REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 313/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 19524210204 (pravnog sljednika iza Metronet telekomunikacije d.d., OIB 23269006802), protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, radi isplate iznosa, u povodu revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1894/2019-3 od 11. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2839/2014 od 26. veljače 2016., u sjednici održanoj 30. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

I Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1894/2019-3 od 11. veljače 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2839/2014 od 26. veljače 2016. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju iznos od 345.545,61 kunu zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. listopada 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno članku 29. stavak 2. zakona o obveznim odnosima.'' II Nalaže se tužitelju u roku od 8 (osam) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.910,00 kuna.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.026,54 kune sa zateznom kamatom od dana 18. listopada 2008. pa do isplate.“.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 2287/21 od 30. studenog 2021. podnosi tužitelj zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Može li sud u parničnom postupku radi nezakonito naplaćenih radova sam riješiti prethodno pravno pitanje (članak 12. Zakona o parničnom postupku) jesu li usluge operatora sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu usluga nepokretnih javnih telefonskih mreža iz odredbe članka 60. stavak 1. Zakona o telekomunikacijama utemeljene na stvarnim troškovima pruženih usluga (odredba članka 60. stavak 3. Zakona o telekomunikacijama) ili to pravno pitanje treba prethodno riješiti Hrvatska agencija za poštu i telekomunikacije (sada Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti), odnosno Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja?“.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovoj parnici predmet spora je zahtjev tužitelja s naslova stečeno bez osnove na temelju naplaćene bankarske garancije pozivom na tvrdnju tužitelja da je tuženik protivno zakonu i ugovoru zaračunao cijene rada te je radi naplate tako nezakonito i protivno ugovoru zaračunatih radova aktivirao bankarske garancije. Tužitelj je u tijeku postupka tvrdio da je, na temelju članka 60. ZOT-a, operator sa znatnijom tržišnom snagom (ovdje tuženik), dužan drugim operatorima omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima, prema načelima transparentnosti, ravnopravnosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti.

U revizijskom stadiju postupka sporno jeli tuženik u obveznom odnosu postupao sukladno odredbi članka 60. stavak 1. ZOT-a, odnosno jeli tužitelju omogućio pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima prema načelima transparentnosti, ravnopravnosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti. Također, sporno je shvaćanje nižestupanjskih sudova u ovom predmetu može li preispitivanje troškovne opravdanosti cijena biti predmet dokazivanja u parničnom postupku, što tvrdi tužitelj, u predmetu koji se vodi radi stjecanja bez osnove.

U toku postupka utvrđene su činjenice:

- Tuženik je 2.9.2004. proglašen operatorom sa znatnijom tržišnom snagom dok je 15.4.2005. stupio na snagu Pravilnik o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji donesen na temelju ZOT-a (NN 45/05, 99/05).

- Tuženik, kao nacionalni operator i operator sa znatnijom tržišnom snagom i tužitelj kao operator korisnik sklopili su dana 9.5.2006. Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji (dalje kao: „Ugovor o pristupu“), a sukladno Standardnoj ponudi HT-a za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji (dalje kao: „Standardna ponuda“).

- Standardnom ponudom su regulirane (ali ne i određene) cijene pružanja kolokacijskih usluga od strane tuženika. Članak 3.1. Dodatka 11. Standardne ponude propisuje: „Cijene koje se plaćaju u sklopu pružanja usluga kolokacije (…) određuju se na temelju utrošenog vremena i materijala“.

- Na temelju Ugovora o pristupu, tužitelj i tuženik su sklopili u razdoblju svibanj - prosinac 2007. više ugovora o pružanju kolokacijskih usluga, kojima se tuženik obvezao pružiti tužitelju usluge radi pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, a koji su sadržavali procijenjene troškove pripreme kolokacijskih prostora i kolokacijske sobe. Po predračunima, izdanim na temelju tih ugovora, tužitelj je predujmio dio troškova realizacije spornih kolokacija (a kako je to naznačeno na računima tuženika). Također, tužitelj je je tuženiku radi osiguranja naplate tražbine tuženika iz tih ugovora izdao bankarske garancije Privredne banke Zagreb.

- Tužitelj je preuzeo kolokacijske prostore od tuženika te je 2008. tuženik izdao račune tužitelju za troškove realizacije spornih kolokacija a što je tužitelj odbio platiti smatrajući da je iznosom po uplaćenom predračunu podmirio stvarno nastale troškove pripreme kolokacijskih prostora. Tužitelj i tuženik su vodili pregovore o eventualnom dodatnom iznosu koji bi tužitelj trebao platiti po spornim računima da bi tuženik potom 16.10.2008. aktivirao bankarske garancije.

7. Odredbom članka 60. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“, broj 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05, 73/08 - dalje: ZoT) uređuje se odnos teleoperatera glede pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji.

8. Stavkom 3. tog članka propisano je da cijene pružanja usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima utvrđuju se u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, te se moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja.

9. Nadalje stavkom 4. istog članka po ocjeni ovog suda zakonodavac upravo zbog dominantnog tržišnog položaja tuženika na tržištu telekomunikacija da bi se spriječilo pogodovanje samo nekim teleoperaterima na tržištu usluga nepokretnih javnih telefonskih mreža, i to javnih govornih usluga i usluga prijenosa govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugog u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, propisuje da takvi operateri moraju, na zahtjev drugih operatora, ovima omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima, prema načelima transparentnosti, ravnopravnosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti (čl. 60. st. 1. ZoT) određuje da operateri s znatnijom tržišnom snagom moraju pružati uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima uz jednake uvjete i rokove te razinu kakvoće usluge koja ne može biti manja od razine kakvoće pružanja usluga vlastitim pretplatnicima ili usluga za potrebe svojih povezanih društava.

10. U ovom postupku nije sporno da je tuženik operater s znatnijom tržišnom snagom na tržištu, a da tužitelj ima status „drugog operatera“ kako to definira čl. 60. st. 1. ZoT-a.

11. Prema odredbi st. 5. čl. 60. ZoT tuženik mora na zahtjev Vijeća Agencije, izraditi i dostaviti standardnu ponudu pristupa svojim izdvojenim lokalnim petljama i pripadajućim sadržajima, koja mora biti podrobno raščlanjena te osobito sadržavati uvjete pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, uključujući i cijenu te usluge, u koju ne mogu biti uključeni troškovi sastavnih dijelova telekomunikacijske mreže ili pripadajućih sadržaja koji nisu potrebni za pružanje te usluge.

Na takvu standardnu ponudu Hrvatska agencija za telekomunikacije - dalje Agencija (čl. 1. ZoT-a) daje suglasnost.

12. U obavljanju svojih regulatornih ovlasti Agencija prema odredbi čl. 60. st. 10. ZoT-a ima ovlast radi osiguranja nediskriminacije, poticanja ravnopravnoga tržišnog natjecanja, gospodarske djelotvornosti i najpovoljnijih uvjeta za korisnike usluga, Vijeće Agencije, u slučajevima kad procijeni da je to potrebno:

- izvršiti izmjenu ili dopunu standardne ponude iz st. 5. ovoga članka, uključujući i cijene, kad je to opravdano,

- zahtijevati od operatora iz st. 1. ovoga članka davanje potrebnih podataka koji se odnose na provedbu postupka izdvajanja lokalne petlje.

13. Prema odredbi čl. 60. st. 10. ZoT-a Agencija putem svog Vijeća rješava sporove između operatora u vezi s pristupom izdvojenoj lokalnoj petlji.

14. Odredbom čl. 61. st. 1. i 2. ZoT određeno je da način i uvjeti pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji podrobnije se propisuju Pravilnikom o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji, koji donosi ministar, te da se tim Pravilnikom osobito propisuju i najmanji opseg standardne ponude i ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji, načela regulacije cijena pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, način i uvjeti zajedničke uporabe opreme, postupci u slučaju nastanka sporova te obveze operatora i Agencije u vezi s pristupom izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima.

15. Takav pravilnik je donesen („Narodne novine“, broj 45/05 od 6. travnja 2005. - dalje: Pravilnik) te se odredbom čl. 3. st. 6. Pravilnika određuje da je proglašeni operater, a to je sukladno Pravilniku (čl. 2. st. 1. toč. 6.) operator nepokretne javne telefonske mreže kojeg je Vijeće Agencije odredilo operatorom sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu usluga nepokretnih javnih telefonskih mreža, u skladu s čl. 60. st. 1. Zakona, i koji je obvezan pružati uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, - dakle ovdje tuženik, naplaćuje cijene za pružanje usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, pri čemu se cijene moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja. Za dokazivanje utemeljenosti cijena tih usluga na navedenim troškovima odgovoran je proglašeni operator koji pruža uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji.

16. Iz Standardne ponude tuženika za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji (list 37 i dalje spisa - dalje: Ponuda) proizlazi da se tom Ponudom opisuje sadržaj i uvjeti pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji kojom tuženik omogućava takav pristup ovlaštenom operateru - ovdje tužitelju (čl. 1.1. Ponude).

Prema odredbama Ponude (čl. 1.2.) usluge operateru tuženik pruža na temelju sklopljenog Ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji (dalje: Ugovor o pristupu) sukladno uvjetima iz Ponude i Ugovora o pristupu.

Sastavni dio Ponude je i Dodatak 11. (list 75 i 76 spisa) kojim su utvrđene cijene pružanja usluge izdvojenoj lokalnoj petlji s obzirom na cijene jednokratnih vrsta usluga (toč. 1.1. do 1.5. Dodatka 11.) ali i cijena rada po satu (točka 2.3. Dodatka).

17. Nije niti sporno da su stranke zaključile Ugovor o pristupu (list 200 do 212 spisa). Iz čl. 1. Ugovora o pristupu slijedi da su se tužitelj i tuženik sporazumjeli da tim ugovorom suglasno utvrđuju uvjete pod kojima tuženik pruža usluge, a tužitelj koristi usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji (čl. 1.1.), da je sadržaj usluge definiran Standardnom ponudom tuženika, a opseg usluge se određuje Ugovorom o pristupu (čl. 1.2.).

Iz odredbe čl. 1.3. Ugovora o pristupu ugovorne strane (tužitelj i tuženik) utvrđuju da je tuženik potpisom Ugovora o pristupu suglasan i prihvaća uvjete i cijene utvrđene u Standardnoj ponudi T-Com-a (tuženika) u sadržaju u kojem je odobrena od Strane Agencije, te da je Standardna ponuda sastavni i neodvojivi dio ovog ugovora kojim su utvrđeni uvjeti i cijene usluge pristupa izvijenoj lokalnoj petlji i koji se jednako primjenjuju na sve operatere korisnike, među koje se ubraja i ovdje tužitelj.

18. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom zaključio više tipskih ugovora radi ostvarivanja pristupa lokalnoj petlji tuženika (primjerice list 87 spisa) kojim Ugovorom se tužitelju stavlja na raspolaganje kolokacija - pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji te su utvrđeni troškovi takve usluge.

19. Nije sporno među strankama u ovoj fazi postupka da je tužitelj odbio platiti zatraženu uslugu iz Ugovora o pristupu u punoj cijeni smatrajući da zatražena cijena ne odražava realno opseg usluge kojeg je tužitelj pružio.

20. Nije niti sporno da je tužitelj prilikom zaključenja ugovora bio dužan izdati bankarsku garanciju kao osiguranje naplate tražbine tuženika, i da je tuženik aktivirao bankarsku garanciju i naplatio sve usluge onako kako ih je procijenio.

21. Po ocjeni ovog suda u ovom sporu ne radi se o pitanju prava tuženika mijenjati cijene utvrđene Standardnom ponudom odobrenom od strane Agencije, ili cijenu usluge kao je ona ugovorena Ugovorom o pristupu, već se radi o pitanju ima li tužitelj kao korisnik usluge pravo prigovoriti opsegu usluge kako ju je postavio tuženik i slijedom toga ima li pravo tražiti sniženje cijene ako opseg usluge ne odgovara ugovoru, ne dovodeći u pitanje unaprijed određene cijene koje je odobrila treća osoba na temelju zakonske ovlasti koje izviru iz odredbi Zakona o telekomunikacijama.

22. Odredbom čl. 613. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) propisano je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom i drugim obvezatnim aktom (st. 1.), ali da naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drugačije određeno (st. 3.).

23. Uzimajući sve gore navedeno, odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija (točka 3 obrazloženja), imajući pritom na umu da je odredbom čl. 60. st. 3. Zakona o komunikacijama propisano je da se cijene pružanja usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima utvrđuju u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, te se moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja, da je Pravilnikom o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji tuženik kao operator nepokretne javne telefonske mreže kojeg je Vijeće Agencije odredilo operatorom sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu usluga nepokretnih javnih telefonskih mreža, u skladu s čl. 60. st. 1. ZoT-a, i koji je obvezan pružati uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, naplaćuje cijene za pružanje usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, pri čemu se cijene moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja glasi: „Tuženik kao naručitelj radova ovlašten je u tom smislu prigovarati opsegu izvršenih radova, pa time i naplaćenoj cijeni i slijedom toga tu činjenicu i dokazivati tijekom parničnog postupka u kojem traži da mu se vrati iznos za koji smatra da je neosnovano više naplaćen.“.

U tu svrhu može predlagati sve dokaze koji mu stoje na raspolaganju da bi dokazao svoje tvrdnje (čl. 219 i čl. 220. ZPP-a) pa i time i vještačenje na okolnost stvarnog opsega izvedenih radova i visine naknade koja je po izvođaču zatražena ili naplaćena.

Naime, po ocjeni ovog suda naručitelj time što je izdao bankarsku garanciju radi osiguranja naplate izvedenih radova, ne može biti doveden u lošiju poziciju prema izvođaču nego što bi bio u postupku u kojem bi izvođač od naručitelja zahtijevao plaćanje izvršenog djela, a naručitelj bi osporavao visinu tražbine zbog manje obavljenog opsega radova.

24. Zbog pogrešnog pravnog pristupa kojeg su zauzeli sudovi nižeg stupnja odlučne činjenice u ovom sporu nisu utvrđene, pa je slijedom toga valjalo odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 395. ZPP-a.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZZP-a.

Zagreb, 30. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud