Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3681/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog B.G., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okr. B.G., protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 23. veljače 2021., broj: 28.PpP-1527/2019. u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. B.G. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama okr. B.G. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme zadržavanja 2. svibnja 2019. u 14,50 sati do 3. svibnja 2019. do 2,50 sati uračunato u izrečenu kaznu kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, pa je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 4.400,00 kuna.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna te troškova vještačenja u iznosu od 750,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, po branitelju M.K., odvjetniku u D.S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelji dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja stanja stvari jer da nije zaustavljen u prometu od strane prometne policije, nego nepoznate osobe koja je oduzela ključeve i odnijela ih u Policijsku postaju. Nije utvrđeno da je ugrožavao druge sudionike u prometu. Također dovodi u pitanje pravilnost vještačenja, jer da nije dao na analizu urin. Prigovara visini kazne jer ima mirovinu 2.014,00 kune, pa bi plaćanjem ugrozio svoju egzistenciju. Također smatra da bi se svrha sankcioniranja postigla i zaštitnom mjerom u krećem trajanju.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1. Naime, suprotno tvrdnji žalitelja, u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje svojstvo vozača vozila reg. oznaka xx inkriminirane prilike u Ulici Josipa Zorića, kod trgovine Lonia u Dugom Selu, a okolnost da je „neki čovjek u civilu“ vidjevši nesiguran način upravljanja vozilom i zaustavljanje ispred pješačkog prijelaza prišao vozilu i uzeo mu ključeve te potom dojavio djelatnicima policije o osobi koja ugrožava sigurnost prometa, ne dovodi u pitanje ovlaštenje policijskih službenika za nadzor i uređenje prometa, u smislu odredbe članka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U tom smislu, u postupku je kao svjedok ispitan policijski službenik M.Š., čije iskaz je sud pravilno cijenio vjerodostojnim, a koji je neposredno postupao po dojavi o ugrožavanju prometa i poduzeo daljnje službene radnje prema vozaču i ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu, kada su zbog poricanja rezultata ispitivanja te zahtijevanja liječničkog pregleda, izuzeti uzorci krivi i mokraće radi analize, kako to proizlazi i iz zapisnika broj 01800086 od 2. svibnja 2019. (list 12 spisa), dok je na temelju rezultata provedenog vještačenja i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (list 8 i 9 spisa) utvrđeno da je u trenutku zaustavljanja imenovani bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da nije bio sposoban sudjelovati u prometu s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 2,72 g/kg.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjereno težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, kao i već pravilno cijenjenim njegovim materijalnim prilikama, budući da je kazna odmjerena u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu iako je prvostupanjski sud utvrdio i otegotnu okolnost u vidu kažnjavanosti okrivljenika za teže prometne prekršaje, dakle, da se radi o osobi sklonoj protupravnom postupanju u prometu. Stoga i ovaj Sud prihvaća mjeru kazne izrečenu po prvostupanjskom sudu, smatrajući je u svemu pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja i ne nalazeći naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja.

6. 1. U izrečenu kaznu pravilno je uračunato vrijeme koje je okrivljenik bio u zadržavanju, kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, pa je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 4.400,00 kuna.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano okrivljeniku (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika koji je u prometu na cesti upravljao motornim vozilom pod znatnim utjecajem alkohola u organizmu isključilo iz prometa,

Naime,

te otklonilo uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novog takvog prekršaja. koncentracija alkohola u krvi od 1.5 do 2.8 promila je pijano stanje (u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se i povremeno se gubi prisebnost, shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum, poremećenog centra za ravnotežu). Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.

8.1. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika, nedovoljnoj kritičnosti i svijesti o pogibeljnosti takvih dijela, dok paušalno istaknuti navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.