REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-716/21

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. R., J., Z.,

O.:…, kojeg zastupa M. Č., odvjetnica u Z., protiv tužene

M. R., O.: …, iz S., radi isplate, nakon

provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja K. P., odvjetničke vježbenice u odvjetničkom društvu L. i Č. u S. i tužene te proglašenja presude od 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š., iz S. posl. br. O.-4967/20 od 27. studenog 2020. kojim je

obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju ukupan iznos od 240,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

na iznos od 80,00 kn od 20.04.2020. na

iznos od 80,00 kn od 21.05.2020.

na iznos od 80,00 kn od 19.06.2020. pa do isplate tih iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 825,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika ovrsi javnog bilježnika A. Š., iz

S. posl. br. O.-4967/20 od 27. studenog 2020. na temelju priložene vjerodostojne isprave obvezan je tuženik na isplatu iznosa od 240,00 kn sa zateznim kamatama i određena prinudna naplata tih tražbina. Međutim, nakon pravodobno izjavljenog prigovora tuženika, to rješenje je primjenom odredbe 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), dalje OZ, stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je istakla da nema tv prijamnik. U nastavku postupka navela je da potpis na prijavi tv prijemnika nije njezin potpis.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 21. studenog 2020., prijave tv prijemnika, evidencije po pretplatniku i saldokonti.

4. Podneskom od 23. travnja 2021. tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29718, 126/21), dalje: ZOO, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

8. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18), dalje: Zakon o HRT, propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

9. Dakle, vlasnici tv prijemnika imaju zakonsku obvezu plaćati rtv pretplatu sve dok tv prijemnik ne odjave. Pretplata nije naknada za usluge, već pristojba za korištenje radijskih i televizijskih prijemnika.

10. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

11. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 15. lipnja 2020., prijave tv prijemnika, evidencije po pretplatniku i saldokonti, sud je utvrdio:

- da se u evidenciji tužitelja tužena vodi kao obveznik plaćanja tv pretplate i to pod šifrom obveznika …za tv prijemnik br. … od 3. ožujka 2020.,

- da se tužena u evidenciji tužitelja vodi kao tv pretplatnik temeljem prijave tv prijemnika od 3. ožujka 2020. te da je predmetni pretplatnički odnos još uvijek aktivan,

- da se utužena tražbina odnosi na tv pretplatu za period od travnja 2020. do lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 240,00 kn (80×3=240).

12. Iz utvrđenih činjenica sud smatra nedvojbeno utvrđenim da tužena duguje tužitelju predmetnu tražbinu, jer se ista odnosi na razdoblje od travnja do lipnja 2020., dakle period kad je tužena imala status tv pretplatnika, ovo temeljem naprijed citiranog čl. 34. Zakona o HRT-u u svezi s odredbom čl. 9. ZOO-a.

13. S druge pak strane, tužena niti jednim dokazom nije dokazala da je podmirila utužene račune, a što je dužna dokazati sukladno pravilu o teretu dokaza. Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a. i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

14. Navod tužene da nema tv prijemnik ukazuje se kao paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka. Naime, iz prijave tv prijemnika i evidencije po pretplatniku i više nego jasno proizlazi da tužena ima tv prijemnik zbog čega je i obveznik plaćanja tv pretplate sukladno odredbi čl. 34. Zakona o HRT-u.

Dakle, prijava tv prijemnika i evidencija po pretplatniku, kao materijalni dokazi priloženi u spis pobijaju navod tužene da nema tv prijemnik.

Iskaz tužene da potpis na prijavi tv prijemnika od 3. ožujka 2020. ne bi bio njezin potpis također se ukazuje kao paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka. Naime, sukladno odredbi čl. 1. i 2. Zakona o HRT-u, H. je javna ustanova, koja je, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o HRT-u pružatelj javne usluge. Upravo zato je odredbom čl. 34. Zakona o HRT-u propisana obveza plaćanja tv pristojbe.

Stoga dakle, prijava tv prijemnika i evidencija po pretplatniku predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, što znači da potvrđuju istinitost onoga što se u njima navodi, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

Dakle, potpis na toj ispravi je potpis tužene, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. Međutim, u spisu ne priliježe niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da potpis na prijavi tv prijemnika ne bi bio potpis tužene. Štoviše, laičkim pregledom potpisa tužene na osobnoj iskaznici s potpisom na prijavi tv prijemnika nije vidljiva razlika (str. 21. spisa).

15. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju temeljem odredbe članka 29. ZOO osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22).

16. Slijedom navedenog sud je održao na snazi platni nalog primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o HRT i čl. 9. ZOO te čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22) i odlučio kao u točki I. izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora (dalje VPS) 480,00 kn i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Sukladno Tbr.7. točka 8. Tarife tužitelju je obistinjen trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, dakle i na prijedlog za ovrhu (sada tužbu) i za daljnja zastupanja na ročištima pred sudom u iznosu od 500,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 125,00 kn na ime PDV-a i iznos od 100,00 kn na ime troškova sudske pristojbe te materijalni trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 100,00 kn (75,00 kn javnobilježnička nagrada s pdv-om i 25,00 kn troška dostave), što sveukupno iznosi 825,00 kn.

Sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak. Odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano je da sud odlučuje održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u ovršnom postupku. O naknadi cjelokupnog troška postupka sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari kojom se postupak završava. Nadalje, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi čl. 58. st. 2. OZ-a), prerastao u parnični postupak. U pravnoj situaciji kad prijedlog za ovrhu predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, sve u okolnostima propisane jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr.7. točka 8. Tarife). Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu u presudi Gž-2250/15 od 12. listopada 2015., kao i Vrhovni sud RH u zaključku Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. koji je objavljen na službenoj internet stranci Vrhovnog suda RH.

Nadalje, zatezna kamata na priznati trošak postupka može teći samo od donošenja ove odluke. Zatezna kamata na ovršni postupak ne može teći od donošenja rješenja o ovrsi koje je stavljeno van snage u povodu uloženog prigovora ovršenika, jer se tom odlukom postupak izdavanja platnog naloga ne završava. Naime, postupak izdavanja platnog naloga dovršava se tek donošenjem ove odluke.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22).

Zbog navedenog, sud je odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 30. ožujka 2022.

SUTKINJ

A Mr. sc. Zrinka

Tironi v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja

tuženoj

u spis