REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-1076/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15a, OIB 15907062900, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Klišanin & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 52, protiv tuženika GRAD ZAGREB iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi isplate iznosa od 1.527,65 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-161/18 od 18. prosinca 2019., 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog u Zagrebu poslovni broj Povrv-161/18 od 18. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba poslovni broj Ovrv-8110/16 od 6. prosinca 2016. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi novčanu tražbinu u iznosu od 1.527,65 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate i to prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci presude, kao i da tužitelju naknadi ovršni trošak u iznosu od 267,45 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude). Rješenjima o troškovima postupka sadržanim u presudi sud prvog stupnja je naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn (točka II. izreke presude) i odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u cijelosti (točka III. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik nekretnine (prostora na obračunskom mjestu na adresi u Zagrebu, Meštrovićev trg 1g) kojoj je tužitelj isporučio toplinsku energiju, a niti je tuženik neovlašteni korisnik toplinske energije slijedom čega tužitelj neosnovano potražuje od tuženika utuženu cijenu toplinske energije prema članku 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine” broj 35/14) i članku 1111. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) u vezi s člankom 22. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud u obrazloženju presude naveo kako tužitelj tijekom postupka nije u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) dokazao da je tuženik vlasnik poslovnog prostora na koji se odnose utuženi računi. Žalitelj ističe kako on nije dužan vršiti provjere tko je zemljišnoknjižni ili izvanknjižni vlasnik poslovnog prostora već ga je krajnji kupac dužan obavijestiti o svakoj promjeni koja se odnosi na stambeni/poslovni prostor temeljem čega je tužitelj dužan u svojim evidencijama za određeni poslovni ili stambeni prostor provesti promjene vlasnika. Žalitelj se poziva i na odredbu članka 3. stavka 2. točke 14. Zakona o tržištu toplinske energije kojom je propisano kako je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije iz čega proizlazi obveza tuženika na podmirivanje računa za isporučenu toplinsku energiju. Žalitelj ističe da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora od kada je isti prestao koristiti dotadašnji posjednik i to Odobrenjem tuženika br. 37/96 od 7. lipnja 2006. i Zaključkom od 7. lipnja 2006. To proizlazi i iz dopisa dotadašnjeg korisnika (Kluba ritmičke gimnastike) od 15. listopada 2009. kojim isti obavještava tužitelja da već dvije godine ne koristi predmetni prostor. Osim toga, tuženik ni u jednom trenutku nije osporio utužene račune pa je posve osnovano tužitelj utužio predmetne račune. Žalitelj ističe da je dostavio svu relevantnu dokumentaciju iz zemljišnih knjiga koja se odnosi na predmetni poslovni prostor kao i da je obavijestio sud o postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora slijedom čega je od strane Općinskog suda u Novom Zagrebu dostavljena dokumentacije iz postupka pod poslovnim brojem Z-2028/18 koji nije konačno riješen i zbog čega predmetna nekretnina nije upisana u glavnu knjigu ni knjigu položenih ugovora no iz dokumentacije je razvidno da je tuženik vlasnik zgrade javne namjene na zk. čestici 531/8 kao i poslovnih prostora koji se nalaze u toj zgradi pa tako i poslovnog prostora na koji se odnose utuženi računi. Žalitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od ukupno 590,63 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Prvostupanjski je sud pravilno ukinuo izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi jer tuženik u ovom sporu nije pasivno građansko pravno legitimiran. Naime, prema odredbi članka 9. stavka 1. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine” broj 35/14) i prema članku 3. stavku 1. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ugovor o opskrbi kupca toplinske energije sklapaju opskrbljivač toplinskom energijom i kupac toplinske energije.

Prema tome, iz citiranih odredbi proizlazi da tužitelj kao opskrbljivač toplinske energije mora s kupcem sklopiti ugovor o opskrbi kupca toplinske energije. Osim toga, budući da je prema članku 2. stavku 2. točki 4. Općih uvjeta isporuke toplinske energije propisano da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, to kupac toplinske energije odnosno osoba koja kupuje toplinsku energiju može biti samo vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine.

Slijedom navedenog, da bi tužitelj mogao potraživati od tuženika cijenu toplinske energije za nekretninu (poslovni prostor) koji se nalazi u zgradi na adresi u Zagrebu, Meštrovićev trg 1g (usput rečeno, tužiteljevi računi su se odnosili na prostor koji se nalazi u Zagrebu, Meštrovićev trg b.b., premda je tužitelj u podnesku od 28. rujna 2017. sa str. 47. spisa tvrdio da se radi o poslovnom prostoru na adresi u Zagrebu Meštrovićev trg 1g), tužitelj je morao dokazati da je: a) tuženik vlasnik nekretnine–poslovnog prostora kao samostalne uporabne cjeline na navedenoj adresi i kao takav krajnji kupac toplinske energije koji je u smislu članka 3. stavka 1. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije s tužiteljem sklopio ugovor o opskrbi kupca toplinskom energijom odnosno b) da je tuženik neovlašteno koristio tužiteljevu toplinsku energiju pa je stoga prema članku 22. navedenih Općih uvjeta obveznik plaćanja toplinske energije koju mu je tužitelj fakturirao utuženim računima.

U konkretnom predmetu, tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik nekretnine dok činjenicu da je tuženik sklopio ugovor o opskrbi kupca toplinskom energijom tužitelj tijekom cijelog spora nije ni isticao. Naime, pravilno prvostupanjski sud ističe u obrazloženju pobijane presude da iz isprava koje je tužitelj dostavio sudu ne proizlazi da je tuženik vlasnik poslovnog prostora na adresi Meštrovićev trg b.b. (1g) površine 140 m² budući da sama činjenica što je tuženik taj poslovni prostor dao na privremeno korištenje Klubu ritmičke gimnastike još 7. lipnja 2006. ne znači da je tuženik vlasnik odnosno predmnijevani vlasnik tog poslovnog prostora. Naprotiv, iz podataka u spisu, pa tako i iz preslike dokumentacije zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu iz postupka povezivanja glavne knjige i knjige položenih ugovora (str. 73.-91. spisa) proizlazi da se na adresi u Zagrebu, Meštrovićev trg 1g nalazi, između ostalog, zgrada javne namjene no u njoj se ne nalazi poslovni prostor koji bi odgovarao površini od 140 m² pa upravo zbog toga tužitelj tim ispravama nije dokazao tuženikovo (predmnijevano) vlasništvo predmetnog poslovnog prostora.

Naime, iako se vlasništvo nekretnine dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige koji u skladu s odredbom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) odnosno članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine” broj 63/19) uživa javnu vjeru i ima dokaznu snagu javne isprave, tužitelj zemljišnoknjižnim izvatkom (u neslužbenoj kopiji) sa str. 36. spisa nije dokazao tuženikovo vlasništvo poslovnog prostora jer iz tog zemljišnoknjižnog izvatka ne proizlazi da je tuženik vlasnik određenog poslovnog prostora, već isključivo gradilišta odnosno površine javne namjene (trga). Međutim, tužitelj je i drugim ispravama mogao dokazivati tuženikovo vlasništvo predmetne nekretnine i, povezano s time, tuženikovu pasivnu građanskopravnu legitimaciju u sporu vođenom radi isplate cijene za isporučenu toplinsku energiju, ali u konkretnom sporu ispravama koje je dostavio u spis tužitelj to nije dokazao. Naime, osim svojim jednostranim ispravama, tužitelj je u ovom sporu tuženikovo vlasništvo predmetnog poslovnog prostora nastojao dokazati ispravama iz spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Z-2028/18, no iz tih isprava (kako je ranije navedeno u ovoj odluci) ne proizlazi da je tuženik vlasnik odnosno predmnijevani vlasnik poslovnog prostora površine 140 m² za kojeg tužitelj u ovom sporu potražuje isplatu cijene isporučene toplinske energije; naprotiv, iz tih isprava proizlazi da se na adresi u Zagrebu, Meštrovićev trg 1g uopće ne nalazi poslovni prostor površine 140 m². Jednako tako, ni činjenica što je tuženik još tijekom 2006. godine dao na korištenje (do 1. lipnja 2007.) određeni poslovni prostor Klubu ritmičke gimnastike ne znači da je tuženik nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja predmetnog poslovnog prostora te da bi time bila ostvarena zakonska predmnijeva iz članka 362. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a što pravilno u obrazloženju presude navodi i prvostupanjski sud.

Nadalje, premda je odredbom članka 22. Općih uvjeta isporuke toplinske energije propisano neovlašteno korištenje toplinske energije, tužitelj u ovom sporu nije dokazao da je tuženik neovlašteno koristio toplinsku energiju koju je tužitelj (eventualno) isporučivao poslovnom prostoru površine 140 m² na adresi u Zagrebu, Meštrovićev trg b.b. (1g), te da bi time u smislu odredbe članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima mogao osnovano od tuženika potraživati cijenu te energije. Naprotiv, tužitelj radi dokazivanja te činjenice nije predložio sudu izvođenje ni jednog dokaza slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne građansko pravne legitimacije te je upravo iz tog razloga u cijelosti ukinuo izdani platni nalog.

Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 30. ožujka 2022.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak

Broj zapisa: eb307-5dc3c

Kontrolni broj: 0b994-64068-b3186

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JELENA ČUVELJAK, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.