REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1021/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz J., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u R., protiv prvotuženika D. R. iz M., OIB: ... i drugotuženika B. T. iz M., OIB: ..., kao nasljednika iz pok. S. T. (prije M.) iz M., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik D. Ž., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu prvotuženika i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-386/2019-3 od 21. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-3021/2017- 23 od 20. prosinca 2018., u sjednici održanoj 30. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

I Prijedlog prvotuženika i drugotuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-386/2019-3 od 21. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 3021/2017-23 od 20. prosinca 2018.

2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti, a tuženike obvezati da mu nadoknade trošak sastava odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od toga da je ugovor o zajmu koji je između tužitelja i prednika tuženika sklopljen 6. listopada 1999. utvrđen ništavim presudom Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-170/06-28 od 16. studenoga 2006., koja je postala pravomoćna 4. veljače 2010., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari, u kojoj je postavljen restitucijski zahtjev iz članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), podnesena 19. travnja 2010., sud u pobijanoj odluci, pozivom na shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., odbija prigovor zastare restitucijskog zahtjeva, uz obrazloženje da je zastarni rok počeo teći od dana pravomoćnosti presude Općinskog suda u Opatiji broj P- 170/06-28 od 16. studenoga 2006. kojom je utvrđena ništavost tog ugovora, pa da do dana podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 371. ZOO/91.

4. Tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije preispituju zaključak drugostupanjskog suda da bi se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. primjenjivalo i na zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva iz članka 104. stavak 1. ZOO/91, odnosno na one zahtjeve koji se odnose na primljeno na temelju ništavih ugovora sklopljenih prije Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr. – dalje: ZOO/05).

5. S obzirom na to da pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. glasi - „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“ – onda već iz samog pravnog shvaćanja nedvojbeno proizlazi da se isto odnosi jednako na one restitucijske zahtjeve iz članka 104. stavak 1. ZOO/91, kao i na one iz članka 323. stavak 1. ZOO/05.

6. Kako, dakle, odluka drugostupanjskog suda o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva iz članka 104. stavak 1. ZOO ne dostupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, pitanje zbog kojeg tuženici predlažu podnošenje revizije nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.

7. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP, riješiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

8. Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP. u izreci.

Zagreb, 30. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.