REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 926/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Z. S. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika M. Z. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z. te drugotuženika – protutužitelja D. G. iz S. K., OIB: …, radi utvrđenja, i po protutužbi drugotuženika – protutužitelja D. G. iz S. K., OIB: …, protiv tužitelja – protutuženika Z. S. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 63/2018-2 od 10. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1658/13- 48 od 26. listopada 2017., u sjednici održanoj 30. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-63/2018-2 od 10. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1658/13-48 od 26. listopada 2017.
2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, jer postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Polazeći od toga da je tužitelj, kao stjecatelj, nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora kojim mu je prvotuženik spornu nekretninu otuđio, isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u njezin samostalni posjed, drugostupanjski sud smatra da je tužitelj dokazao valjani temelj stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine (članak 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), slijedom čega je prihvaćen njegov zahtjev u dijelu kojim ga se ovlašćuje da po pravomoćnosti presude ishodi upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena prvotuženika. Međutim, kako se prema odredbi članka 119. stavak 1. ZVDSP vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, obijen je zahtjev tužitelja da ga se utvrdi vlasnikom predmetnog stana.
4. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije preispituje (prešutno) shvaćanje drugostupanjskog suda da bi tužitelj imao pravni interes na ostvarenje konkretne zaštite, imajući na umu da je tužitelju dopuštena predbilježba prava vlasništva predmetne nekretnine, slijedom čega smatra da je isti bio dužan, u smislu odredbe članka 61. točka c. i članka 62. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), podnijeti tužbu radi opravdanja predbilježbe (a ne konkretnu tužbu), a kakvo je shvaćanje zauzeo Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-1586/16 od 27. lipnja 2017., koja je donesena u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
5. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju, drugostupanjskim rješenjem u zemljišnoknjižnom predmetu opravdanja predbilježbe tužiteljeva prava vlasništva, bilo ukinuto rješenje kojim je predbilježba opravdana (zbog sumnje u ovlaštenje punomoćnika prvotuženika za sklapanje aneksa temeljem kojeg je predbilježba opravdana), nakon čega je ponovno izvršena predbilježba prava vlasništva za korist tužitelja (Z-21879/12), onda pitanje ovlaštenja tužitelja voditi ovu parnicu (umjesto parnice radi opravdanja predbilježbe prava vlasništva) nije važno ni za odluku u sporu ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, odluka Županijskog suda u Zagrebu na koju se podnositelj poziva nije donesena, kako on to pogrešno navodi, u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer je sud u tom predmetu, upravo u konkretnim okolnostima tog slučaja, zaključio da je u toj situaciji, kada je kupoprodajna cijena bila isplaćena u cijelosti, a prodavatelj nije izdao ispravu prikladnu za uknjižbu, tužiteljica trebala podnijeti tužbu radi opravdanja predbilježbe kojim bi se predbilježba pretvorila u uknjižbu od časa kada je prijedlog za predbilježbu bio podnesen.
6. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 30. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
