REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3803/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. U. iz D. S., N. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., G., P. i partneri u Z., protiv tuženika I. – I. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici T. O., I. V. G., K. K., M. Š. i K. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu I., O. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-226/18-2 od 16. svibnja 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1970/12- 132 od 6. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.262,64 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 704,80 kuna od 15. lipnja 2008. pa do isplate,
- 1.353,34 kuna od 15. srpnja 2008. pa do isplate,
- 1.876,98 kuna od 15. kolovoza 2008. pa do isplate,
- 1.966,36 kuna od 15. rujna 2008. pa do isplate,
- 2.007,72 kuna od 15. listopada 2008. pa do isplate,
- 59,04 kuna od 15. prosinca 2008. pa do isplate,
- 371,68 kuna od 15. siječnja 2009. pa do isplate,
- 1.673,76 kuna od 15. veljače 2009. pa do isplate,
- 1.681,60 kuna od 15. ožujka 2009. pa do isplate,
- 1.766,52 kuna od 15. travnja 2009. pa do isplate,
- 1.845,36 kuna od 15. svibnja 2009. pa do isplate,
- 422,45 kuna od 15. lipnja 2009. pa do isplate,
- 546,84 kuna od 15. kolovoza 2009. pa do isplate,
- 1.254,57 kuna od 15. rujna 2009. pa do isplate,
- 1.781,20 kuna od 15. listopada 2009. pa do isplate,
- 302,48 kuna od 15. svibnja 2010. pa do isplate,
- 308,16 kuna od 15. lipnja 2010. pa do isplate,
- 362,56 kuna od 15. srpnja 2010. pa do isplate,
- 1.488,61 kuna od 15. kolovoza 2010. pa do isplate,
- 1.488,61 kuna od 15. rujna 2010. pa do isplate, po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od:
- 2.433,53 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2011. pa do isplate,
- 2.413,47 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2011. pa do isplate,
- 2.902,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2011. pa do isplate,
- 2.549,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2011. pa do isplate,
- 2.655,32 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2011. pa do isplate,
- 2.485,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2011. pa do isplate,
- 2.984,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2012. pa do isplate,
- 2.705,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2012. pa do isplate,
- 2.128,17 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2012. pa do isplate,
- 2.292,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2012. pa do isplate,
- 2.464,13 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2012. pa do isplate,
- 2.974,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2012. pa do isplate,
- 2.942,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2012. pa do isplate,
- 2.303,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2012. pa do isplate,
- 2.858,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2012. pa do isplate,
- 2.209,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2012. pa do isplate,
- 2.432,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2012. pa do isplate,
- 2.481,53 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2012. pa do isplate,
- 2.247,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2013. pa do isplate,
- 2.202,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2013. pa do isplate,
- 2.331,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2013. pa do isplate,
- 2.585,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2013. pa do isplate,
- 2.318,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2013. pa do isplate,
- 2.739,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2013. pa do isplate,
- 2.804,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2013. pa do isplate,
- 2.386,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2013. pa do isplate,
- 2.606,22 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2013. pa do isplate,
- 2.395,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2013. pa do isplate,
- 2.628,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2013. pa do isplate,
- 2.517,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2013. pa do isplate,
- 2.832,51 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2014. pa do isplate,
- 2.729,14 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2014. pa do isplate,
- 2.428,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2014. pa do isplate,
- 2.488,64 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2014. pa do isplate,
- 2.618,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2014. pa do isplate,
- 2.730,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2014. pa do isplate,
- 2.894,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2014. pa do isplate,
- 2.468,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2014. pa do isplate,
- 2.962,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2014. pa do isplate,
- 2.481,32 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2014. pa do isplate,
- 2.754,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2014. pa do isplate,
- 2.803,51 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2014. pa do isplate,
- 2.779,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2015. pa do isplate,
- 2.793,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2015. pa do isplate,
- 2.512,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2015. pa do isplate,
- 2.515,86 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2015. pa do isplate,
- 2.593,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2015. pa do isplate,
- 2.677,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2015. pa do isplate,
- 2.990,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2015. pa do isplate,
- 2.494,27 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2015. pa do isplate,
- 2.567,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2015. pa do isplate,
- 2.501,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2015. pa do isplate,
- 2.791,57 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2015. pa do isplate,
- 2.724,78 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2015. pa do isplate,
- 2.740,47 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2016. pa do isplate,
- 2.943,55 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2016. pa do isplate,
- 2.403,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2016. pa do isplate,
- 2.313,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2016. pa do isplate,
- 2.357,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2016. pa do isplate,
- 2.317,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2016. pa do isplate,
- 2.434,05 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. pa do isplate,
- 2.390,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoz 2016. pa do isplate,
- 2.761,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2016. pa do isplate,
- 2.407,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2016. pa do isplate,
- 2.384,73 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2016. pa do isplate,
- 2.472,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2016. pa do isplate,
- 2.513,13 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2017. pa do isplate,
- 2.675,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2017. pa do isplate,
- 2.503,41 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2017. pa do isplate,
- 2.381,77 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2017. pa do isplate,
- 2.848,32 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2017. pa do isplate,
- 2.530,77 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od:
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2017. pa do isplate, a nakon 30. studenog 2017. te ubuduće pa sve dok za to budu postojali uvjeti, mjesečno iznos od 2.586,95 kuna do 15.-og u tekućem mjesecu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom iznosa od:
- 704,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2008. pa do isplate,
- 1.353,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2008. pa do isplate,
- 1.876,98 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2008. pa do isplate,
- 1.966,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2008. pa do isplate,
- 2.007,72 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2008. pa do isplate,
- 59,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2008. pa do isplate,
- 371,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2009. pa do isplate,
- 1.673,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2009. pa do isplate,
- 1.681,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2009. pa do isplate,
- 1.766,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2009. pa do isplate,
- 1.845,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2009. pa do isplate,
- 422,45 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2009. pa do isplate,
- 546,84 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2009. pa do isplate,
- 1.254,57 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2009. pa do isplate,
- 1.781,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2009. pa do isplate,
- 302,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2010. pa do isplate,
- 308,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2010. pa do isplate,
- 362,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2010. pa do isplate,
- 1.488,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2010. pa do isplate,
- 1.488,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2010. pa do isplate.
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom iznosa od:
- 2.433,53 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2011. pa do isplate,
- 2.413,47 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2011. pa do isplate,
- 2.902,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2011. pa do isplate,
- 2.549,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2011. pa do isplate,
- 2.655,32 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2011. pa do isplate,
- 2.485,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2011. pa do isplate,
- 2.984,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2012. pa do isplate,
- 2.705,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2012. pa do isplate,
- 2.128,17 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2012. pa do isplate,
- 2.292,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2012. pa do isplate,
- 2.464,13 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2012. pa do isplate,
- 2.974,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2012. pa do isplate,
- 2.942,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2012. pa do isplate,
- 2.303,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2012. pa do isplate,
- 2.858,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2012. pa do isplate,
- 2.209,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2012. pa do isplate,
- 2.432,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2012. pa do isplate,
- 2.481,53 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2012. pa do isplate,
- 2.247,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2013. pa do isplate,
- 2.202,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2013. pa do isplate,
- 2.331,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2013. pa do isplate,
- 2.585,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2013. pa do isplate,
- 2.318,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2013. pa do isplate,
- 2.739,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2013. pa do isplate,
- 2.804,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2013. pa do isplate,
- 2.386,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2013. pa do isplate,
- 2.606,22 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2013. pa do isplate,
- 2.395,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2013. pa do isplate,
- 2.628,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2013. pa do isplate,
- 2.517,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2013. pa do isplate,
- 2.832,51 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2014. pa do isplate,
- 2.729,14 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2014. pa do isplate,
- 2.428,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2014. pa do isplate,
- 2.488,64 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2014. pa do isplate,
- 2.618,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2014. pa do isplate,
- 2.730,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2014. pa do isplate,
- 2.894,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2014. pa do isplate,
- 2.468,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2014. pa do isplate,
- 2.962,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2014. pa do isplate,
- 2.481,32 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2014. pa do isplate,
- 2.754,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2014. pa do isplate,
- 2.803,51 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2014. pa do isplate,
- 2.779,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2015. pa do isplate,
- 2.793,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2015. pa do isplate,
- 2.512,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2015. pa do isplate,
- 2.515,86 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2015. pa do isplate,
- 2.593,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2015. pa do isplate,
- 2.677,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2015. pa do isplate,
- 2.990,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2015. pa do isplate,
- 2.494,27 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2015. pa do isplate,
- 2.567,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2015. pa do isplate,
- 2.501,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2015. pa do isplate,
- 2.791,57 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2015. pa do isplate,
- 2.724,78 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2015. pa do isplate,
- 2.740,47 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2016. pa do isplate,
- 2.943,55 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2016. pa do isplate,
- 2.403,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2016. pa do isplate,
- 2.313,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2016. pa do isplate,
- 2.357,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2016. pa do isplate,
- 2.317,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2016. pa do isplate,
- 2.434,05 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. pa do isplate,
- 2.390,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoz 2016. pa do isplate,
- 2.761,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2016. pa do isplate,
- 2.407,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2016. pa do isplate,
- 2.384,73 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2016. pa do isplate,
- 2.472,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2016. pa do isplate,
- 2.513,13 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2017. pa do isplate,
- 2.675,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2017. pa do isplate,
- 2.503,41 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2017. pa do isplate,
- 2.381,77 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2017. pa do isplate,
- 2.848,32 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2017. pa do isplate,
- 2.530,77 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2017. pa do isplate.
VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom iznosa od:
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2017. pa do isplate,
- 2.586,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2017. pa do isplate, kao i u dijelu za isplatom budućih mjesečnih iznosa od 2.586,95 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
VII. Svaka stranka snosi svoje troškove.“
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja poslovni broj Pr-1970/2012-132 od 6. travnja 2018.u pobijanom odbijajućem dijelu (toč. IV., V. i VI. izreke).
II. Žalba tuženika se uvažava, preinačava se presuda suda prvog stupnja po točkama I., II. i III. izreke, na način da se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu štete pobliže opisanim pod točkama I., II. i III. izreke.
III. Preinačava se odluka o trošku pod točkom VII. izreke, tako da preinačena glasi:
Nalaže se tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 58.612,50 kn, u roku od 8 dana. “
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je neosnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Nadalje, a kako tužitelj dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u razdoblju od 1. lipnja 2008. do 15. rujna 2010., zbog izgubljene zarade uslijed prijevremenog umirovljenja u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 31. svibnja 2017. te rentni zahtjev, počev od 1. lipnja 2017. pa dok zato budu postojali zakonski uvjeti) povodom oboljenja tužitelja od bolesti u svezi s radom. Tužitelj tvrdi da je zbog radnih uvjeta i postupanja tuženika obolio od PTSP-a zbog čega je kod njega nastala profesionalna nesposobnost za rad, a nakon pogoršanja psihičkih tegoba zbog izlaganja traumatskoj situaciji na poslu i opća nesposobnost za rad.
11. Ocjenom provedenih dokaza, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:
- da je tuženik tužitelju Odlukom o otkazu otkazao Ugovor o radu temeljem kojeg je kod tuženika bio zaposlen na poslovima vanjski operater III, vagar A,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-544/08 od 19. svibnja 2008. poništena navedena Odluka o otkazu te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije otkaza,
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) – Područna služba u Sisku od 14. svibnja 2009. osiguraniku – tužitelju zbog 100% bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad za poslove vanjski operater III, vagar AC te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 28. travnja 2009.
- da je rješenjem HZMO Područna služba u Sisku od 29. travnja 2011. tužitelju zbog 100% bolesti utvrđena opća nesposobnost za rad za poslove strojobravar III počev od 5. veljače 2011. te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 2.369,86 kuna mjesečno, koja će se isplaćivati nakon prekida radnog odnosa,
- da je odlukom poslodavca – tuženika od 2. lipnja 2011. utvrđen prestanak radnog odnosa tužitelja zbog opće nesposobnosti za rad, za poslove strojobravar III, s danom 2. lipnja 2011.,
- da postoji uzročno-posljedična veza između poremećaja prilagodbe i PTSP chr s bolestima u svezi s radom, međutim da ostale utvrđene bolesti tužitelja – cardiomiopatija dilativa I., II. i IV. stupnja, fibrilatioartorum permonens, cor decoppentazum dub insuffitienton valvule mitralis ex tricuspindalis gr. I. i II. nisu bolesti u svezi s radom tužitelja kod tuženika,
- da tuženik tužitelja ni po privremenoj mjeri, a niti nakon što je presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-544/08 od 19. svibnja 2008. postala pravomoćna nije vratio na posao, niti mu je omogućio obavljanje poslova za radno mjesto za koje je imao sklopljen ugovor o radu, odnosno nakon ukidanja radnog mjesta vagar AC drugog adekvatnog radnog mjesta,
- da je tuženik povrijedio ne samo odredbu čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR-a), već i odredbu čl. 5. st. 1. i 2. ZR-a kojom je propisano da je poslodavac u radnom odnosu obvezan radniku dati posao, i poštivati prava i dostojanstvo radnika,
- da nedodjeljivanje radnih zadataka tužitelju u razdoblju dok je bio potpuno sposoban za rad (dakle, sve do 28. travnja 2009. kada je tužitelju utvrđena nesposobnost za rad), a zbog čega je tužitelj radno vrijeme provodio u garderobi, pri čemu su ga drugi radnici ismijavali, kod istoga su, i prema općim pravilima iskustva, mogli izazvati osjećaj obezvrijeđenosti, izoliranosti i stresa,
- da nije životno i logično da su svi drugi radnici koji su bili zaposleni na istom radnom mjestu kao i tužitelj po ukidanju radnog mjesta vagara AC raspoređeni na radna mjesta referenta otpreme ili kontrolora utovara, da su vagari AC kojima je otkazan ugovor o radu kao i tužitelju po završetku sudskog postupka raspoređeni na radno mjesto referenta otpreme, i da su na radna mjesta referenta i kontrolora zapošljavani novi radnici, a da se za tužitelja, koji je bio dobar radnik i s kojim nije bilo nikakvih problema, nije moglo pronaći adekvatno radno mjesto,
- da je utužena šteta tužitelju uzrokovana PTSP-om, chr. i Poremećajem prilagodbe kao bolestima u svezi s radom pa tuženik sukladno odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 56/96, 94/96, 114/03, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 - dalje: ZZR-a), odgovara za štetu u omjeru od 50%, budući da navedene bolesti pridonose 50% umanjenja radne sposobnosti tužitelja, dok se ostalih 50% odnosi na kardiomiopatiju i ostale bolesti koje nisu u svezi s radom,
- da je tužitelju profesionalna nesposobnost za rad utvrđena 28. travnja 2009., a tužba je podnesena 6. lipnja 2012., dakle u roku od tri godine predviđene odredbom čl. 135. ZR-a, slijedom čega nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika.
12. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu na način da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje:
- da je u upravnom postupku pravomoćnim i konačnim rješenjima HZMO – Područna služba u Sisku utvrđeno da je 100% bolest tužitelja uzrok profesionalne i opće nesposobnosti za rad,
- da je parnični sud prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a vezan upravnim aktom i nije ovlašten ispitivati pravilnost tog akta, niti ponovno utvrđivati razloge na temelju kojih je tužitelju utvrđena profesionalna i opća nesposobnost za rad,
- da profesionalna nesposobnost za rad nije istovjetna profesionalnoj bolesti pa može postojati odgovornost za štetu poslodavca samo kad se radniku u upravnom postupku utvrdi profesionalna i opća nesposobnost za rad zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu,
- da se u konkretnom slučaju protupravno ponašanje tuženika može samo svoditi na odgovornost za štetu zbog mobinga po odredbama čl. 109. st. 2. ZR-a i to po načelu krivnje (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 25/11 – dalje: ZOO-a),
- da bi se u konkretnom slučaju pod mobingom mogle podvesti samo tvrdnje tužitelja da mu poslodavac nije omogućio da radi na poslovima za koje je zaključio Ugovor o radu (sjedio je u garderobi) i da su ga drugi radnici ismijavali, kao i da ga svjedok Z. Č. nije htio vratiti na poslove nakon što je tužitelj uspio u radnom sporu,
- da tužitelj nije dokazao da je samo zbog ovih protupravnosti tuženika uzrokovalo poremećaj prilagodbe i PTSP chr,
- da stoga ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete niti po odredbi čl. 109. st. 2. ZR-a u svezi s čl. 1045. st. 1. ZOO-a,
- da je za tražbinu naknade izgubljene zarade kao razlike između isplaćene naknade za bolovanje i plaće koju bi tužitelj ostvarivao za vremensko razdoblje od 15. lipnja 2008. pa do 15. travnja 2009. osnovan i prigovor zastare tuženika, jer su sve tražbine koje su dospjele do 15. travnja 2009. zastarjele, budući da je prije podnošenja tužbe 6. lipnja 2012. istekao trogodišnji rok zastarijevanja iz radnog odnosa (čl. 135. ZR/09 i čl. 138. ZR/04).
13. Tužitelj revizijskim navodima u bitnom osporava pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o vezanosti parničnog suda utvrđenjima iz rješenja HZMO-a o razlozima određivanja invalidske mirovine, navodeći da se njegove bolesti ne nalaze na listi profesionalnih bolesti sačinjenoj za potrebe ostvarivanja prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“, broj: 162/98 i 107/07), dok je u postupku provedenom pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da je šteta uzrokovana upravo bolešću tužitelja u vezi s radom.
14. Prema odredbama čl. 15. ZZR-a poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od st. 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava,ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.
15. Invalidnost, odnosno profesionalna nesposobnost za rad, koja postoji kada je kod mirovinskog osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad, može nastati zbog bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti (čl. 34. st. 2. i 3. ZOMO-a).
16. Pojam profesionalne bolesti definiran je u čl. 38. ZOMO-a. Tako su profesionalne bolesti određene kao bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima na osnovi kojih oboljela osoba ima svojstvo osiguranika prema navedenom zakonu (st. 1.), pri čemu se lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjete pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuje zakonom (st. 2.).
17. Zakon o listi profesionalnih bolesti profesionalnu bolest definira kao bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem. Intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti na razini je za koju je poznato da će prouzročiti oštećenje zdravlja (čl. 2.). Shodno odredbi čl. 3. tog Zakona profesionalnim bolestima smatraju se bolesti utvrđene u listi profesionalnih bolesti.
18. Da bi se neka bolest mogla odrediti kao profesionalna bolest, mora postojati uzročno-posljedična veza između obavljanja određene profesionalne djelatnosti radnika i nastanka bolesti. U ovom slučaju prethodno pitanje za primjenu odredbe o odgovornosti poslodavca za štetu radniku je uzročno posljedična veza između obavljanja određene profesionalne djelatnosti radnika i nastanka bolesti, a o tome postoji pravomoćno i konačno rješenje doneseno u upravnom postupku kod nadležnog tijela – HZMO-a. U rješenjima HZMO je navedeno da je kod tužitelja nastupio gubitak radne sposobnosti zbog bolesti pa je time otklonjena mogućnost da sud u parničnom postupku radi naknade štete ovo pitanje rješava kao prethodno. Sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a vezan pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela kojim je odlučeno o prethodnom pitanju i nije u parnici ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost rješenja donesenog u upravnom postupku u odnosu na utvrđenje razloga nastupanja gubitka radne sposobnosti kod tužitelja. Ako je tužitelj smatrao nezakonitim rješenja HZMO-a, zato što je pogrešno utvrđen uzrok gubitka radne sposobnosti koji je doveo do umirovljenja, mogao je u tom postupku koristiti pravne lijekove i dokazivati nezakonitost rješenja (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-201/08 od 27. kolovoza 2008. i Revr 370/10 od 6. listopada 2010.).
19. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 15. ZZR-a o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu bolešću u vezi s radom pa je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 15. st. 1. ZZR-a kada je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja (tako i Revr-425/11-2 od 15. listopada 2014.).
20. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
Zagreb, 30. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
