REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br.3.

31550 VALPOVO

Poslovni broj: 66 P-3212/2019-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić u pravnoj stvari tužiteljice A. P., OIB …., iz M.P., ., zastupane po pun. A.Š., odvjetnici iz V., protiv 2. tuženika D.a K., OIB …., iz Z., ., i 3. tuženika D.a K., OIB ….., s prebivalištem u D.M., ., a boravištem u P., ., oboje zastupani po pun. M. M., odvjetnici iz D. M., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon zaključene glavne javne rasprave 25. veljače 2022., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP), dana 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I . O d b i j a s e tužiteljica A. P., OIB …., s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 15.4.2013. između tužiteljice A. P., OIB …, iz M.P., ., kao primateljice uzdržavanja i pok. B. K. iz D. M., . koji je ovjerila sutkinja Općinskog suda u Valpovu Marijana Žulj dana 18. travnja 2013. u predmetu br. R2-210/13 što su tuženici J. K. OIB …., D. K., OIB ….., i D. K., OIB …., dužni priznati te trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude ishodi u zemljišnim knjigama brisanje zabilježbe da nekretnine tužiteljice-primateljice uzdržavanja upisane kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel D. M. u zk.ul. 1746. k.o. D. M. i to kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica … površine 519 m² nakon njezine smrti postaju vlasništvo davateljice uzdržavanja B. K..

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici, pod prijetnjom novčane kazne od 5.000,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, predaju u posjed njenu nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel D. M. u zk.ul. 1746. k.o. D. M. i to kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica … površine 519 m², slobodnu od stvari i osoba.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici da 2. i 3. tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 11.450,00 kn (jedanaesttisućačetristopedesetkuna) u roku od 15 dana, dok se 2. i 3. tuženici s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 2.400,00 kn o d b i j a j u.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv 1. tuženika sada pokojnog J.a K., 2. tuženika D.a K. i 3. tuženika D.a K. navodeći da je s prednicom tuženika pok. B. K. 15.4.2013. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je uvjeren kod Općinskog suda u Valpovu 18. travnja 2013. pod br. R2-210/13. Tim ugovorom ona ustupa vlasništvo i predaje u posjed davateljici uzdržavanja B. K. svoje nekretnine opisne kao u izreci presude i sve pokretnine u kući pod uvjetom da je ona doživotno uzdržava, a B. K. preuzima obvezu uzdržavati ju na način da će joj na ime naknade za ustupljene nekretnine pružiti i osigurati svu potrebnu pomoći i podvorbu u skladu s njenim potrebama, životnoj dobi i zdravstvenom stanju, odnosno osigurati prehranu, odjeću, obuću, liječničku pomoć i nabavku lijekova, skrbiti se o održavanju stana u kojem stanuje i o njenoj osobnoj higijeni ako zatreba, osigurati za života i sve drugo što je potrebno te je nakon smrti sahraniti o svom trošku po mjesnim običajima. 1.1. Uknjižba prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist davateljice uzdržavanja odgođena je do smrti primateljice uzdržavanja s tim što je sada pok. B. K. odmah po zaključenju ugovora zajedno s članovima svoje obitelji stupila u posjed predmetne nekretnine i u zemljišnim knjigama ishodila zabilježbu da ta nekretnina nakon smrti primateljice uzdržavanja postaje njeno vlasništvo.

1.2. Navodi da nakon smrti pok. B. K. u srpnju 2015. pa do dana pisanja tužbe tuženici nisu u smislu odredbe čl. 585. st. 1. Zakona o obveznim odnosima preuzeli obveze iz ugovora koji je s njom zaključila njihova prednica osim što ju je u ožujku 2019. 1. tuženik uznemiravao u njenoj kući galamom i psovkama zahtijevajući da mu ona prepiše kuću ili isplati 100.000,00 kn što je kod nje izazvalo strah i uznemirenost koju osjeća i danas jer je prilikom svakog susreta 1. tuženik i dalje verbalno napada zahtijevajući jednako kao i prilikom dolaska u njenu kuću. Napominje da je krajem ožujka 2019. od odvjetnice M. M. primila poziv da joj se javi radi dogovora oko uređenja međusobnih odnosa s 1. tuženikom vezano za zaključeni ugovor i da se tome pozivu nije odazvala iz naprijed navedenih razloga. Jedino je u pisanom odgovoru predložila sklapanje sporazuma o raskidu ugovora pred javnim bilježnikom.

1.3. Odredbom čl. 585. Zakona o obveznim odnosima propisano je da nakon smrti davatelja uzdržavanja njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike ako oni na to pristanu a ako ne pristanu da se ugovor raskida. Navodi da ta zakonska odredba ni na koji način nije utjecala na tuženike koji još uvijek drže u svom posjedu gore navedene nekretnine bez namjere da joj ih vrate iako ni njihova prednica za svog života a ni oni nakon njene smrti nisu poduzeli niti jednu jedinu radnju u cilju ispunjenja obveza koje je preuzela pok. B. K.. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U pisanom odgovoru na tužbu od 20. veljače 2020. 1., 2. i 3. tuženici ističu da je tužiteljica propustila odrediti vrijednost predmeta spora te predlažu da sud po službenoj dužnosti odn. na prijedlog tuženika odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 590.000,00 kn.

2.1. 2. i 3. tuženici ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Navode da su tijekom provedene ostavinske rasprave iza njihove majke pok. B. ovjerenim nasljedničkim izjavama dana 17.05.2019. i 19.9.2019. prihvatili nasljedni dio na imovini i pravima koji im pripadaju temeljem zakona te su ga u cijelosti ustupili svom ocu J.u K., koji je jedini nasljednik iza pok. B. K. te jedino on može biti tužena strana.

2.2. Navode da je tužiteljica pok. B. K. i njenoj obitelji prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju predložila darovanje obiteljske kuće pod uvjetom da B. K. daruje svom bratu G. P. nekretnine upisane u zk.ul. 544. k.o P. M.P., kčbr. 126 kuća, dvor, voćnjak, oranica u Podravskoj M.P. površine 4136 m². Tužiteljica je sama predložila da će pok. B. K. od Slatinske banke d.d. kupiti nekretnine upisane u zk.ul. 1746 k.o. D. M., kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica .... površine 519 m². Navode da je tužiteljica obećala pok. B. K. i njenoj obitelji nekretninu kupljenu od Slatinske banke d.d. darovati kako bi pok. B. i njena obitelj, kao daroprimatelji, u zemljišnim knjigama ishodili uknjižbu prava vlasništva darovane nekretnine. Pok. B. K. prihvatila je prijedlog tužiteljice te je sukladno prijedlogu i dogovoru s tužiteljicom sklopila ugovor o darovanju nekretnine sa svojim bratom G.om P., nakon čega je tužiteljica sklopila ugovor o kupoprodaji sa Slatinskom bankom d.d. ovjeren kod javnog bilježnika M. K. iz S. pod brojem Ov-458/13 od 21. siječnja 2013., no tužiteljica je nekretnine kupila na svoje ime. Ističu da su svi zajedno kao i pokojna B. K. imali puno povjerenje u tužiteljicu te su vjerovali da će tužiteljica održati svoju riječ i dogovoreni sporazum. Nadalje, navode da je 1. tuženik J. K. nakon smrti svoje supruge B. preuzeo sve obveze iz predmetnog ugovora o uzdržavanju. Od dana smrti svoje supruge redovito je posjećivao tužiteljicu i pomagao joj u svim poslovima, odlazio u trgovinu, kosio okućnicu i dr., ali tužiteljica je u posljednje vrijeme počela pokazivati znakove negodovanja te mu je više puta rekla da nema potrebe da dolazi, a sve iz razloga postojanja različitih interesa drugih rođaka tužiteljice i pretenzija na njenu imovinu. Osim toga, on je u više navrata usmeno te pisanim putem po punomoćnici dopisom od 28.3.2019. tužiteljici izrazio namjeru da preuzme ugovorne obveze te da urede međusobne pravne odnose, a što je tužiteljica odbila.

2.3. Takvim postupanjem tužiteljica je postupala prijevarno u odnosu na njih i na pok. B. K. dovodeći ih u zabludu da će im, nakon njezine smrti, a temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, pripasti nekretnine upisane u zk.ul. 1746. k.o. D. M., a koja se sastoji od kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica .... od 519 m² ukoliko pok. B. K. daruje G.u P. nekretnine u P. M.P.. Tužiteljica je izričito izjavila da želi darovati pok. B. K. i njenoj obitelji obiteljsku kuću a s obzirom da to nije učinila dovela je pok. B.u i njenu obitelj u zabludu. Pok. B. i njena obitelj željeli su tužiteljici pomagati u starosti, neovisno o tome kakav se ugovor zaključi i s radošću su to i činili. Ponašanjem tužiteljice nakon smrti B. K. i to prvenstveno što je primala uzdržavanje i pomoć 1. tuženika, a nakon toga mu nije dopuštala da joj pomaže, kao i podnošenje ove tužbe, razvidno je da razlozi za raskid ugovora, kako je to navedeno u tužbi, ne postoje.

2.4. Prijepore navode tužiteljice da pok. B. K. i oni nisu poduzeli nikakve radnje u cilju ispunjenja obveza koje je preuzela pok. B. sklapanjem ugovora o uzdržavanju. Smatraju da su pok. B. kao i 1. tuženik nakon njene smrti ispunjavali svoje obveze iz ugovora te da tužiteljica nema nikakvo pravo zahtijevati raskid predmetnog ugovora, sukladno čl. 583. Zakona o obveznim odnosima. Naime, raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršenja obveza iz ugovora ne može tražiti primatelj uzdržavanja koji bez razloga odbija primiti uzdržavanje i ako je davatelj uzdržavanja spreman ispunjavati svoju obvezu. Obzirom da sama tužiteljica u posljednje vrijeme onemogućava 1. tuženika u izvršavanju njegovih obveza te da je zbog njenog postupanja on onemogućen u izvršavanju obveze davanja uzdržavanja, tužiteljici ne pripada pravo tražiti raskid ugovora. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-1760/1998 od 17.4.2002., Rev-214/1999 od 17.11.1999. i Rev-1048/2003 od 18.2.2004.

2.5. Predlažu da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije.

3. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem svjedoka F. K., T. B., V. B.a, S. P., G.a P., Z. P., M. P., B. P., I. Z., R. H., M. P., S. T., tužiteljice, 2. i 3. tuženika te je izvršio uvid u kompletnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Svjedok F. K. iskazao je da je u dobrim odnosima sa svim strankama u ovom postupku te da nema nikakva saznanja kakav su ugovor zaključile tužiteljica i pok. B. K.. Tužiteljica je sestra njegove majke i znala bi ponekad nazvati njegovu majku da mu kaže da joj nešto učini ako treba kod kuće ili da ode u trgovinu po neke namirnice. Tužiteljicu je vozio kod liječnika u Dom zdravlja u D. M. i u N. kada je slomila nogu te dobila gips, ali ne zna koje godine, a na terapije ju je vozio V.B.. Naveo je da je tužiteljica samostalna a on joj je nekoliko puta otišao po namirnice i to uglavnom nedjeljom kada je kod kuće. Inače radi na terenu u Osijek Koteksu i dolazi kući preko vikenda. Osim toga, tužiteljici je praznio septičku jamu i odštopavao jedan šaht. Poznato mu je da su tužiteljici pomagale njegova sestra S. P. i T.B.. Naveo je da nikada kod tužiteljice nije vidio D.a i D.a, a sjeća se da je u M.P. viđao B. K.. Poznato mu je da je tužiteljica kupila nekakvu kuću u D. M. i da u njoj žive 2. i 3. tuženici, ali ne zna ništa vezano za kupovinu te kuće. Isto tako poznato mu je da su roditelji pok. B. K. imali kuću u M.P., ali ne zna na kome se vodi kuća.

5. Svjedokinja T.B. iskazala je da je iz pričanja tužiteljice saznala da je tužiteljica sklopila nekakav ugovor s pok. B. K.. Inače kada je dolazila kod tužiteljice nije viđala ni pok. B. K., ni njezinog supruga kao niti njihovu djecu. Navela je da je 23.4.2017. tužiteljica slomila nogu i bratić F. sa svojom suprugom ju je vozio na hitnu i u N. pa je dobila je gips i ostala nepokretna. F. i njegova majka zamolili su je kao i njenog supruga da obilaze tužiteljicu te da njezin suprug nadgleda građevinske radove koji su se izvodili na tužiteljičinoj kući.

5.1. Sa suprugom je u četiri navrata vozila tužiteljicu kod kirurga te tri puta na kontrolu kod fizijatra u D. M. zbog terapija za nogu. Navela je da je tužiteljica bila 34 puta na fizikalnim terapijama i u svim navratima ju je vozio njezin suprug, a ona je bila u pratnji. To je trajalo od 28.4.2017. do 14.9.2017. Između toga razdoblja išli su na terapije od 3.7. do 12.8.2017. (34 dana). U tom razdoblju u dogovoru s tužiteljicom obilazila ju je tri puta dnevno te joj pripremala doručak, ručak i večeru. Također ju je kupala i presvlačila jer sama nije mogla te joj nabavila hodalicu koju su dobili po nalogu fizijatra a koja joj je služila dok se nije oporavila. Za sve to vrijeme nije vidjela nikoga od strane tuženika, a već pri kraju terapija došao joj je u posjet pok. J. i jedan od njegovih sinova. Nitko drugi joj nije u tom razdoblju pomagao osim njezine sestre Franciske koja joj je u početku pomagala. Navela je da se nakon oporavka tužiteljica sama mogla brinuti o sebi. Kao geronto domaćica radi od 2018. te je te poslove obavljala kod tužiteljice dvije godine odn. do 9. mjeseca 2020., te ponovno od 12.4.2021. kada tužiteljicu obilazi svaki drugi dan. Vidjela je da je tužiteljicu posjećivala M. K., a tuženike je vidjela u jednom navratu kada je D. došao da mu tužiteljica potpiše dozvolu za prebivalište u njenoj kući u D.M.. Navela je da je tužiteljica u dosta lošem psihičkom stanju jer se boji izaći van.

5.2. Hranu koju je redovito donosila tužiteljici financirala je tužiteljica, a budući je imala ključ od kuće ona joj je jedina dolazila i kupovala namirnice te plaćala i njene račune. Tužiteljica je sama prala rublje čak i kada je bila ozlijeđena, a ona joj je rasprostirala rublje te joj čistila kuću. Na tužiteljičinoj kući vršeno je prekrivanje kompletnog krovišta i na zadnjem dijelu kuće rađena je fasada a te radove je platila tužiteljica. Navela je da je njen suprug bio s majstorima i nabavljao bi što je bilo potrebno za izvođenje radova. Poslije radova ona i suprug su sve počistili i uredili taj prostor. Inače je travu u dvorištu kosio njezin suprug te sinovi Franje Knežević.

5.3. U ta 4,5 mjeseca za vrijeme izvođenja radova i ozljeđivanja tužiteljice bili su kod tužiteljice isključivo ona i njen suprug. Inače kao geronto domaćica od 2018. dolazila je svaki dan a inače i po dogovoru i potrebi. Zadržavanje geronto domaćice je bilo 1,5 sati, a sada 2 sata ili po dogovoru. Sjeća se da joj je tužiteljica rekla da je jedne nedjelje došao k njoj pok. J. K. i da je između njih došlo do svađe te ga je istjerala iz kuće jer je vikao na nju, a sve to vezano za kuću u D. M., ali detalje ne zna. Tužiteljica joj nije pričala da li je netko od tuženika bio kod nje. Napomenula je da tužiteljica sebi sama nabavlja namirnice u trgovini i ona plaća sve račune jer vodi strogu evidenciju i sve voli imati pod kontrolom, a kada joj dozvoli tada joj pere i posprema kuću jer inače to tužiteljica voli raditi sama.

5.4. Tužiteljica joj nije pričala da bi dolazila B. K. i o tome nema saznanja, ali joj je poznato da je B. K. dolazila u M.P. i vodila brigu o svojim roditeljima. Nije joj poznato tko sada živi u kući roditelja B. K. ni tko je vlasnik te kuće, a isto tako nema saznanja ništa vezano za kuću u D.M..

5.5. Na pitanje 2. i 3. tuženika da li je tužiteljica pozivala pok. J.a K. vezano za obavljanje nekakvih radova odgovorila je da ne zna, ali je njeno mišljenje da tužiteljica zove koga hoće i plaća koga hoće.

6. Svjedok V.B. iskazao je kako ne zna ništa vezano za bilo kakav ugovor između tužiteljice i pok. B. K. te ne pozna tuženike, ali je poznavao pok. J.a K.. On u M.P. živi od 2008. i zna gdje je tužiteljičina kuća. Kada ga je tužiteljica zvala kosio joj je travu u dvorištu, a kada je tužiteljica slomila nogu po dogovoru je vodio brigu o izvođenju radova na kući i to je trajalo 10-ak dana. Bio je s majstorima kako bi ih po potrebi poslužio pićem dok fizički nije radio nikakve poslove. Tužiteljica mu je za te usluge davala naknadu otprilike dnevno oko 200,00 kn. Kada je tužiteljica slomila nogu vozio ju je svojim automobilom na sve liječničke preglede i terapije, a u svakom navratu bi mu za prijevoz davala oko 200,00 kn. Naveo je da je i njegova supruga također služila tužiteljicu. Iz pričanja je čuo da tužiteljica ima kuću D.M. u kojoj navodno živi J. sa svojom obitelji. On i njegova supruga služili su tužiteljici naknadu, a druge međusobne odnose među stranaka ne zna niti su mi poznati.

6.1. Za vrijeme izvođenja radova te kada je stradala tužiteljica nije vidio nikoga od strane tuženika. Viđao je tužiteljičinu sestru Francisku te njezinog sina i unučad.

6.2. On je u mirovini pa je mogao pružati usluge tužiteljici i to isključivo kada ga je ona zvala da joj obavi konkretne radove, a on joj nikada nije uvjetovao koji iznos novca bi mu trebala dati, već mu je ona davala naknadu po njezinoj osobnoj procjeni.

6.3. Poznato mu je da su roditelji pok. B. K. živjeli u kući katnici u M.P., u blizini njegove kuće, ali ne zna tko se brinuo o roditeljima B. K. niti tko je vlasnik te kuće.

7. Svjedokinja S. P. iskazala je da joj je poznato da su tužiteljica i pok. B. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju jer ih je vozila na sastav i ovjeru ugovora. Ne zna što je bio sadržaj ugovora, ali zna da su se tužiteljica i B. dogovarale o zamjeni nekretnina. Naime, B. je naslijedila kuću od svojih roditelja u M.P., a živjela je u D.M. kao podstanar. Razgovarale su da tužiteljica prepiše B. kuću u D.M., a da ona njoj zauzvrat prenese u vlasništvo njenu kuću u M.P.. Kako je bila razlika u vrijednosti između kuća jer je u kuća u D.M. vrijedila više, B. i tužiteljica su se dogovorile da bi zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ne zna da li je nakon zaključenja toga ugovora B. doista uzdržavala tetu.

7.1. Navela je da nije dolazila kod tužiteljice jer je ona nije zvala i ne zna da li je netko inače k njoj dolazio. Tužiteljica je znala dolaziti kod njene majke Franciske i tamo se viđala s njom. Kada je tužiteljica slomila nogu poznato joj je da ju je služila T.B. te da je njezin suprug V.nosio psima hranu kod tužiteljice. Isto tako zna da je i njen brat F.vozio tužiteljicu na Hitnu kada je taj put dobila gips. Osim toga, zna da je i sin od brata Franje, Marko, išao kod tužiteljice kositi travu. Nije vidjela kod tužiteljice niti pok. J.a niti tuženike.

7.2. Brat pok. B. K., G. P. znao je tužiteljicu odvesti u D. M. kako bi podigla svoju mirovinu, a od 2019. ona vozi tužiteljicu da podigne svoju mirovinu i obavi kupnju u trgovini u D.M., a tužiteljica joj uvijek plati i to koliko ona želi. Nekada joj da 200,00 kn, a nekad i više ako ju vozi u Osijek u trgovine. Inače tužiteljica je darežljiva žena i po kući se kreće sama jer je na to navikla a zna otići i u crkvu. Slijepa je na jedno oko, a pomoć joj pruža T.B. kao geronto domaćica. Inače tužiteljica je u zadnje vrijeme bojažljiva zbog sudskih postupaka koji su pokrenuti jer joj je bila i policija koja je od nje uzimala nekakvu izjavu. Tužiteljica si kuha sama, a T.joj sprema kuću i pere prozore i obavlja druge poslove. Inače kod tužiteljice je trava u dvorištu pokošena i voćnjak održavan, a ne zna tko to radi.

7.3. Tužiteljica je gips na nozi imala od 3. do 9. mjeseca ali ne zna koje godine i za to vrijeme o tužiteljici je brinula T.B. noseći joj hranu. Na kontrole k liječniku ju je vozio V.B..

7.4. Nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije vidjela B. K., a ne zna tko je održavao dvorište kod tužiteljice prije nego što je ona slomila nogu jer u to vrijeme nije dolazila. Misli da je vlasnik kuće u M.P. koja se prije vodila na B. K. S. H.t, kćerka G.a P..

8. Svjedok G. P. iskazao je da mu je poznato iz pričanja da su tužiteljica i pok. B. K. zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju. Njegova kuća od tužiteljice udaljena je oko 1 km i nije često dolazio k njoj kući. Ne zna prije koliko godina je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali je viđao B. kod tužiteljice i to dosta često, a dolazila je s J.om K.. Zna da su kosili travu i radili što joj je bilo potrebno. To je B. činila dok je bila živa odn. do 7 mj. 2015. Nakon toga J. je znao dolaziti kod tužiteljice ali ne tako često jer je dolazio kada bi ga ona zvala. Ne zna do kada je on dolazio k njoj a njegov dolazak je ovisio o tome da li će ga ona pozvati ili ne. Zna da je tužiteljica imala slomljenu nogu, ali ne zna kad i nije joj pružao nikakvu pomoć. Naime, njega nije zvala već bi zvala nekoga iz obitelji koji su stanovali bliže njoj. Inače povremeno ode kod tužiteljice, ali uglavnom navečer. Naveo je da su 2. i 3. tuženici znali u toku dana stati kod njega zajedno s pok. ocem kada bi se vraćali od tužiteljice. Ne zna da li su joj pružali pomoć, ali ako je je to bilo potrebno oni bi joj i pružili pomoć. Inače tužiteljica je sposobna brinuti se o sebi, a zna da joj dolazi žena iz službe geronto domaćica. Poznato mu je da tužiteljica ima kuću D.M. i da u njoj žive tuženici, a misli po zaključenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Zna da je B. naslijedila kuću u M.P. od svojih roditelja, a nakon što su tužiteljica i B. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju, B. je svoju kuću darovnim ugovorom prenijela na njega, ali ne zna iz kojeg je to razloga učinjeno a vjerojatno zato što je najmlađi brat B.. Zna da su tužiteljica i pok. B. dogovarale zamjenu kuća i to njezine kuće u M.P. za kuću u D.M.. Kako je bilo velika razlika u vrijednosti kuće u Miholjcu u odnosu na onu u M.P., sklopljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju i nekretnina u M.P. je darovnim ugovorom prenijeta na njega. Trenutno ne zna kako je stanje vezano za zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Poznato mu je da tuženici ne dolaze kod tužiteljice jer D. živi u Z., a D. u P. jer su tamo zaposleni.

8.1. Naveo je da je kod tužiteljice vidio i pok. J.a i B. jer su navečer navraćali k njemu, a vidio je kada je J. kosio travu, a često je s njim bio sin D.. To je bilo dok je B. bila živa, do 2015., a poslije toga bio je J. i D., ali ne zna koliko puta. I njegov sin J. na poziv tužiteljice išao joj je pokositi travu, ali ne zna kada.

8.2. Nema saznanja o sadržaju ugovora o doživotnom uzdržavanju, a tužiteljicu je u nekoliko navrata vozio u banku i po svojoj volji bi mu znala dati 100,00 kn, a misli da je i drugima davala jer drugi ne bi dolazili k njoj da im nije plaćala. Inače tužiteljica je pomagala svima tko je bio u potrebi jer je dobra žena, a i njemu je novčano pomagala. Tužiteljica je živjela u A. i prima austrijsku mirovinu.

8.3.Tužiteljica je predložila zamjenu nekretnina nakon čega je izvršeno darovanje navedene nekretnine na njegovo ime u M.P.. Naime, njegova sestra B. je naslijedila kuću od njihovih roditelja jer je brinula o ocu i imala je s njime zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Dobro je skrbila o njihovom ocu i to je tužiteljica znala jer je dolazila kod njihovog oca. Da je znao da će doći do spora vezano za nekretninu koja mu je darovana, nikada ne bi pristao na darovanje. U toj kući je živio do 2003. kada ju je prenio na svoju kćerku S. H. darovnim ugovorom, a kćerka mu nije davala nikakve usluge ni novac za darovanu nekretninu.

9. Svjedokinja Z.P. iskazala je da ju je jednom prilikom nazvala sestra, pok. B. K., i rekla joj da joj je tužiteljica kupila nekretninu u D.M. u kojoj je nekada stanovala sa svojim bivšim suprugom I. A.. Zna da je ta kuća bila vlasništvo Slatinske banke i da su ona i bivši suprug deložirani iz te kuće. Nakon toga su nastavili živjeti u P. M.P.. Ne zna što se dalje događalo vezano za tu kuću i ne zna da li je sklapan bilo kakav ugovor između tužiteljice i njene sestre. Kada joj je sestra umrla tek tada je saznala da je postojao ugovoru o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice i njene sestre. Poznato joj je da je u toj kući živjela njezina sestra sa suprugom J.om i djecom D.om i D.om, ali ne zna koliko dugo. Poslije njene smrti u kući je nastavio živjeti njen suprug J. i djeca. Nakon toga, umro je i J.. Inače zna da je njena sestra dok je bila živa išla kod tete u M.P. i pomagala joj zajedno s J.om što joj je bilo potrebno, a najviše su vodili brigu o održavanju okućnice jer su kosili travu. Tužiteljica se nikada nije žalila na zdravlje ni na njih, a koliko se sjeća bili su u dobrim odnosima. I nakon smrti njene sestre B. zna da je J. dolazio kod tužiteljice u M.P.. Nakon što je J. umro tužiteljica želi da joj se kuća vrati u njeno vlasništvo jer misli da ju njena sestra teta F. na to nagovara. Nakon smrti J.a zna da je kod tužiteljice dolazio D. i tražio od nje nekakav potpis kako bi mogao nastaviti stanovati u kući u Miholjcu. Ne zna da li su nakon smrti oca, a i za vrijeme dok je majka živjela, D. i D. dolazili u M.P. kod tužiteljice i eventualno joj pružali kakve usluge. Inače za života njene sestre B. ona je služila njihovu majku u M.P. i na račun toga je dobila u vlasništvo jednu kuću u P. M.P.. U to vrijeme njihovu majku posjećivala je tužiteljica i jednom prilikom je rekla da je vidjela B. kako je umorna i plače dok je služila njihovu majku i tužiteljica joj je pričala da je odlučila sestri B. kupiti kuću u D.M., a da ona njoj dade kuću u M.P. koju je ona dobila na ime uzdržavanja. Poznato joj je da je kod tužiteljice dolazila sestrična T.B. koja je u ulozi geronto domaćice i pružala joj potrebnu pomoć, ali ne zna da li su dolazili D. i D.. Tužiteljica nikada nije loše pričala o D.u i D.u do proljeća ove godine od kada je govorila da ih ne pozna najbolje te da ju je D. kao policajac prijavljivao zbog te kuće u D.M.. Tužiteljica joj je rekla da nikome ne vjeruje već samo župniku. Navela je da je nekretnina tužiteljice u D.M. trebala biti svojevrsna zamjena za nekretninu u P. M.P. koja je darovana njenom bratu G.u u P. M.P. i sada trenutno nitko u njoj ne živi jer je tu nekretninu brat uredio i navodno bi u toj kući nastavila živjeti njegova kćerka.

9.1. Tužiteljica je bila dobra sa svima i pomagala je novčano svima jer je radila u Austriji više godina. Više je pomagala teti F.i njezinoj djeci dok nije pomagala tuženicima, a ne zna da li je davala novac i pok. sestri B.. I njoj je novčano pomogla jer joj je prilikom deložacije iz D. M. dala 10.000 € jer je u M.P. otvarala svoj OPG i rekla joj da joj novac ne mora vratiti jer je pomagala i drugim njenim rođacima kojima je davala i više.

9.2. Njena sestra B., prije nego što je doselila u tužiteljičinu kuću u D.M., živjela je u jednoj kući u vlasništvu grada D. M.. Nakon smrti roditelja za D.a i D.a nije ostalo nikakve imovine za nasljeđivanje.

9.3. Otkad je došlo do predmetnog spora više ne ide kod tužiteljice, a prije toga joj je dolazila s namjerom da joj pokosi travu običnom kosom jer je htjela da se sačuvaju bijele ljubičice, a kosilicom je kosila njena sestra B.. Kod tužiteljice je bila prije ovog spora par puta godišnje, a ona je k njoj dolazila češće.

9.4. Poznato joj je da je tužiteljica slomila nogu jer je pala preko nekog kamena i zvala je svoje najbliže S. P. koja ju je vozila. Nije se htjela nametati jer teta Franca nije voljela da se dolazi kod njene sestre iako to nije zabranjivala izravno ali se to kroz razgovor osjećalo iz razloga što je ona prvi nasljedni red iza tete Ane i da se boji da će ona to nasljedstvo dati nekome drugome a ne njoj ili njenim unucima.

10. Svjedokinja I. Z. iskazala je da je njena majka umrla prije osam godina i poznato joj je da je tužiteljica predložila njenoj sestri B. da ona pokloni bratu G.u kuću u M.P. a za koju je njena sestra B. dohranjivala njihove roditelje, a za uzvrat bi ona za kuću u D.M. dohranjivala tužiteljicu i nakon smrti tužiteljice ta kuća bi pripala B. i njenoj obitelji. Nakon smrti roditelja odn. smrti oca, sestra B. je već imala jednu polovinu na toj kući u M.P. i nakon smrti majke je dobila i drugu polovinu i tu kuću je darovala bratu G.u P.. Tu kuću trenutno on uređuje za svoju kćerku jer u njoj nitko ne stanuje. Iz pričanja sestre B. a i iz razgovora s tužiteljicom u njihovoj roditeljskoj kući kada je tužiteljica bila prisutna, njena sestra B. je trebala dohraniti tužiteljicu i za uzvrat bi dobila kuću u D.M. uz već prethodno darovanu kuću bratu G.u. Tužiteljica je imala pravo stanovati u kući u D.M. i imala je uređenu svoju sobu. B. joj je rekla da je takav dogovor ostvaren, a ne zna na koji način. Poznato joj je da je tužiteljica ostala živjeti u P. M.P. u svojoj kući, a sestra B. se uselila u tu kuću u D.M. sa šogorom J.om te D.om i D.om. Sestra B. prije je živjela u iznajmljenom stanu u vlasništvu grada D. M. i ona je često dolazila k njoj. Njena sestra B. redovito je odlazila po potrebi i dogovoru kod tužiteljice, a J. dolazio kod tužiteljice, ali nakon smrti sestre B.. Dok je J. još bio živ srela je jednom tužiteljicu na groblju u P. M.P. kod njenog pok. oca i rekla joj je da se boji J.a i da je on nasilan te da on ne vodi brigu o grobovima njihovih roditelja kao i da ga ne voli. Poznato joj je da je D. u Zagrebu unazad tri godine, a D. u Puli duže vrijeme. Ona je dala 2. i 3. tuženicima broj telefona tužiteljice i poznato joj je da su oni bili kod tužiteljice radi dogovora oko isplate naknade za kuću koju je njihova majka darovala bratu G.u. Ne zna da li su se D. i D. raspitivali oko nastavljanja izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju prema tužiteljici, ali zna da ih tužiteljica odbija vidjeti i primiti u kuću, ali joj nije poznat razlog. Misli da se tužiteljica dala na uzdržavanje sestri B. jer je vidjela da se ona jako dobro brinula o njihovim roditeljima i rekla je da bi pomogla mojoj sestri. Tužiteljica je inače dobra osoba i njoj je prije osam do devet godina dala 3.500,00 kn, a novčano je davala i pomagala i drugima u obitelji, a misli da 2. i 3. tuženicima nije davala novac. Nećaku J.na ime kosidbe dvorišta dala je 1.000,00 kn. Inače s tužiteljicom je u dobrim odnosima, ali ju nije posjećivala, a kod nje je bila samo jednom kada joj je donijela iznos od 3.500,00 kn. Poznato joj je da joj dolaze neke osobe iz programa "Zaželi" u svojstvu geronto domaćica i to B.T., a taj program traje već treću godinu i kroz svo to vrijeme joj ona dolazi. Poznato joj je da je J. nakon smrti sestre B. želio nastaviti dolaziti kod tužiteljice, ali ona je to odbijala. Misli da teta Franca negativno utječe na tužiteljicu u odnosu 2. i 3. tuženika. Vidjela je da tužiteljicu vozi S. P., kćerka od tete France, a dolazi i njihov brat G. kada ima svinjokolju i odnese joj mesa. Tužiteljica je, kada je bila u kući njenih roditelja, predložila da sestra B. daruje kuću bratu G.u a da će ona njoj darivati kuću u D.M. nakon što je bude uzdržavala.

10.1. Naime, B. je nakon dohrane majke htjela kuću prodati u P. M.P. bilo kome jer nije htjela živjeti u M.P., a tužiteljica je rekla da ne želi da se kuća proda jer želi da kuća ostane u obitelji budući se njezin brat Antun, njihov otac, mučio za tu kuću. Ona je to čula jer su tužiteljica i njena pok. majka sjedile u kući na kauču a ona je sjedila na stolici ispred njih. Tužiteljica je predložila da ta kuća bude darovana najmlađem sinu od brata Antuna, G.u, a što je i učinjeno, iako G. nije imao potrebu za tu kuću jer on ima od prije svoju kuću u P. M.P..

10.2. Navela je da joj je sestra umrla 2015. i nakon toga je J. bio jednom kod nje i rekao joj da je bio kod tužiteljice nedugo nakon sestrine smrti da bi joj pokosio travu, a ona ga je odbila primiti u kuću.

10.3. D. i D. su išli kod tužiteljice samo na dogovor u vezi te kuće koju je njihova majka darovala bratu na inicijativu tužiteljice.

11.Svjedokinja Marica P. iskazala je da je njena sestra B. najprije dohranjivala njihovog oca Antuna i nakon njegove smrti je naslijedila polovicu kuće u M.P., a nakon toga je dohranjivala i majku A.. Za to vrijeme u kuću je dolazila i tužiteljica i u njezinoj prisutnosti rekla da ne želi da se nasljedstvo njenog brata A. prodaje nego da ostane u obitelji. Naime, kuću nakon smrti majke A. je trebala naslijediti u cijelosti sestra B.. Tužiteljica je predložila da sestra B. prepusti njoj kuću u P. M.P., a da će joj ona na ime toga kupiti kuću u D.M.. Nakon smrti majke cijela kuća u M.P. pripala je u vlasništvo sestri B., a tužiteljica je u međuvremenu kupila kuću u D.M.. Tužiteljica je tu kuću u M.P. darovala G.u, njihovom bratu, a kuću u D.M. je dala sestri B.. Ne zna kakvi su ugovori sklapani vezno za prijenos tih nekretnina. Bila je u kući u D.M. u koju je uselila njena sestra sa obitelji i pokazala joj jednu sobu koja je bila za tužiteljicu. Ona joj je prigovorila jer joj nije jasno zašto je tužiteljica tražila sobu ako je kuću dala sestri. Tek poslije sestrine smrti saznala je da je između tužiteljice i sestre B. zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Poznato joj je da je njena sestra za života išla kod tužiteljice i spremala joj i čistila kuću, dvorište i bašču jer tužiteljica ima dva placa, a dolazio je i J., a ponekad i D. i D. jer su nakon tužiteljice došli k njoj. Nakon smrti sestre B. u M.P. kod tužiteljice je dolazio J. i kosio travu, a jednom prilikom došao je k njoj u kuću i rekao joj da mu je tužiteljica rekla da joj više ne dolazi na vrata i nakon toga on više nije dolazio kod nje. Misli da je zadnji put kod tužiteljice bio prije dvije godine. Poznato joj je da je umro i J. i da su nakon smrti kod nje došli 2. i 3. tuženici i rekli joj da su htjeli razgovarati s tužiteljicom u vezi ugovora o uzdržavanju koji je sklopila njihova majka B. s tužiteljicom. Njen suprug M. P. je bio kod tužiteljice i ona mu je rekla da ih ne želi uopće niti vidjeti niti razgovarati. Nakon toga on im je savjetovao da ne idu kod tužiteljice da ne bi podnijela protiv njih prijavu policiji. Nije joj poznato da li su oni pokušali još koji put otići kod tužiteljice. Poznato joj je da D. živi u Z.u unazad 3-5 godina, a D. je kao policajac zaposlen u P.možda oko 7 godina. Tužiteljica je bila darežljiva te je npr. jednom prilikom plaćala starački dom za svog brata F. P.. Nećaku Alenu P., sinu od njenog najstarijeg brata Ilije P. dala je iznos od 20.000,00 kn, Iliji P. 20.000,00 kn za svatove sina A., nećaku H. P., I. sinu 4.500,00 kn za popravak automobila i to sve prije smrti sestre B.. Dala je novac i Z. P. oko 15.000 €, te njenom najmlađem bratu G.u za krovište na kući oko 20.000 - 30.000,00 kuna. Tužiteljica joj je rekla da je Ilijinoj ženi Brankici pomagala plaćati električnu energiju. Tužiteljica je slomila nogu, poslije smrti B., a dolazila joj je u kuću rođaka T.P. i ona joj je pružala pomoć za novčanu naknadu, ali ne zna u kojem iznosu. Tužiteljica je inače živjela u samostanu u A. kao kuharica i dosta je zatvorena osoba i boji se ljudi, a pogotovo ako joj na vrata dolazi muškarac.

11.1. Sestra B. je išla pomagati tužiteljici jer je znala da nekretnina u D.M. više vrijedi od one u P. M.P. i na taj način da joj se oduži, a to joj je ona rekla jer kada je dolazila kod tužiteljice tada je dolazila kod nje u kuću, ali joj nije rekla da je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s njom i to joj je bilo čudno.

11.2. Nakon dvije godine od smrti sestre B. J. joj je pokazao ugovor zaključen s tužiteljicom i pitao ju da li zna za takav ugovor a ona mu je odgovorila da nije znala. Njen suprug ga je savjetovao da pronađe odvjetnika vezano za tu nekretninu u D.M..

12. Svjedokinja R. H. iskazala je da od 1982. ne živi u M.P.. Radila je u restoranu Stari Hrastovi u . jednom prilikom su joj navratili tužiteljica, B. i brat G. jer su se išli raspitivati u Slatinsku banku vezano za kupnju jedne kuće u D.M.. Tužiteljica je namjeravala kupiti kuću u D.M. za sestru B. a za uzvrat joj je sestra B. trebala darovati kuću njenih roditelja u M.P. i to je čula upravo iz govora tužiteljice. Drugo ništa ne zna vezano za bilo kakve ugovore, ali je čula da su počeli nekakvi problemi nakon smrti njene sestre. Inače u M.P. je povremeno dolazila za života roditelja, a kod tužiteljice je bila svega dva puta. Poznato joj je da su njena sestra i šogor J. pomagali tužiteljici oko radova u bašči, dvorištu i kući. Nakon što je tužiteljica kupila kuću u D.M. sestra B. je uselila sa svojom obitelji u nju i trenutno u toj kući ne živi nitko. Nakon smrti sestre B. u kući je nastavio živjeti šogor J., a u početku su živjeli u kući i D. i D. dok nisu otišli i to D. u Osijek a poslije u Zagreb te D. u Pulu. Navela je da je tužiteljica inače dobra osoba i jednom prilikom kada je imala obrt i bila u krizi s novcem i molila je tužiteljicu da joj pozajmi 5.000,00 kn za vrijeme dok je sestra B. bila živa, i kada joj je htjela vratiti novac, tužiteljica joj je rekla da joj novac poklanja i da ga ne mora vratiti. Tužiteljica joj je rekla kada su bili kod nje u restoranu da kuću u M.P. od sestre B. namjerava dati G.u jer je njemu najpotrebnija, a što je u konačnosti i ostvareno. Kuća u to vrijeme još nije bila kupljena od Slatinske banke.

Poslije smrti sestre i J.a razgovarala je s nećakom D.om i rekla mu da tužiteljica ne želi razgovarati s njima vezano za kuću u M.P. i M.u.

Poznato joj je da je sestra B. dala kuću u M.P. tužiteljici, a tužiteljica je dala kuću sestri u D.M..

13. Svjedok Božidar P. iskazao je da mu je poznato da je njegova pok. sestra B. uzdržavala njihovog oca A. u P. M.P. i nakon smrti naslijedila je njegovu polovinu kuće u M.P., a nakon uzdržavanja majke, naslijedila je cijelu nekretninu. Inače je susjed tužiteljice i udaljen je od nje 200 m. Sestra B. je rekla da namjerava prodati kuću u P. M.P. što je čula tužiteljica i došla je k njemu i rekla da ne želi da se ta kuća u M.P. proda i da treba ostati u obitelji. Rekla mu je da bi ona kupila kuću u D.M. u zamjenu za kuću u P. M.P.. Nakon toga tužiteljica je otišla u D. M. kod sestre B. jer je živjela u jednom Općinskom stanu. U konačnosti su se njih dvije dogovorile da se kuće zamijene zbog čega je sestra B. bila sretna. Sestra je zbog toga rekla da će tužiteljici ići pomagati u M.P. održavati dvor, bašču jer tužiteljica ima dva imanja i još jedno treće koje graniči s njegovom kućom. Ne zna kakvi su ugovori sklapani ni kada, ali zna da su sestra i šogor dolazili kod tužiteljice zajedno s D.om i D.om i najviše su obavljali košnju trave na dva imanja tužiteljice. Nakon što je tužiteljica kupila kuću u D.M. u kuću su uselili sestra, šogor i djeca. Kuću u M.P. tužiteljica je darovala G.u P. i u toj kući u početku nije živio nitko a održavao ju je brat, a misli da u toj kući sada živi njegova kćerka sa svojom obitelji. Nije bilo nikakvih problema između stranaka do oko 2-3 godine iza sestrine smrti. Naime, nakon smrti sestre kod tužiteljice je dolazio šogor J. i održavao je dvorište kod nje i s njim je dolazio D. i najviše su obavljali poslove košnje trave. Isto tako je dolazio i D. dok je radio u Osijeku i njega je viđao često u M.P. kod tete. Nakon toga je primijetio da kod tužiteljice dolazi B.V.i da kosi travu i pitao je tužiteljicu zašto V.kosi travu a ona mu je rekla da je J.u teško da dolazi iz D. M., a na kraju mu je rekla da ne mora ni dolaziti. Tada joj je i on znao pokositi travu i nastao je problem malo prije smrti J.ove, a nakon njegove smrti još i više.

13.1. Tužiteljica mu je rekla da zašto bi J. dolazio iz D. M. kada je zaposlen jer je lakše dolaziti ljudima iz sela i obavljati joj poslove jer je primjerice Viktoru dobro plaćala za košnju oba imanja u iznosu od 1.000,00 kn. Njemu je to bilo sumnjivo i rekao je J.u da će on kositi travu ako on ne može, a on mu je rekao da mu je tužiteljica rekla da više ne dolazi kod nje. Nakon toga J. je dolazio još u nekoliko navrata, a tužiteljica mu je odbila otvoriti vrata od kuće i nakon toga bi se vratio u D. M. i više nije dolazio. Nakon smrti J.a, D. i D. su dolazili kod tužiteljice u 3-4 navrata ali ih je ona odbila primiti u kuću jer je uvijek imala zaključana vrata. U jednom navratu je bio prisutan kada je D. zvao tužiteljicu mobitelom da dođe razgovarati s njom da nastavi dalje raditi i brinuti se o njoj i bio je uključen zvučnik na mobitelu, a ona je na to odgovorila da nema što razgovarati i prekinula je vezu. Taj razgovor se vodio ispred njegove kuće. Naime D. i D. su obavezno dolazili kod njega kada su išli kod tužiteljice. Kasnije dečki više nisu dolazili u P. M.P.. Inače D. je u Puli više godina, a D. u Zagrebu. Trenutno u kući u D.M. ne živi nitko. Naveo je da trenutno on održava dvorište tužiteljice u kući u D.M. po dogovoru s D.om i D.om, ali to nije rekao tužiteljici. Ne zna tko se brine za održavanje kuće tužiteljice u P. M.P.. Kod tužiteljice dolaze njezini rođaci od tete Franciske uz napomenu da D. i D. više ne dolaze od trenutka kada im je tužiteljica rekla da više ne dolaze. Nakon toga uslijedio je ovaj postupak.

13.2. Tužiteljica je inače dobra osoba, ali ne zna raspolagati s novcem jer nekome za neku uslugu daje jako veliku naknadu i to od 2.000 do 3.000,00 kn a nekome 200,00 kn za uslugu koja vrijedi i manje od 200,00 kn. Davala je veće naknade mještanima za dovoženje drva u iznosu od oko 2.000,00 kn a koja usluga puno manje vrijedi. Davala je novac i rodbini, ali ne zna u kojim iznosima. Dodao je da je vidio da je Viktoru isplatila za košnju 1.000,00 kn i to za samo jednu pokošenu bašču jer je drugu pokosio on.

13.3. Za zamjene nekretnina u M.P. i D.M. zna od tužiteljice, a nakon toga drugo saznanje je dobio o tome od sestre B.. Ne zna čija je konkretno bila ideja da dođe do zamjene nekretnina ali misli da je to tužiteljičina ideja. Tužiteljica je rekla da nakon što je pomogla i drugima da je red da pomogne i sestri B. i rekla je da će otkupiti kuću u Miholjcu i dati je u zamjenu za nekretninu u M.P.. Tužiteljica se nije predomislila vezano za zamjenu nekretnina a po njegovom mišljenju kuća u M.P. je imala jednaku vrijednost kao kuća u D.M..

13.4. D. je prilikom razgovora s tužiteljicom pred njegovom kućom rekao da je bio pred vratima tužiteljice i da je namjerava nazvati radi daljnjeg održavanja njezinog imanja jer su to prije održavali njegova majka i otac. U vrijeme kada je D. obavio razgovor s tužiteljicom živio je u M.P., a to je bilo negdje 2018., a nakon toga povremeno živi u D.M. u izvanbračnoj zajednici s tim što ima prijavljeno prebivalište u P. M.P. gdje dolazi preko vikenda. Inače ne dolazi kod tužiteljice a kontaktira s njom kada ide prema crkvi.

13.5. Poznato mu je da je tužiteljica slomila nogu nakon što je B. umrla, a za života šogora J.a. J. je tada išao k njoj i ona mu je rekla da ne mora dolaziti, a to je čuo od nje i spomenuo mu je to i J.. Kada je tužiteljica rekla da J. ne dolazi s njim je bila njegova supruga S. T., a to je bilo kada je tužiteljica slomila nogu.

13.6. U početku nije znao da je sestra B. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju i to je saznao nakon njene smrti a prije J.ove smrti oko godinu dana, a to mu je rekao J. koji mu je rekao i da tužiteljica traži da on iseli iz kuće, ali ne zna iz kojeg razloga.

14. Svjedokinja S. T. iskazala je da živi u izvanbračnoj zajednici s Božidarom P. i poznato joj je iz pričanja tužiteljice a i pok. B. K. da su one međusobno zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju. Iz pričanja D.a i D.a zna da su dolazili kod tužiteljice vezano za nastavak uzdržavanja i tužiteljica ih je odbila primiti. Bila je i sama prisutna jednom telefonskom razgovoru kada je bila u P. M.P. i tom prilikom je D. razgovarao s tužiteljicom ispred kuće B. P.a. Slušala je razgovor i čula da je tužiteljica rekla da ne dolaze kod nje i da će zvati policiju. Nakon toga oni nisu otišli kod nje. Poznato joj je da su oni i poslije pokušavali kontaktirati tužiteljicu i koliko je njoj poznato ona ih je svaki put odbila.

14.1. Poznato joj je da je pok. J. K. dolazio kod tužiteljice i donosio joj stvari iz trgovine, kosio travu i cijepao drva, odn. sve što je ona tražila on je radio. Kada je tužiteljica slomila nogu nije htjela J.ovu pomoć već je angažirala jednu ženu koja joj je pružala pomoć za novac. To zna iz pričanja same tužiteljice jer je u to vrijeme bila s njom jako bliska. U zadnje vrijeme ne ide kod tužiteljice jer je zaposlena i brine o svojim roditeljima, ali nije u lošim odnosima s tužiteljicom.

14.2. Inače živi u D.M., u kući svojih roditelja cijelo vrijeme. Povremeno radi u Austriji kao njegovateljica starijih osoba. Poslove u Austriji obavlja otprilike 2-3 tjedna i onda oko mjesec dana bude kod kuće i to tako unazad četiri godine. O svojim roditeljima brine unazad pet godina. U P. M.P. je išla 2-3 puta tjedno u kuću izvanbračnog supruga i svaki puta bi posjećivala i tužiteljicu. To se događalo unazad 3-4 godine.

14.3. Zadnji put je s tužiteljicom razgovarala u ljeto 2020. Ne sjeća se kada je zadnji put bila kod nje u kući, ali razgovor u ljetu je obavljala s njom u vrtu izvanbračnog supruga. Tužiteljica joj je povjerila u razgovoru da ne želi da kuća pripadne J.u K. i da nigdje u ugovoru nije navedeno da su mijenjali kuću za kuću.

15. Svjedok Mirko P. iskazao je da mu je poznato da je između tužiteljice i B. i J.a K. zaključen nekakav ugovor za zamjenu nekretnine u P. M.P. za nekretninu u D.M.. Nakon smrti J.a K., oca tuženika, tuženici su mu se obratili da ih savjetuje da li bi bilo pametno da direktno stupe u kontakt s tužiteljicom jer nisu znali kakav je odnos između tužiteljice i njihovih roditelja. 2. i 3. tuženici su htjeli razgovarati s tužiteljicom da vide o čemu se radi i što je dogovoreno. Rekli su mu da njihov otac J. nije bio u zadnje vrijeme u dobrim odnosima s tužiteljicom i nisu znali o čemu se radi. Naveo je da je dobar s tužiteljicom i obavio je s njome razgovor putem telefona i dogovorio da se nađu. To je bilo desetak dana nakon J.ove smrti i tužiteljica je bila sama i rekao joj je da su ga tuženici nazvali i da bi željeli razgovarati s njom jer ne žele vođenje nikakvih sudskih postupaka. Tužiteljica mu je rekla da je sve dogovoreno između nje i majke tuženika B.. Nije znao što su one dogovorile i tužiteljica mu je objasnila da je B. uzdržavala svoju majku u kući u M.P. i da ju je namjeravala prodati čim majka umre jer nije imala namjeru živjeti u P. M.P. niti ona niti J.. Tužiteljica je rekla da je ta kuća u P. M.P. kuća njenog brata i da ne želi da se kuća prodaje već želi da se ona da nekom od članova njihove obitelji. Tužiteljica mu je rekla da je rekla B. da ne prodaje kuću u P. M.P. a da će ona njoj kupiti zamjensku kuću u D.M.. Tek tada mu je tužiteljica rekla da je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a što prije nije znao. Tužiteljica mu je u tom razgovoru rekla da je J. nastavio dolaziti, da je kosio travu i da ju je vozio na relaciji P. M.P. – D. M. kada je ona to tražila, ali da je između njih došlo do razmirica. Tužiteljica mu je navela jedan slučaj kada je bila u D.M. i trebala se vratiti u P. M.P., a u D. M. je došla autobusom. J. ju je trebao odvesti u M.P., a prethodno nije bio kod kuće kada je ona došla. Rekao joj je da je trebao obaviti samo jedan kratki posao koji je započeo i mora ga dovršiti i da će ju onda odvesti. Otišao je obaviti taj posao, vratio se i odvezao je u M.P., ali mu je ona to zamjerila što ju nije odvezao taj isti tren. Rekla mu je da ne želi razgovarati s tuženicima navodeći da ih ne pozna jer da je imala dogovor s B. i J.om i samim tim što su oni umrli za nju je to riješena stvar i ne želi s njima razgovarati i ne osjeća se dužnom prema tuženicima. Te navode tužiteljice prenio je tuženicima i rekao im da ne idu kod nje jer mi je izričito rekla da ako dođu da će zvati policiju.

16. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka jer su iznijeli svoja saznanja o međusobnim odnosima stranaka u svezi sa zaključenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju i njegovom izvršavanju.

17. Tužiteljica A. P. ostajući kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključila s majkom 2. i 3. tuženika. Dok je majka 2. i 3. tuženika bila živa ona je ugovor izvršavala zajedno s njenim suprugom J.om K.. Ne može točno reći kada je majka 2. i 3. tuženika umrla ali zna da je nakon njene smrti k njoj dolazio njezin suprug J. tj. otac 2. i 3. tuženika, ali ju nije pitao za predmetni ugovor. Kada bi dolazio, kosio je travu a drugo ništa nije bilo ni potrebno. Znao je dolaziti uglavnom kada je Uskrs i drugi sveci i donosio joj je cvijeće, a drugo joj ništa nije bilo potrebno te ju nije za drugo ništa nije ni pitao. Trebalo joj je nekad nacijepati drva ali je za to nije pitao. S J.om bi znao doći D. ali ni on ništa nije pomagao jer nije bilo potrebe. Isto tako k njoj je dolazio nećak Franjo i on joj je znao cijepati drva a drugo nije bilo potrebno jer je sve mogla sama raditi. Prije smrti oca 2. i 3. tuženika imala je prijelom noge i bila je oko dva mjeseca na terapijama u D.M. i osam puta u Našicama a da ju nitko od 2. i 3. tuženika niti njihov otac nije odvezao na te terapije ni u Našice niti su ju posjećivali ni pitali za nju. Kada je došla kući s terapija i bolničkog liječenja pomoć u kući pružala joj je Franjina žena i drugi nitko. Za tu uslugu ništa nije morala platiti ali je ipak davala novčanu naknadu, nekada 200,00 kn a nekada i više. Druge usluge su joj također davali njezini nećaci, a i njima je davala novčanu naknadu. Navela je da je radila u Beču i ostvarila mirovinu od 7.000,00 kn i taj novac joj je dostatan za življenje. 2. i 3. tuženici nakon smrti njihova oca nisu bili kod nje da bi joj nudili nastavak uzdržavanja iza njihove pok. majke. Jednom prilikom na vratima njene kuće je bio D. i tražio je da s njom porazgovara ali ne zna o čemu. Tom prilikom su razgovarali putem telefona, a njena vrata od kuće i dvorišna vrata su bila zaključana i nije izlazila iz kuće. U tom razgovoru mu je rekla da ne želi s njime razgovarati i nakon toga D. više nije stupao s njom u kontakt. Ne zna da li je dolazio i D. i s njim nikada nije razgovarala. G. je bio kod nje u više navrata i on se u to nije miješao niti joj govorio da su tuženici pitali vezano za izvršavanje ugovora i on joj ni u čemu nije pomagao jer za to nije bilo potrebe. Tvrdi da nikada nitko nije došao od drugih osoba koji bi joj rekli da 2. i 3. tuženici žele nastaviti izvršavati ugovor o doživotnom uzdržavanju. Imala je telefonski broj pok. B. i mogla je nazvati J.a, a nakon J.ove smrti nije više mogla na taj telefon nazvati nikoga niti je nazivala. Inače majku 2. i 3. tuženika je jako voljela i dobro su se slagale. Bila je kod nje u kući u D.M. i vidjela da njena obitelj živi u lošim uvjetima. Znala je da je ona uzdržavala svoju majku u P. M.P. i nakon smrti roditelja dobila je u nasljedstvo kuću u P. M.P.. Kupila je u D.M. kuću od Slatinske banke i predložila joj je da izvrše zamjenu kuća na način da ona njoj prenese u vlasništvu kuću u P. M.P. a da ona njoj prenese kuću u D.M., a na što ona nije pristala zbog toga što je kuća u D.M. daleko vrjednija. Ona joj je predložila da će ju uzdržavati na način da nakon njene smrti kuća pripadne njoj. Za kuću u P. M.P. zna samo da je ona tu kuću prenijela na svog brata G.a s kojim je dobra. Nije joj predlagala da prenese kuću na G.a već je ona to učinila sama. Trenutno živi u P. M.P. i ne pruža joj pomoć nitko jer joj nije niti potrebna budući je pokretna a po potrebi joj pomoć pruža T.B., a pomaže joj oko muških poslova njezin suprug Viktor. Ne želi da se ugovor o doživotnom uzdržavanju nastavi s 2. i 3. tuženicima jer oni nisu brinuli o svojim roditeljima a osim toga su zaposleni.

17.1. Pok. J., otac 2. i 3. tuženika nikada od nje ništa nije tražio niti ju je napadao, a dolazio je kao prijatelj jer su po B. rodbina. Misli da D. živi negdje u Dalmaciji i nema broj njegovog telefona niti joj ga je tko poslao. Za D.a zna da je u Z. sa svojom prijateljicom.

17.2. Sjeća se da je kod nje bio Mirko P. i došao je radi 2. i 3. tuženika jer da bi oni htjeli s njom razgovarati u svezi kuće u D.M., jer oni nisu imali pristupa k njoj zato što ona nije htjela s njima razgovarati jer je dan prije bila u policiji na informativnom razgovoru zbog neke kaznene prijave za prijevaru, ali ne zna tko ju je prijavio i za što. Rekla je Mirku da ne želi razgovarati s dečkima a također i da ju ne uznemiravaju.

17.3. Navela je da nije predlagala B. da daruje kuću u M.P. G.u niti je bilo kakvih pitanja vezano da se kuća u P. M.P. proda ili ostane u obitelji, jer je to B. sama odlučila.

18. 2. Tuženik D. K. ostajući u cijelosti kod pisanog odgovora na tužbu iskazao je da mu je poznato da je njegova pok. majka zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom i da ga je u cijelosti izvršavala na način da je odlazila nekad sama autobusom a nekad ju je vozio i otac ovisno o smjenama koje je radio. Bio je kod tužiteljice svega nekoliko puta kada je majka bila živa. Zna da je majka naslijedila kuću od svojih roditelja u P. M.P.. Naveo je da im je majka u jednom navratu kada se vratila iz M.P. rekla da je tužiteljica razgovarala s njom o razmjeni kuća da bi njima pripala kuća u D.M. gdje su živjeli a tužiteljici majčina kuća u P. M.P., jer je tužiteljica htjela da kuća u M.P. ostane u obitelji a majka ju je htjela prodati. Majka je pristala na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nakon dogovora s tužiteljicom majka je svoju kuću u P. M.P. darovala svome bratu G.u. Nakon što je majka umrla ugovor je nastavio izvršavati otac i odlazio je kod tužiteljice i što je god bilo potrebno bi učinio tužiteljici. Inače je tužiteljica bila sposobna i pokretna i brinula se za sebe. Kada je tužiteljica slomila nogu ne zna što je bilo s pružanjem usluga tužiteljici. Za života oca maksimalno 5-6 puta je i sam odlazio kod tužiteljice jer je u to vrijeme živio u Osijeku. Znali su joj kositi travu i što je trebalo, ali kod tužiteljice je sve bilo uredno jer je sve odrađivala sama. Brat je dolazio rjeđe s obzirom da radi u Puli u policiji. Nakon smrti oca zajedno je s bratom pokušao stupiti u kontakt s tužiteljicom par puta da vide što je s tužiteljicom, u kakvom je zdravstvenom stanju i što će raditi sa zaključenim ugovorom. Bio je pred ulaznim vratima tužiteljice i nazvao je telefonom i javila mu se te ju je pitao kako je i da li joj što treba pomoći, a ona mu je rekla da ne želi nikakve kontakte ostvarivati s njim jer je ona bila zadovoljna s njegovom majkom i rekla mu da ako je bude nastavio zvati da će zvati policiju. Taj put je u M.P. bio sam. U još jednom navratu bio je u M.P. s bratom pred vratima kuće i vrata su bila zaključana a bila je kod kuće i nije htjela otvoriti vrata, ali nisu s njome stupili u kontakt jer nisu znali kako. Napominje da ih je taj put tužiteljica vidjela kroz prozor ali ne zna zašto im nije htjela otvoriti vrata. Nakon toga je pokrenut ovaj postupak. U jednom navratu obojica su bili kod Mirka P.a i pitali ga za tužiteljicu jer je on s njom u dobrim odnosima i kako da ostvare kontakt s njom a da ne bude problema. On im je rekao da je bio kod tužiteljice i da ona ne želi nikakve kontakte s njima. Naveo je da trenutno živi u iznajmljenom stanu u Zagrebu, a u Osijeku je bio od 2004., a u Zagrebu je od 2016. U Osijeku je radio kao konobar po smjenama, a u Zagrebu radi u trgovini isto po smjenama, dok brat radi u Puli. On i brat su se dogovorili da bi nastavili izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju tako da bi pronašli adekvatnu osobu koja bi mogla obilaziti tužiteljicu.

18.1. Kada je razgovarao s tužiteljicom putem telefona, razgovor je kratko trajao jer kada joj se predstavio ona mu je rekla da je u šoku i da ne želi razgovarati i spustila mu slušalicu. Uspio joj je reći zbog čega je došao a nakon toga mu je rekla da s njima ne želi razgovarati i spustila mu slušalicu.

18.2. Da su roditelji brinuli o tužiteljici zna iz pričanja roditelja a i iz razgovora s ocem putem telefona je doznao da je otac bio kod tužiteljice i da joj je odradio što je trebalo. Majka je umrla 2015. i vođena je ostavinska rasprava i prihvatio se nasljednog dijela, ali nije prihvatio obvezu davanja uzdržavanja jer je bio živ otac i odrađivao je sve što je tužiteljici trebalo. Ugovor o doživotnom uzdržavanju vidio je kasnije nakon smrti majke i znao je sadržaj ugovora.

19. 3. Tuženik D. K. ostajući u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu iskazao je da majka uzdržavala baku i da je naslijedila u cijelosti kuću u P. M.P. nakon njene smrti. Majka je tu kuću namjeravala prodati jer su živjeli u D.M. u jednom gradskom stanu i nisu imali svoju nekretninu. Majka je prodajom te kuće u M.P. i dobivenim novcem uz podizanje nekakvog kredita namjeravala kupiti stan ili kuću u D.M.. Otac je u to vrijeme radio a majka je bila u invalidskoj mirovini. Otišao je u Pulu raditi kao policajac 2010. Naveo je da ga je majka jedan dan nazvala i rekla mu da je dobila ponudu od tužiteljice da kuću u M.P. ne proda već da tu kuću prepiše na brata G.a kako bi ta kuća ostala u obitelji po želji tužiteljice. Pitala ga je što misli o tome jer mu je rekla da je tužiteljica za tu kuću u M.P. ponudila kuću u D.M. koja još nije bila njeno vlasništvo ali da bi ona tu kuću kupila od Slatinske banke za majku. Odluku o tome je prepustio majci i ona mu je rekla da će o tome razmisliti i u konačnosti je dogovor je ostvaren i ugovor je naknadno sklopljen.

19.1. Majka je s tužiteljicom išla u Slatinsku banku radi kupnje kuće i kuća je kupljena i prepisana na ime tužiteljice. Nakon kupnje te kuće zna da je majka s tužiteljicom otišla na ručak u restoran Stari hrastovi gdje je radila teta Ružica Hrgetić. Upravo Ružica je bila prisutna kada je tužiteljica rekla da je ona majci kupila kuću u D.M. u zamjenu za kuću u P. M.P.. Tada su se dogovorile da majka kuću u M.P. prenese u vlasništvo njenom bratu G.u. G. je o toj namjeri obaviješten i na to je pristao i on je znao zašto je došlo do zamjene kuća jer je on bio prisutan i njemu je rečeno. Nakon što je kuća u Miholjcu postala vlasništvo tužiteljice oko mjesec dana nakon toga je došlo do sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Majka je rekla da kuća u M.P. nije u jednakoj vrijednosti kao kuća u Miholjcu. Tužiteljica je rekla majci da nju nema tko uzdržavati u M.P. i pošto je razlika u kućama velika predložila je majci da ju ona na ime razlike uzdržava. Poznato mu je da je bilo govora da je kuća u M.P. vrijedila oko 30.000 € u to vrijeme a u Miholjcu 75.000 €. Ugovor je sklopljen i poznato mu je da je majka dok je bila živa izvršavala ugovor prema tužiteljici i čak joj je dala na raspolaganje jednu sobu na katu kuće u kojoj se još uvijek nalaze njezine stvari. Dok je dolazio kući nije vidio tužiteljicu da bi bila u kući u Miholjcu jer uglavnom se ako je bila u Miholjcu odmah vraćala kući u M.P.. Znao je s roditeljima otići kod tužiteljice a i nakon smrti majke s ocem ovisno o tome kada bi došao iz Pule. Poznato mu je da je iza majke provedena ostavinska rasprava a da su predmet rasprave bile pokretnine i nekakav kredit kojeg je preuzeo na sebe jer je tim kreditom kupljen namještaj za kuću, a nekretnine nisu bile predmet nasljeđivanja.

19.2. Nakon smrti majke otac je nastavio održavati ugovor o uzdržavanju, a i on je u dva navrata, kada bi došao u Miholjac, odlazio s ocem u M.P. pomažući mu kositi travu. Otac je i sam odlazio u M.P., a što mu je i sam rekao u razgovoru. Dodao je da praktično nije bilo potrebe za obavljanjem nekakvih poslova kod tužiteljice jer je ista bila vrijedna i pokretna i puno je stvari odrađivala sama.

19.3. Nakon smrti oca provedena je ostavinska rasprava i predmet ostavinske imovine su bile pokretnine i račun u banci i on je jedini nasljednik.

19.4. Nije se spominjala obveza nasljeđivanja davanja uzdržavanja tužiteljici. Sjeća se da mu je otac prije smrti 2019. pričao da je pronašao ugovor o doživotnom uzdržavanju i s njim je bio kod tužiteljice vezano što će s time ugovorom dalje. Kada se vratio od tužiteljice rekao mu je da ne zna što se događa vezano za predmetni ugovor jer mu je tužiteljica rekla da ne želi kuću ostaviti njemu jer je ugovor zaključila s majkom ali neovisno o tome da može u kući ostati dokle želi i neka u kuću ulaže i neka ju održava. Rekla mu je da tu kuću namjerava dati "samohranoj majci nekoliko djece" ne navodeći konkretno kome. Kada je otac bio kod tužiteljice on je negodovao zato što tužiteljica nije ispunila dogovor u vezi zamjene i da ih želi istjerati iz kuće u Miholjcu bez ičega. Nakon toga zna da je tužiteljica stupila u kontakt s odvjetnicom i podigla je predmetnu tužbu. Otac nije tužiteljici prijetio kako to tužiteljica navodi u tužbi, a i sama je danas izjavila da joj otac nije prijetio, ali je izjavila da ne želi da on nastavi uzdržavanje. Nakon smrti oca brat i on su se dogovorili da će tužiteljici ponuditi nastavak izvršavanja ugovora i bili su u M.P. u dva navrata pred dvorišnim vratima kuće tužiteljice. Zvonili su i zvali je na telefon, ali ih nije htjela pustiti u dvorište a vidjela ih je kroz prozor jer je i on nju vidio. Namjeravali su joj ponuditi nastavak izvršavanja ugovora, a rekla im je putem telefona da s njima uopće ne želi imati posla niti razgovarati. Istog dana otišli su kod tetka Mirka P. i rekli mu da su bili kod tužiteljice i da su htjeli s njom razgovarati s namjerom da nastave izvršavati ugovor i pitali ga za savjet što da učine. Rekao im je da će on pokušati razgovarati s tužiteljicom i kada je obavio s njom razgovor došao je k njima u D. M. i rekao im da tamo ne idu iz razloga jer tužiteljica s njima ne želi imati posla jer ako je budu uznemiravali da će im poslati policiju. S obzirom na posao koji obavlja nije više pokušavao stupiti u kontakt s tužiteljicom jer nije želio da ga se prijavljuje zbog uznemiravanja starije gospođe. Dodao je da ni tužiteljica nije pokušavala stupiti s njima u kontakt niti su oni mogli ostaviti bilo kakav kontakt za obavljanje razgovora jer je svaki razgovor trajao oko 15-ak sekundi, nakon čega im je spustila slušalicu i kada bi je ponovno zvali tada se ne bi javljala. Stanje je trenutno takvo da ne mogu kontaktirati s tužiteljicom vezano za sporni predmet jer im ona to onemogućava. Shvatio je da tužiteljica želi raskid ugovora još za života oca. 2018. morao je prijaviti prebivalište u D.M. i pošto je tužiteljica vlasnica kuće došao je po nju u M.P. i dovezao je u policiju gdje mu je dala suglasnost za prijavu mjesta prebivališta a da mu pri tome nije govorila da je nezadovoljna niti da želi raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Već nakon godinu dana odlučila je oca deložirati iz kuće. U mjesecu svibnju 2013. nakon sklapanja ugovora i adaptacije kuće oni su se uselili u kuću tužiteljice u D.M.. Ne prilazi više tužiteljici jer ne želi da ga netko prijavljuje za uznemiravanje, a ako ona ne želi kontakt tada se i pismeni kontakt podrazumijeva pod uznemiravanje. Navodi da ne postoji niti jedan razlog zašto bi tužiteljica odbijala komunikaciju s njima jer on ni dan danas nema ništa protiv nje i ukoliko ona pristaje on je i dalje spreman s njome kontaktirati i izvršavati ugovor po dogovoru.

19.5. Iako on i brat ne žive u Miholjcu i M.P. postoji način angažiranja druge osobe koje su osposobljene za pružanje takvih vrsta usluga tužiteljici. Isto tako bi sačinili ugovor s nekom osobom vezano za obavljanje prijevoza i svih potrebnih poslova. Te troškove bi plaćali brat i on zajedno. Naveo je da nema riješeno stambeno pitanje kao i brat i žive u iznajmljenim stanovima. Inače on i brat nisu ništa naslijedili od nekretnina od svih svojih predaka. Majka je imala naslijeđenu kuću u M.P. ali su nakon što je tu kuću prenijela na brata G.a obnovili kuću u D.M.. Obnova kuće u D.M. ih je koštala oko 10.000 € jer u istu ne bi ulagali ako bi znali da neće biti njihova i da će doći do ovog postupka. Iza smrti majke svog nasljednog dijela se odrekao u korist oca a koji je preuzeo obvezu uzdržavanja prema tužiteljici i to je bio dogovor između oca i njih dvojice. Inače iz Pule je kući dolazio šest put godišnje, a na dogovor s tužiteljicom vezano za uzdržavanje nije došao jer se o tome dogovorio s ocem a inače je bio na terenskom radu PGP Cetingrad kada rade 10 dana terenski rad a 10 dana Pula.

19.6. Tužiteljici nisu plaćali najam za stanovanje u Miholjcu jer je njoj dana kuća u M.P. na njen zahtjev te nije tražila plaćanje najamnine za stanovanje u kući u Miholjcu. Naveo je da ne zna da li je tužiteljica tražila da adaptiraju kuću u Miholjcu. Otac je znao za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju između majke i tužiteljice i fizički ga je pronašao i odnio kod tužiteljice vezano za dogovor kako ga dalje izvršavati te je negodovao kada mu je tužiteljica rekla da ne želi da on izvršava ugovor. Sve te informacije vezano za predmetni ugovor zna iz razgovora sa svojom obitelji posebno majke i G.a koji je saslušavan kao svjedok u ovom predmetu.

19.7. Otac mu je rekao da je tužiteljica imala slomljenu nogu i kada ju je otac zvao kada je čuo da je slomila nogu da mu je ona odgovorila da od njega ništa ne treba. Inače je kod tužiteljice išao po potrebi a prethodno bi ju zvao i na njen poziv bi došao, a odolazio je 2-3 puta tjedno jer bi često dolazio u M.P. kod ostale rodbine. Otac je inače bio zaposlen u Midal d.o.o.

19.8. Smatra da brat i on mogu izvršavati ugovor na način kako su to prethodno naveli i imaju već nekoliko osoba na raspolaganju.

20. Iz izvršenog uvida u Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list spisa 4) razvidno je da su tužiteljica A. P., kao primateljica uzdržavanja i njena nećakinja B. K., kao davateljica uzdržavanja, 15. travnja 2013. zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem navode da se ugovorne strane slažu da je primateljica uzdržavanja njezin isključivi vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul. 1746 k.o. D. M., kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica .... od 519 m² te svih pokretnina koje se nalaze u kući. Predmetne nekretnine i pokretnine primateljica uzdržavanja ustupa u vlasništvo i predaje u posjed davateljici uzdržavanja pod uvjetom da je doživotno uzdržava. Po navedenom ugovoru u čl. 2. davateljica uzdržavanja može pravo vlasništva na nekretninama u svoju korist uknjižiti tek nakon smrti primateljice uzdržavanja s tim što je ovlaštena u zemljišnim knjigama temeljem istog postići zabilježbu svog prava u smislu čl. 581. Zakona o obveznim odnosima. Po navedenom ugovoru davateljica uzdržavanja prihvaća uvjet pod kojim joj se ustupa vlasništvo nekretnine i pokretnina uz obvezu da uzdržava primateljicu uzdržavanja tako što će joj pružiti i osigurati svu potrebnu pomoći i podvorbu u skladu s njenim potrebama, životnoj dobi i zdravstvenim stanjem, što znači da će joj osigurati prehranu, odjeću, obuću, liječničku pomoć i nabavku lijekova, skrbiti se o održavanju stana u kojem stanuje primateljica uzdržavanja i o njenoj osobnoj higijeni ako zatreba te joj osigurati za života i sve drugo što je potrebno, a nakon smrti sahraniti je o svom trošku prema mjesnim običajima. Isti ugovor ovjeren je u Općinskom sudu u Valpovu 18. travnja 2013.

21. Iz izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige Zemljišno-knjižnog odjela D. M. (list spisa 8) razvidno je da je na nekretnini upisanoj u zk.ul. 1746 k.o. D. M., kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica Zrinsko-frankopanska površine 519 m² izvršena zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. travnja 2013. između tužiteljice i B. K., u korist B. K..

22. Iz izvršenog uvida u Rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine javnog bilježnika M.e H.B. iz D. M. pod br. O-4446/15-9 (UPP/OS-116/19) od 26. rujna 2019. (list spisa 18-19) razvidno je da je javni bilježnik donio rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine iza pokojne B. K. umrle 24. srpnja 2015. po kojem rješenju nasljednik pokretnina je J. K., suprug ostaviteljice u cijelosti.

23. Iz izvršenog uvida u Ugovor o darovanju sklopljen 5.12.2013. između darovateljice B. K. i njenog brata G.a P. iz P. M.P. (list spisa 20), razvidno je da je B. K. darovala svoje nekretnine upisane u zk.ul. 544 k.o. Podravska M.P. kčbr. 126 kuća, dvor, voćnjak, oranica u P.M.P. površine 4136 m²

24. Iz izvršenog uvida u Ugovor o kupoprodaji zaključen 21.01.2013. između Slatinske banke d.d. Slatina i A. P. iz Podravske M.P. razvidno je da Slatinska banka d.d. S. kao prodavatelj prodaje svoje nekretnine upisane u zk.ul. 1746 k.o. D. M., koje se sastoje od kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica .... površine 519 m² kupcu A. P. za iznos od 530.000,00 kn, a koji ugovor je ovjeren po javnom bilježniku M.K.iz .atine pod br. Ov-458/13 od 21.01.2013. (list spisa 21-23).

25. Iz izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice (list spisa 41-53) razvidan je tijek njene bolesti i oporavka uslijed prijeloma noge.

26. Iz izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, Zemljišno-knjižnog odjela D. M. na dan 2.10.2020. (list spisa 61), razvidno je tko su bili suvlasnici na nekretninama upisanim u zk.ul. 544 k.o. M.P., kčbr. 126 kuća, dvor, voćnjak, oranica u P. M.P. površine 4136 m².

27. Iz izvršenog uvida u Rješenje Zemljišnoknjižnog odjela D. M. od 5. prosinca 2013. (list spisa 70), razvidno je da je temeljem Ugovora o darovanju od 5.12.2013. uknjiženo pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. 544 k.o. M.P., kčbr. 126 kuća, dvor, voćnjak, oranica u P. M.P. površine 4136 m² u korist G.a P..

28. Iz izvršenog uvida u Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasminke Pavlov iz D. M. od 30. lipnja 2021. pod br. O-1613/2021-4 (UPP/OS-41/2021) (list spisa 85-86), razvidno je da je između ostalog iza pok. J.a K., rođenog 12.3.1959., a umrlog 24.5.2021. utvrđena pokretna imovina i prava i obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen 18.4.2013. s primateljicom uzdržavanja A. P., a ovjeren kod Općinskog suda u Valpovu dana 18.4.2013. pod br. R2-210/13 a koje je ostavitelj stekao temeljem rješenja javnog bilježnika Marije Habuda Bučanac br. O- 4446/15 (UPP/OS-16/19 OD 26.9.2019. Nasljednikom iza pok. J.a K. utvrđuje se temeljem zakona D. K., sin ostavitelja.

29. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice, odgovora na tužbu tuženika, iskaze saslušanih svjedoka, stranaka kao i materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

30. Među strankama sud smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužiteljica A. P. kao primateljica uzdržavanja i njena nećakinja B. K. kao davateljica uzdržavanja zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju 15. travnja 2013. po kojem se u čl. 1. navodi da se ugovorne strane slažu da je primateljica uzdržavanja isključivi vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul. 1746 k.o. D. M., kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica Zrinsko-frankopanska od 519 m² te svih pokretnina koje se nalaze u kući. Predmetne nekretnine i pokretnine primateljica uzdržavanja ustupa u vlasništvo i predaje u posjed davateljici uzdržavanja pod uvjetom da je doživotno uzdržava. Po navedenom ugovoru u čl. 2. davateljica uzdržavanja može pravo vlasništva na nekretninama u svoju korist uknjižiti tek nakon smrti primateljice uzdržavanja s tim što je davateljica uzdržavanja ovlaštena u zemljišnim knjigama temeljem istog postići zabilježbu svog prava u smislu čl. 581. Zakona o obveznim odnosima. Po navedenom ugovoru davateljica uzdržavanja prihvaća uvjet pod kojim joj se ustupa vlasništvo nekretnine i pokretnina uz obvezu da uzdržava primateljicu uzdržavanja tako što će joj pružiti i osigurati svu potrebnu pomoći i podvorbu u skladu s njenim potrebama, životnoj dobi i zdravstvenim stanjem, što znači da će joj osigurati prehranu, odjeću, obuću, liječničku pomoć i nabavku lijekova, skrbiti se o održavanju stana u kojem stanuje primateljica uzdržavanja i o njenoj osobnoj higijeni ako zatreba te joj osigurati za života i sve drugo što je potrebno, a nakon smrti sahraniti je o svom trošku prema mjesnim običajima. Isti ugovor ovjeren je u Općinskom sudu u Valpovu 18. travnja 2013;

- da je na nekretnini upisanoj u zk.ul. 1746 k.o. D. M., kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica Zrinsko-frankopanska površine 519 m² izvršena zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. travnja 2013. između tužiteljice i B. K. u korist davateljice uzdržavanja B. K.;

- da je javni bilježnik Marija Habuda Bučanac iz D. M. pod br. O-4446/15-9 (UPP/OS-116/19) od 26. rujna 2019. donijela Rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine iza pokojne B. K. umrle 24. srpnja 2015. po kojem rješenju nasljednik pokretnina je J. K., tj. 1. tuženik, suprug ostaviteljice u cijelosti;

- da je B. K. darovala svoje nekretnine upisane u zk.ul. 544 k.o. Podravska M.P. kčbr. 126 kuća, dvor, voćnjak, oranica u Podravskoj M.P. površine 4136 m² bratu G.u P. iz Podravske M.P. a temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog 5.12.2013.;

- da je tužiteljica od Slatinske banke d.d. Slatina temeljem Ugovora o kupoprodaji zaključen 21.01.2013., a ovjeren po javnom bilježniku Mati Krpačić iz Slatine pod br. Ov-458/13 od 21.01.2013., kupila nekretnine upisane u zk.ul. 1746 k.o. Donji Mihljac, koje se sastoje od kčbr. 1574 kuća, dvor, oranica Zrinsko- frankopanska površine 519 m² za iznos od 530.000,00 kn;

- da je Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasminke Pavlov iz D. M. od 30. lipnja 2021. pod br. O-1613/2021-4 (UPP/OS-41/2021) iza pok. J.a K., utvrđena pokretna imovina i prava i obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen 18.4.2013. s primateljicom uzdržavanja A. P., a ovjeren kod Općinskog suda u Valpovu dana 18.4.2013. pod br. R2-210/13 a koje je ostavitelj stekao temeljem rješenja javnog bilježnika Marije Habuda Bučanac br. O-4446/15 (UPP/OS- 16/19 od 26.9.2019., a nasljednikom se temeljem zakona utvrđuje D. K., sin ostavitelja, tj. 3. tuženik;

- da 2. i 3. tuženici ne izvršavaju Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

31. Među strankama je prijeporno i to:

- da li je osnovan prigovor 2. i 3. tuženika nedostatka pasivne legitimacije na njihovoj strani;

- da li je tužiteljica dužna omogućiti 2. i 3 . tuženicima daljnje izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju iz svoje pok. majke B. K. te pok. oca J.a K.;

- da li tužiteljica želi da 2. i 3. tuženici nastave s izvršavanjem obveze uzdržavanja po navedenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice i njihove majke pok. B. K.;

- da li je tužiteljica željela da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju prema njoj izvršava isključivo pokojna B. K., što je ona to i činila do svoje smrti, ali ne i njeni nasljednici;

- da li je tužiteljica obvezna omogućiti 2. i 3. tuženicima kao zakonitim nasljednicima, a iza smrti pok. roditelja B. i J.a K. izvršavanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju te što je uzrok ne izvršavanju predmetnog ugovora;

- da li je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kako to ona tvrdi, a prijepore 2. i 3. tuženici navodeći da tužiteljica odbija izvršavanje Ugovora i bilo kakvu komunikaciju s njima do te mjere da ih odbija i primiti u kuću radi dogovora u svezi sa zaključenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju;

- da li je dostatan razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju navod tužiteljice u njenom iskazu da joj trenutno nitko ne pruža pomoć jer joj ista nije niti potrebna te da ne želi da se ugovor o doživotnom uzdržavanju nastavi izvršavati s 2. i 3. tuženicima jer su zaposleni te da se nisu brinuli ni o svojim roditeljima.

32. U odnosu na prijeporna pitanja sud u cijelosti prihvaća navode 2. i 3. tuženika da tužiteljica odbija izvršavanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane tuženika tj. djece pok. B. i J.a K..

33. Iz iskaza saslušanih svjedoka pa i same tužiteljice nije prijeporno da je tužiteljica dogovorila sa pokojnom majkom tuženika B. K. da zaključi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju pod uvjetom da ju ona doživotno uzdržava a da će joj tužiteljica na ime toga nakon njene smrti predati u vlasništvo nekretninu u D.M. koju je kupila od Slatinske banke d.d. Slatina.

34. Majka 2. i 3. tuženika zajedno sa svojim suprugom 1. tuženikom sada pok. J.om K. živjela je u iznajmljenom stanu grada D. M., ali je naslijedila nekretninu svojih roditelja po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju u Podravskoj M.P.. Naslijeđenu nekretninu u P. M.P. po dogovoru s tužiteljicom prenijela je darovnim ugovorom na svog brata G.a P. te je mimo toga po dogovoru sa tužiteljicom na ime stjecanja nekretnine u D.M. u vlasništvu tužiteljice s obzirom da je bila razlika u vrijednosti cijene, dogovorila doživotno uzdržavanje tužiteljice na način kako je to navedeno u predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

35. Predmetni ugovor uredno se izvršavao sve do smrti B. K. na način da je ista dolazila zajedno sa svojim suprugom J.om K. i izvršavala i ispunjavala po dogovoru s tužiteljicom sve preuzete ugovorne obveze.

36. Nakon smrti pok. B. K., njezin suprug 1. tuženik J. K. je nastavio neko vrijeme izvršavati predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je Rješenjem o nasljeđivanju preuzeo obvezu izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju prema tužiteljici. B. K. za života, nakon sklapanja ugovora i darovanja nekretnine u Podravskoj M.P. bratu G.u, uselila se u kuću tužiteljice u D.M. koju su opremili za stanovanje. Kada se tužiteljica razboljela primala je pomoć od drugih osoba iz Podravske M.P. i to svjedoka koji su saslušani u ovom postupku i postepeno je odbijala izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju suprugu pok. B., a što je on primijetio te obavijestio svoju djecu – 2. i 3. tuženike. Kada je umro otac 2. i 3. tuženika, J. K., provedena je ostavinska rasprava te je nasljednikom proglašen 3. tuženik D. K.. Rješenjem o nasljeđivanju on je preuzeo i obvezu izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Neovisno o tome nakon smrti pok. oca, 2. i 3. tuženici koji su zakonski nasljednici iza pokojnog oca su se dogovorili da će zajedno nastaviti izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju prema tužiteljici te su na svaki mogući način željeli stupiti u kontakt s tužiteljicom radi dogovora oko oblika izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bez obzira što ne žive na području D. M., a tužiteljica im je odbila svaku mogućnost da nastave izvršavati predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

37. Iz iskaza saslušanih svjedoka pa i samih 2. i 3. tuženika nedvojbeno je utvrđeno da su 2. i 3. tuženici dolazili kod tužiteljice i ona im je jasno dala do znanja da ne želi da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju dalje nastave 2. i 3. tuženici prijeteći im ukoliko je budu uznemiravali da će ih prijaviti policiji. Nakon toga tuženice se nisu obraćali tužiteljici tako da trenutno, nakon smrti J.a K. koji je izvršavao ugovor o doživotnom uzdržavanju nakon smrti svoje supruge B., ugovor o doživotnom uzdržavanju prema tužiteljici 2. i 3. tuženici ne izvršavaju.

38. Iz iskaza saslušanih svjedoka a naročito I. Z., M.e P., S. T. i M.P. pa i samih stranaka razvidno je da tužiteljica doista više ne želi da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ostane na snazi jer je i sama navela da joj usluge uzdržavanja po potrebi pružaju druge osobe a i sama je u mogućnosti te usluge plaćati. Naime, u svom iskazu tužiteljica je navela da je radila u Austriji i da je ostvarila mirovinu koja sada iznosi 7.000,00 kn te da je dobrog zdravstvenog stanja te da joj izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane 2. i 3. tuženika nije potrebno.

39. Dakle iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tužiteljica ne želi daljnje izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane 2. i 3. tuženika.

40. Sud smatra utvrđenim da tužiteljica odbija primiti uzdržavanje od strane 2. i 3. tuženika. Iako 2. i 3. tuženici žive i to 2. tuženik u Zagrebu a 3. tuženik u Puli gdje i rade, oni su suglasno naveli da žele izvršavati Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Naveli su da će angažirati osobe stručne za izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju o svom trošku, a naročito stoga što je za sklapanje tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju njihova pokojna majka za stjecanje nekretnine u D.M. po zahtjevu tužiteljice morala darovati bratu G.u nekretninu tj. kuću u Podravskoj M.P..

41. Tužiteljica dakle nedvojbeno odbija bilo kakvu ponudu 2. i 3. tuženika za izvršavanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

42. Prema odredbi čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO) svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

43. U postupku je utvrđeno da su majka 2. i 3. tuženika B. K. te sada pokojni njihov otac J. K. za života uredno izvršavali svoju obvezu pa tužiteljica nema pravo zahtijevati raskid ugovora samo zato što ga ne može izvršavati pok. B. K..

44. Odredbom čl. 585. st.1. i 2. ZOO-a propisano je da umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu. Ne pristanu li na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje.

45. Naime, 2. i 3. tuženici su jasno naveli da žele izvršavati ugovor o doživotnom uzdržavanju, a što tužiteljica svojim ponašanjem i u svome iskazu jasno tvrdi da ne želi da 2. i 3. tuženici nastave izvršavati predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

46. Sud ne prihvaća navode tužiteljice da uvjet za sklapanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju s pokojnom B. K. nije bio darovanje predmetne nekretnine B. K. bratu G.u u P. M.P..

47. Sud vjeruje 2. i 3. tuženicima da njihova majka B. K. zasigurno svoju nekretninu koju je naslijedila po ugovoru o doživotnom uzdržavanju iza svojih roditelja ne bi darovala svome bratu G.u a da bi pri tome ostala bez ikakvih nekretnina s obzirom da je, kako to tvrde 2. i 3. tuženici, živjela u iznajmljenom stanu grada D. M. sa suprugom i dvoje djece tj. 2. i 3. tuženicima.

48. Stoga sud prihvaća navode 2. i 3. tuženika da je dogovor između tužiteljice i njihove majke pok. B. K. bio da B. K. svome bratu G.u daruje predmetnu nekretninu tj. kuću u P. M.P. i da još dodatno sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom, a da će joj tužiteljica na ime toga kupiti nekretninu u D.M. od Slatinske banke d.d. To je tužiteljica i učinila i prenijela nekretninu u D.M. u svoje vlasništvo te dopustila pok. B. K. i njenoj obitelji da se nastane u navedenu kuću te da B. do smrti tužiteljice izvršava ugovor o doživotnom uzdržavanju kako su to u njemu i navele.

49. Sud u cijelosti prihvaća navode 2. i 3. tuženika da je tužiteljica željela da se predmetna kuća u Podravskoj M.P. u vlasništvu njihove majke B. K. ne prodaje već da ista po zahtjevu tužiteljice ostane u obitelji a da će tužiteljica omogućiti B. K. i tuženicima da po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon njene smrti postanu vlasnici kuće u D.M..

50. Polazeći od toga dogovora, 2. i 3. tuženici su sa svojim roditeljima uložili novčana sredstva za opremanje kuće u D.M. u kojoj je živjela cijela obitelj a u kojoj sada nitko ne živi.

51. Dakle, sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog ugovora jer je sud tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da 2. i 3. tuženici kao zakoniti nasljednici imaju pravo izvršavati ugovor o doživotnom uzdržavanju. Oni su spremni dalje preuzeti prema tužiteljici obvezu izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju na način da će angažirati osobu stručnu za pružanje svih potrebnih usluga tužiteljici ukoliko to nisu u mogućnosti učiniti sami s obzirom da ne žive u blizini tužiteljice, o svom trošku.

52. U odnosu na prigovor na 2. i 3. tuženika da nisu pasivno legitimirani u ovom postupku sud smatra da su oni pasivno legitimirane stranke u ovome postupku s obzirom da su oni zakonski nasljednici pok. B., odn. pok. J.a K..

53. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i 155.st. 1. ZPP-a.

54. 2. i 3. tuženici koji su ovu parnicu dobili u cijelosti zahtijevaju troškove postupka u iznosu od 13.850,00 kn, a priznati su im troškovi u odnosu na utvrđenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn na ročištu od 15. travnja 2021. (list spisa 68) u iznosu od 11.450,00 kn koji se sastoje i to: iznosa od 1.200,00 kn na ime sastava odgovora na tužbu od 21.02.2020. po Tbr. 8/1. i 36/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14, dalje Tarife), tri iznosa od po 250,00 kn na ime podneska pun. 2. i 3. tuženika od 3.3.2021., 25.2.2020. i 2.11.2021. sve po Tbr. 8/3. Tarife, iznosa od 1.100,00 kn na ime podneska od 23.8.2021. po Tbr. 8/1. i 36/1. Tarife, iznosa od 1.200,00 kn na ime podneska od 2.10.2020. po Tbr. 8/1. i 36/1. Tarife, šest iznosa od po 1.200,00 kn na ime pristupa pun. tuženika na rasprave održane 7.9.2020., 15.4.2021., 29.06.2021., 13.10.2021., 17.12.2021. i 25.02.2022. sve po Tbr. 9/1. i 36/1. Tarife.

55. Sud je odbio 2. i 3. tuženike s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 2.400,00 kn na ime razlike za pristup pun. 2. i 3. tuženika na tri rasprave održane 29.6.2021, 13.10.2021. i 25.02.2022. jer za svako od tih ročišta zahtijevaju 2.000,00 kn, a pripada im pravo na iznos od 1.200,00 kn u odnosu na VPS od 50.000,00 kn.

56. Slijedom svega iznijetoga sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu, 30. ožujka 2022.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. 2. i 3. tuženika