REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 146/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz D., ..., OIB ..., protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, ..., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-499/2017-2 od 11. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11054/03-64 od 31. siječnja 2017., u sjednici održanoj 30. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja Z. B., kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11053/03 od 31. siječnja 2017. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 136.000 EUR s pripadajućim kamatama i to u izreci točno navedene iznose od po 1.000 EUR mjesečno za razdoblje od 1. prosinca 1998. pa sve do 1. ožujka 2010. (toč. 1. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 60.100,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 31. siječnja 2017. pa do isplate. (toč. 2. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 499/2017-2 od 11. listopada 2017. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelj ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.
8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja se sastoji u izgubljenoj zaradi za razdoblje od 1. prosinca 1998. pa sve do 1. ožujka 2010. zbog nemogućnosti davanja u zakup poslovnog prostora u Z., ... dvorišna zgrada upisana u z.ul .... k.o. G. Z., izgrađena na 40/485 dijela katastarske čestice ... a koja se sastoji od lokala u površini od 23,50 m2, spremišta od 6,60 m2, hodnika od 5,73 m2, WC-a u površini od 1,04 m2 (ukupno 36,87 m2) kojem prostoru pripada i šupa u dvorištu te isključivo pravo korištenja kolnog ulaza.
10. U provedenom postupku nižestupanjski sudovi su utvrdili:
- da se tužitelj uknjižio kao vlasnik temeljem ugovora o kupoprodaji od 29. rujna 1994. sklopljenim sa P. M. kao prodavateljem kojim je tužitelj kupio nekretnine koje se sastoje od ½ poslovnog prostora u zgradi u Z. ... dvorišna zgrada koja predstavlja poslovnu dvorišnu zgradu upisanu u zk. tijelo .... k.o. Z. koja je sagrađena na 40/485 dijela čest. kat. br. ... a koja se sastoji od lokala u površini od 23,50 m2 spremišta od 6,60 m2, hodnika od 5,73 m2 WC-a u površini od 1,04 m2, s time da ovom prostoru pripada šupa u dvorištu te isključivo pravo korištenja kolnog ulaza,
- da je tužitelj kao prodavatelj sa K. d.d. kao kupcem dana 5. siječnja 2002. zaključio ugovor o kupoprodaji gore navedene nekretnine, koja je i sada upisana kao vlasništvo K. d.d.
11. Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev tužitelja zbog nedostatka aktivne legitimacije, uz zaključak da je tužitelj nije dokazao da bi u periodu od 1. prosinca 1998. do prosinca 2001. bio vlasnik predmetne nekretnine odnosno da bi tuženik bio u posjedu nekretnine, a posebice od 5. siječnja 2002. kada je tužitelj prodao predmetnu nekretninu K. d.d.
12. U reviziji tužitelj pobija utvrđenja nižestupanjskih sudova o nedostatku aktivne legitimacije smatrajući da je u postupku pogrešno identificirana nekretnina koja je predmet postupka.
12.1. U odnosu na dvorišni prostor, koji je sam tužitelj opisao u tužbi, utvrđeno je da je u postupku nacionalizacije M. U. utvrđen kao suvlasnik nekretnine ... u 1/36 dijela što odgovara vlasništvu poslovnog prostora – uličnog lokala u površini od 38 m2. Rješenjem ... U. M. izuzet je iz nacionalizacije predmetni lokal te je on u cijelosti namiren u pogledu svog suvlasničkog dijela, a izuzimanjem nisu narušeni suvlasnički omjeri ostalih vlasnika.
12.2. Temeljem Ugovora o zamjeni vlasništva nekretnina od 24.7.1970. zaključenog između S. i U. M., U. M. je ustupio u vlasništvo poduzeću S. poslovnu prostoriju koja se sastojala od uličnog lokala u površini od 38 m2 na kojoj je imao pravo vlasništva, a S. je U. M. ustupio u vlasništvo poslovnu prostoriju u dvorišnom dijelu najamne stambene zgrade izgrađene na kat.čest. ... k.o. C. u površini od 40 m2, koja se poslovna prostorija sastoji od frizerskog salona, ulaznog hodnika, spremišta i odijeljenog wc-a u ukupnoj površini od 36,87 m2.
12.3. Predmetni poslovni prostor je U. M. zamijenio s Gradom Zagrebom za prostor u dvorišnom dijelu zgrade. Budući je poslovni dvorišni prostor bio predmetom nacionalizacije ranijim vlasnicima te kasnije predmetom zamjene između S. i U. M. to se sukladno odredbi čl. 52 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine isti ne može vratiti u posjed i vlasništvo podnositelja zahtjeva za naknadu za nacionaliziranu dvorišnu poslovnu zgradu površine 36,87 m2 u Z., ... (V. M.) jer je na istome pravo vlasništva i posjeda stekao K. d.d. na temelju kupoprodajnog ugovora sa Z. B. kao prodavateljem.
12.4. Nadalje je utvrđeno da je Z. B. kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa P. M. kupio nekretnine koje se sastoje od ½ poslovnog prostora u zgradi u Z., ..., dvorišna zgrada koja predstavlja poslovnu dvorišnu zgradu upisanu kao zk tijelo II a u zk.ul.br. ... k.o. G. Z., koja je sagrađena na 40/485 dijela čest.kat.br. ..., a koja se sastoji od lokala u površini od 23,50 m2, spremišta od 6,60m2, hodnika od 5,73 m2, wc-a u površni od 1,04 m2 time da ovom prostoru pripada šupa u dvorištu te isključivo pravo korištenja kolnog ulaza. Nadalje je Z. B. kao prodavatelj sa K. d.d. kao kupcem dana 05.01.2002. zaključio Ugovor o prodaji nekretnine i to poslovnog prostora u Z., ..., dvorišna poslovna zgrada, površine 36,87 m2, upisanu u a II, sagrađenu na 40/485 dijela kč.br. ... upisane u zk.ul.br. ... k.o. G. Z. Za predmetni poslovni prostor je Z. B. kao prodavatelj zaprimio iznos od 282.710,00 DEM. U čl. 4 Ugovora je dogovoreno da kupac, osim naprijed opisane nekretnine, kupuje i 7,98 m2 koji su izvanknjižno vlasništvo prodavatelja te da će kupoprodajnu cijenu platiti nakon što mu prodavatelj predoči dokaz (zemljišno knjižni izvadak) da je u zemljišne knjige upisao svoje vlasništvo.
12.5. Nekretnina koja je predmet ovog postupka je jasno identificirana u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka koji je utvrdio da se radi o poslovnoj dvorišnoj zgradi na zk.č. ... k.o. G. Z. čija ukupna tlocrtna površina na zemlji sa zidovima iznosi 40 m2 koja nije dio ulične zgrade broj ... u ulici I.
12.6. Tužitelj je sam u svom iskazu naveo da je 36,87 kvadrata utuženog poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi u odnosu na koji je bio vlasnik, 2002. godine prodao K.
13. Imajući u vidu navedena utvrđenja sudova pravilan je i prema ocjeni ovog suda zaključak sudova o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja (jer nije dokazao vlasništvo prostora za koji traži naknadu). Pritom treba navesti kako i sam tužitelj u svom iskazu danom na zapisniku od 12. prosinca 2016. (list 200-201 spisa) navodi "(…) da se iz tužbe ne iščitava što je tražio…..da prvi put vidi prostor koji je utužio …u tužbi nije opisao lokal o kojem govori (…)".
14. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti njegovu reviziju protiv presude kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 30. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
