REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1050/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. – i. d.d. S., OIB … , protiv tuženika B. Š. iz S., OIB … , zastupanog po punomoćnici M. Š. T., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-688/2021-5 od 27. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-610/19 od 8. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž- 688/2021-5 od 27. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-610/19 od 8. prosinca 2020., a zbog pet pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Tužitelj na prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5.1. Tuženik u svom prijedlogu ističe slijedeća pitanja:
- „Je li tužitelju za osnovanost tužbe bila dovoljna apstraktna (teorijska) mogućnost izmake koristi ili je bio dužan dokazati barem izvjesnost, odnosno da je imao stvarnu nakanu i mogućnost iznajmiti poslovni prostor po navedenoj cijeni, odnosno namjeru stjecanja koristi koja se zbog tuženikovog ponašanja izjalovila i dokazati postojanje objektivne vjerojatnosti da bi tužitelj zaista i stekao zakupninu da nije u tome spriječen poslovanjem od strane društva restorana B. Š.?“
- Može li se visina tužbenog zahtjeva dokazati samo potvrdom porezne uprave o navodno sličnim zakupninama na tom području unatoč protivljenju druge strane i predlaganju dokaza uviđajem i vještačenjem ili je bilo nužno da sud izvede dokaz uviđajem na licu mjesta te nalazom i mišljenjem vještaka odgovarajuće struke koje će onda utvrditi pravo stanje poslovnog prostora te usporednom metodom odrediti visinu zakupnine za predmetni poslovni prostor? Je li predmetna potvrda porezne uprave jasan, dovoljan i nedvojben dokaz činjenice visine zakupnine upravo predmetnog poslovnog prostora, obzirom da uopće ne znamo u kakvom su stanju bili ti prostori koje je porezna imala u vidu kod izrađivanja navedenog dokumenta, pa nije jasno je li ih možemo usporediti s predmetnim poslovnim prostorom, njegovom (ne) opremljenosti, eventualnim stanjem trošnosti, ulaganjima u isti i slično, odnosno je li bilo potrebno stručno znanje za utvrđivanje navedene činjenice visine zakupnine predmetnog poslovnog prostora u navedenom periodu sukladno članku 250. ZPP-a te je li sud nepravilno, protivno članku 8. ZPP-a uzeo kao dokazanu navedenu činjenicu visine zakupnine?
- Je li se naknada štete izmakle dobiti trebala tražiti od stvarnog, bez osnovanog i nezakonitog korisnika, nesporno neposrednog posjednika poslovnog prostora trgovačkog društva Kirnja d.o.o., koje je bilo u zakupu pa u neosnovanom korištenju ili od bivšeg kupca – tuženika kao fizičke osobe? Tko je pasivno legitimiran u ovom predmetu? Je li tuženik uopće bio posjednik?
- Je li trebalo pozvati stečajnog upravitelja društva Kirnja d.o.o. Split da ga zastupa kao umješača i/ili kao alternativnog tuženika?
- Je li tuženik dužan izvršiti svoju obvezu po ovoj presudi ako tužitelj nije izvršio svoju obvezu povrata uplaćenog dijela kupoprodajne cijene, sukladno članku 358. ZOO-a?“
5.2. Kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja tuženik se poziva na pravna shvaćanja iz odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-1006/93, Rev-236/82, Rev- 1404/83, te iz odluka Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-578/15 i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1427/12, drugog pitanja na pravno shvaćanje iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-1129/2020 te iz odluke Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž Ovr-422/18. Za treće postavljeno pitanje tuženik kao razlog važnosti ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3176/2007, a za peto na odluke drugih drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-595/2020 i Županijskog suda u Splitu broj Gž-2070/2019.
6.1. U odnosu na postavljena pitanja tuženika u prijedlogu ukazuje se da su sva pitanja usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, koja se u pitanjima apostrofiraju, pa stoga tako postavljena pitanja nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Ona se suštinski odnose na to jesu li sudovi u postupku koji je prethodio reviziji propustili utvrditi neku činjenicu, primijeniti neku procesnu odnosno materijalnopravnu odredbu, sve na način kako tuženik smatra da je trebalo ili obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog odnosno Ustavnog suda Republike Hrvatske (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.2. Kako se, pored navedenog, revidentova analiza razloga pobijane presude svodi na vlastitu, dakle subjektivnu procjenu o tome je li u konkretnom slučaju tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za štetu, te ako jest, je li tužitelj dokazao visinu štete, valja zaključiti da se ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pritom se predlagatelj neosnovano poziva na odluku drugih drugostupanjskih sudova, revizijskog suda i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u drugim predmetima, jer se radi o činjenično i pravno nepodudarnim situacijama.
7. Kako zbog iznesenih razloga nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Zagreb, 30. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
