele, kao što je 2. tuženik i u podnesku od 9. rujna 2016. u bitnom ponovio već iznijete navode.

10. Odlučujući o troškovima ovoga žalbenog postupka ovaj sud smatra da 2. tuženiku pripadaju u cijelosti na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u iznosu od 10.747,91 kuna, a koji se odnose za sastavljanje žalbe u iznosu od 6.250,00 kuna, PDV na taj iznos od 1.562,50 kuna i plaćenu sudsku pristojbu žalbe u iznosu od 2.935,41 kuna.

11. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, djelomično uvažiti žalbu 2. tuženika i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 30. ožujka 2022.

Sutkinja:

Marija Šimičić, v. r.